Lois McMaster Bujold Ples zrcala
Naslov izvornika Mirror Dance
Copvright  1994 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Milena Benini-Getz
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura
Damir Antoniazzo
LOIS McMASTER
BUJOLD
PLES ZRCALA
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
/1LGORIT/1NN
Zagreb 2000. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv) Granice vjenosti (Borders of Infinitv)
Patriciji Collins Wrede, za pomo pri raanju knjige,
veu od one kad samo meugradska dunost zove
U pripremi: Krhotine asti (Shards of Honor)
Barravar (Barravar) Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Komarr (Komarr) Graanska dunost (Civil Campaign)
PRVO POGLAVLJE
Red komunikacijskih kabina koji se pruao putnikim prolazom najvee komercijalne orbitalne postaje Escoba-ra imao je vrata sa zrcalima dijagonalno presjeenim prugama svjetla u duginim bojama. Moda je to bila neija predodba o dekoraciji. Zrcala su namjerno bila postavljena bez sklada, tako da su im odrazi bili razlomljeni. Nizak ovjek u sivo-bijeloj vojnoj odori namrtio se svojoj podijeljenoj slici u okviru.
Slika je uzvratila mrtenje. Svakodnevna odora plaenikog asnika bez oznaka ina i pripadnosti  samo obina jakna s depovima, komotne hlae ugurane u vojnike izme  bila je tona do najsitnijih pojedinosti. Prouavao je tijelo ispod odore. Izdueni patuljak iskrivljene kraljenice, kratka vrata, velike glave. Podmuklo izoblien, niska rasta koji mu je oduzimao svaku nadu da bi uznemirujua slika zamalo normalnog ovjeka mogla proi nezapaeno. Tamna mu je kosa bila uredno podia-na. Pod crnim obrvama, bijesni se bljesak sivih oiju produbio. I tijelo je, takoer, bilo tono u svakoj pojedinosti. Mrzio je to tijelo.
Zrcalna vrata konano su kliznula prema gore i iz kabine je izala neka ena. Imala je na sebi meku tuniku i tanke hlae. Moderan redenik skupe elektronske opreme visio joj je preko prsa, objeen na ukrasni lanac s dragim
kamenjem i tako oznaavao njezin drutveni poloaj. Ugledavi ga, zastala je u pola koraka i ustuknula, odbijena njegovim praznim crnim zurenjem, zatim ga oprezno zaobie, mrmljajui: "Oprostite... ao mije..."
Zakanjelo je iskrivio usta u imitaciju osmijeha i promrmljao neto samo napola razumljivo, odajui da ipak dovoljno poznaje drutvene norme da bi se mogao provui na ispitu pristojnosti. Pritisnuo je prekida i spustio vrata, titei se od pogleda. Napokon sam, jo posljednji trenutak, pa makar i u uskom prostoru komercijalne komunikacijske kabine. Parfem one ene neugodno je lebdio u zraku, zajedno s natruhom staninih mirisa; reciklirani zrak, hrana, tijela, stres, plastika i metal i sredstva za ienje. Izdahnuo je i sjeo, poloio ruke na stoli pred sobom kako bi se prestale tresti.
Nije bio sasvim sam. I tu je bilo jo jedno prokleto zrcalo, za muterije koje ele provjeriti svoj izgled prije nego to ga obznane preko holovida. Oi s podonjacima neprijateljski su sijevnule prema njemu, a onda se prestao obazirati na svoj odraz. Ispraznio je depove na stoli. Sve njegovo blago stalo je uredno na prostor jedva malo vei od dva otvorena dlana. Posljednja inventura. Kao da bi ponovno brojenje moglo promijeniti zbroj...
Kreditna kartica s otprilike tri stotine betanskih dolara: od toga bi se na orbitalnoj stanici moglo ugodno ivjeti nekih tjedan dana, a dolje na planetu nekoliko siromanih mjeseci, uz malo raunanja. Tri lane identifikacijske kartice, nijedna za ovjeka kojeg je sad predstavljao. Nijedna za njega. Tko god on bio. Obian plastini depni e-alj. Kocka s podacima. To je bilo sve. Vratio je sve osim kreditne kartice u razne depove svoje jakne, brino ih sortirajui. Predmeta mu je ponestalo prije nego depova; prezrivo je otpuhnuo. Mogao si barem ponijeti vlastitu etkicu za zube... Prekasno.
A sad je jo vie prekasno. Strahote se dogaaju i razvijaju bez otpora dok on tu sjedi i skuplja hrabrost. Ma daj. Ve si to radio. Moe ti to i sada. Stavio je kreditnu karticu u prorez i unio pomno zapamen kodni broj. Instinktivno je bacio jo jedan pogled u zrcalo i pokuao izraz svoga lica sloiti malo neutralnije. Bez obzira na vjebu, nije vjerovao da bi ovog asa mogao proizvesti onaj smijeak. Ionako je prezirao taj smijeak.
Videoploa se pokrenula u ivot, a nad njom se stvorilo lice neke ene. Imala je na sebi sivo-bijelu odoru, kao i on, ali s odgovarajuim oznakama ina i ploicom s imenom. Prpono je odrecitirala: "Komunikacijski asnik He-reld, Trijumf, Dendariijska slobodna... korporacija." U svemiru Escobarana, plaenika flota morala je zapeatiti oruje na vanjskoj skonoj postaji, pod brinim pogledom eskobaranskih vojnih inspektora i podnijeti dokaz iskljuivo komercijalnih namjera prije nego to bi joj dopustili da makar i proe onuda. Uljudna drutvena la oito se potivala i ovdje, u eskobaranskoj orbiti.
Ovlaio sije usne i mirno rekao: "Spojite me s deurnim asnikom, molim vas."
"Admirale Naismith! Vratili ste se!" ak i preko holovida, val zadovoljstva i uzbuenja provalio je iz njezina ispravljenog poloaja i presretna lica. Boljelo je kao udarac. "Sto se dogaa? Hoemo li se uskoro pokrenuti?"
"Polako, porunice... Hereld." Pravo ime za komunikacijskog asnika1. Uspio se trzavo osmjehnuti. Admiral Naismith bi se nasmijeio, da. "Sve ete doznati na vrijeme. U meuvremenu, elim da me pokupite s orbitalne stanice."
"Da, gospodine. To vam i ja mogu srediti. Je li i kapetanica Quinn s vama?"
Igra rijei, na engleskom Herald znai glasnik.
"Ovaj... ne." "Kad e ona doi?" "... Kasnije."
"U redu, gospodine. Samo da dobijem odobrenje za  ukrcavamo li i kakvu opremu?"
"Ne. Samo mene."
"Eskobaransko odobrenje za putniku kapsulu, znai..." Naas se okrenula u stranu. "Poslat u vam nekog u pristanite E17, za nekih dvadeset minuta."
"U redu." Trebat e mu gotovo isto toliko vremena da odavde doe do tog dijela stanice. Treba li dodati i neku privatnu primjedbu za porunicu Hereld? Poznaje ga; koliko ga dobro poznaje? Svaka reenica koju izgovori od sada nadalje nosit e sa sobom rizik, rizik od nepoznatog, rizik pogreke. Pogreke se kanjavaju. Je li njegov betan-ski naglasak doista dobar? Mrzio je to, s uasom od kojeg mu se grio eludac. "elim da me prebacite ravno na Ariel."
"U redu, gospodine. elite li da obavijestim kapetana Thornea?"
Provodi li admiral Naismith esto nenajavljene inspekcije? Pa, ovog puta ne. "Da, molim vas. Recite mu da se pripremi za izlazak iz orbite."
"Samo Ariel?" Obrve su joj se podigle.
"Da, porunice." Ovo izree uz savreno blazirano be-tansko zavlaenje. estitao je samome sebi, dok se ona primjetno umirila. Ton njegova glasa upravo je savreno nagovijestio kritiku zbog nepotivanja sigurnosti ili lijepog ponaanja, ili obojega, taman toliko da sprijei bilo kakva daljnja opasna pitanja.
"Dogovoreno, admirale."
"Naismith, gotovo." Presjekao je komunikaciju. Porunica je nestala u izmaglici iskrica, a on je ispustio dug
dah. Admiral Naismith. Miles Naismith. Morao se opet naviknuti na to da se odaziva na to ime, ak i u snu. Za sad moe posve izostaviti baruna Vorkosigana; ve je dovoljno teko pokrivati naismithovsku polovicu tog ovjeka. Vjeba. Kako se zove? Miles. Miles. Miles.
Barun Vorkosigan pretvara se daje admiral Naismith. Pa tako i on. Konano, kakva je razlika?
Ali, kako se stvarno zove?
Pogled mu se zatamnio od navale oaja i bijesa. Za-treptao je, vraajui disanje pod kontrolu. Zovem se kako elim. A trenutno se elim zvati Miles Naismith.
Iziao je iz kabine i krenuo prolazom otrim koracima kratkih nogu, privlaei i odbijajui postranine poglede iznenaenih stranaca. Gle Milesa. Gle Milesa kako tri. Gle Milesa kako dobiva stoje zasluio. Marirao je pognute glave i nitko mu nije stao na put.
Utrao je u kapsulu za osoblje, siuan shuttle etve-rosjed, im su senzori hermetinih vrata zabljeskali zeleno a vrata se rastvorila. Odmah je pritisnuo tipku i zatvorio vrata za sobom. Kapsula je bila premalena da bi imala vlastito gravitacijsko polje. Preletio je preko sjedala i oprezno se zavukao na mjesto pokraj usamljenog pilota, ovjeka odjevena u sivi dendariijski kombinezon tehniara.
"Uredu. Idemo."
Pilot se nasmijeio i dao mu naznaku salutiranja dok je stavljao sigurnosni pojas. Premda je inae djelovao kao razuman odrastao ovjek, na licu je imao isti izraz kao i komunikacijska asnica, Hereld: uzbuen, bez daha, eljno motrei, kao da e mu putnik svakog trena iz depova poeti nuditi slatkie.
Bacio je pogled preko ramena dok se kapsula posluno odvajala od pristajnih kopi i okretala se. Otisnuli su se od
stanine koe i u prazan prostor. Oznake kontrole leta pretvarale su navigacijsku konzolu u labirint arenih svjetala, kroz koji ih je pilot provodio hitro i vjeto.
"Lijepo je to ste se vratili, admirale", rekao je pilot im su se izvukli iz najgore guve. "to se dogaa?"
Prizvuk formalnosti u pilotovu glasu bio je utjean. Samo drug po oruju, dakle, ne jedan od Dragih Starih Prijatelja ili, jo gore, Dragih Starih Ljubavnica. Pokuao je izbjei odgovor. "Doznat ete kad za to bude vrijeme." Glas mu je bio ljubazan, ali izbjegao je spomenuti ime ili in.
Pilot je ispustio jedno zamiljeno "hm" i osmjehnuo se, oito zadovoljan.
On se s napetim osmijehom zavalio u svoje sjedalo. Golema postaja bezglasno se udaljavala od njih, svodei se na igraku za neko ludo dijete, a zatim na nekoliko slabanih svjetalaca. "Oprostite. Malo sam umoran." Jo se dublje zavukao u svoj stolac i sklopio oi. "Ako zaspim, probudite me kad pristanemo."
"Da, gospodine", ree pilot s potovanjem. "Vidi se da vam je odmor potreban."
Priznao je to umornim odmahivanjem ruke, pretvarajui se da drijema.
Uvijek je od prve mogao pogoditi kad je netko s kime bi se susreo mislio da pred sobom ima "Naismitha". Svi su oni imali taj isti glupi napeti sjaj na licu. Nisu svi bili puni oboavanja: jednom se bio susreo s nekim Naismith-ovim neprijateljima, ali, bili oboavatelji ili ubojice, svi su reagirali. Kao da su se odjednom upalili i postali deset puta ivlji nego prije. Kako mu je, dovraga, to uspijevalo? Natjerati ljude da tako buknu? Istina, Naismith je bio prokleti hiperaktivac, ali kako je uspijevao biti i tako nemogue zarazan?
Stranci koji su ga upoznali kao njega samoga nisu njega pozdravljali na taj nain. Bili su bezizraajni i ljubazni, ili bezizraajni i nepristojni, ili samo bezizraajni, zatvoreni i ravnoduni. Pritajeno u nelagodi zbog njegovih blaih deformacija, kao i zbog uoljivo nenormalne visine od 145 centimetara. Oprezni.
Ljubomora mu se uskovitlala u dubini oiju poput bolnih sinusa. Sve to prokleto oboavanje junaka, ili to ve jest. Sve za Naismitha. Za Naismitha, a ne za mene... nikad za mene...
Priguio je trzaj uasa, znajui s ime e se uskoro suoiti. Bel Thorne, kapetan Ariela, bit e jo jedan. Prijatelj, asnik, takoer Betanac, da, teak ispit, no dobro. Ali Thorne je osim toga znao i za postojanje klona, jo od onog kaotinog susreta na Zemlji, prije dvije godine. Nikad se nisu susreli licem u lice. Ali pogreka koju bi neki drugi Dendarii moda zanemario kao zbunjenost mogla bi u Thorneu pobuditi sumnju, sumanutu pretpostavku...
Naismith mu je oteo ak i tu osobitost. Plaeniki je admiral, javno i lano, sad sam za sebe tvrdio da je klon. Savrena krinka, koja skriva njegov drugi identitet, njegov drugi ivot. Ti ima dva ivota, pomislio je o svome odsutnome neprijatelju. Ja nemam ni jedan. Prokletstvo, ja sam pravi klon. Zar nisam mogao zadrati bar tu jedinstvenu osobinu ? Zar si morao uzeti ba sve ?
Ne. Misli pozitivno. Moi e se snai s Thorneom. Tako dugo dok bude uspijevao izbjegavati zastraujuu Quinn, tjelesnog uvara, ljubavnicu, Quinn. Bio se zaista susreo s Quinn licem u lice, na Zemlji i jednom je uspio zavarati, cijelo jedno jutro. Ali nije vjerovao da bi mu drugi put uspjelo. Ali Quinn je bila s pravim Milesom Naismithom, prilijepljena uz njega kao ljepilom; bio je siguran od nje. Na ovom putovanju nee biti starih ljubavnica.
Nikad nije imao ljubavnicu. Jo ne. Moda i nije bilo posve poteno da i za to krivi Naismitha. Prvih je dvadeset godina svoga ivota proveo praktiki kao zatvorenik, premda nije uvijek bio toga svjestan. A posljednje dvije... posljednje dvije godine bile su neprekidna katastrofa, zakljuio je gorko. Ovo mu je bila posljednja prilika. Odbijao je misliti dalje od toga. Dosta. Ovo mora upaliti.
Pilot pokraj njega pomakao se, pa je malice otvorio oi. Usporavanje ga je pritiskalo o sigurnosni pojas. Pristajali su na Ariel. Izrastao je od toke, preko umanjenog modela, do pravog broda. Krstarica illvrske grae nosila je dvadeset lanova posade, plus prostor za poseban teret i odred komandosa. Opremljena snanim pogonom za svoju veliinu, s energetskim profilom tipinim za bojne brodove, djelovala je hitro, gotovo gusarski. Dobar kurirski brod; dobar brod za trenutke kad treba dati petama vjetra. Savren. Usprkos svome crnom raspoloenju, dok je prouavao brod, usne su mu se uzdigle u smijeak. Sad ja uzimam, a ti daje, Naismith.
Oito posve svjestan da prevozi svoga admirala, pilot je kapsulu za osoblje uvezao u pristajne hvataljke jedva ujno, uredno i glatko koliko je bilo mogue. "Da priekam, gospodine?"^/
"Ne. Neete mi vie trebati."
Pilot je pourio otpustiti hermetino zatvaranje dok mu se putnik jo oslobaao sigurnosnog pojasa, te mu salutirao s jo jednim idiotskim, irokim, ponosnim osmijehom. Trzavo je uzvratio smijeak i pozdrav, a zatim dohvatio ruke iznad vrata i prebacio se u gravitacijsko polje Ariela.
Uredno se spustio na noge u malom prekrcajnom doku. Iza njega, pilot je ponovno zatvarao vrata da vrati sebe i svoju kapsulu na pripadajue vozilo, vjerojatno admiral-ski brod Trijumf. On je podigao pogled  podigao, uvijek
 u lice dendariijskog asnika koji gaje ekao, lice koje je prije ovoga prouavao samo na holovidu.
Kapetan Bel Thorne bio je betanski hermafrodit, pripadnik rase koja je preostala nakon jednog ranog pokusa u podruju ljudske genetike i socijalnog inenjeringa koji je na kraju uspio stvoriti samo jo jednu manjinu. Thor-neovo bezbrado lice bilo je uokvireno mekom smeom kosom oblikovanom u kratku, dvosmislenu frizuru kakvu su mogli nositi i mukarac i ena. Njegov asniki haljetak bio je otvoren, otkrivajui ispod crnu majicu i skromne, ali nedvojbeno enske grudi. Sive hlae dendariijske odore bile su dovoljno iroke da prikriju odgovarajuu na-breklinu izmeu nogu. Neki ljudi smatrali su hermafrodi-te vrlo uznemirujuima. Njemu je laknulo kad je shvatio da ga ta Thorneova strana vrlo malo smeta. Rugala se klonirana aba... emu ? Ali blistav volim-Naismitha izraz na hermafroditovu licu bio je ono to gaje zaista smetalo. eludac mu se zgrio dok je uzvraao pozdrav Arielovu kapetanu.
"Dobro doli na brod, gospodine!" Thorneov alt podrhtavao je od entuzijazma.
Uspio je istisnuti samo krut smijeak prije nego to mu je dvospolac priao i zagrlio ga. Srce mu je zadrhtalo i jedva je progutao uzvik i nasilan obrambeni udarac. Izdrao je zagrljaj a da se ne ukoi, u sebi oajniki hvatajui izgubljenu smirenost i brino uvjebane govorancije. Nee me valjda poljubiti ?
Dvospolac se meutim zagledao u njega s rukama prisno poloenim na njegova ramena, no bez poljupca. Odahnuo je od olakanja. Thorne je nakrenuo glavu, usana iskrivljenih od zbunjenosti. "U emu je problem, Miles?"
Imena, a ne inovi? "Oprosti, Bel. Samo sam malo umoran. Moemo li odmah prijei na stvar?"
"Izgleda jako umorno. Dobro. Hoe da okupim cijelu posadu?"
"Ne... moe ih uputiti kad bude potrebno." Takav je bio plan, to manje izravnog kontakta sa to manjim brojem Dendariija.
"Onda idemo u moju kabinu, pa se moe opustiti i popiti aj dok razgovaramo."
Hermafrodit ga je slijedio u hodnik. Ne znajui kamo da krene, on se okrenuo i priekao, kao iz pristojnosti, da Thorne krene prvi. Proao je za dendariijskim asnikom kroz nekoliko skretanja i okreta i uspeo se jedan kat. Unutarnja arhitektura broda nije bila onoliko natrpana koliko je bio oekivao. Briljivo je pamtio put. Naismith dobro poznaje ovaj brod.
Kabina Arieloua kapetana bila je uredna mala komora vojnikog stila koja nije otkrivala na prvi pogled ba mnogo o karakteru svoga vlasnika. Ali Thorne je otvorio vrata ugraenog ormara i razotkrio antiki keramiki servis za aj i nekoliko desetaka posudica razliitih zemaljskih i nezemaljskih ajeva, sve zatieno od lomova posebno izraenom ambalaom od plastine mase. "Koji?" zazvao je Thorne, s rukom iznad posudica.
"Kao i obino", odvratio je, sputajui se u sjedalicu privrenu za pod pokraj stolia.
"Moglo sam i misliti. Kunem se, jednog u te dana nauiti da bude malo hrabriji." Thorne mu je preko ramena dobacio nekakav udan smijeak  je li to trebalo biti neto dvosmisleno? Nakon jo malo zveketanja, Thorne mu je do lakta spustio finu runo oslikanu alicu i tanjuri. Podigao ih je i oprezno srknuo dok je Thorne kvaio jo jednu sjedalicu u spojke etvrt kruga udaljene od njega, zatim spremio svoju alicu i konano sjeo s malim uzdahom zadovoljstva.
Laknulo mu je kad je otkrio da je vrua tamnosmea tekuina ukusna, premda otra okusa. eer? Nije se usudio traiti. Thorne ga nije ponudio. Bio bi to zacijelo uinio da je oekivao da e Naismithu trebati. Nemogue je da Thorne ve provodi neki profinjen test, zar ne? Znai, bez eera.
Plaenici koji piju aj. Pie nekako nije bilo ni izbliza dovoljno otrovno u odnosu na izlobu, ne, radni arsenal, oruja privrenih za zid: nekoliko oamuta, jedan iglini pitolj, plazmini luk, sjajan metalni samostrel s paletom granatnih strelica u tobolcu koji je visio pokraj njega. Thorne je navodno bio dobar u svom poslu. Ako je to tono, nije bilo vano to to stvorenje pije.
"U mranom si raspoloenju. Pretpostavljam da si nam donio neto ljupko, ha?" pokuao je Thorne nakon nekoliko trenutaka tiine.
"Naa slijedea misija, ah da." Bar se nadao daje to ono to Thorne misli. Dvospolac je kimnuo i podigao obrve u ohrabrujuem ispitivanju. "Operacija spaavanje. Nije najvea stvar koju smo ikad pokuali, ni izbliza"
Thorne se nasmijao.
"Ali ima svoje komplikacije."
"Ne moe biti kompliciranije od Dagoole etiri. Priaj dalje, molim te."
Protrljao je usnice, to je bila patentirana Naismitho-va kretnja. "Sruit emo klonske jaslice Kue Bharaputra na Jacksonovu Skrovitu. Totalno ienje."
Thorne je upravo bio prekriio noge; sad su mu oba stopala buno udarila o pod. "Poubijati ih?" rekao je zapanjenim glasom.
"Klonove? Ne, spasiti ih! Sve emo ih spasiti."
"Oh. Hu." Thorne je djelovao kao da mu je uvelike laknulo. "Naas sam imao stravinu viziju  oni jesu djeca, konano. Premda su klonovi."
"Upravo tako." Iznenada, pravi smijeak potegnuo mu je uglove usana prema gore. "Ja... drago mi je to na to tako gleda."
"A kako drugaije?" Thorne slegne ramenima. "Posao s presaivanjem mozgova u klonirana tijela najudovinija je, najodvratnija stvar u cijelom Bharaputrinom katalogu ljigavih usluga. Ukoliko nema neeg jo goreg za to jo nisam uo."
"I ja tako mislim." Zavalio se u svom sjedalu, skrivajui iznenaenost na tako odlunu podrku njegovu planu. Je li Thorne iskren? On sam znao je, bolje nego itko, sve skrivene uase klonskog posla na Jacksonovu Skro-vitu. On ih je preivio. No nije oekivao da e netko tko nije imao ista iskustva kao on imati isto miljenje.
Specijalnost Kue Bharaputra nije, precizno govorei, bilo kloniranje. Radilo se o prodaji besmrtnosti ili, u najmanju ruku, produetka ivota. Vrlo unosan posao, jer tko moe odrediti cijenu ivota? Koliko trite moe platiti. Postupak koji je Bharaputra prodavao bio je medicinski riskantan, daleko od savrenog... no suprotstavljen sigurnosti skore smrti, kod muterija koje su sve odreda bile bogate, bezone i, morao je to priznati, posjedovale odreenu hladnokrvnu dalekovidnost.
Princip je bio jednostavan, premda je kirurki postupak na kojem se zasnivao bio avolski sloen. Klon se uzgojio iz muterijine stanice, uz gestaciju u materinom replikatoru, a zatim se do tjelesne zrelosti odgajao u Bha-raputrinim jaslicama, nekoj vrsti nevjerojatnog sirotita. Konano, klonovi su bili vrijedni, tjelesno stanje i zdravlje bilo im je od vrhunske vanosti. A onda su, kad bi dolo vrijeme, kanibalizirani. Operacijom koja je bila uspje-
na znatno manje od sto posto, mozak klonova pretka presaivao se iz ostarjelog ili oteenog tijela u duplikat u prvom cvatu mladosti. Mozak klona oznaavao se kao medicinski otpad.
Postupak je bio ilegalan na svim planetima crvotonog neksusa osim Jacksonova Skrovita. To je posve odgovaralo kriminalnim Kuama koje su tamo vladale. Prualo im je zgodan monopol, stalan posao s puno vjebe na rijeci bogatih stranaca, ime su njihovi kirurki timovi zadravali vrhunsku formu. Koliko je uspio razaznati, stav ostatka svijeta prema cijelom problemu bio je "daleko od oiju, daleko od srca". Iskra suosjeajnog, pravednog gnjeva u Thorneovim oima dotakla ga je na razini bola tako otupjeloj od uporabe da je gotovo vie nije ni zamjeivao. Prestravljeno je shvatio da mu samo otkucaj srca nedostaje pa da brine u pla. To je vjerojatno samo trik. Ispustio je dah. Jo jedan naismithizam.
Thorneove obrve skupile su se u dubokoj zamiljenosti. "Jesi li siguran da bismo trebali uzeti Ariel? Koliko ja znam, barun Rvoval jo je iv. To e mu sigurno privui pozornost."
Kua Rvoval bila je jedan od Bharaputrinih manjih suparnika na ilegalno-medicinskom polju. Specijalizirali su se za proizvodnju genetskim inenjeringom izmijenjenih ili kirurki isklesanih ljudi za bilo kakvu svrhu, ukljuujui i seks; pojednostavljeno reeno, robovi po narudbi. Pretpostavljao je da je i to zlo, ali ne ono ubojito zlo koje je njega opsjedalo. Ali kakve veze Ariel ima s barunom Rvovalom? Nije imao pojma. Neka se o tome brine Thorne. Moda e mu dvospolac kasnije pruiti jo informacija. Podsjetio se da prvom prilikom pregleda dnevnike misije s broda.
"Ova misija nema nikakve veze s Kuom Rvoval. Izbjegavat emo ih."
"^Jadam se", sloio se Thorne gorljivo. Zastao je, zamiljeno pijuckajui aj. "A sad, usprkos injenici da je .^vvJackonovo Skrovite ve odavno trebalo poistiti, po mo-;~-gunosti atomskim orujem, pretpostavljam da to ne inimo samo zbog dobrote srca svoga. to je ovog puta, ovaj, misija iza misije?"
Za to je imao uvjeban odgovor. "Zapravo, naeg poslodavca zanima samo jedan klon, odnosno, samo jedan izvorni predak. Ostatak je kamuflaa. Kad ih se stavi na kup, Bharaputrine muterije imaju mnogo neprijatelja. Nee znati tko napada koga. Tako e identitet naeg poslodavca, koji bi to pod svaku cijenu elio zadrati tajnom, ostati sigurniji."
Thorne se samozadovoljno iskesio. "Taj detalj tvoja je ideja, pretpostavljam."
Slegnuo je ramenima. "Na odreeni nain."
"Ne bismo li trebali doznati kojeg klona traimo, da se sprijee nesree ako budemo morali napustiti akciju i pobjei? Ako ga na poslodavac eli ivog  ili im nije vano je li iv ili mrtav? Ako je prava meta stari prasac koji ga je dao stvoriti."
"Vano im je. iv. Ali... u praksi, poimo od pretpostavke da su svi klonovi onaj kojeg traimo."
Thorne pomirljivo rairi ruke. "Meni odgovara." Her-mafroditove oi zablistale su od oduevljenja; odjednom udari akom u dlan s otrim zvukom od kojeg je poskoio. "Bilo je i vrijeme da netko potegne tu jacksonsku kopilad! Oh, ovo e biti zabavno!" Pokazao je zube u vrlo opasnom smijeku. "Koliko pomoi imamo na Jacksonovu Skrovi-tu? Sigurnosne mree?"
"Ne oekuj ih."
"Hm. Koliko prepreka? Ne raunajui Bharaputru, Ryovala i Fella, naravno."
Kua Fell bavila se uglavnom orujem. Kakve sad veze ima Fell? "Pogaao bih kao i ti."
Thorne se namrtio: to izgleda nije bio uobiajen nais-mithovski odgovor.
"Imam puno unutarnjih informacija o jaslicama, to u ti rei kad krenemo. Gledaj, Bel, ne trebam ti nakon toliko vremena ja govoriti kako da radi svoj posao. Vjerujem ti. Preuzmi logistiku i planiranje, a ja u provjeriti krajnji rezultat."
Thorneova se lea isprave. "U redu. O koliko se djece radi?"
"Bharaputra u prosjeku radi jedno takvo presaivanje na tjedan. Recimo da imaju otprilike pedeset predbiljebi godinje. U posljednjoj godini ivota klonove premjetaju u poseban odjel u blizini glavnog stoera Kue, gdje prolaze zavrne pripreme. Htio bih iz tog odjela oteti cjelogodinju rezervu. Pedesetero, ezdesetero djece."
"Svi natrpani na Ariel? Bit e guve."
"Brzina, Bel, brzina."
"Da. Mislim da si u pravu. Kakav je raspored?"
"Sto prije. Svaki tjedan odgaanja odnosi jo jedan nevin ivot." Posljednje dvije godine mjerio je takvim satom. Dosad sam ve potratio stotinu ivota. Samo putovanje od Zemlje do Escobara kotalo ga je tisuu betanskih dolara i etiri mrtva klona.
"Jasno mije" , ree Thorne smrknuto, ustajui da pospremi svoju alicu. Prebacio je svoj stolac pred komkon-zolu. "Klinac je predvien za operaciju, zar ne?"
"Da. Ako ne on, onda netko iz njegovih jaslica."
Thorne je poelo tipkati. "A stoje s fondovima? To jest tvoja dunost."
"Misija se plaa nakon izvrenja. Procijenjene potrebe popuni iz fondova Flote."
"U redu. Onda spusti dlan ovamo i odobri mi novac." Thorne mu je pruilo senzorsku ploicu.
Bez oklijevanja poloio je dlan na nju. Na njegov uas, na ekranu se pojavio crveni znak neprepoznavanja. Ne! Mora biti dobro, mora/
"Prokleti stroj." Thorne je uglom senzora otro udario po stolu. "Daj se skockaj. Probaj ponovno."
Ovog puta, poloio je dlan malo drugaije; raunalo je obradilo nove podatke i sada ga proglasilo istim, prihvaenim, blagoslovljenim. Punim para. Lupanje njegova srca stialo se od olakanja.
Thorne je unosio jo podataka i dodao preko ramena: "I ne pitam koji odred komandosa hoe, ha?"
"Ne pitaj" , odvratio je uplje. Morao bi se izvui odavde, prije nego to mu napor predstave upropasti dobar poetak.
"Hoe svoju staru kabinu?" upita Thorne. "Jasno." Ustao je.
"Uskoro, pretpostavljam..." Dvospolac je pogledao na sjajan sloeni logistiki prikaz nad videoploom komkon-zole. "Brava je jo namjetena na tvoj dlan. Isprui se malo, izgleda krepano. Sve je pod kontrolom."
"Fino."
"Kad stie Elli Quinn?"
"U ovoj misiji nee sudjelovati."
Thorneove oi rairile su se od iznenaenja. "Zaista?" smijeak mu se rairio, posve neobjanjivo. "Kakva teta." Glas mu nije zvuao nimalo razoarano. Je li to neko suparnitvo? Oko ega?
"Uredi da mi s Trijumfa poalju opremu", naredio je. Da, jo jedna kraa preko predstavnika. Sve preko pred-
stavnika. "I... kad bude imao vremena, neka mi u kabinu poalju neto za jelo."
"Dogovoreno", obeao je Thorne odlunim kimanjem glave. "Usput reeno, drago mi je to bar bolje jede, premda ne spava. Dobro. Samo tako nastavi. Brinemo se za tebe, zna."
Bolje jede, vraga. S njegovom graom, odravanje prave teine postalo je stalna bitka. Tri se mjeseca izgladnjivao samo kako bi se mogao ponovno uvui u Naismithovu odoru, koju je ukrao prije dvije godine i sad je imao na sebi. Preplavi ga jo jedan val umorne mrnje. Izaao je s nehajnim pozdravom koji e, nadao se, Thornea potaknuti da nastavi raditi. Uspio je ne zareati sve dok se vrata nisu siktavo zatvorila za njim.
Nije mu bilo druge no da isprobava svaku bravu u hodniku sve dok jednu ne otkljua. Nadao se da nikakav Dendarii nee naii kad on trese vratima. Konano je pronaao svoju kabinu, ba preko puta kabine dvospolnog kapetana. Kad je dotakao senzor, vrata su skliznula u stranu bez ikakva zastraujueg zastajkivanja.
Kabina je bila malena komora gotovo jednaka Thor-neovoj, samo jo bezlinija. Provjerio je ormare. Veina ih je bila prazna, ali u jednome je pronaao sivu trenirku i umrljani tehniki kombinezon svoje veliine. Ostatak napola potroenih toaletnih potreptina u siunoj kupaonici ukljuivao je etkicu za zube, na to su mu se usne iskrivile u ironian smijeak. Uredno sloen krevet koji se izvlaio iz zida djelovao je izuzetno privlano i skoro se stropotao u njega.
Krenuo sam. Uspio sam. Dendarii su ga prihvatili, prihvatili su njegova nareenja s istim onim glupavo slijepim povjerenjem s kojim su slijedili Naismitha. Kao ovce. Sad je samo trebao paziti da neto ne zariba. Najtei je dio proao.
Na brzinu se istuirao i upravo je navlaio Naismitho-ve hlae kad mu je stigao obrok. Nedostatak odjee posluio mu je kao izlika da brinog Dendariija koji je donio pladanj na brzinu izgura van. Veera pod poklopcem bila je prava hrana, ne vojnika porcija. Umjetni odrezak na aru, naizgled svjee povre, prava kava, topla i hladna hrana, prekrasno izloena u siunim porcijama procijenjenim za Naismithov apetit. ak i sladoled. Prepoznao je ukus svoga pretka i opet se naao povrijeenim tom voljom nepoznatih ljudi da mu ugode, ak i u takvim sitnicama. Visoki in imao je svojih privilegija, ali ovo je ludost.
U depresiji, sve je pojeo i upravo se pitao je li i ona upkasta zelena tvar kojom je bio popunjen prazan prostor na tanjuru jestiva, kad je zvono na vratima kabine opet zazujalo.
Ovog puta bio je to dendariijski nii asnik i lebdea paleta s tri velika sanduka.
"Ah." Trepnuo je. "Moje stvari. Za sad ih samo ostavite tamo na podu."
"Da, gospodine. Zar si neete odrediti posilnog?" Voj-nikov eljni izraz nije ostavljao mjesta sumnji o tome tko bi se prvi prijavio kao dobrovoljac za takvo mjesto.
"Ne... na ovoj misiji ne. Kasnije emo imati jako malo prostora. Samo ostavite stvari."
"Bit e mi drago da ih raspakiram, gospodine. Ja sam ih sve i spakirao."
"Ureduje."
"Ako sam bilo to propustio, samo recite."
"Hvala, skupnie." Iznurenost mu je procurila u glas; na svu sreu, to je ipak malo zakoilo skupnikov entuzijazam. Plaenik je spustio sanduke s palete i izaao s blagim smijekom, kao da hoe rei: Hej, ovjek valjda smije pokuati.
Osmjehnuo se kroz stisnute zube i okrenuo se sanducima im su se vrata zatvorila. Otvorio je kope i zastao, zabavljen vlastitom urbom. Tako nekako valjda izgleda kad dobije roendanski poklon. Nikad u ivotu nije dobio roendanski poklon. Dakle, treba nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Prvi poklopac se otvorio i otkrio odjeu, vie odjee nego to je ikad imao. Tehniki kombinezoni, svakodnevna uniforma, sveana odora  podigao je sivu barunastu tuniku i podigao obrve na sjaj srebrnih puceta  izme, cipele, papue, pidama, sve po propisu, sve prekrojeno da mu savreno pristaje. I civilna odjea, osam ili deset kompleta, po lokalnoj modi raznih planeta te po opoj galak-tikoj i to za nekoliko drutvenih poloaja. Eskobaransko poslovno odijelo od crvene svile, barravarska kvazi-vojna tunika i hlae s crtom, pletenina, betanski sarong i sandale, otrcana jakna i koulja i hlae pogodne za osiromaena lukog radnika bilo gdje na svijetu. Gomila donjeg rublja. Tri vrste satova s ugraenim komunikacijskim jedinicama, jedan dendariijski propisni, jedan vrlo skup komercijalni model, jedan naizgled jeftin i otrcan, ali zapravo profinjeni vojni viak. I jo.
Preao je na drugi sanduk, otvorio poklopac i zinuo. Svemirski oklop. Svemirski oklop u punoj borbenoj spremi, s do kraja napunjenim pogonom i sustavom za odravanje ivota, napunjenog i zakoenog oruja. Tono njegove veliine. inilo se da oklop svjetluca vlastitim, tamnim i pokvarenim sjajem, ugnijeen u svojoj zatitnoj ambalai. Sam ga je miris oamutio, nevjerojatno vojniki, metal i plastika, energija i kemija... stari znoj. Izvukao je kacigu i zadivljeno se zabuljio u tamno zrcalo vizira. Nikad jo nije imao na sebi svemirski oklop, premda ga je prouavao na holovidu dok mu se vid nije zamaglio. Zloslutan, smrtonosni zatitni ovoj...
J
Istovario je sve i na pod sloio sve dijelove po redu. udne mrlje, oiljci i tragovi, tu i tamo, prekrivali su sjajnu povrinu. Koje oruje, kakvi su udari bili dovoljno snani da unite tu viestruku metalnu povrinu? Koji su to bili neprijatelji? Svaki oiljak, shvatio je dok ih je doticao, bio je namjera smrti. To nije bilo za igru.
I bilo je vrlo uznemirujue. Ne. Odgurnuo je hladan drhtaj sumnje. Ako moe on, mogu i ja. Dok je ponovno pakirao oklop i vraao ga u sanduk, pokuavao je ne obazirati se na popravke i tajnovite mrlje na kompresijskom odijelu i mekom, upijajuem pododijelu. Krv? Govno? Opekline? Ulje? Uostalom, sad je sve bilo isto i bez mirisa.
Trei sanduk, manji od drugog, sadravao je polu-oklop, bez ugraenog oruja. Nije bio namijenjen svemirskoj uporabi, ve borbi s normalnim ili gotovo normalnim tlakom, temperaturom i atmosferskim uvjetima. Najupadljiviji dio ovog oklopa bio je komandni ljem, glatka stvar od duraslitine koja je u titniku iznad ela imala ugraen telemetrijski i videoprojektor, koji je sve podatke s mree mogao staviti zapovjedniku pred oi. Protok podataka bio je upravljan odreenim kretnjama lica i glasovnim zapovijedima. Ostavio je ljem vani da ga kasnije pomnije proui, a ostatak ponovno zapakirao.
Kad je zavrio sa smjetanjem sve odjee u ormare i ladice, zaalio je to je tako odluno odbio posilnog. Pao je na krevet i priguio svjetla. Kad se sljedei put probudi, trebao bi biti na putu prema Jacksonovu Skrovitu...
Ba je zadrijemao kad je komunikator u kabini zazu-jao. Otetuvao je da se javi, istisnuvi relativno pristojan "Naismith ovdje", glasom nerazgovjetnim od pospanosti.
"Miles?" ree Thorneov glas. "Stigao je komandoski odred."
"Oh... dobro. Onda napusti orbitu im bude spreman."
"Zar ih ne eli vidjeti?" rekao je Thorne iznenaeno.
Inspekcija. Udahnuo je. "Dobro. Ja... doi u. Naismith, gotovo." Uurbano je navukao hlae svoje odore, ovog puta uzevi jaknu s odgovarajuim oznakama i brzo pozvao shematski prikaz unutranjosti broda na komkon-zolu kabine. Postojala su dva sidrita za borbene shuttle-ove, naprijed i straga. Koje? Zapamtio je put do oba.
Prvo je probao s operativnim sidritem. Naas je zastao u tami i tiini u zavoju hodnika da se prije nego to ga budu ugledali upozna sa okolinom.
U ukrcajnom se terminalu guralo desetak mukaraca i ena u sivim kamuflanim letakim odijelima, zajedno s gomilom opreme i zaliha. Runo i teko oruje bilo je simetrino naslagano. Plaenici su stajali ili sjedili, razgovarajui glasno, buno i grubo, tu i tamo praskajui u smijeh. Svi su bili tako veliki, proizvodili toliko energije, gurajui jedno drugo napola u igri, kao da trae izgovor za jo glasnije vikanje. Nosili su noeve i drugo osobno naoruanje na pojasevima ili u tobolcima, kao da se prave vani. Lica su im izgledala neraspoznatljivo, gotovo ivotinjski. Progutao je, ispravio se i koraknuo meu njih.
Rezultat se pojavio smjesta. Netko je viknuo "Glave gore!" i oni su, bez ikakvih daljnjih naredbi, stali mirno u dvije savreno uredne, potpuno tihe vrste, svatko sa svojom hrpicom opreme do nogu. Slika je bila moda jo i strasnija od kaosa koji joj je prethodio.
S tanunim smijekom, koraknuo je naprijed, pretvarajui se da promatra jednog po jednog. Posljednja teka torba izletjela je iz shuttlea i glasno udarila o palubu, a trinaesti komandos izgurao se kroz prolaz, uspravio se i salutirao mu.
Zastao je paraliziran od straha. Stoje, dovraga, to? Za-buljio se u bljetavu kopu pojasa, zatim nakrenuo glavu unatrag, isteui vrat. Prokleta stvar bila je visoka dva i
pol metra. Golemo tijelo isijavalo je snagu koju je osjeao gotovo kao val vruine, a lice  lice je bilo nona mora. Zukastosmee oi, kao u vuka, iskrivljena, napuena usta s onjacima, prokletstvo, dugaki bijeli zubi koji su virili preko rubova grimiznocrvenih usnica. Goleme ruke imale su pande, snane, krupne, otre  namazane grimizno-crvenim lakom za nokte... Molim'? Pogled mu se podigao natrag do udovinog lica. Oi su bile istaknute sjenilom i zlatnom bojom, dodatno naglaenom malom zlatnom ljokicom ukrasno zalijepljenom na jednu visoku jagodicu. Kosa boje mahagonija bila je povuena unatrag u sloenu pletenicu. Pojas je bio jako zategnut, naglaavajui neku vrst figure, usprkos prostranom, sivom letakom odijelu. Stvar je ensko?
"Porunik Taura i Zeleni odred, prijavljuju se po naredbi, gospodine!" Baritonski glas odjeknuo je po sidritu.
"Hvala" Izalo je kao napukli apat, nakaljao se da proisti grlo. "Hvala, to bi bilo sve, naredbe ete dobiti od kapetana Thornea, svi voljno." Svi su se napinjali da ga uju, tjerajui ga da ponovi: "Otpust!"
Rasuli su se u neredu, ili moda nekom redu koji su samo oni shvaali, jer se sidrite raistilo od opreme zapanjujuom brzinom. udovina narednica je zaostala, nadnosei se nad njim. Izravnao je koljena kako bi se natjerao da ne pobjegne od toga  nje...
Spustila je glas. "Hvala ti to si odabrao Zeleni odred, Miles. Koliko sam shvatila, zadatak je pravi."
I opet imena? "Kapetan Thorne e vas uputiti kad krenemo. Misija je... izazov." A ovo e biti narednik koji e je voditi?
"Kapetanica Quinn ima detalje, kao i obino?" Podigla je jednu gustu obrvu.
"Kapetanica Quinn... nee sudjelovati u ovoj misiji."
Mogao se zakleti da su joj se zlatne oi rairile, pa ak i zjenice. Usne su joj se povukle unatrag, pokazujui onjake u neem to je, shvatio je jedan prestravljen tren kasnije, trebao biti osmijeh. Na neki udan nain, podsjetio ga je na smijeak s kojim je Thorne pozdravio istu vijest.
Podigla je pogled; sidrite je bilo prazno. "Aah?" Glas joj je romorio kao predenje make. "Pa, ljubavnice, ja u ti biti tjelesni uvar kad god hoe. Samo mi daj znak."
Kakav znak, to dovraga
Sagnula se, usnice su joj zadrhtale, grimizne pande zgrabile su mu ramena  naas mu se uinilo da e mu otrgnuti glavu, oguliti ga i pojesti  a onda su joj se usta spustila na njegova. Dah mu se presjekao, a vid zamutio. Gotovo se onesvijestio prije nego to se ispravila i pogledala ga povrijeeno i zbunjeno. "Miles, u emu je problem?"
To je bio poljubac. Prokleti bogovi. "Ni u emu" , dah-nuo je. "Ja... bio sam bolestan. Vjerojatno nisam jo trebao ustati, ali morao sam obaviti inspekciju."
Djelovala je vrlo uzbunjeno. "I te kako nisi trebao ustati  sav se trese! Jedva stoji na nogama! Evo, odnijet u te u ambulantu. Luak!"
"Ne! Dobro mi je. To jest, lijeio sam se. Samo se trebam jo neko vrijeme odmarati i oporavljati, to je sve."
"Pa, onda ide ravno natrag u krevet!" "Da."
Okrenuo se. Pljesnula gaje po stranjici. Ugrizao se za jezik. Rekla je: "Bar si bolje jeo. Pazi na sebe, dobro?"
Mahnuo je preko ramena i pobjegao ne okreui se. Je li to bilo vojniko prijateljstvo? Narednik i admiral? Nije vjerovao u to. Ono je bila intimnost. Naismith, ti jebeno ludo kopile, ime se ti to bavi u slobodno vrijeme ? Nisam
vjerovao da uope ima slobodnog vremena. Mora da si prokleti manijaki samoubojica, ako si troio ono
Zakljuao je za sobom vrata kabine i oslonio se na njih, drui, hihoui od histerine nevjerice. Prokletstvo, prouio je sve o Naismithu, ba sve. Ovo se nije moglo dogoditi. S takvim prijateljima, tko treba neprijatelje?
Svukao se i napeto legao u krevet, razmiljajui o Nai-smithovom/Vorkosiganovom sloenom ivotu, pitajui se kakve su ga jo klopke ekale. Konano, blaga promjena u ukanju i pucketanju broda oko njega i kratak trzaj gravitacijskog polja rekli su mu da se Ariel odvaja od orbite oko Escobara. Stvarno je uspio ukrasti potpuno opremljenu i naoruanu vojnu krstaricu, a da nitko to ak i ne zna. Na putu su za Jacksonovo Skrovite. Za njegovu sudbinu. Njegovu sudbinu, ne Naismithovu. Misli su mu se konano strovalile u san.
Ali ako moe preuzeti svoju sudbinu, apnuo je konano glas njegova demona prije zaborava noi, zato ne moe preuzeti i svoje ime ?
DRUGO POGLAVLJE
Izali su iz putnikog broda kroz fleksi-cijev jednakim korakom, rukom pod ruku, Quinn sa svojom vojnikom torbom prebaenom preko ramena, Miles s letakom torbom u slobodnoj ruci. U pristaninom salonu orbitalne stanice, ljudi su se okretali za njima. Dok su etali pokraj napola odvraenih, zavidnih mukih pogleda, Miles je kradimice bacio pogled na svoju pratilju. Moja Quinn.
Quinn je ovog jutra  je li stvarno jutro? Morao bi provjeriti vrijeme dendariijske flote  djelovala posebno opasno, napola se vrativi u svoj uobiajeni lik. Uspjela je sive hlae svoje odore maskirati u modni detalj, zaguravi ih u izme od crvenog antilopa (elina pojaanja ispod iljastih vrhova nisu se primjeivala) i dopunivi ih gri-miznocrvenim oskudnim topom. Njezina blijeda koa upravo je sjala od kontrasta s topom i kratkim tamnim kovr-ama. arenilo povrine odvraalo je pozornost od njezine atletske grae, neprimjetne ako se ne zna koliko tono ta prokleta vojna torba tei.
Tople smee oi inile su joj lice duhovnijim. Ali muki su glasovi pucali usred reenice zbog savrenih, isklesanih povrina njezina lica. Oito skupo lice, rad kirurkog umjetnika neobinog talenta. Sluajni promatra mogao bi pogoditi da joj je lice platio runi ovjeuljak
koga je drala za ruku i procijeniti da je i ena pod licem bila isto tako kupljena. Sluajni promatra ne bi nikad pogodio pravu cijenu: njezino staro lice izgorjelo je u borbi kod Tau Verde. Gotovo prvi bojni gubitak u slubi admirala Naismitha prije  ve deset godina? Boe! Sluajni promatra je kreten, zakljuio je Miles.
Posljednji predstavnik te vrste bio je bogat poslovni ovjek koji je Milesu djelovao kao plavokosa, civilna verzija njegovog roaka Ivana i koji je proveo vei dio dvotjednog puta sa Sergvara na Escobar u takvim iluzijama, pokuavajui zavesti Quinn. Miles ga je sad ugledao krajikom oka, dok je tovario svoju prtljagu na lebdeu paletu i isputao posljednji frustrirani uzdah poraza prije nego to se odvukao dalje. Osim stoje podsjeao na Ivana, Miles mu nije nita zamjerao. Zapravo, Miles gaje gotovo alio, budui da je Quinnin smisao za humor bio opako zloest koliko i njezini smrtonosni refleksi.
Miles je glavom trznuo prema Eskobarcu u povlaenju i promrmljao: "I, ime si ga se konano uspjela rijeiti, ljubavi?"
Quinnine oi pomakle su se da pronau ovjeka i naborale se od smijeha. "Ako ti kaem, bit e ti neugodno."
"Nee. Reci mi."
"Rekla sam mu da radi sklekove na jeziku. Vjerojatno je zakljuio da se s time ne moe natjecati."
Miles pocrveni.
"Ne bih ga tako dugo vukla za nos, ali isprva nisam bila sigurna da nije nekakav agent", doda Quinn ispriku.
"Sad si sigurna?"
"Aha. teta. Tako bi bilo zabavnije." "Meni ne. Ba mije trebalo malo odmora." "Tono i sad puno bolje izgleda. Odmoreno."
"Stvarno mi se svia ova fora s branim parom, za putovanje", primijetio je. "Odgovara mi." Malo je dublje udahnuo. "Dakle, medeni mjesec smo proli, zato se sad ne bismo i vjenali?"
"Nikad ne odustaje, ha?" Glas joj je ostao bezbrian. Samo je blagi trzaj ruke pod njegovom odavao da su je njegove rijei povrijedile. Prokleo se u sebi.
"Oprosti. Obeao sam da neu nainjati tu temu."
Slegnula je neoptereenim ramenom i usput se odvojila od njega, agresivno maui rukom u hodu. "Problem je u tome to me ti ne eli kao madame Naismith, denda-riijski Strah i Trepet. Ti eli da budem barunica Vorko-sigan od Barravara. To je zemaljski poloaj. Ja sam svemir-ka po roenju. ak i kad bih se udala za nekog zemljanina i spustila se u neku gravitacijsku rupu da se vie nikad ne dignem... Barravar nije mjesto koje bih odabrala za takvo to. Ne elim uvrijediti tvoj dom."
Zato ne? Svi drugi to ine. "Mojoj se majci svia", pokuao je.
"I ja se njoj divim. Susrela sam je, koliko, etiri puta i svaki me se put jae dojmila. Ali... to sam vie impresionirana, to me vie uasava koliko Barravar trati njezinu sposobnost. Da je ostala na Koloniji Beta, sad bi ve bila glavni nadglednik betanskog astronomskog istraivanja. Ili bilo to drugo to bi htjela."
"Htjela je biti grofica Vorkosigan."
"Htjela se oduevljavati tvojim tatom. Priznajem da se ima ime odueviti. Ali nije joj nimalo stalo do ostatka vor-ske kaste." Quinn je zastala prije nego to su doli u blizinu eskobaranskih carinika. Miles je zastao pokraj nje. Oboje su buljili u prostoriju, ne jedno u drugo. "I bez obzira na svu ivahnost, u sebi, ona je umorna. Barravar je toliko toga isisao iz nje. Barravar je njezin rak. Polako je ubija."
Miles nijemo zatrese glavom.
"I tebe, barune Vorkosigan," dodala je Quinn trijezno. Ovog je puta na njemu bio red da se trne.
Osjetila je to i zabacila glavu. "U svakom sluaju, admiral Naismith je manijak kakav meni odgovara. Barun Vorkosigan je prema njemu dosadna usluna metla. Vidjela sam te kod kue na Barravaru, Miles. Tamo si samo polovica sebe. Priguen, zaguen. ak ti je i glas tii. To je krajnje neobina pojava."
"Ne mogu... tamo se moram uklopiti. Prije samo jedne generacije, netko s tijelom poput mojega bio bi smjesta ubijen zbog sumnje na mutaciju. Ne mogu stvari gurati predaleko i prebrzo. Prelaka sam meta."
"Je li to razlog zato te Barravarska carska sluba sigurnosti alje na toliko misija izvan planeta?"
"To je zbog mog razvoja kao asnika. Da si proirim poglede, produbim iskustva."
"A jednog e te dana zauvijek povui natrag i odvesti te kui i iscijediti sve to iskustvo iz tebe u njihovoj slubi. Kao spuvu."
"Ja sam i sad u njihovoj slubi, Elli", podsjetio ju je blago, ozbiljnim, mirnim glasom koji ju je natjerao da spusti glavu kako bi ga ula. "Sad i onda i uvijek."
Oi su joj skliznule u stranu. "Moe... onda, kad ti jednog dana pribiju izme natrag na tlo Barravara, ja elim tvoj posao. elim jednog dana biti admiralica Quinn."
"Slaem se", rekao je dobroudno. Posao, da. Doao je trenutak da se barun Vorkosigan i njegove osobne elje vrate u torbu. Ionako bi se trebao prestati tako mazohistiki vraati na taj razgovor o vjenanju s Quinn. Quinn je Quinn; on nije elio da ona bude bilo to drugo, ak ni za... baruna Vorkosigana.
Usprkos trenutku depresije koji si je sam nametnuo, oekivanje povratka Dendariima ubrzalo mu je korake dok su se probijali kroz carinsku slubu i u golemu transfer-nu postaju. Quinn je u pravu. Osjeao je kako mu Naismith ispunjava kou, odnekud iz dubine psihe. Zbogom, dosadnom poruniku Milesu Vorkosiganu, visokom tajnom operativcu Barravarske carske sigurnosti (koji je ve odavna zasluio promaknue); dobrodolica, neodoljivom admiralu Naismithu, svemirskom plaeniku i ratniku za sva doba.
Ili moda za nijedno doba. Usporio je kad su doli do reda komercijalnih komkonzolnih kabina uz rub putnikog prolaza i kimnuo prema zrcalima ukraenim vratima. "Daj da prvo vidimo kako se Crveni odred snalazi. Ako su se oporavili dovoljno da krenu, rado bih osobno otiao dolje i doveo ih."
"Moe." Quinn je svoju torbu bacila opasno blizu Mi-lesovih nogu u sandalama, ula u najbliu praznu kabinu, gurnula svoju karticu u prorez i utipkala kod.
Miles je spustio svoju torbu, sjeo na Quinninu i promatrao je. Uhvatio je prerezan odraz samoga sebe u zrcalnom mozaiku na sputenim vratima sljedee kabine. Tamne hlae i komotna bijela koulja bili su neutralni u pogledu planetarnih moda, ali, zbog putovanja, vrlo civilnog kroja. Oputeno, mirno. Nije loe.
Postojalo je vrijeme kad je nosio uniformu kao kornjain oklop, visok drutveni poloaj za zatitu ranjive neobinosti svoga tijela. Oklop pripadanja koji je govorio Ne diraj me. Imam prijatelje. Kad mu je to prestalo biti tako oajniki potrebno? Nije bio siguran.
to se toga tie, kad je prestao mrziti svoje tijelo? Prolo je dvije godine od posljednje ozbiljne ozljede, na misiji spaavanja talaca koja je dola odmah nakon nevjerojatne guve s njegovim bratom na Zemlji. Ve je neko
vrijeme potpuno oporavljen. Razgibao je ruke, pune plastinih zamjenskih kostiju i otkrio da su isto toliko njegove kao i prije posljednjeg loma. Kao i prije prvog loma. Ve mjesecima nije imao ni jedan napadaj upale kostiju. Ne osjeam bolove, shvatio je s mranim osmijehom. A to nije bila samo Quinnina zasluga, premda je Quinn bila ... vrlo ljekovita. Jesam li to pod starost ozdravio?
Uivaj dok moe. S dvadeset i osam godina, zacijelo je na nekoj vrsti tjelesnog vrhunca. Osjeao je taj vrhunac, oduevljavajui vrh krivulje. Silazni luk doekat e ga negdje u budunosti.
Glasovi iz komunikacijske kabine vratili su ga u sadanjost. Quinn je razgovarala sa Sandy Hereld i upravo je objavila: "Zdravo, vratila sam se."
"Zdravo, Quinnie, oekivala sam te. to mogu uiniti za tebe?" Sandy je opet napravila neto udno s kosom, primijetio je Miles sa strane.
"Upravo sam sila sa skonog broda, tu sam na trans-fernoj stanici. Planiram malo skretanje. Hou prijevoz na tlo da pokupim preivjele iz Crvenog odreda, a onda se vraam na Trijumf. Kakav im je trenutni status?"
"Priekaj, samo sekundu..." Porunica Hereld prikazala je podatke na prikazu sa svoje lijeve strane.
U napuenom hodniku, pokraj njih je proao neki ovjek u dendariijskoj sivoj odori. Ugledao je Milesa i uputio mu nesigurno, oprezno kimanje glavom, moda nesiguran u to znai li admiralova civilna odjea neku vrstu skrivanja. Miles mu je uzvratio mahanjem, ovjek se osmjehnuo i produio svojim putem. Milesov mozak izbacio je neeljene podatke. ovjek se zove Travis Gray, terenski je tehniar trenutno dodijeljen na Peregrine, strunjak za komunikacijsku opremu, skuplja klasinu predskonu glazbu zemaljskog podrijetla... koliko takvih osobnih dosjea Miles ve nosi u svojoj glavi? Stotine? Tisue?
A bilo je jo toga. Hereld se okrenula natrag i odreciti-rala: "Ives je otputen na kopneno odsustvo, a Boyd je vraen na Trijumf radi daljnje terapije. Bolnica Beauche-ne javlja da su Durham, Vifian i Aziz spremni za otpust, ali prvo ele razgovarati s nekim odgovornim."
"Moe."
"Kee i Zelaski... o njima takoer ele razgovarati."
Quinnine usne se stegnu. "Moe", sloila se bezizraajno. Milesu se zgrio eludac, samo malo. Pretpostavljao je da razgovor nee biti nimalo sretan. "Onda im javi da stiemo", ree Quinn.
"Da, kapetanice." Hereld je promijenila prikaz na svom ekranu. "U redu. Koji shuttle elite?"
"Dobar e biti Trijumfov manji shuttle za osoblje, ukoliko ne treba istovremeno utovariti i neki teret."
"Ne iz Beauchenea, ne."
"U redu."
Hereld je provjerila svoj vid. "Prema eskobarskoj kontroli leta, Shuttle dva moe biti u pristanitu J-26 za trideset minuta. Sputanje e vam se odobriti odmah."
"Hvala. Javi svima  kad se vratimo, odrat emo sastanak s kapetanima i kapetanima-vlasnicima. Koliko je sati u Beaucheneu?"
Hereld pogleda u stranu. "0906, u danu s 26 sati i 7 minuta."
"Jutro. Izvrsno. Kakvo je vrijeme dolje?"
"Lijepo. Ne trebate jaknu."
"Fino, ne moram se presvlaiti. Javit emo se kad budemo spremni da krenemo iz luke Beauchene. Quinn, gotovo."
Miles je sjedio na njezinoj torbi, zurei u svoje sandale, zapljusnut neugodnim sjeanjima. Bila je to jedna od ne-
zgodnijih krijumarskih pustolovina za dendariijske plaenike, sputanje vojnih savjetnika i opreme na Marilac u potporu njihovu trajnom otporu cetagandskoj invaziji. Borbeni shuttle A-4 s Trijumfa pogoen je neprijateljskom vatrom na posljednjem povratnom putu, prevozei itav Crveni odred i nekoliko vanih Marilakanaca. Pilot, porunik Durham, premda i sam smrtno ranjen i u oku, uspio je svoj oteeni i zapaljeni shuttle dovesti u dovoljno usporen dohvat Trijumfovih pristajnih hvataljki, tako da je spasilaka ekipa mogla na shuttle prilijepiti fleksi cijev, prorezati si prolaz u brod i evakuirati sve koji su bili na njemu. Uspjeli su odbaciti oteeni shuttle neposredno prije nego stoje eksplodirao, a Trijumf se odvojio iz orbite tik pred opakom cetagandskom osvetom. I tako je misija koja je poela jednostavno, glatko i neprimjetno opet zavrila onom vrstom junakog kaosa kakav je Miles nauio prezirati. Kaos, ne junatvo.
Nakon tune trijae, rezultat je bio sljedei: dvanae-stero teko ranjenih; sedmero izvan Trijumfovih moi lijeenja, kriogenski zamrznuto u nadi da e im se kasnije moi pomoi; troje trajno i definitivno mrtvih. A sad e Miles doznati koliko ih iz druge skupine treba prebaciti u treu. Imena, lica, stotine neeljenih podataka o njima jurilo mu je kroz glavu. Izvorno je bio planirao biti na tom posljednjem shuttleu, ali je otiao gore ranijim letom da rijei neku drugu nenadanu krizu...
"Moda nee biti tako loe", rekla je Quinn, itajui mu s lica. Ispruila je ruku, podigao se s njezine torbe i pokupio svoju.
"Ja sam sam proveo toliko vremena po bolnicama, ne mogu a da se ne poistovjeujem s njima", ispriao se za svoje mrane misli. Jedna savrena misija. Sto bi dao za jednu savrenu misiju, na kojoj ama ba nita ne bi krenulo po zlu. Moda e ova sljedea biti takva.
Bolniki miris pogodio je Milesa im je s Quinn proao kroz ulazna vrata bolnice Beauchene, specijalizirane krio-terapijske klinike s kojom su Dendarii suraivali na Esco-baru. Nije to bio ruan miris, nije bio smrad, samo neka udna primjesa u zraku iz klima ureaja. Ali taj je miris u njegovu iskustvu bio toliko duboko povezan s bolom da mu je srce i nesvjesno zatuklo bre. Bori se ili bjei. Neodgovarajua reakcija. Duboko je udahnuo, priguujui instinktivno pulsiranje i ogledao se oko sebe. Predvorje je izgledalo isto kao bilo koje drugo tehnoloko mjesto na Escobaru, isto ali jeftino opremljeno. Pravi novac bio je investiran gore, u krio-opremu, regeneracijske laboratorije i operacijske dvorane.
Jedan od partnera u klinici, dr. Aragones, siao je da ih pozdravi i odveo ih gore u svoj ured. Milesu se Arago-nesov ured sviao, onako sav natrpan gomilom informacijskih diskova, grafikona i novinskih folija, kao zatitni znak tehnokrata koji duboko i stalno promilja o onome ime se bavi. Sviao mu se i sam Aragones, krupan, otvoren tip bronane koe, aristokratska nosa i prosijede kose, ljubazan i iskren.
Dr. Aragones bio je nesretan to ne moe prijaviti bolje rezultate. Miles je procijenio da mu je to povrijedilo ponos.
"Donosite nam takve strahote i oekujete uda", poalio se blago, mekoljei se u svome sjedalu nakon to su se Miles i Quinn smjestili. "Ako elite uda, morate poeti na poetku, kad se moji jadni pacijenti pripremaju za tretman."
Aragones ih nikad nije zvao ledoleevima, ni bilo kojim drugim nelagodnim nadimkom kakve su izmiljali vojnici. Uvijek su to bili moji pacijenti. Bio je to jedan od razloga zato se Milesu sviao.
"Openito govorei, naalost, nai ranjenici ne stiu po rasporedu, jedan po jedan", napola se ispria Miles. "U ovom sluaju imali smo dvadeset i osmero ljudi u bolnici, sa svim moguim ozljedama  traumama, opeklinama, kemijskim kontaminacijama  sve odjednom. Trijaa je neko vrijeme bila brutalna, dok se stvari nisu malo smirile. Moji ljudi uinili su sve to su mogli." Oklijevao je. "Mislite li da bi vrijedilo poslati nekoliko naih medicinskih tehniara na dodatno obrazovanje u vaim najnovijim tehnikama? I, ako je tako, biste li bili voljni voditi seminar?"
Aragones je zamiljeno rairio ruke. "Neto bi se moglo smisliti... prije nego to odete, porazgovarajte s administratorom Margarom."
Quinn je uhvatila Milesovo kimanje glavom i unijela biljeku u svoju izvjetajnu plou.
Aragones je na svojoj komkonzoli pozvao nekoliko medicinskih kartona. "Prvo najgore. Nismo mogli uiniti nita za gospodina Keeja ni za gospoicu Zelaski."
"Ja... vidio sam Keejevu ozljedu glave. Nisam iznenaen. " Rasprsnuta kao lubenica. "Ali imali smo krio-komo-ru na raspolaganju, pa smo pokuali."
Aragones klimne u znak razumijevanja. "Gica Zelaski je imala slian problem, premda nije bio tako oit izvana. Trauma je prekinula toliko unutarnje cirkulacije u lubanji da joj se krv nije dobro ispraznila, niti su kriogen-ske tekuine mogle natopiti mozak kako treba. Smrzavanje i hematomi jedno preko drugoga. Propadanje neurona bilo je potpuno. ao mije. Njihova su tijela trenutno u naoj mrtvanici, ekaju vae upute."
"Kee je elio da mu tijelo vrate obitelji i da bude pokopan na rodnom svijetu. Neka ga vaa mrtvanica pripremi i preveze uobiajenim putem. Dat emo vam adresu." Trznuo je glavom prema Quinn, koja je dodala jo jednu
biljeku. "Zelaski nije navela obitelj ni blinje  neki Den-darii to jednostavno ne uine, a mi ne postavljamo zahtjeve. Ali jednom je nekome iz svog odreda rekla to eli za svoj pepeo. Molim vas da je kremirate i vratite na Trijumf, a dalje e se za to pobrinuti na medicinski odjel."
"U redu." Aragones je otpisao kartone na svojoj komkonzoli; nestali su kao duhovi. Umjesto njih pozvao je druge prikaze.
"Vai gospodin Durham i gospoica Vifian trenutno su samo djelomino oporavljeni od izvornih ozljeda. Oboje pate od neeg to bih ja nazvao normalnom neuralno--traumatskom krio-amnezijom. Gubitak pamenja dublji je kod gospodina Durhama, dijelom i zbog komplikacija oko njegovih pilotskih neuro-usadaka, koje smo naalost morali ukloniti."
"Hoe li ikad moi ugraditi drugi set?"
"Jo je prerano rei. Za oboje bih rekao da su im dugorone prognoze dobre, ali ni jedno se nee moi vratiti vojnim dunostima barem jo godinu dana. A onda e im trebati temeljito obnavljanje obuke. U oba sluaja, prvenstveno bih preporuio da ih se vrati u domae obiteljsko okruenje, ako je to ikako mogue. Poznati okoli s vremenom e pomoi u pokretanju i ponovnom uspostavljanju pristupa preivjelom pamenju."
"Porunik Durham ima obitelj na Zemlji. Pobrinut emo se da dospije tamo. Tehniarka Vifian je s postaje Kline. Vidjet emo to se moe uiniti."
Quinn je odluno kimnula i dalje pravei biljeke.
"Onda ih oboje mogu otpustiti danas s vama. Mi smo uinili sve to smo mogli, a ostatak se moe obaviti i u obinim bolnicama. Dakle... to nam ostavlja vaeg gospodina Aziza."
"Mog vojnika Aziza", potvrdi Miles. Aziz je bio u Den-dariijima tri godine, prijavio se i bio primljen na asniku obuku. Dvadeset i jedna godina.
"Gospodin Aziz je... iv. To jest, njegovo tijelo se odrava bez umjetne pomoi, osim jednog manjeg problema s unutarnjom regulacijom temperature koji se, izgleda, popravlja sam po sebi."
"Ali Aziz nije imao ozljedu glave. Sto je polo krivo?" upita Miles. "Hoete li vi to rei da e ostati kao biljka?"
"Bojim se daje gospodin Aziz rtva loe pripreme. Krv mu je izgleda izvuena na brzinu i ne dovoljno pomnjivo. Male smrznute kemociste ispunile su mozgovno tkivo ne-krotskim mrljama. Uklonili smo ih i pokrenuli novi rast, koji se uspjeno razvija. Ali njegovo ja nepovratno je izgubljeno."
"Sve?"
"Moda e zadrati nekoliko frustrirajuih djelia sjeanja. Snove. Ali ne moe ponovno pristupiti svojim ivanim putevima preko novih izraslina, jer je samo tkivo propalo. Novi ovjek poet e ispoetka, gotovo kao dijete. Izgubio je, ak i sposobnost govora."
"Hoe li povratiti um? S vremenom?"
Aragones je predugo oklijevao s odgovorom. "Za nekoliko godina moda e biti sposoban izvravati dovoljno jednostavnih radnji da se moe brinuti sam za sebe."
"Shvaam", uzdahne Miles.
"to elite uiniti s njim?"
"Ni on nije naveo nikakve blinje." Miles otpuhne. "Prebacite ga u dugoroni smjetaj ovdje na Escobaru. Neki s dobrim terapijskim odjelom. Zamolit u vas da mi preporuite neku bolnicu. Ja u osnovati mali fond koji e pokrivati trokove tako dugo dok on ne bude sposoban brinuti se za sebe. Koliko to god trajalo."
Aragones je kimnuo; i on i Quinn zabiljeili su dogovor.
Nakon to su rijeili ostatak administrativnih i financijskih pitanja, sastanak je zavrio. Miles je ustrajao na tome da vidi Aziza prije nego to odu po ostalo dvoje rekonvalescenata.
"Ne moe vas prepoznati", upozorio je doktor Aragones dok su ulazili u bolniku sobu.
"Ureduje."
Na prvi pogled, Aziz nije djelovao kao smrt na dopustu, kao to je Miles bio oekivao, usprkos neuglednoj bolnikoj pidami. Lice mu je imalo boju i toplinu, a prirodna razina melanina spaavala ga je od bolnikog bljedila. Ali leao je bez snage, razbacano, zapetljan u pokrivae. Strane kreveta bile su podignute, neugodno podsjeajui na kolijevku ili lijes. Quinn je stala uza zid i prekriila ruke. I ona je imala runa sjeanja na bolnice i klinike.
"Azzie," pozvao je Miles blago, saginjui se nad njega. "Azzie, uje li me?"
Azizove oi naas su ga potraile, ali su onda opet odlutale.
"Znam da me ne pozna, ali moda e se kasnije sjeati ovog trenutka. Bio si dobar vojnik, mudar i jak. Ostao si uz svoje drugove kad je bilo teko. Imao si onu vrst samodiscipline koja spaava ivote." Tue, ne tvoj vlastiti. "Sutra e otii u jednu drugu bolnicu i tamo e ti pomoi da se oporavi." Meu strancima. Jo stranaca. "Ne brini se za novac. Ja u sve srediti tako da ga bude koliko god ti bude trebalo." On ne zna stoje to novac. "Povremeno u pogledati kako ti je, kad budem imao prilike", obeao je Miles. Obeao kome? Azizu? Aziza vie nema. Sebi samome? Dok se sputao, glas mu se stiao do neujnosti.
Zvuk je natjerao Aziza da se trne i ispusti nekakve glasne, neartikulirane jecaje; po svemu sudei, jo nije bio u stanju kontrolirati svoju glasnou. ak i kroz filter oajnike nade, Miles to nije mogao nazvati pokuajem komunikacije. Samo ivotinjski refleksi.
"Pazi na sebe", apnuo je i povukao se, zastavi naas u hodniku, sav uzdrhtao.
"Zato si to radi?" upitala je Quinn ljutito. Prekriene ruke koje su je drale dodavale su: / sebi i meni?
"Kao prvo, on je doslovno umro za mene, a kao drugo," pokuao je natjerati svoj glas na veselost, "ne osjea li i ti odreenu opsesivnu opinjenost gledajui u lice svog najveeg straha?"
"A smrt je tvoj najvei strah?" upitala je znatieljno.
"Ne. Ne smrt." Protrljao sije elo, oklijevajui. "Gubitak uma. Cijelog ivota,moj plan igre temeljio se na zahtjevu za prihvaanjem ovoga", neodreeno je mahnuo niz cijelu duinu, ili kratkou, svoga tijela, "zato to sam inteligentan mali pokvarenjak koji moe pameu ispreska-kati svakog suparnika i to sam toliko puta dokazao. Bez pameti..." Bez pameti nisam nita. Ispravio se, ne obazirui se na bolnu napetost u svome elucu, slegnuo ramenima i trzavo joj se osmjehnuo. "Bojnim korakom, Quinn."
Nakon Aziza, Durhama i Vifian nije bilo tako teko podnijeti. Mogli su govoriti i hodati, premda s oklijevanjem, a Vifian je ak i prepoznala Quinn. Odveli su ih natrag u zranu luku iznajmljenim cestovnim vozilom, a Quinn je svoj uobiajeni nehajni stil vonje ublaila iz obzira prema njihovim tek napola zacijeljenim ozljedama. Kad su stigli na shuttle, Miles je Durhama poslao da sjedne pokraj pilota, njegova kolege, i dok su doli na Trijumf, Durham se ve sjetio ne samo ovjekova imena nego i nekih pilotskih postupaka. Miles je oboje rekonvalescenata
predao medicinskim tehniarima koji su ih doekali u izlaznom hodniku i otpratili u brodsku bolnicu da opet legnu nakon napora kratkog putovanja. Miles ih je promatrao dok su izlazili i osjetio se malo bolje.
"Skupo", primijeti Quinn zamiljeno.
"Da", uzdahne Miles. "Rehabilitacija nam poinje uzimati sve vei dio medicinskog prorauna. Moda u rei raunovodstvu da razdijelimo proraune, tako da zdravstvo ne ostane tako opasno kratkih rukava. Ali to se moe? Moji ljudi odani su preko svake mjere; ne mogu ih razoarati. Osim toga", naas se iskesio, "plaa barravar-ski imperij."
"A meni se inilo da te tvoj ef iz CarSiga malo napao zbog rauna."
"Illvan mora objasniti zato u proraun njegova odjela svake godine odlazi dovoljno novca da bi se od toga mogla uzdravati privatna vojska, a da pri tome ne prizna da uzdrava privatnu vojsku. Odreeni carski raunovoe ponekad ga optuuju za nesposobnost, a njega to boli... ."
Iskljuivi svoj brod, pilot dendariijskog shuttlea uao je u hodnik i zatvorio vrata. Kimnuo je Milesu.
"Gospodine, dok sam vas ekao u luci Beauchene, na lokalnoj novinskoj mrei pronaao sam jednu priicu koja bi vas mogla zanimati. Priica u eskobarskim razmjerima, hou rei." ovjek se lijeno ljuljao na vrcima prstiju.
"Recite, narednice LaJoie." Miles je podigao jednu obrvu.
"Cetagandanci su upravo objavili povlaenje s Marila-ca. Nazivaju to  kako su ono rekli  'Zbog velikog napretka u kulturnoj suradnji, policijska pitanja preputamo lokalnoj upravi'."
Milesove ake stisnule su se od veselja. "Drugim rijeima, naputaju svoju marionetsku vladu! Ha!" Skakutao je s noge na nogu, lupkajui Quinn po leima. "Jesi li
ula, Elli! Pobijedili smo! Hou rei, oni su pobijedili, Ma-rilakanci su pobijedili." Nae su rtve iskupljene...
Povratio je kontrolu nad svojim stisnutim grlom prije nego to brine u pla ili tako neto blesavo. "Uinite mi uslugu, LaJoie. Prenesite obavijest u Flotu. Recite da sam rekao: 'Ljudi, obavljate dobar posao.' Ha?"
"Da, gospodine. Sa zadovoljstvom." Nasmijeeni pilot veselo je salutirao i pourio uz hodnik.
Milesu je osmijeh razvukao lice. "Vidi, Elli! Ono to je Simon Illvan upravo kupio bilo bi jeftino i daje kotalo tisuu puta vie. Prava ozbiljna cetagandska planetna invazija  prvo zakoena  zatim zaustavljena  unitena  propala!" I, ustrim apatom: "Ja sam to uinio. Ja sam promijenio stvari."
I Quinn se smjekala, ali jedna savrena obrva izvila se s odreenom suhom ironijom. "To je krasno, ali ako sam ispravno itala izmeu redaka, ini mi se da je Bar-ravarska carska sigurnost zapravo eljela cetagandske snage zauzete gerilskim ratom na Marilacu. Na neodreeno vrijeme. Odvraajui cetagandsku pozornost s barravar-skih granica i skonih toaka."
"To nisu napisali." Milesove usne razvukle su se s vujim izrazom. "Sve stoje Simon rekao bilo je da pomognemo Marilakancima kako nam prilike omogue. To je bila slubena naredba, doslovno."
"Ali savreno si dobro znao to zaista eli."
"etiri krvave godine dovoljne su. Nisam izdao Bar-rayar. Ni ikog drugog."
"Da? I onda, ako je Simon Illvan toliko prepredeniji od tebe, kako to da je tvoja verzija prevladala? Jednog dana, Miles, ponestat e ti dlaka za cijepanje. I to e onda?"
Nasmijeio se i odmahnuo glavom, izbjegavajui odgovor.
Oduevljenje vijestima s Marilaca jo ga je dralo na pola gravitacije kad je stigao u svoju kabinu na Trijumfu. Nakon potajnog osvrta da se uvjeri kako je hodnik prazan, zagrlio je i poljubio Quinn, dubokim poljupcem koji e im morati dugo potrajati, a zatim je ona otila u svoju sobu. On se uvukao u kabinu i popratio siktavo zatvaranje vrata uzdahom. Opet doma.
A ovo zaista i jest dom, za polovicu njegova uma, pomislio je bacajui putnu torbu na krevet i upuujui se ravno pod tu. Prije deset godina, barun Miles Vorkosigan izmislio je identitet admirala Naismitha u trenutku oaja i izbezumljeno uspio na blef zadobiti kontrolu nad urno preimenovanim dendariijskim plaenicima. Barravarska carska sluba sigurnosti otkrila je kako je ta krinka korisna... ne. Priznanje treba dati oneme kome pripada. On je uvjerio, urotama, demonstracijama i nagovaranjem, natjerao je CarSig da preuzme njegovu krinku. uvaj se onoga to se pretvara da jesi. Mogao bi se u to i pretvoriti.
Kad je admiral Naismith prestao biti samo predstava? Postupno, to je sigurno, ali najveim dijelom otkako se njegov plaeniki mentor komodor Tung povukao u mirovinu. Ilije moda prepredeni Tung jo i prije Milesa shvatio da njegove usluge u odravanju Milesova prerano uzdignutog ina vie nisu potrebne. areni videoprikazi organizacije dendariijske slobodne plaenike flote cvjetali su u Milesovoj glavi dok se tuirao. Osoblje  oprema  administracija  logistika  sad je znao svaki brod, svakog ovjeka, svaki shuttle i svaki komad opreme. Znao je kako pristaju jedni uz druge, to treba prvo uiniti, to drugo, tree, dvadeseto, sve to treba da bi se precizno procijenjene snage smjestilo u bilo koju toku taktike osi. To je iskustvo: biti u stanju pogledati brod kao to je Trijumfi u sebi vidjeti kroz sve zidove, do svake graditeljske
pojedinosti, svake snage i slabosti; pogledati odred komandosa, ili kapetane i vlasnike brodova okupljene oko stola za sastanak i znati to e bilo tko od njih uiniti ili rei, prije nego to oni to i sami doznaju. Na vrhu sam. Konano sam sve savladao. S ovakvom polugom, mogu pomicati svjetove. Prebacio je tu na "suenje" i okrenuo se u val toplog zraka. Izaao je iz kupaonice jo uvijek hihoui u pola glasa. Oboavam to.
Hihot mu je nestao u zbunjenosti kad je otvorio vrata svog ormara s odorama i otkrio daje prazan. Zar ih je njegov posilni sve odnio na ienje i popravak? Zbunjenost mu se jo pojaala kad je pokuao s ladicama i naao u njima samo ostatke civilnih krpica koje je nosio kad bi lanac svog identiteta proirio za jo jednu kariku i igrao se pijuna za raun Dendariija. I neto malo otrcanog donjeg rublja. Je li to nekakva ala? Ako je tako, on e se zadnji smijati. Gol i bijesan, otvorio je ormar u kojem je stajao njegov svemirski oklop. Prazno. To je ve bio ok. Netko gaje odnio dolje u Strojarski odjel da ga se rekalibrira ili da dodaju nekakav taktiki program ili tako neto. Ali njegov posilni ve gaje dosad trebao vratiti na mjesto. to ako mu zatreba na brzinu?
Vrijeme. Ljudi e mu se okupljati. Quinn je jednom ustvrdila da bi mogao govoriti gol i natjerati sve oko sebe da se osjete pretjerano odjevenim. Naas je bio u napasti da provjeri njezinu tvrdnju u praksi, ali nadvladao je tu mentalnu sliku i navukao koulju, hlae i sandale koje je prije bio imao na sebi. Nije mu trebala uniforma da zavlada sobom za sastanke. Vie ne.
Putem na sastanak, proao je u hodniku pokraj Sandy Hereld koja je upravo odlazila s dunosti i prijateljski joj kimnuo. Ona se naglo okrenula i, sva zapanjena, produila hodati natrake. "Vratili ste se, gospodine! To je bilo brzo."
Teko da bi se nekoliko tjedana putovanja u Carski glavni stoer na Barravaru moglo nazvati brzim. Vjerojatno je mislila na putovanje do planeta. "Samo dva sata."
"to?" Nos joj se naborao. Jo je hodala natrake i stigla do kraja hodnika.
ekala ga je soba puna viih asnika. Mahnuo joj je i spustio se u dizalnu cijev.
Soba za sastanke bila je utjeno poznata, sve do lepeze lica oko tamnog ulatenog stola. Kapetan Auson s Trijumfa. Elena Bothari-Jesek, nedavno promaknuta u kapetanicu Peregrina. Njezin suprug, komodor Baz Jesek, inenjer flote i, u Milesovoj odsutnosti, zaduen za sve popravke i opremanje flote oko Escobara. Njih dvoje i sami s Barravara, bili su, uz Quinn, meu ono malo Dendariija koji su poznavali Milesov dvostruki identitet. Kapetan Truzillo s Jayhawka i jo desetak drugih, provjerenih i odanih. Njegovi ljudi.
Bel Thorne s Ariela je kasnio. To nije bilo uobiajeno. Jedna od Thorneovih glavnih osobina bila je nezajaljiva znatielja; svako novo upuivanje u misiju bilo je za be-tanskog hermafrodita kao Zimoslavni dar. Miles se okrenuo Eleni Bothari-Jesek da proavrlja dok ekaju.
"Jesi li imala prilike posjetiti majku na Escobaru?"
"Da, hvala." Osmjehnula se. "Bilo je... zgodno, imati malo vremena. Imale smo priliku porazgovarati o nekim stvarima o kojima nismo govorile jo otkako smo se prvi put susrele."
I to je bilo dobro za njih obje, procijenio je Miles. Dio stalne napetosti kao daje nestao iz Eleninih tamnih oiju. Sve bolje i bolje, malo po malo. "Fino."
Kad su se vrata siktavo otvorila, podigao je pogled, no bila je to samo Quinn, nosei u ruci sigurnosne dosjee. Opet je na sebi imala punu radnu odoru asnika i djelo-
vala je vrlo vedro i djelotvorno. Pruila je dosjee Milesu, a on ih je unio u komkonzolu i priekao jo minutu. Bela Thornea niotkuda.
Razgovor je zamro. Njegovi asnici dobacivali su mu pozorne poglede koji su govorili "ponimo ve jednom". Ne smije jo dugo ekati i kopati nos. Prije nego to je pokrenuo prikaz na konzoli, upitao je: "Postoji li neki razlog zato kapetan Thorne kasni?"
Pogledali su u njega, a zatim jedni druge. Nemogue je da neto nije u redu s Belom, to bi mi prvo javili. Svejedno, na dnu eluca pojavio mu se olovni vori. "Gdje je Bel Thorne?"
Pogledima su odredili Elenu Bothari-Jesek kao glasnogovornicu. Vrlo lo znak. "Miles," ree ona s oklijevanjem, "zar se Bel trebalo vratiti prije tebe?"
"Vratiti? Kamo je otiao?"
Gledala gaje kao daje siao s uma. "Bel je otiao s tobom, na Arielu, prije tri dana."
Quinnina glava naglo se podigla. "Nemogue."
"Prije tri dana, jo smo bili na putu za Escobar", poeo je Miles. Olovni vori pretvarao se u masu neutron-ske zvijezde. Uope nije dobro vladao ovom sobom. Zapravo, inilo se da se soba ljulja.
"Poveo si sa sobom Zeleni odred. Bel je rekao da se radi o novom ugovoru", doda Elena.
"Ovo je novi ugovor." Miles je potapao komkonzolu. U mislima mu se pojavilo uasno objanjenje, uzdiui se iz crne rupe u njegovu elucu. Izrazi na licima oko stola takoer su se poeli dijeliti u dvije nejednake skupine, uasnuta pretpostavka manjine koja je bila u onoj guvi na Zemlji prije dvije godine  o da, njima je sve bilo jasno  i potpuna zbunjenost veine, koji nisu bili izravno upleteni...
"I to sam rekao, kamo idem?" upita Miles. Vjerovao je da mu je ton miran, ali nekoliko se ljudi trgnulo.
"Jacksonovo Skrovite." Elena ga je gledala ravno u oi, koncentriranim pogledom zoologa koji se sprema secirati primjerak. Nagli nedostatak povjerenja...
Jacksonovo Skrovite. To je sigurno to. "Bel Thorne? Ariel? Taura? S deset skokova do Jacksonova Skrovita?" Miles se zagrcnuo. "Blagi Boe."
"Ali ako si ti-ti", ree Truzillo, "tko je bio tu prije tri dana?"
"Ako si ti-ti", ree Elena smrknuto. Upuena je skupina sva poprimala takav namrten izraz.
"Vidite", objasnio je Miles onom O-emu-se-dovraga--radi dijelu sobe, "neki ljudi imaju zlog blizanca. Ja nisam te sree. Ja imam kretenskog blizanca."
"Tvoj klon", ree Elena Bothari-Jesek.
"Moj brat", ispravio je automatski.
"Mali Mark Pierre", ree Quinn. "Oh... sranje."
TREE POGLAVLJE
eludac kao da mu se izokrenuo, kabina je drhtala, a sjene su mu pokrile vid. Neobini simptomi crvotonog skoka nestali su tek to su se pojavili, ali su za sobom ostavili neugodne odjeke u njegovu tijelu, kao da je on gong kojeg je netko dobrano udario. Duboko je udahnuo da se smiri. To je bio etvrti skok na njihovu putu. Jo pet skokova, sporom cik-cak putanjom kroz crvotoni neksus od Escobara do Jacksonova Skrovita. Ariel je putovao ve tri dana, gotovo je na pola puta.
Pogledao je po Naismithovoj kabini. Nee se jo dugo moi nastaviti skrivati u njoj, bez obzira na navodnu bolest ili Naismithovo crno raspoloenje. Thorne treba svaki djeli informacije koji mu moe pruiti kako bi isplanirao dendariijski napad na klonske jaslice. Dobro je iskoristio svoj zimski san, prolazei kroz Arieloue dnevnike misija unatrag, sve do njegova prvog susreta s Dendariijima prije dvije godine. Sad je znao znatno vie o plaenicima i pomisao na usputni razgovor s posadom Ariela nije vie bila tako zastraujua.
Naalost, u dnevnicima misija nije bilo ba puno toga to bi mu pomoglo da otkrije kako je njegov prvi susret s Naismithom, na Zemlji, izgledao s dendariijske toke gledita. Dnevnik se ograniavao na izvjea o rehabilitaciji i
opremi, probleme s raznim dobavljaima i inenjerske sastanke. Usred gomile podataka, pronaao je samo jednu naredbu koja se odnosila na njegove vlastite doivljaje, obavijest svim zapovjednicima brodova daje na Zemlji vien klon admirala Naismitha, uz upozorenje da bi se klon mogao pokuati predstaviti kao admiral, uz (netonu) informaciju da bi se klonove noge na medicinskom pregledu pokazale kao normalna kost a ne kao plastina zamjena i upuujui na oamuivanje kao jedino doputeno sredstvo pri hvatanju uljeza. Nikakvih objanjenja, nikakvih kasnijih ispravaka ili dopuna. Sve Naismithove/Vorkosiga-nove najvie naredbe bile su obino usmene i nepoprae-ne dokumentacijom, iz sigurnosnih razloga  za zatitu od Dendariija, ne za njihovu zatitu  to je bila navika koja je njemu sad dobro posluila.
Zavalio se natrag u stolac i namrtio se prema ekranu komkonzole. Dendariijski podaci nazivali su ga Mark. Jo jedna stvar koju ne moe birati, bio mu je rekao Miles Naismith Vorkosigan. Mark Pierre. Na Barrajaru ti si, pravom svog roenja, barun Mark Pierre Vorkosigan.
Ali on nije na Barravaru i, ako se njega bude pitalo, nee tamo nikad ni dospjeti. Ti nisi moj brat, a Komarrski Kolja nije mi nikad bio otac, zanijekao je u mislima tisuiti put rijei svoga pretka. Moja je majka materini repli-kator.
Ali snaga sugestije progonila ga je jo odonda, oduzimajui mu zadovoljstvo u svakom pseudonimu koji je ikad iskuao, premda je zurio u liste imena dok mu oi ne bi za-suzile. Dramatina imena, obina imena, egzotina, udna, esta, smijena... Jan Vandermark bio je pseudonim kojim se najdulje sluio, najblii zaobilazni pristup identitetu.
Mark! bio je povikao Miles dok su ga, koliko je on znao, odvlaili u smrt. Zove se Mark!
Ja nisam Mark. Ja NISAM tvoj prokleti brat, manija-e. Nijekanje je bilo vrelo i snano, ali kad su mu odjeci zamrli, u praznom prostoru unutar njegove glave kao da vie nije bilo nikoga.
Glava gaje boljela, uporna napetost koja mu je plazila uz kraljenicu pa kroz ramena i vrat irila mu se pod tjeme. Otro je protrljao vrat, ali napetost se samo proirila kroz ruke i vratila opet u ramena.
Ne brat. Ali, tonosti radi, Naismitha se nije moglo kriviti za njegov ivot na isti nain kao ostale izvorne roditelje klonova iz Kue Bharaputra. Oh, da, bili su genetski identini. Bilo je to pitanje... namjere, moda. I porijekla novca.
Barun Miles Naismith Vorkosigan bio je star samo est godina kad je primjerak tkiva s biopsije ukraden iz nekog klinikog laboratorija na Barravaru, u zadnjem valu ko-marrskog otpora barravarskom carskom osvajanju. Nikoga, ni Barravarce ni Komarrance, nije zanimao Miles, in-validno dijete, sam po sebi. U sreditu je bio njegov otac. Admiral grof Aral Vorkosigan, regent Barravara, Komar-rski Osvaja (ili Kolja). Aral Vorkosigan osigurao je volju i duh koji su Komarr pretvorili u prvu barravarsku pobjedu izvan matinog planeta. Sebe je pretvorio u metu ko-marrske osvete i otpora. Nada u uspjean otpor s vremenom je izblijedjela. Nada u osvetu preivjela je u gorini izgnanstva. Ostavi bez vojske, oruja, podrke, jedna ko-marrska skupina puna mrnje smiljala je sporu, suludu osvetu. Udariti oca kroz sina kojeg oboava...
Kao arobnjaci u nekoj staroj prii, Komarranci su sklopili pakt s vragom da dobiju svoju kopiju. Klon-kopile, pomislio je s bezvunim, sumornim smijehom. Ali stvari su pole krivo. Invalidni izvorni djeak, otrovan jo prije roenja jo jednim atentatom na oca, izrastao je udno, nepredvidljivo; njegov genetski duplikat izrastao je kako
treba... to mu je bio prvi nagovjetaj da se razlikuje od svih ostalih klonova, pomislio je. Kad su drugi klonovi ili lijeniku, vraali su se snaniji, zdraviji, rastui sve bre. Svaki put kad bi on otiao lijeniku, a iao je esto, bolni tretmani kao da su ga inili bolesnijim, iskrivljenijim. Lon-gete koje su mu stavljali na kosti, vrat, lea, nikad nisu pomogle. Napravili su ga ovakvim, grbavim patuljkom, kao da ga stavljaju u preu, kao otisak iz kalupa njegova pretka. Da Miles Vorkosigan nije invalid, mogao sam biti normalan.
Kad je poeo slutiti pravu svrhu svojih suklonova, jer meu djecom je uvijek bilo govorkanja koja ak ni najbri-ljiviji nadglednici nisu mogli u potpunosti zauzdati, njegova sve vea izoblienost potajno ga je poela radovati. Pa sigurno ovakvo tijelo nee posluiti za presaivanje mozga. Moda e ga odbaciti  moda se jo izvue iz ruku svojih ugodnih, nasmijeenih uvara...
Pravo osloboenje, kad su njegovi komarrski vlasnici u etrnaestoj godini doli po njega, bilo je poput uda. A onda je poela obuka. Beskrajno otro uenje, dril, indoktrinacija. Isprva se sudbina, pa makar kakva, inila sjajnom u usporedbi s krajem koji je ekao njegove drugove iz jaslica. Odluno se prihvatio obuke da zauzme mjesto svoga pretka i zada udarac u ime dragog Komarra, koji nikad nije vidio, protiv zlog Barravara, koji takoer nikad nije vidio. Ali uenje da postane Miles Vorkosigan pokazalo se slinim utrci iz Zenonova paradoksa. Koliko god nauio, koliko god vjebao, koliko ga god kanjavali za svaku pogreku, Miles je stalno uio vie, bre; kad bi on stigao, njegov bi plijen ve odmakao daleko i u umnom i u svakom drugom pogledu.
Simbolina utrka postala je stvarnom kad su njegovi komarrski tutori odluili krenuti u sam in zamjene. Jurili su neuhvatljivog mladog baruna Vorkosigana preko pola crvotonog neksusa, ne shvaajui da je, kad bi nes-
. sft*
tao, on posve prestajao postojati, a pojavio bi se admiral Naismith. Komarranci nisu ni znali za admirala Naismi-tha. ista srea, a ne plan, doveli su ih konano do susreta prije dvije godine, na Zemlji, tamo gdje je cijela glupa utrka i poela, u potrazi za osvetom koja se hladila dvadeset godina.
Kanjenje u provedbi bilo je odluujue na nain kojeg Komarranci nisu bili ni svjesni. Kad su tek krenuli u potjeru za Vorkosiganom, njihov narueni klon bio je na vrhuncu svojeg mentalnog odgoja, predan ciljevima pobune, potpuno odan. Zar ga nisu spasili od sudbine drugih klo-nova? Osamnaest mjeseci u kojima ih je promatrao kako grijee, osamnaest mjeseci putovanja, promatranja, izloenosti necenzuriranim vijestima, pogledima, pa ak i nekolicini ljudi, posadilo je u njegov um potajne sumnje. I, iskreno govorei, nitko nije mogao proi ak ni imitaciju obrazovanja galaktike razine kakvu je imao Vorkosigan a da pri tome ne naui razmiljati, makar i nenamjerno. Usred svega toga, operacija kojom su njegove savreno zdrave kosti zamijenjene sintetikom u nogama, uz zapanjujue bolove. A to ako Vorkosigan idui put slomi vrat? sinulo mu je.
To kako su mu glavu malo-pomalo punili barunom Vorkosiganom bilo je isto toliko presaivanje mozga kao i bilo to uinjeno vibracijskim skalpelima i ivim tkivom. Onaj tko sprema osvetu mora iskopati dva groba. Ali Komarranci su drugi grob iskopali za njega. Za osobu kojom nikad nije imao prilike postati, ovjeka kakav je mogao biti da ga nisu ok-tapovima natjerali da se stalno trudi biti netko drugi.
Poneki put nije bio siguran koga vie mrzi, Kuu Bha-raputra, Komarrance ili Milesa Naismitha Vorkosigana.
S uzdahom je ugasio komkonzolu i ustao da dragocjenu kocku s podacima izvadi iz depa odore u kojem ju je
jo skrivao. Razmislivi, opet se oprao i depilirao, prije nego to je navukao svjeu sivu radnu odoru Dendariija. To je bilo sve to je mogao uiniti da bude po propisu. Neka Dendarii vide samo uglaanu povrinu, a ne ovjeka koji se skriva iza ovjeka u njoj...
Pripremio se, izaao iz kabine, preao preko hodnika i pritisnuo zvono na vratima kabine dvospolnog kapetana.
Bez odgovora. Ponovno je pritisnuo. Nakon kratke stanke, stigao je Thorneov zamuen alt: "Da?"
"Naismith."
"Oh! Ui, Miles." Glas se izotrio sa zanimanjem. Vrata su kliznula u stranu pa je uao unutra, shvaajui daje razlog za stanku bilo to stoje probudio Thornea. Dvospolac je leao u krevetu oslonjen na jedan lakat, raskutrane smee kose, slobodne ruke oputene pokraj tipke kojom je otvorio vrata.
"Oprosti", rekao je, koraknuvi unatrag, ali vrata su se ve zatvorila.
"Ne, sve je u redu", nasmijeio se hermafrodit pospano, pomakavi se i potapkavi krevet ispred svog pokrivenog... krila u znak poziva. "Za tebe, uvijek. Doi, sjedi. Hoe da ti izmasiram lea? Djeluje napeto." Imao je na sebi izrazito zavodniku spavaicu od leprave svile s ipkastim rubom oko dubokog V-izreza koji je otkrivao blijede obline njegovih grudi.
Umjesto toga zavukao se na stolac. Thorneov osmijeh dobio je neobino ironian rub, ostavi istovremeno potpuno oputen. On proisti grlo. "Ja... inilo mi se daje ovo dobar trenutak za podrobnije obavijesti koje sam ti obeao." Trebao sam provjeriti raspored dunosti. Bi li admiral Naismith znao kapetanov ciklus sna?
"I te kako je dobar trenutak. Drago mi je da si izvirio iz magle. to si to, dovraga, radio tih osam tjedana to te nije bilo, Miles? Tko je umro?"
"Nitko. Pa, osam klonova, pretpostavljam."
"Hm." Thorne je suho klimnuo. Zavodljivost mu je nestala iz dranja, sjeo je uspravno i istrljao ostatak sna iz svojih oiju. "aj?"
"Jasno. Ili, ovaj, mogu se vratiti i nakon to odspava." /// kad se odjene do kraja.
Spustio je svoje svilom pokrivene noge na pod. "Ni sluajno. Ionako bih ustao za sat vremena. eljno sam ovo ekao. Iskoristi vrijeme." Otapkao je preko kabine do svog ajnog rituala. Miles je spustio kocku s podacima na kom-konzolu i zastao, koliko iz pristojnosti toliko i iz praktinih razloga, ekajui da kapetan otpije prve gutljaje vrele tamne tekuine i do kraja se razbudi. Samo je elio da se i odjene.
Ukljuio je prikaz kad se Thorne pribliio. "Imam podrobnu holokartu glavnog medicinskog kompleksa Kue Bharaputra. Ovi podaci su od prije etiri mjeseca. Plus raspored straa i patrola  osiguranje im je znatno jae nego u obinoj civilnoj bolnici, vie je kao neki vojni laboratorij, ali ipak nije tvrava. Svakodnevna briga usmjerena je vie protiv pojedinih lokalnih uljeza koji ele neto ukrasti. I, naravno, spreavanje manje dobrovoljnih pacijenata da pobjegnu." Znatan dio njegova nekadanjeg bogatstva otiao je na tu mapu.
Shematski pregled u bojama prekrio je videoplou crtama i trakama svjetlosti. Kompleks je zaista bio sloen, prostrani krtinjak zgrada, tunela, terapijskih vrtova, laboratorija, minijaturnih proizvodnih pogona i ak dva sidrita za shuttleove, za izravan odlazak u orbitu planeta.
Thorne je spustio svoju alicu, nagnuo se preko kom-konzole i sa zanimanjem se zagledao u prikaz. Dohvatio je
daljinski upravlja i okrenuo sliku, pa je smanjio, pa poveao, pa pogledao dio po dio. "Hoemo li krenuti od osvajanja sidrita?"
"Ne. Klonove sve dre na okupu, i to na zapadnoj strani, u nekoj vrsti internata. Po mome, ako sletimo ovdje, u ovo igralite, bit emo na njihovoj spavaonici. Naravno, nije me ba previe briga za to koliko e tete napraviti slijetanje shuttlea."
"Naravno", smijeak je naas zatitrao kapetanovim licem. "Vrijeme?"
"Htio bih da poduzmemo nonu operaciju. Ne toliko radi tajnosti, jer nema naina da neprimjetno spustimo borbeni shuttle, ve stoga to je to jedino vrijeme kad su svi klonovi zajedno na malom prostoru. Tijekom dana raspreni su po igralitima i vjebalitima i na bazenu i tako dalje."
"I po razredima?"
"Ba i ne. Ne ue ih bogzna emu od minimuma neophodnog za socijalizaciju. Ako klon zna nabrojiti do dvadeset i itati znakove, to je sve to im treba. Mozgovi za odbacivanje." To je bila druga stvar po kojoj je shvatio daje drukiji od ostalih. Pravi ljudski uitelj uveo ga je u irok raspon virtualnih programa za uenje. Danima se znao gubiti u strpljivom odobravanju kompjutera. Za razliku od njegovih kasnijih komarrskih uitelja, raunala su lekcije ponavljala beskonano mnogo puta i nikad ga nisu kanjavala, nikad nisu psovala ni bjesnila ni udarila ga ni natjerala ga na tjelesne napore od kojih bi mu pozlilo ili bi se onesvijestio... "Meutim, klonovi bez obzira na to, pokupe neoekivano mnogo informacija. Puno toga iz holo-vidnih igara. Pametni klinci. Vrlo mali broj tih klonova ima glupe roditelje, inae ne bi mogli nakupiti dovoljno bogatstva da si priute takav oblik produenja ivota. Moda su bezobzirni, ali glupi nisu."
Thorneove oi skupile su se dok je prouavalo podruje na videu, ralanjujui zgradu sloj po sloj i prouavajui unutarnji raspored prostorija. "Znai, desetak denda-riijskih komandosa u punoj opremi probudi pedesetero ili ezdesetero djece iz najdubljeg sna usred noi... znaju li oni da dolazimo?"
"Ne. Usput reeno, pobrini se da svi znaju  oni ba nee izgledati kao djeca. Uzimamo ih u posljednjoj godini razvoja. Uglavnom im je deset ili jedanaest godina, ali zbog ubrzivaa rasta djelovat e kao da imaju tijela adolescenata."
"Krakati?"
"Ne ba. Dobiju izvrsnu tjelesnu spremu. Zdravi k'o sam vrag. To i jest razlog zato ih se ne uzgaja u posudi sve do trenutka presaivanja."
"Oni... znaju? Znaju li to ih eka?" upitao je Thorne zamiljeno se mrtei.
"Nitko im to ne kae, ne. uju sve mogue lai, kako tko. Kau im da su u posebnoj koli, zbog razloga sigurnosti, da ih se ouva od neke egzotine opasnosti. Svi su oni nekakvi prinevi i princeze ili nasljednici bogataa i vojnih voa i jednog dana, vrlo skoro, njihovi roditelji ili tetke ili veleposlanici doi e po njih i odvesti ih u neku fantastinu budunost... i onda, naravno, konano neka nasmijeena osoba zaista i doe, pozove ih da se udalje od svojih prijatelja i kae im da je taj dan svanuo i oni potre..." zastao je, progutao, "i poberu sve svoje stvari. Hvale se prijateljima..."
Thorne je nesvjesno lupkao videoupravljaem u svojoj ruci, sve bljee i bljee. "Jasno mi je."
"I veselo odeu, drei svoje ubojice za ruku."
"Ne mora dovriti scenarij, ukoliko ne eli uivo vidjeti moj posljednji obrok."
"Pa, godinama ve zna da se to dogaa", narugao se. "Zato si sad odjednom tako osjetljiv?" Odgrizao je svoju gorinu. Naismith. Mora biti Naismith.
Thorne mu dobaci otar pogled. "Ja sam proli put bio spreman spriti ih iz orbite, ako se sjea. Ti mi to nisi dopustio."
Kakav proli put? Ne u posljednje tri godine. Morat e pregledati dnevnike misija jo dalje unatrag, prokletstvo. Dvosmisleno je slegnuo ramenima.
"Dakle", ree Thorne, "hoe li ta... velika djeca... sva zakljuiti da smo mi neprijatelji njihovih roditelja koji ih otimaju tik prije povratka kui? ini mi se da bi tu moglo biti problema."
Stisnuo je i rairio prste svoje desne ruke. "Moda i ne. Djeca... imaju vlastitu kulturu. Prenosi se iz godine u godinu. Ima govorkanja. Pria o udovitima. Sumnji. Rekao sam ti, nisu glupi. Njihovi odrasli odgajatelji nastoje iskorijeniti takve prie, rugaju im se ili ih mijeaju s drugim, oitim laima." Pa ipak... njega nisu prevarili. Ali on je u jaslicama proveo vie vremena nego to je uobiajeno. Imao je vremena vidjeti vie klonova kako dolaze i odlaze, vremena da uoi kako se prie ponavljaju, lane biografije koje su bile identine jedna drugoj. Vremena da se sitni propusti i pogreke odgajatelja nakupe i postanu zamjetljive. "Ako je jo isto" Umalo je bio rekao Ako je jo isto kao stoje bilo u moje vrijeme, ali uspio se zaustaviti, "trebao bih ih biti u stanju uvjeriti. Taj dio prepusti meni."
"Vrlo rado." Thorne je ugurao konzolski stolac u hva-taljke tik pokraj njega, smjestio se i hitro unio neke biljeke o logistici i uglu napada, prethodnicama i podrci, iscrtao predviene puteve kroz zgradu. "Dvije spavaonice?" pokazao je znatieljno. Thorneovi nokti bili su odrezani ravno, bez ukrasa.
"Da. Djeaci se dre odvojeno od djevojica, prilino strogo. enske  obino enske  muterije oekuju da se probude u tijelu koje jo ima peat nevinosti."
"Shvaam. Dakle, nekim udom utovarimo svu tu djecu prije nego to stigne cijela bharaputranska vojska"
"Brzina je od presudne vanosti, da."
"Kao i obino. Ali Bharaputranci e nas ive ispreska-kati ako bude bilo kakvog zastajkivanja ili zapinjanja. Za razliku od Marilakanaca na Dagooli, nisi imao tjedne i tjedne da tu djecu podui postupku ukrcaja u shuttle. Dakle, to ako?"
"Kad su klonovi jednom u shuttleu, zapravo postaju nai taoci. S njima na brodu, bit emo sigurni od smrtonosne vatre. Bharaputranci nee riskirati svoju investiciju dokle god postoji neka ansa da e je moi vratiti."
"Ali kad jednom zakljue da takve anse nema, sigurno e se odluiti za otar kazneni pohod ne bi li obeshrabrili mogue imitatore."
"Tono. Moramo im staviti bubu u uho."
"Znai da e im sljedei korak  ako uspijemo podii shuttle  biti pokuaj da razore Ariel u orbiti prije nego mi stignemo do tamo, tako da nam presijeku odstupnicu."
"Brzina", ponovio je uporno.
"Alternative, Miles, duo. Probudi se. Obino te ujutro nije potrebno dodatno poticati  hoe li jo aja? Ne? Moj je prijedlog, ako na povrini doe do opasnog zastoja, da se Ariel skloni u stanicu Fell, pa se moemo tamo nai."
"Stanica Fell? Orbitalna stanica?" Oklijevao je. "Zato?"
"Barun Fell jo je u krvnoj zavadi s Bharaputrom i Rvovalom, zar ne?"
Jacksonska politika sukoba meu kuama; nije to pratio onoliko koliko je trebao. Nije mu ak ni palo na pamet da potrai saveznika meu ostalim kuama. Svi su oni bili kriminalci, koji su tolerirali ili sabotirali jedni druge kako se mijenjao raspored moi. A sad je opet spomenut i Ryo-val. Zato? Skrio se za jo jednim nijemim slijeganjem ramenima. "Ako nas uhvate, zaglavit emo na stanici Fell s pedeset mladih klonova, dok Bharaputra pokuava stei kontrolu nad skonim stanicama  to nam ba i ne bi jako popravilo poloaj. Ni jednom Jacksoncu ne treba vjerovati. Pouriti i skoiti to se bre moe  to je jo uvijek najsigurnija strategija."
"Bharaputra nee moi zauzeti skonu stanicu Pet, nju ima Fell."
"Da, ali ja se elim vratiti na Escobar. Klonovi ovdje mogu pronai sigurno sklonite."
"Gle, Miles, skok natrag na ovom putu kontrolira konzorcij kojim ve upravlja Bharaputra. Neemo se moi vratiti istim putem, ukoliko nema neto drugo u rukavu  ne? Onda bih ponovo predloio skonu toku Pet kao najbolji put za bijeg."
"Stvarno misli da je Fell tako pouzdan saveznik?" upitao je oprezno.
"Ni sluajno. Ali neprijatelj je naih neprijatelja. U ovom sluaju."
"Ali skok iz Petice dovest e nas na Hegensku Os. Ne moemo skoiti na cetagandski teritorij, a jedini drugi put s Osi jest na Komarr, preko Pola." "Zaobilazno, ali mnogo sigurnije." Za mene nije! To je prokleti Barrajarski imperij! Progutao je urlik bez rijei.
"Os, na Pol, na Komarr, na Sergvar i natrag na Escobar", recitirao je Thorne sretno. "Zna, to bi zbilja moglo
upaliti." Napravio je jo nekoliko biljeki, naginjui se nad komkonzolu dok mu je spavaica klizila i svjetlucala u arenim svjetlima videoprikaza. Zatim spusti laktove na konzolu i osloni bradu na ruke, stisnuvi grudi koje su se pomicale pod tankom tkaninom. Izraz mu je postao blag i zamiljen. Konano je podigao pogled prema njemu, uz neki udan, gotovo tuan osmijeh.
"Je li ijedan klon ikad pobjegao?" upita Thorne blago. "Ne", uzvratio je brzo, automatski. "Osim tvog klona, naravno."
Opasan dio razgovora. "Ni moj klon nije zapravo pobjegao. Jednostavno su ga odveli oni koji su ga naruili." Trebao je pokuati pobjei... kakav bi ivot mogao imati daje uspio?
"Pedesetero djece", uzdahne Thorne. "Zna  stvarno odobravam ovu misiju." Zastao je, promatrajui ga otrim, blistavim oima.
Napadnut nelagodom, potisnuo je glup poriv da zahvali, ali nije imao to drugo rei, pa je to dovelo do neugodne tiine.
"Pretpostavljam", ree Thorne zamiljeno nakon podulje stanke, "da bi bilo kome tko je odrastao u takvom okruenju bilo vrlo teko stvarno vjerovati... bilo kome drugome. Bilo ijoj rijei. Bilo ijoj dobroj namjeri."
"Da... pretpostavljam daje tako." Je li to usputni razgovor ili neto zloslutnije? Klopka...
Jo s onim udnim, tajnovitim osmijehom, Thorne se nagnuo preko njihovih stolaca, uhvatio mu bradu snanom, vitkom rukom i poljubio ga.
Nije znao bi li trebao ustuknuti ili uzvratiti, pa nije uinio nijedno ni drugo, u unezvijerenoj, uspanienoj paralizi. Thorneove usne bile su tople, imale su okus aja i bergamot kruaka, svilenkaste i mirisne. evi li Naismith
i  ovo? I, u tom sluaju, tko kome radi to? Ili se izmjenjuju? / bi li to zaista bilo tako strano? Uas mu se pojaao s neporecivim zaetkom uzbuenosti. Mislim da bih umro za ljubavni dodir. Oduvijek je bio sam.
Thorne se napokon povukao, na njegovo veliko olakanje, premda samo malo, rukom mu jo uvijek pridravajui bradu. Nakon jo jednog trenutka mrtvake tiine, smijeak mu postane gorak. "Vjerojatno te ne bih smio izazivati", uzdahne. "S obzirom na sve, ima u tome neke okrutnosti."
Pustio ga je i ustao, naglo odbacivi putenu oputenost. "Odmah se vraam." Otiao je do vrata svoje kupaonice i zatvorilo ih za sobom.
On je ostao sjediti, iscrpljen i uzdrhtao. A stoje, dovra-ga, sad to bilo? I, iz drugog dijela uma: Kladim se da bi na ovom putovanju mogao izgubiti i prokleto djevianstvo i iz jednog treeg: Ne! Ne s tim!
Je li to bio test? Je li pao ili proao? Thorne nije uzviknuo optubu ni pozvao oruano pojaanje. Moda je kapetan ovog asa sreivao njegovo uhienje, komunikacijskom vezom iz svoje kupaonice. Nije imao kamo pobjei, na malom brodu usred svemira. Prekrii ruke i zagrli sam sebe potom s naporom razdvoji ruke, spusti ih na konzolu i natjera svoje miie da se opuste snagom volje. Vjerojatno me nee ubiti. Odvest e ga natrag u flotu i pustiti Naismitha da ga ubije.
Ali nikakav odred sigurnosti nije razvalio vrata, a Thorne se uskoro vratio. Uredno odjeven u svoju uniformu, napokon. Izvadio je kocku s podacima iz komkonzole i sklopio dlan preko nje. "Sjest u s narednicom Taurom i ovim ovdje i napraviti ozbiljan plan."
"Ah, da. Vrijeme je." Ne bi mu bilo drago da ispusti dragocjenu kocku iz vida. Ali, po svemu sudei, u Thor-neovim je oima jo uvijek bio Naismith.
Thorne napui usne. "Sad kad je dolo vrijeme da uputimo posadu, ne bi li bila dobra ideja staviti Ariel u komunikacijsku izolaciju?"
Izvrsna ideja, premda se on sam bojao predloiti tako neto, da ne bude udno i sumnjivo. Moda to i nije bilo tako neobino, u ovim tajnim operacijama. Nije imao tone predodbe o tome kad se pravi Naismith trebao vratiti u Dendariijsku flotu, ali po lakom prihvaanju s kojim su ga plaenici doekali, to je moralo biti uskoro. Protekla je tri dana preivio u strahu od uurbanih naredbi koje bi stigle usmjerenim zrakom i skonim kurirom, od pravog admirala, nareujui Arielu da se okrene. Daj mi jo nekoliko dana. Jo samo nekoliko dana i sve u iskupiti. "Da. Uini tako."
"U redu, gospodine." Thorne je oklijevao. "Kako se sad osjea? Svi znaju da te tvoje crne maglutine znaju trajati i tjednima. Ali ako se bude dobro odmarao, nadam se da e biti energian kao i obino kad doe vrijeme za sputanje. Da svima kaem da te puste na miru?"
"Ja... bio bih ti zahvalan, Bel." Kakva srea! "Ali obavjetavaj me o svemu, ha?"
"O, da. Moe raunati na mene. Uobiajen napad, osim upravljanja tim krdom djece, u emu u se pokloniti tvojem veem iskustvu."
"Fino." Sa smijekom i veselim pozdravom, pobjegao je preko hodnika u sigurnu izolaciju vlastite kabine. Pulsi-rajua kombinacija oduevljenja i napete glavobolje dovela ga je do osjeaja slinog plutanju u besteinskom stanju. Kad su se vrata zatvorila za njim, pao je preko kreveta i zgrabio pokrivae da se zadri na mjestu. Stvarno e se dogoditi!
Kasnije, dok je na svojoj komkonzoli marljivo prouavao brodske dnevnike, konano je pronaao etiri godine
stare zapise o Arielovu prethodnom posjetu Jacksonovu Skrovitu, tanune zapise kakvi su ve bili. Poinjali su s uasno dosadnim pojedinostima o pogodbi za neku vojnu opremu, o unosu inventara koji su se odnosili na poiljku oruja koju je trebalo utovariti iz orbitalne stanice Kue Fell. Bez ikakva uvoda, Thorneov zadihani glas nerazumljivo je zabiljeio: "Murka je izgubio Admirala. Barun Ryo-val dri ga zarobljenog. Ja idem prodati duu Fellu."
Zatim zapisi o putovanju borbenog shuttlea na planet i iza njih nagli odlazak Ariela s postaje Fell, sa samo pola tereta ukrcanog na brod. Za ovim dogaajima slijedila su dva fascinantna, nerazjanjena razgovora izmeu admirala Naismitha i baruna Rvovala, zatim Naismitha i baruna Fella. Rvoval je bjesnio, pljujui egzotine prijetnje smru. Barunovo iskrivljeno, lijepo lice ispunilo gaje nelagodom. ak i u drutvu koje je tovalo bezobzirnost, Rvoval je bio ovjek kojeg drugi jacksonski monici ne bi voljeli nagaziti. Admiral Naismith kao daje upravo to uinio.
Fell je bio kontroliraniji, hladno bijesan. Kao i obino, svi zaista kljuni podaci, ukljuujui tu i razlog za posjete, nestao je u Naismithovim usmenim naredbama. Ali uspio je shvatiti iznenaujuu injenicu daje dva i pol metarska komandosica, narednica Taura, bila proizvod genetskih laboratorija Kue Bharaputra, genetikim inenjeringom proizveden prototip super-vojnika.
Bilo je to kao daje nenadano susreo nekog iz svog rodnog grada. Neoekivano zapljusnut nostalgijom, eznuo je za tim da je potrai i razmijeni iskustva. Naismith je izgleda ukrao njezino srce, ili je bar ukrao nju, premda se nije inilo da je to razlog zbog kojeg se Rvoval pjenio. Sve je to bilo prilino nerazumljivo.
No shvatio je jo jednu neugodnu injenicu. Barun Fell bio je potencijalni potroa klona. Njegov stari neprijatelj Rvoval osvetniki je, izgleda, uspio ubiti Fellova klo-
na prije nego to se moglo provesti presaivanje, zarobiv-i tako Fella u ostarjelom tijelu, ali namjera je bila tu. Bez obzira na alternativne planove Bela Thornea, odluio je da e izbjei svaku vezu s barunom Fellom, ako to ikako bude mogao.
Ispustio je dah, iskljuio komkonzolu i vratio se vjebi sa simulacijama iz zapovjednikog ljema, to je bio proizvoaki program za obuku koji na sreu nije izbrisan iz memorije. Ovo e mi uspjeti. Nekako.
ETVRTO POGLAVLJE
"Nema odgovora s Ariela, ni s kurirskog skonika, gospodine", izvijestila je porunica Hereld kao da se ispriava.
Milesove ake frustrirano se stisnu. Natjerao sije ruke da se isprue niz avove hlaa, ali energija mu je samo suknula u noge pa je poeo koraati od zida do zida kroz navigacijsko-komunikacijsku prostoriju na Trijumfu. "To je trei  trei? Ponovili ste poruku sa svakim kurirom?"
"Da, gospodine."
"Trei put da ne odgovaraju? Prokletstvo, to zadrava Bela?"
Porunica Hereld bespomono slegne ramenima na njegovo retoriko pitanje.
Miles je ponovno preao preko sobe, bijesno se mr-tei. Prokleta vremenska razlika. Htio je doznati to se dogaa ovog asa. Uskozrana komunikacija prolazila je kroz lokalni svemir brzinom svjetlosti, ali jedini nain da se informacija prenese kroz crvotoinu bio je daje se fiziki zabiljei, stavi u skoni brod i preskoi je se do sljedee prijenosne postaje, gdje ju se zrakom prenosilo do sljedee crvotoine i opet skakalo, ako se ekonomski isplatilo odravati takvu uslugu. U podrujima gustog prometa, takvi su kuriri skakali i svakih pola sata, pa ak i ee. Izme-
u Escobara i Jacksonova krovita, kuriri su odravali vozni red od svaka etiri sata. Tako da se odgodi zbog ogranienja brzine svjetlosti dodavao jo i umjetni, ljudski zastoj. Takav je zastoj ponekad bio vrlo koristan ljudima koji su igrali sloene igre meuzvjezdanih financijskih poslova, meuvalutnih teajeva i buduih cijena na robnoj burzi. Ili neovisno nastrojenim podreenima koji su eljeli prikriti viak informacija o svojim aktivnostima od svojih nadreenih  Miles je nekoliko puta i sam iskoristio zastoj u takve svrhe. Nekoliko zahtjeva za pojanjenja i nekoliko odgovora na njih, moglo je kupiti dovoljno vremena da se tota uspije sprijeiti. Zato se i pobrinuo da njegova naredba za Arielov povratak bude osobna, snana i kristalno jasna. Ali Bel nije uzvratio nekim lano mirnim Kako to mislite, gospodine? Bel uope nije odgovorio.
"Ne radi se valjda o nekakvoj greki u kurirskom sustavu? Drugi promet  prolaze li druge poruke bez problema?"
"Da, gospodine. Provjerila sam. Protok informacija je normalan sve do Jacksonova Skrovita."
"Oni jesu prijavili plan leta do Jacksonova Skrovita, zaista su skoili kroz tu izlaznu toku"
"Da, gospodine."
Prije etiri prokleta dana. Promotrio je u sebi sliku cr-votonog neksusa. Nijedan poznati put koji je iao od ove standardne, najkrae trase od Escobara do Jacksonova Skrovita nije vodio ni na kakvo zanimljivo mjesto. Nije mogao zamisliti da bi Belu ovog asa palo na pamet igrati se betanskog astronomskog drutva i otii u istraivanje. Istina, bilo je rijetkih sluajeva da brod skoi kroz neku savreno obinu rutu i nikad se ne pojavi na drugoj strani... pretvoren u nepovratnu mrljicu kvarkova u tkanju prostor-vremena kakvim sitnim kvarom u brodskim Neck-linovim klipovima ili pilotovom neurolokom kontrolnom
sustavu. No na ovako komercijalnim rutama skoni kuriri pratili su promet i smjesta bi prijavili takav nestanak.
Doao je  prisilno  do odluke i ve sama ta injenica podigla mu je temperaturu za jo nekoliko stupnjeva. U zadnje se vrijeme odvikao od toga da ga dogaaji izvan njegove kontrole tjeraju na odluke. Ovo nije dan kakav sam planirao, prokletstvo. "U redu, Sandy. Sazovi mi sastanak osoblja. Kapetanica Quinn, kapetanica Bothari-Je-sek, komodor Jesek, u Trijumfovoj sobi za sastanke, to prije mogue."
Hereld je podigla obrve na listu imena jo dok su joj se ruke posluno kretale po suelju konzole. Samo Unutarnji krug. "Ozbiljno sranje, gospodine?"
Uspio se napeto nasmijeiti i pokuao zazvuati blae. "Samo ozbiljna gnjavaa, porunice."
Ne ba. to je njegov idiotski mlai brat Mark namjeravao uiniti s odredom komandosa koji je rekvirirao? Tucet potpuno opremljenih dendariijskih vojnika nije mala snaga. Ali, u usporedbi s vojnim resursima, na primjer, Kue Bharaputra... dovoljno snage da se uvale u prokleto debelu nevolju, ali ne i dovoljno da se pucanjem probiju van iz toga. Pomisao na njegove ljude  boe! Taura!  koji slijepo slijede neznalicu Marka u neku taktiku ludost, naivno uvjereni da ih to vodi on, tjerala ga je u ludilo. U glavi su mu brenale trube i bljeskala crvena svjetla. Bel, zato mi ne odgovara?
Miles se uhvatio kako i u Trijumfovoj sobi za sastanke, koraa u krug oko velikog glavnog taktikog stola, sve dok Quinn nije podigla bradu s ruku i zareala: "Hoe li, molim te, sjesti?" Quinn nije bila toliko zabrinuta; jo nije grizla nokte. Rubovi su im jo bili uredni, neoteeni polumjeseci. To gaje bar malo umirilo. Zavalio se u sjedalo. Jednom nogom u izmi poeo je tapkati po frikcijskom te-
pihu. Quinn je to uoila, namrtila se, otvorila usta, zatvorila ih i stresla glavom. Smirio je nogu i pokazao joj zube u hitrom, lanom smijeku. Na sreu, prije nego to se njegova nervozna energija mogla materijalizirati u neki jo nepodnoljivi]i tik, stigao je Baz Jesek.
"Elena upravo dolazi kapsulom s Peregrina", objavio je Baz smjetajui se na svoje uobiajeno mjesto i po navici pozivajui suelje flotnog inenjeringa na komkonzoli. "Trebala bi stii za nekoliko minuta."
"Fino, hvala", klimne Miles.
Kad gaje Miles upoznao, prije gotovo deset godina, pri samom roenju Dendariija, inenjer je bio visok, mrav, tamnokos, napeto nesretan ovjek u kasnim dvadesetim godinama. U to vrijeme, ekipa se sastojala od Milesa, njegova barravarskog tjelesnog uvara, uvareve keri, jednog zastarjelog teretnjaka na putu za otpad i njegova samoubilaki deprimiranog skonog pilota, dopunjena loe zamiljenim planom za brzo bogaenje krijumarenjem oruja. Miles je primio Bazovu prisegu vazala barunu Vor-kosiganu jo prije nego stoje uope izmislio admirala Nai-smitha. Sad, u kasnim tridesetim Baz je ostao isto tako mrav, s malo manjom koliinom malo manje tamne kose i isto tako tih, ali ispunjen smirenom samouvjerenou. Podsjeao je Milesa na aplju koja ee kroz neko trskom obraslo jezero, sav dug i miran, ekonominih pokreta.
Prema obeanju, Elena Bothari-Jesek ula je u sobu ubrzo nakon njega, smjestila se pokraj svoga supruga. Kako su oboje bili na dunosti, ograniili su izraze veselja zbog sastanka na razmjenu osmijeha i kratak dodir ruke ispod stola. Elena je imala jedan osmijeh i za Milesa. Onaj drugi.
Od svih iz unutarnjeg kruga Dendariija, svih koji su ga znali kao porunika baruna Vorkosigana, Elena mu je bila najblia. Njezin otac, pokojni narednik Bothari, bio je
Milesov prisegnuti uvar i osobni zatitnik od roenja. Istih godina, Miles i Elena praktiki su odrasli zajedno, budui da je grofica Vorkosigan razvila roditeljsko zanimanje za djevojicu bez majke. Elena je poznavala admirala Naismitha, baruna Vorkosigana i Milesa obinog, moda bolje nego itko drugi u cijelom svemiru.
I odluila se umjesto toga udati za Baza Jeseka... Mi-lesu je bilo utjeno i korisno razmiljati o Eleni kao o sestri. Posestra mu je gotovo i bila. Visoka koliko i njezin suprug, podiane tamne kose i koe blijede kao slonovaa. Jo je mogao vidjeti odjek hrtovskih crta narednika Botharija u orlovskim kostima njezina lica; Botharijeva olovna runoa pretvorena nekom genetskom alkemijom u njezinu zlaanu ljepotu. Elena, prokletstvo, jo te volim... prekinuo je tu pomisao. On sad ima Quinn. Ili, u najmanju ruku, ona njegova polovica koja se zove admiral Naismith je ima.
Kao dendariijski asnik, Elena je bila njegovo najbolje djelo. Promatrao ju je kako raste, od stidljive, ljute, neuravnoteene djevojke kojoj je na Barravaru zbog spola bila nedostupna vojna sluba, preko voe odreda i tajnog operativca do vieg asnika i konano zapovjednika broda. Umirovljeni komodor Tung jednom ju je proglasio svojim drugim najboljim uenikom svih vremena. Miles se ponekad pitao u kolikoj je mjeri njegovo stalno odravanje Den-dariijskih plaenika bilo zaista usluga Carskoj sigurnosti, koliko se radilo o udovoljavanju vrlo sumnjivoj strani njegove vlastite viestrane  ili podvojene  linosti, a koliko je to bio tajni dar za Elenu Bothari. Bothari-Jesek. Pravi uzroci povijesnih zbivanja znaju stvarno biti zapleteni.
"Jo nema vijesti s Ariela", poeo je Miles bez uvoda; s ovom skupinom nije bilo potrebe za formalnostima. Svi su bili upueni do te mjere da se pred njima usudio misliti na glas. Osjetio je kako mu se um oputa, ponovno spaja-
jui admirala Naismitha i baruna Vorkosigana. Mogao si je ak dopustiti i mijenjanje naglaska, od Naismithova strogo betanskog zavlaenja do nekoliko betanskih gutu-rala ubaenih meu psovke. A bit e podosta psovanja na ovom sastanku, u to je bio prilino uvjeren. "elim ii za njima."
Quinn je jedanput zabubnjala prstima po stolu. "To sam i oekivala. Prema tome, bi li to oekivao i mali Mark? On te prouavao. Pozna te. Moe li se raditi o klopci? Sjeti se kako te navukao proli put."
Miles se trne. "Sjeam se. Mogunost da se radi o nekoj vrsti namjetaljke zaista mi je pala na pamet. To je jedan od razloga zato nisam krenuo za njima prije dvadeset sati." Odmah nakon onog neugodnog i na brzinu rasputenog sastanka osoblja. Tog je asa bio u bratoubilakom raspoloenju. "Pretpostavimo, to mi se ini razumnim, da je Bel isprva popuio  a ne vidim zato ne bi, kad svi drugi jesu  vremenska razlika mogla je Marku dati prilike da se zabuni i Belu da shvati. Ali u tom sluaju naredba za povratak vratila bi Ariela ovamo."
"Mark te jako dobro oponaa", primijeti Quinn iz osobnog iskustva. "Ili te bar dobro oponaao prije dvije godine. Ako ne oekuje mogunost dvojnika, djeluje tono kao ti na lo dan. A vanjski izgled bio mu je savren." "Ali Bel zna za mogunost dvojnika", ubaci Elena. "Da", ree Miles. "Dakle, moda Bel i nije popuio foru. Moda je samo popuio pa sada ee svemirom."
"Marku treba posada da upravlja brodom", ree Baz. "Premda, mogao je imati i novu posadu koja ga je doekala s druge strane."
"Da je planirao takvo otvoreno otimanje i ubojstvo ne bi sa sobom poveo i odred dendariijskih komandosa da mu prue otpor." Razum je katkad jako utjena stvar. Katkad. Miles duboko udahne. "Ili je moda Bel promijenio strane."
Baz podigne obrve; Quinn je nesvjesno sklopila zube na noktu malog prsta svoje lijeve ruke, ali nije zagrizla u njega.
"ime bi ga se na to navelo?" ree Elena. "Novcem ne." Na licu joj se pojavio smijeak. "Ili misli daje Bel konano odustao od pokuaja da zavede tebe, pa sad trai najbolju moguu zamjenu?"
"Nije smijeno", odree Miles. Baz je sumnjivo frkta-nje pretvorio u brian kaalj i otvoreno mu susreo pogled, ali onda odustane i zahihoe.
"U svakom sluaju, to je stari vic", prizna Miles umorno. "Ali sve ovisi o tomu to Mark namjerava na Jackso-novu Skrovitu. Ta vrsta... ropstva kakva se provodi meu raznim jacksonskim klesarima tijela mora biti duboka uvreda za Belovu naprednu betansku duu. Ako Mark namjerava zabosti neku iglu u dupe svog rodnog planeta, mogao bi Bela nagovoriti da ga slijedi."
"Na troak Flote?" upita Baz.
"To je zaista... na granici pobune", sloio se Miles nevoljko. "Ne optuujem, samo razmiljam. Pokuavam uvidjeti sve mogunosti."
"U tom sluaju, je li mogue da Markovo odredite uope nije Jacksonovo Skrovite?" ree Baz. "Iz jackson-skog lokalnog svemira postoje jo etiri druga skoka. Moda je Ariel samo u prolazu."
"Fiziki je to mogue, da", ree Miles. "Psiholoki... i ja sam prouavao Marka. I premda ne mogu tvrditi da ga potpuno poznam, znam da Jacksonovo Skrovite ima velik utjecaj u njegovu ivotu. To je samo dojam, ali je vrlo snaan. Kao pokvaren eludac."
"No pitanje je kako nas je zapravo Mark uspio nasamariti ovaj put?" upita Elena. "Mislila sam da ga je Car-Sig trebao za na raun drati na oku."
"To i rade. Dobivam redovna izvjea iz Illvanova ureda", ree Miles. "Posljednje izvjee, koje sam proitao u glavnom stoeru CarSiga prije manje od tri tjedna, tvrdilo je daje Mark jo na Zemlji. Ali tu je i prokleta vremenska razlika. Ako je otiao sa Zemlje prije recimo etiri ili pet tjedana, taj je izvjetaj jo na putu sa Zemlje do Illvana na Barravaru i natrag do mene. Kladim se u betanske dolare da emo u sljedeih nekoliko dana dobiti ifriranu poruku iz glavnog stoera s usrdnim upozorenjem kako je Mark " nestao iz vida. Ponovno."
"Ponovno?" ree Elena. "Zar je ve i prije nestajao?" "Nekoliko puta. Zapravo, tri." Miles je oklijevao. "Znate, svako toliko  tri puta u posljednje dvije godine  pokuao sam sam stupiti u dodir s njim. Pozvao sam ga da doe kui, da doe na Barravar, bar da se sastane sa mnom. Svaki bi se put uspaniio, povukao i promijenio identitet  prilino je dobar u tome, jo od vremena koje je proveo kao zarobljenik komarrskih terorista  i Illya-novim ljudima onda treba nekoliko tjedana ili mjeseci da ga ponovno nau. Illvan me zamolio da se vie ne pokuavam pribliiti Marku bez njegova doputenja." Zamislio se. "Majka toliko eli da se on vrati kui, ali odbija Uljanu odobriti otmicu. Isprva sam se slagao s njom, ali sad se pitam."
"Kao tvoj klon, on" pone Baz. "Brat", ispravi ga Miles smjesta. "Brat. Kod Marka odbacujem izraz 'klon'. Zabranjujem ga. 'Klon' implicira neto zamjenjivo. Brat je neto jedinstveno. A uvjeravam te, Mark je jedinstven."
"Kad pogaamo... Markov sljedei potez", poeo je Baz ponovno, opreznije, "moemo li se uope oslanjati na razum? Je li on mentalno zdrav?"
"Ako jest, to nije zahvaljujui Komarrancima." Miles je ustao i opet se ushodao oko stola, usprkos Quinninu
L
oajnom pogledu. Izbjegavao je njezine oi i umjesto toga promatrao svoje izme, sivilo na sivoj podlozi frikcijskog saga. "Kad smo konano otkrili njegovo postojanje, Illvan je preko svojih agenata obavio sve mogue provjere. Dijelom i zato da prikrije vrlo neugodnu injenicu kako ga je CarSig propustio otkriti sve te godine, mislim. Vidio sam sva izvjea. I trudio se da proniknem u Markov um." To je kao kad ode iza ugla, niz drugu stranu i opet natrag. "Njegov ivot u Bharaputrinim klonskim jaslicama, ini se i nije bio previe teak  oni jako paljivo postupaju s tim tijelima  ali nakon to su ga pokupili komar-rski agenti, ini mi se da se sve pretvorilo vie-manje u nonu moru. Stalno su ga uili da bude ja, ali kad god su pomislili da su uspjeli, ja bih uinio neto neoekivano pa su morali krenuti ispoetka. Stalno su mijenjali i dodavali pojedinosti svojem planu. Zavjera se razvlaila i godinama kasnila za prvotnim planom. Bili su mala skupina i zapravo su bili siromani kao crkveni mievi. Njihov voa, Ser Galen, bio je, mislim i sam napola lud." U krug i u krug. "Dio vremena, Galen bi se prema Marku odnosio kao prema velikoj nadi komarrskog ustanka ili bi ga tetoio i govorio mu da e ga vojnim udarom uiniti carem Bar-ravara. Ali ostatak vremena, Galenu bi kihnuo neki kotai i vidio bi Marka kao osobnog genetskog predstavnika naeg oca, pa bi ispatao za svu Galenovu mrnju prema Vorkosiganima i Barravaru. Najgore kazne, zapravo muenja, Galen je  samom sebi, a moda i Marku  predstavljao kao 'disciplinske mjere' za uenje. Illvanov agent dobio je dio podataka u prilino ilegalnom ispitivanju br-zopentom, od jednog Galenova biveg podreenog, tako da znam daje u pitanju ista istina." Jo jednom u krug i u krug.
"Na primjer, izgleda da Markov i moj metabolizam nisu isti. Pa, kad god bi Markova teina prela moje parametre, umjesto da uini pametnu stvar i medicinski mu
prilagodi apetit, Galen bi Marku prvo nekoliko dana uskratio svaku hranu, zatim bi ga pustio da se predere i konano ga ok-tapom natjerao da vjeba dok ne povrati. Takve, udne stvari, stvarno poremeene. Galen je izgle- / da imao jako kratak fitilj, bar kad je Mark bio u pitanju. Ilije moda namjerno pokuavao izludjeti Marka. Stvoriti Ludog cara Milesa, da ponovi vladavinu Ludog cara Yu-rija i uniti Barravar od vrha. Jednom  to je izvijestio taj Galenov ovjek  Mark se pokuao iskrasti na noni provod, samo jednu veer i ak je na neko vrijeme i pobjegao, ali su ga Galenovi gorile vratili. Galen je poludio, optuio gaje za pokuaj bijega, uzeo je ok-tap i" U oi mu je upalo Elenino problijedjelo lice, uurbano je prekrojio svoj nervozni ispad. "i uinio je neke vrlo rune stvari." Koje nisu nimalo pomogle Markovu spolnu sazrijevanju. Bilo je tako gadno da su Galenove vlastite gorile molile za milost, ispriao im je dounik.
"Nikakvo udo stoje mrzio Galena", ree Quinn tiho.
Elenin pogled bio je poprilino otriji. "Nisi mogao nita uiniti. U to vrijeme nisi znao ak ni da Mark postoji."
"Trebali smo znati."
"Tono. I do koje mjere ova retroaktivna grinja savjesti utjee na tvoje trenutno razmiljanje, admirale?"
"Donekle, vjerojatno", priznao je. "Zato sam vas sve i pozvao ovamo. U ovome imam potrebu za provjerom." Zastao je i opet se natjerao da sjedne. "Ali to nije jedini razlog. Prije nego to nas je zaskoilo ovo sranje s Arielom, bio sam vam poeo prenositi pravu, bona fide misiju."
"Aha", ree Baz zadovoljno. "Konano."
"Novi ugovor." Usprkos svemu to mu je bilo na pameti, nasmijeio se. "Prije nego to se pojavio Mark, mi-
slio sam da je to misija u kojoj nita ne moe poi po zlu. Plaeni odmor."
"to, neborbena specijalka?" zafrkavala ga je Elena. "Mislila sam da si zbog takvih misija uvijek prezirao admirala Osera."
"Promijenio sam se." Naas je, kao i uvijek, osjetio aljenje za pokojnim admiralom Oserom. "Njegova zapovjedna filozofija izgleda mi sve bolje i bolje. Valjda starim." "Ili odrasta", predloi Elena. Izmijenili su suh pogled. "U svakom sluaju", nastavi Miles, "barrayarsko zapovjednitvo eli odreenu neovisnu transfernu postaju u otvorenom svemiru opremiti orujem boljim od onog kojeg sada posjedujem. Stanica Vega je, nimalo sluajno, odmah pokraj jednih od stranjih vrata Cetagandskog carstva. Meutim, ta vakuumska republika nalazi se na nezgodnom krianju u crvotonom neksusu. Quinn, molim mapu."
Quinn je na holovidu pokrenula trodimenzionalni shematski prikaz stanice Vega i njezinih susjeda. Skoni pu-tevi bili su predstavljeni bljetavim nazubljenim crtama, izmeu maglovitih kugli lokalnih svemirskih sustava.
"Od tri skone toke koje nadgleda stanica Vega, jedna vodi u cetagandsko podruje kroz njihovu satrapiju Ola Tri. Jednu blokira Toranira, koja je ponekad neprijatelj Cetagande a ponekad njezin saveznik. Treu dri Zo-avski Sumrak, politiki neutralan prema Cetagandi ali oprezan zbog veliine susjeda." Kako ih je spominjao, Quinn bi istaknula jedan po jedan sustav. "Ola Tri i Toranira jednostavno blokiraju stanicu Vega od svakog uvoza velikog svemirskog naoruanja, bilo ofenzivnog bilo de-fenzivnog. Zoavski Sumrak, pred pritiskom Cetagande, nevoljko sudjeluje u embargu na uvoz oruja." "I gdje tu mi upadamo?" upita Baz.
"Doslovno kroz Toraniru. Krijumarimo tovarne konje."
"Molim?" rekao je Baz, premda je Elena shvatila na to misli i zakikotala.
"Nisi nikad uo tu priu? Iz barravarske povijesti? Kae  ovako: grof Selig Vorkosigan bio je zaratio s barunom Vor-wynom od Hazelbrighta, za vrijeme Prvog krvavog stoljea. Grad Vorkosigan Voshnoi bio je pod opsadom. Dvaput na tjedan, patrole baruna Vorwyna zaustavile bi nekog ludog, otrcanog tipa s krdom konja i pretraile mu prtljagu u potrazi za krijumarenom robom, hranom ili opremom. Ali svi su mu paketi uvijek bili puni smea. Tresli su ih, boli i praznili  on bi uvijek sve briljivo skupio i spremio natrag  pretresali su i njega i pretraivali ga i konano bi ga uvijek morali pustiti da proe. Nakon rata, jedan od Vorwynovih pograninih straara sluajno je susreo vazala grofa Seliga u nekoj krmi. Ovaj vie nije bio nimalo otrcan. 'to ste krijumarili?' upitao gaje graniar frustrirano. 'Znali smo da krijumarite neto, ali to?'
A vazal grofa Seliga je odgovorio: 'Konje.'" "A mi krijumarimo svemirske brodove. Precizno govorei, Trijumf, D-16 i Ariel, sve u vlasnitvu flote. Ulazimo u veganski svemir kroz Toraniru, s tranzitnim planom leta, a slubeni cilj nam je IUvrica. I tamo zaista i idemo. Izlazimo kroz Zoave, jo uvijek sa svim vojnicima, ali bez tri ostarjela broda. Zatim nastavljamo do Illvrice i pokupimo tri posve nova ratna broda koji se dovravaju u ilirskim orbitnim brodogradilitima dok tu razgovaramo. Dar za sretnu Zimoslavu, od cara Gregora." Baz zatrepe. "Hoe li to upaliti?" "Nema razloga da ne. Osnove e  dozvole, vize, mita i tako dalje  srediti agenti CarSiga na terenu. Sve to mi trebamo uiniti jest da proeemo kroz blokadu a da nikog
ne uzbunimo. Nije proglaen rat i nitko ni na koga ne puca. Jedini je problem u tome to je jedna treina mog trgovakog inventara otila na Jacksonovo Skrovite", zavrio je Miles s uzdahom.
"Koliko vremena imamo da ga vratimo?" upita Elena.
"Ne dovoljno. Vrijeme koje je CarSig predvidio za ovu krijumarsku operaciju moe se rastegnuti na nekoliko dana, ali ne i na nekoliko tjedana. Flota mora napustiti Escobar do kraja ovog tjedna. Ja sam odlazak prvotno bio predvidio za sutra."
"Znai da idemo bez ArielaV upita Baz.
"Morat emo. Ali ne i praznih ruku. Imam ideju za zamjenu. Quinn, prenesi Bazu one ilirike specifikacije."
Quinn je sagnula glavu do osigurane kocke s podacima u suelju svoje komkonzole i ispustila bljesak koda prema Bazovu terminalu. Inenjer je poeo listati kroz oglasne prikaze, opise, specifikacije i planove ilirikih brodograditelja. Njegovo mravo lice ozarilo se rijetkim smijekom. "Djed Mraz je ove Zimoslave iroke ruke", promrmljao je. Kad su se pojavile specifikacije brodskog pogona, usne su mu se oduevljeno razdvojile, a oi edno krenule niz podrobnosti.
Miles ga je pustio da uiva jo nekoliko minuta. "A sad", rekao je kad je Baz zbunjeno izronio po zrak. "Iznad Ariela, prvi brod u floti to se tie funkcionalnosti i vatrene moi jest Truzillov Jayhawk." Naalost, Truzillo je bio kapetan i vlasnik broda, s neovisnim ugovorom prema Floti, a ne namjetenik Flote. "Misli li da bi ga se moglo nagovoriti na zamjenu? Drugi brod bio bi noviji i bri, ali premda je po naoruanju korak iznad Ariela, to je korak ispod Jayhawka. Kad smo dogovarali stvar, imao sam namjeru da svi proemo bolje, a nejednako."
Elena podigne obrve i nasmijei se. "To je sve tvoj scenarij, zar ne?"
Slegnuo je ramenima. "Illvan mije rekao neka rijeim problem embarga, da. Prihvatio je moje rjeenje."
"Oh", preo je Baz, jo izgubljen u podacima, "ekaj da Truzillo vidi ovo... i ovo... i ..."
"Znai, misli da bi ga mogao nagovoriti na zamjenu?" upita Miles.
"Da", ree Baz uvjereno. Podigao je pogled. "Mogao bi i ti."
"Samo to u ja biti na putu u suprotnom smjeru. Premda, ako sve proe u redu, nije nemogue da vas kasnije sustignem. Tebe zaduujem za ovu misiju, Baz. Quinn e ti prenijeti sve naredbe, sve ifre i sve kontakte  sve stoje Illvan dao meni."
Baz kimne. "U redu, gospodine."
"Ja u uzeti Peregrine i idem za Arielom", doda Miles.
Baz i Elena izmijenili su samo jedan, postranian pogled. "U redu, gospodine", odjeknula je Elena gotovo bez oklijevanja. "Jo juer prebacila sam Peregrine s dvadeset i etiri sata na jedan sat za punu spremu. Za kad da najavim polazak eskobaranskoj kontroli leta?"
"Za sat vremena." I, premda nitko nije zatraio objanjenje, dodao je: "Peregrine je, uz Ariela i Jayhawka, najbri brod koji imamo a koji ima i znatnu vatrenu mo. Mislim da e brzina biti od presudne vanosti. Ako uspijemo sustii Ariel  pa, znatno je lake sprijeiti guvu nego je poistiti. Sad mije ao to nisam krenuo jo juer, ali morao sam prvo pokuati s jednostavnim rjeenjem. Quinn dodjeljujem sebi kao pomono osoblje jer ima znatno prethodno iskustvo sa skupljanjem informacija na Jack-sonovu Skrovitu."
Quinn si protrlja ruku. "Kua Bharaputra prokleto je opasna, ako se Mark tamo uputio. Imaju opasnu lovu, opasnu opremu i otro pamenje za osvetu."
"A to misli, zato ja izbjegavam to mjesto? To je jo jedna opasnost; neki bi Jacksonci mogli zamijeniti Marka s admiralom Naismithom. Na primjer, barun Rvoval."
Barun Rvoval bio je trajna opasnost. Dendarii su se rijeili posljednjeg lovca na ucjene kojeg je Rvoval poslao u potragu za admiralom Naismithom prije samo tri mjeseca; to je bio ve etvrti lovac na skalpove koji se pojavio i stvar je polako ve postajala godinja tradicija. Moda je Rvoval slao po jednog agenta na svaku obljetnicu njihova prvog susreta, kao uspomenu. Rvoval nije imao veliku mo, ni dalek doseg, ali proao je tretmane za produenje ivota; bio je strpljiv i mogao je s igrom nastaviti jo dugo, dugo.
"Jesi li razmiljao o jo jednom moguem rjeenju problema?" ree Quinn polako. "Poalji nekog na Jacksono-vo Skrovite i upozori ih. Narui, recimo, od Kue Fell da uhiti Marka i zaplijeni Ariel dok ti ne doe po njih. Fell mrzi Rvovala sasvim dovoljno da zatiti Marka samo zbog toga koliko e se Rvoval iznervirati."
Miles uzdahne. "Razmiljao sam o tome." Vrkom je prsta na uglaanoj povrini stola povukao neodreenu crtu.
"Traio si provjeru, Miles", istakne Elena. "to ne valja u toj ideji?"
"Mogla bi upaliti. Ali ako je Mark stvarno uvjerio Bel da je on ja, mogli bi se oduprijeti uhienju. Moda i fatalno. Mark je paranoian kad je u pitanju Jacksonovo Skrovite. Mark je paranoian i toka. Ne znam to bi mogao uiniti ako se uspanii."
"Jako si obazriv prema Marku", ree Elena.
"Pokuavam zadobiti njegovo povjerenje. Ne mogu ba poeti time da ga izdam."
iilMlsiiilli
"Jesi li razmiljao o tome koliko e ovaj izlet kotati kad raun za to jednom stigne na Illvanov stol?" upita Quinn.
"CarSig e platiti. Bez pitanja." Quinn ree: "Jesi li siguran? to Mark znai CarSigu, uostalom, sad kad je postao samo ostatak unitene urote? Za Barravar vie nema opasnosti da on potajno zauzme tvoje mjesto. Mislila sam da ga nadgledaju samo kao uslugu nama. Prilino skupu uslugu."
Miles je paljivo odmjerio svoj odgovor. "Izravna je zadaa CarSiga da uva Barravarski imperij. To ne ukljuuje samo uvanje Gregora i odreenu koliinu galaktike pijunae" pokretom ruke obuhvatio je Dendariijsku flotu i Illvanovu dalekosenu, premda tanku, mreu agenata, vojnih ataea i dounika, "ve i nadgledanje neposrednih Gregorovih nasljednika. Nadgledanje ne samo radi njihove zatite ve i da se Imperij zatiti od raznih urota, bilo njihovih vlastitih, bilo tuih u kojima bi oni mogli biti iskoriteni. Ja sam neugodno svjestan koliko je pitanje Gregorova nasljednika trenutno zapleteno. I te kako bih volio da se to prije oeni i sve nas rijei muke." Miles je oklijevao jedan dug trenutak. "Po jednoj interpretaciji, barun Mark Pierre Vorkosigan ima mjesto u redu za nasljee Barravarskog imperija odmah poslije mene. To ga ne pretvara samo u posao CarSiga, to ga pretvara u na glavni posao. To to ja osobno idem za Arielom posve je razumno."
"Razumljivo", ispravi ga Quinn suho.
"to bilo."
"Ako Barravar  kao to sam esto tvrdi  ne bi prihvatio tebe za cara, zbog sumnje na mutaciju, oekivao bih da bi pogotovo dobili napadaj na pomisao o tvom klonu u carskoj rezidenciji", ree Baz. "Bratu blizancu", ispravio se uurbano im je Miles otvorio usta.
L
"Vjerojatnost uspjeha nije uvjet da mogunost zavjere postane problem CarSiga", puhnuo je Miles. "Smijeno. Komarranci su cijelo vrijeme mislili da je njihov lani Miles ujedno i lani pretendent na prijestolje. Ne vjerujem da su bilo oni, bilo Mark ikad shvatili da su stvorili pravog pretendenta. Pa, ja bih u oba sluaja morao biti mrtav, tako daje iz mojeg poloaja pitanje nevano." Zabub-njao je po stolu i ustao. "Idemo se pokrenuti, ljudi."
Na putu prema vratima, Elena je spustila glas i upitala: "Miles je li i tvoja majka vidjela ona strana Illya-nova izvjea o Marku?"
Blijedo se osmjehnuo. "A to misli, tko ih je naruio?"
PETO POGLAVLJE
Poeo je navlaiti poluoklop. Kao prvo, ravno na kou, komad najnovije tehnologije koja postoji na tritu: zatitna mrea protiv disruptora ivaca. Mrea koja proizvodi zatitno polje bila je istkana u tkaninu priljubljenog bo-dija, s kapuljaom koja je titila glavu, vrat i elo, ostavljajui mu samo oi, nos i usta da vire kroz rupu. I tako je opasnost jednog od najstranijih protupjeakih oruja, disruptora ivaca, koji je unitavao mozak, bila svedena na nulu. Kao dodatni bonus, odijelo je zaustavljalo i oa-mutni udar. Pouzdaj se u Naismitha da ima sve najbolje i najnovije, napravljeno po narudbi i po mjeri... je li ta elastina tkanina morala biti tako prokleto uska?
Preko mrenog odijela doao je savitljivi prsni oklop koji e zaustaviti svaki projektil sve do malih runih mina i ubojitih bodlji igliara. Na sreu po njegovu sposobnost disanja, oklop je imao prilagodive kope. Otpustio ih je do kraja, dovevi vrijednu zatitu do razine udobne i ispravne priljubljenosti. Preko toga dolazio je blaeno irok sivi kombinezon od borbene tkanine koja se nee rastopiti ni zapaliti. Zatim pojasi i redenici s oamutom, disruptorom ivaca, plazminim lukom, minama, pogonskim elijama, vitlenim pojasom i vitlom te rezervnim kisikom. Na lea je navukao naprtnjau s praktinom, plosnatom baterijom
koja je na prvi dodir neprijateljske vatre proizvodila zrcalno polje za plazmini luk, veliine jednog ovjeka, s tako malim vremenskim zaostatkom da se ovjek jedva stigao oprljiti. Polje je moglo primiti trideset do etrdeset izravnih udara prije nego to bi baterija i njezin nosa, izdah-nuli. inilo se neispravnim to nazivati poluoklopom: trostruki oklop bio bi toniji opis.
Preko zatitne mree na svojim stopalima navukao je debele arape, a zatim Naismithove borbene izme. Bar su mu izme pristajale bez neugodnih prilagodbi veliine. Samo tjedan dana neaktivnosti i tijelo mu se bunilo, debljalo... Naismith je prokleti anoreksiar, u tome je problem. Hiperaktivni anoreksiar. Ispravio se. Ispravno rasporeena, impresivna gomila opreme bila je iznenaujue laka.
Na radnoj povrini do kabinske komkonzole leao je zapovjedni ljem. Prazna sjena ispod eonog titnika iz nekog gaje morbidnog razloga podsjeala na praznu lubanju. Podigao je ljem u ruke i okrenuo ga prema svjetlu, pa se gladno zabuljio u njegove otmjene linije. Ruke su mu mogle upravljati jednim orujem, najvie dvama. Ali ovo je, preko ljudi kojima je zapovijedalo, upravljalo desetinama oruja; moglo je upravljati i stotinama, ili ak tisuama. Tu je bila Naismithova prava mo.
Zvono na vratima kabine zazuji: poskoio je i zamalo ispustio ljem. Mogao ga je i zavitlati u zid, a da ga ne oteti, ali svejedno gaje briljivo spustio.
"Miles?" stigao je preko interkoma glas kapetana Thor-nea. "Jesi li gotov?"
"Da, ui." Dotakao je tipku da otvori vrata.
Thorne je uao, odjeven kao i on, ali s kapuljaom privremeno zabaenom unatrag. Bezoblini kombinezon pretvarao je Thornea umjesto dvospolca u bespolca, u :
neu-
tralnu stvar, vojnika. Thorne je pod rukom takoer nosio zapovjedni ljem, malo stariji i drukijeg tipa.
Thorne je ophodao oko njega, oima prelazei preko svakog oruja i kope, provjeravajui oznake na bateriji plazminog tita. "U redu." Je li kapetan Thorne uvijek provjeravao svoga admirala prije borbe? Je li Naismith imao naviku krenuti u bitku s razvezanim izmama ili tako neto? Thorne je kimnulo prema zapovjednom ljemu na stolu. "To je opaki stroj. Jesi li siguran da moe izai na kraj s njim?"
ljem je djelovao novo, ali ne ba toliko novo. Nije vjerovao da se Naismith za svoje osobne potrebe opskrbljuje rabljenim vojnim vikovima, bez obzira na to kakve je mjere tednje moda koristio u floti. "Zato ne bih?" Slegnuo je ramenima. "Ve mije i prije to uspijevalo."
"Ove stvari", podigao je Thorne svoj ljem, "mogu isprva biti prilino zbunjujue. To nije protok podataka, ve prava prokleta poplava. Mora nauiti ignorirati sve to ti nije potrebno, u suprotnom je praktiki bolje jednostavno iskljuiti cijelu stvar. A ti..." Thorne zastane. "Ti ima onu istu neobinu sposobnost kao i stari Tung, djeluje kao da sve ignorira, a zapravo si sposoban sjetiti se bilo ega to ti u danom trenutku zatreba. Nekako si uvijek na pravom kanalu u pravom trenutku. Kao da ti um radi na dvije razine. Zapovjedno vrijeme reakcije ti je nevjerojatno brzo, kad ti adrenalin jednom krene. ovjek se na to lako navikne. Ljudi koji s tobom puno rade oekuju to  i pouzdaju se u to." Thorne je stalo, ekajui.
Stoje sad trebao rei? Ponovno slegne. "Uinit u najbolje to mogu."
"Ako ti jo uvijek nije dobro, zna da moe cijeli napad prepustiti meni."
"Izgledam li bolesno?"
"Nisi kao obino. Ne eli zaraziti cijelu ekipu." Thorne je djelovalo napeto, gotovo uurbano.
"Sad mije dobro, Bel. Pusti me na miru!" "Da, gospodine", uzdahne Thorne. "Je li vani sve spremno?"
"Shuttle je napunjen gorivom i naoruan. Zeleni odred je opremljen i upravo dovrava ukrcavanje. Tempirali smo cijelu stvar tako da u pristupnu orbitu kod Bharapu-trina glavnog medicinskog pogona stignemo tono u pono. Sputamo se odmah, nema ekanja da netko pone postavljati pitanja. Udari i bjei. Ako sve bude po planu, cijela bi operacija trebala biti gotova za sat vremena."
"Dobro." Srce mu se ubrzalo. Prikrio je otean dah razvuenim uzdahom. "Idemo."
"Ovaj... prvo bismo trebali provjeriti komunikaciju u ljemovima, ha?" ree Thorne.
To je bila dobra ideja, ovdje u tihoj kabini a ne usred buke i uzbuenja i napetosti shuttlea u sputanju. "U redu", rekao je i podmuklo dodao: "Ne uri se."
U zapovjednom ljemu bilo je u uporabi vie od stotinu kanala, ak i u ovako ogranienoj operaciji. Osim izravnog zvunog kontakta s Arielom, Thorneom i svakim pojedinim vojnikom, bili su tu jo i vojni kompjuteri na brodu, na shuttleu i u samome ljemu. Bilo je svih moguih telemetrijskih podatka, provjere oruja, logistikih obavijesti. ljemovi svih vojnika imali su i videoprijenos, tako daje mogao vidjeti to oni vide, u infracrvenom, vidljivom i ultraljubiastom spektru; pun zvuk; njihovo medicinsko stanje; holovidni prikazi mapa. Holokarta klonskih jaslica posebno je unesena kao program, zajedno s planom napada i nekoliko rezervnih rjeenja. Bilo je kanala koji su se usput mogli posvetiti uhoenju neprijateljske teleme-trije. Thorne je ve unio i komunikacijske veze Bharaput-
rinih straara. Kako je prolazio kroz sve te kanale, zrak je naas ispunila tanuna telefonska glazba.
Zavrili su pa je otkrio da zure jedno u drugo u nelagodnoj tiini. Thorneovo lice bilo je blijedo, puno strepnje, kao da se bori s nekim potisnutim osjeajem. Krivnja? udan dojam, nemogu. Thorne ga sigurno jo nije prokljuvio, inae bi opozvao cijelu operaciju.
"ivce u kanticu, Bel?" ree lako. "Mislio sam da voli svoj posao."
Thorne se s trzajem prene iz zamiljenog cuclanja donje usne. "Oh. Volim." Duboko je udahnuo. '"Ajmo."
"Idemo!" sloio se i konano prvi krenuo iz svoje izolirane kabinske pilje u svjetlo hodnika i napuenu stvarnost koju su stvorili njegovi  njegovi  postupci.
Hodnik pristanita podsjetio ga je na prvi put kad ga je vidio samo naopako: krupni dendariijski komandosi kuljali su unutra umjesto van. Ovaj put djelovali su tie, nije bilo toliko zafrkancije i viceva. Poslovnije. A sad su imali i imena, sva pohranjena u njegovu zapovjednom ljemu, tako da ih moe razlikovati jedno od drugog. Svatko je imao neku vrst poluoklopa i ljem, uz dodatak teeg naoruanja  naravno, osim rune opreme kakvu je i sam nosio.
Uhvatio se kako na drukiji nain zuri u udovinu narednicu sad kad je znao njezinu priu. Dnevnik je tvrdio da joj je samo devetnaest godina, premda je djelovala starije; bilo joj je tek esnaest godina kad ju je Naismith prije etiri godine ukrao od Kue Ryoval. Zakiljio je, trudei se daje zamisli kao djevojku. Njega su odveli kad mu je bilo etrnaest godina, prije osam godina. Mora biti da su oboje bili genetski proizvodi i zarobljenici Kue Bhara-putra u isto vrijeme, premda je nikad nije susreo. Laboratoriji za genetska istraivanja bili su u drugom gradu, ne uz glavno medicinsko postrojenje. Kua Bharaputra je ve-
lika organizacija i na svoj udan jacksonski nain gotovo da je predstavljala neku malu vladu. Osim to na Jackso-novu Skrovitu nema vlada.
Osam godina... Nitko koga si onda poznavao vie nije iv. Zna to, zar ne?
Ako ne mogu uiniti ono to elim, bar mogu uiniti to mogu.
Priao je Tauri. "Narednice Taura" okrenula se. Obrve su mu poskoile od iznenaenja. "Sto vam je to oko vrata?" Zapravo, dobro je vidio to je to, velika mekana ruiasta vrpca. U stvari je htio pitati zato joj je tako neto oko vrata?
Ona se  nasmijeila, pretpostavio je gledajui odbojnu grimasu i popravila svoju masnicu velikim akama. Noas je imala sjajno ruiasti lak za pande. "Misli da e upaliti? Htjela sam neto da ne prestraim djecu."
Proao je pogledom uz dva i pol metra poluoklopa, ka-muflane tkanine, izama, redenika, miia i onjaka. Ne-kako ne vjerujem da e masnica biti dovoljna, narednice. "Pa... vrijedi pokuati", zagrcnuo se. Znai, ona je svjesna svoje neobine pojave... Budalo! Kako bi mogla biti ne svjesna? Zar ti nisi svjestan svoje pojave? Gotovo daje zaalio to se ranije, tijekom puta, nije usudio izii iz svoje kabine i bolje se upoznati s njom. Djevojka iz mog rodnog grada.
"Kakav je osjeaj vratiti se?" upitao je naglo, neodreenim pokretom glave obuhvaajui cijelu Kuu Bharaputra, njihov cilj, sve.
"udno", priznala je, mrtei se.
"Poznaje li dio gdje slijeemo? Jesi li ikad prije bila tamo?"
"Ne u tom medicinskom sklopu. Jedva da sam ikad izala iz genetskog pogona, osim nekoliko godina kad sam
ivjela s unajmljenim skrbnicima, ali to je bilo u istom gradu." Glava joj se okrenula, glas joj se spustio za oktavu, zareala je neku naredbu o utovaru opreme prema jednom od svojih ljudi, koji je napola mahnuo i pourio posluati je. Okrenula se natrag k njemu a glas joj se omekao u svjesnu, briljivu lakou. Na dunosti to je bio jedini nain na koji je izraavala intimnost; ako su Nai-smith i ona zaista bili ljubavnici, bili su doista diskretni. To mu je donijelo olakanje. Dodala je: "Nisam ba puno izlazila."
I njegov se glas spustio. "Mrzi li ih?" Kao ja? Drugaija vrst intimnog pitanja.
Njezine debele usne zamiljeno se iskrive. "Pretpostavljam... da su mnome strano manipulirali dok sam odrastala, ali tada mi to nije djelovalo kao maltretiranje. Bilo je puno neugodnih testova, ali sve je bila znanost... nije tu bilo nikakve elje da me povrijede. Nita me zapravo nije povrijedilo dok me nisu prodali Rvovalu, kad je projekt super-vojnika otkazan. Ono stoje Rvoval htio uiniti sa mnom bilo je groteskno, ali Rvoval je naprosto takav. Ali Bharaputra... Bharaputra je taj koji nije mario. Koji me odbacio. To je boljelo. Ali onda si doao ti..." Razvedrila se. "Vitez u bijelom oklopu i tako to."
Preplavio gaje poznat, zlovoljan val zamjeranja. Jebe viteza u bijelom oklopu i njegova konja prie. Pa onda: Prokletstvo i ja mogu spaavati ljude! Na sreu, gledala je u stranu i nije uhvatila gr bijesa na njegovu licu. Ili gaje moda shvatila kao bijes prema njezinim bivim muiteljima.
"Ali bez obzira na sve", promrmljala je, "ne bih ak ni postojala bez Kue Bharaputra. Oni su me napravili. iva sam, bez obzira na to koliko dugo... trebam li za ivot uzvratiti smru?" Njezino se udno iskrivljeno lice zamisli.
To ba nije bilo idealno raspoloenje za komandosa koji upravo kree u akciju, shvatio je sa zakanjenjem. "Ne... ne nuno. Ovdje smo da spasimo klonove, ne da poubijamo Bharaputrine namjetenike. Ubijat emo samo ako budemo morali, ha?"
To je bio pravi naismithizam; glava joj se uzdigla, osmjehnula mu se. "Tako mi je drago to ti je bolje. Bila sam strano zabrinuta. Htjela sam te posjetiti, ali kapetan Thorne nije mi dopustio." Oi su joj postale tople, poput sjajnih utih plamenova.
"Da, bio sam... vrlo bolestan. Thorne je dobro uinio. Ali... moda emo moi vie razgovarati na putu kui." Kad ovo sve bude gotovo. Kad zaslui pravo... zaslui pravo na to ?
"Dogovoreno, admirale." Namignula mu je i ispravila se, divljaki sretna. Sto sam to obeao? Skoila je naprijed, opet zadovoljna narednica, da nadgleda svoju ekipu.
Slijedio ju je u borbeni shuttle. Svjetlo je ovdje bilo znatno slabije, zrak hladniji i, naravno, nije bilo gravitacije. Od ruke do ruke, otplovio je naprijed do kapetana Thornea, u sebi raspodjeljujui svoj budui teret po podu. Dvanaest ili petnaest redova klinaca, po etiri u redu... sasvim dovoljno mjesta. Shuttle je bio opremljen da preveze dva odreda, plus naoruane hoverdipove ili itavu poljsku bolnicu. Otraga je bila postaja za prvu pomo, ukljuujui i etiri sklopiva kreveta i prenosivu krio-komo-ru. Dendariijski komandoski lijenik ubrzano je organizirao svoje podruje i osiguravao svoju opremu. Tihi vojnici u kombinezonima sve su spremali i privrivali, s vrlo malo guve ili razgovora. Mjesto za sve i sve na svom mjestu.
Pilot shuttlea bio je na svom poloaju. Thorne je zauzeo sjedalo kopilota. On zauzme mjesto u komunikacijskom stolcu tik iza njih. Kroz prednji prozor vidio je uda-
ljene zvijezde otrih rubova, u blizini su migala arena svjetla neke ljudske aktivnosti, a na samom rubu vidnog polja pojavila se sjajna zakrivljena krika planeta. Uskoro e biti kod kue. eludac mu je zatreperio, ne samo od besteinskog stanja. Trake napetosti pulsirale su mu oko glave ispod vezova ljema.
Pilot je ukljuio interkom. "Taura, prebrojavanje. Imamo pet minuta ubrzanja da uskladimo orbitu, zatim otputamo konice i padamo."
Tren kasnije uzvratio je glas narednice Taure. "Provjereno. Svi vojnici privezani, izlaz zapeaen. Spremni smo. Idemo-ponavljam-idemo."
Thorne baci pogled preko ramena i pokae rukom. Uurbano je privezao svoj sigurnosni pojas, taman na vrijeme. Trake pojasa ugrizle su ga dok se valjao u stranu od Arielova potresa pri ulasku u pristaninu orbitu. Na velikom brodu, to bi se sve kompenziralo i ponitilo umjetnim gravitacijskim poljem.
Pilot je podigao ruke a zatim ih naglo spustio, kao glazbenik koji svira kakav snaan crescendo. Glasni nagli udari odjeknuli su kroz cijevi. Iz stranjeg su odjela uzvratili zavijajui uzvici.
Kad kau padamo, pomislio je divlje, onda to tako i misle. Zvijezde i planet okretali su se u prednjem prozoru do munine. Sklopio je oi; eludac mu se pokuavao popeti kroz jednjak. Odjednom je shvatio prikrivenu prednost punog svemirskog oklopa. Ako se usere od straha pri sputanju, odijelo se pobrine za to i nitko nikad ne dozna.
Kad su udarili u jonosferu, zrak je zavritao preko vanjske oplate. Pojas njegova sjedala pokuavao gaje razrezati na krike kao jaje. "Zabavno je, ha?" dovikne Thorne s luakim osmijehom, lica izobliena i uzdrmana od usporavanja. Kretali su se ravno dolje, bar je tako bio us-
I
mjeren nos shuttlea, premda ga je sjedalo pokuavalo izbaciti u strop kabine snagom koja bi mu smrskala lubanju i slomila vrat.
"Nadam se da pred nama nema niega", dovikne pilot veselo. "Znate, ovo nije provjereno ni sa kakvom kontrolom leta!"
Zamislio sije zrani sudar s velikim komercijalnim putnikim shuttleom... pet stotina ena i djece... krupne uto-crne eksplozije i tijela koja lete...
Proli su crtu sumraka. A zatim tama, ibanje oblaka... vei oblaci... shuttle podrhtava i trubi kao poludjela tuba... jo ravno prema dolje, mogao se zakleti, premda nije mogao zamisliti kako se pilot snalazi u toj vriteoj magli.
A onda, naglo, izravnali su se poput obinog zrakoplova, oblaci nad njima, svjetla grada kao dragulji prosuti na sagu pod njima. Zrakoplov koji pada kao kamen. Kraljenica mu se poela stiskati, sve jae i jae. Jo uasnog kle-peta, kad su se noge shuttlea ispruile. Pod njima je rasla gomila napola osvijetljenih zgrada. Tamno igralite  sranje, to je to! Zgrade su se uzdigle pokraj njih, iznad njih. Bum-krc-krc. Solidno sputanje na est nogu. Tiina ga zaprepasti.
"U redu, idemo!" Thorne je izletio iz svog sjedala zajapurena lica, nije bio siguran je li to od krvoednosti ili od straha ili obojega.
Pojurio je niz rampu iza desetak Dendariija. Oi su mu se dopola ve privikle na tamu, a oko kompleksa zgrada bilo je dovoljno svjetla rasprenog kroz hladan i maglen pononi zrak, tako da nije imao problema s vidom, premda nije bilo boja. Sjene su bile crne i zloslutne. Narednica Taura razdijelila je svoj odred neujnim znakovima ruke. Nitko nije proizvodio nikakvu buku. Tiha lica pozlatila su se pod kratkim bljeskovima svjetlosti kad god bi im video
u ljemu prikazao neki podatak u rubu vidnog polja. Jedna je plaenica, opremljena dodatnim antenama na ljemu, izvukla lebdei bicikl, uspela se na njega i neujno se digla u tamu. Pokrivanje iz zraka.
Pilot je ostao na brodu, s jo etvero Dendariija koje je Taura odbrojila. Dvoje ih je nestalo u sjene oko broda, a dvoje ostalo kao straa na brodu. On i Thorne posvaali su se oko toga. Thorne je elio vie straara. Njegov je dojam bio da e im trebati to vie vojnika u klonskim jasli-cama. Civilni bolniki uvari nisu bili nikakva prijetnja, a bolje naoruana pojaanja trebat e neko vrijeme dok stignu. Do tada e Dendarii ve odavno nestati, samo ako uspiju dovoljno ukrcati klonove. Prokleo je samog sebe to nije na Escobaru zatraio dva odreda komandosa umjesto samo jednog. Mogao je to uiniti bez problema, ali izgubio se u proraunima s Arielovim kapacitetom za prijevoz putnika, vjerovao je da uva sustave za odranje ivota za konani bijeg. Toliko imbenika treba uzeti u obzir.
Njegov mu je ljem uokvirio pogled arenom gomilom kodova, brojeva i grafova. Prouavao ih je sve, ali prolazili su prebrzo; dok bi on razaznao i shvatio jedan, ve bi ga nestalo i pojavio bi se neki drugi. Prihvatio je Thorneov savjet i apatom smanjio snagu svjetla do jedva primjetlji-va mrmora. Audio informacije nisu bile tako strane. Nitko se nije bavio nepotrebnim brbljanjem.
On, Thorne i jo sedam plaenika trkom  Taurinim korakom  krenuli su za narednicom izmeu dviju zgrada. Na komunikacijskim vezama Bharaputrina osiguranja bilo je neke aktivnosti, stoje otkrio ukljuivi njihove frekvencije u svome ljemu. Prvo: Sto do vraga... Jesi li uo? Joe, provjeri sektor etiri, poetak odgovora na njihov upad. Bit e toga jo, bio je uvjeren, premda nije imao namjeru ostati da to i vidi.
i
Iza ugla. Evo. Trokatna, ugodna bijela zgrada s puno biljaka i zelenila, velikih prozora, balkona. Ne ba bolnica, ne ba internat, velika, dvosmislena, diskretna. KUA IVOTA, pisalo je na njoj jacksonskim lanogovorom. Kua smrti. Moj dragi dom. Bila je strano poznata i strano strana. Jednom davno, inila mu se velianstvenom. Sad je djelovala... manja nego stoje se sjeao.
Taura je podigla svoj plazmini luk, namjestila mu zraku na iroko i uklonila zakljuana staklena ulazna vrata usred naranasto-bijelo-plavog vatrometa prtavih krhotina. Prije nego to je sjaj rasprsnutih kuglica stakla imao vremena da se ohladi, Dendarii su navalili kroz otvor, razdijelivi se na desnu i lijevu polovicu. Jedan dio preuzeo je patrolu prizemlja. Oglasili su se signali za uzbunu i poarni alarmi; plaenici su u prolazu unitavali bune zvunike plazminom vatrom, ali alarmne jedinice u daljim dijelovima zgrade i dalje su prigueno buile. Automatske protupoarne prskalice stvarale su oko njih paru i ostavljale nered.
Potrao je da ih sustigne. Bharaputrin slubenik osiguranja u smeoj odori s ruiastim rubom pojavio se u hodniku pred njima. Tri dendariijska oamuta istovremeno su ga oborila, dok je njegova zraka bezopasno zavrila u stropu.
Taura i jo dvije plaenice krenule su dizalnom cijevi prema treem katu; jo jedan vojnik proao je pokraj njih u nadi da e dosei krov. On je poveo Thornea i ostale vojnike u predvorje drugog kata, pa lijevo. Dvoje nenaoruanih odraslih, od kojih je jedno bila ena koja je upravo preko spavaice navlaila kuni haljetak, srueni su im su se pojavili. Tamo. Kroz ova dvostruka vrata. Bila su zakljuana i netko je iznutra lupao po njima.
"Razvalit emo vrata", povie Thorne kroz njih. "Odmaknite se ili ete nastradati!" Udaranje je prestalo.
Thorne kimne glavom. Jedan vojnik suzio je zraku svog plazminog luka i prorezao kroz metalni kraun. Thorne otvori vrata udarcem noge.
Neki plavokos mladi ustukne za korak i zaprepateno se zabulji u Thornea. "Vi niste vatrogasci."
Skupina drugih ljudi, visokih djeaka, ispunila je hodnik iza plavokosog. Samoga sebe nije morao podsjeati da se radi o gomili desetgodinjaka, ali nije bio siguran hoe li i vojnici to tako doivjeti. Moglo se vidjeti sve varijante visine i rase i grae, mnogo vea mjeavina nego to bi se moda oekivalo nakon kvazi-grkog okruja vrtova i fontana. Bogatstvo, a ne ljepota, to je bio uvjet za njihovo stvaranje. No bez obzira na to, svi su oni, unutar vlastitih genetskih osobina, bili iznenaujue zdravi. Svi su imali jednaku odjeu za spavanje, bronano smee tunike i kratke hlaice.
"Sad je tvoj red", sikne Thorne i gurne ga naprijed. "Priaj."
"Koliko ih ima?" procijedio je kroz ugao usana dok ga je Thorne gurao.
"Rei u ti."
Ve je tisuu puta u sebi isprobao govor za ovaj vrhunski trenutak, svaku moguu varijantu. Jedina stvar koju je sigurno znao bila je da nee poeti s Ja sam Miles Nai-smith. Srce mu je jurilo. Duboko je udahnuo. "Mi smo dendariijski plaenici i ovdje smo da vas spasimo."
Djeakov izraz lica bio je zgaen, prestraen i podrugljiv, sve odjednom. "Izgleda kao gljiva", ree naglo.
To je bilo tako... tako nepredvieno. Od tisuu isprobanih drugih reenica, ni jedna nije odgovarala ovome. Zapravo, sa zapovjednim ljemom i svim ostalim, vjerojatno i djeluje pomalo kao velika siva  ne junaka slika koju je elio
Skinuo je ljem, povukao kapuljau i pokazao zube. Djeak ustukne.
"Sluajte me, klonovi!" povikao je. "Tajna koju ste moda uli apatom istina je! Svi vi ekate u repu da vas pobiju kirurzi Kue Bharaputra. U vau glavu uvalit e neiji tui mozak, a va e baciti. Tako su zavrili svi vai prijatelji, jedan po jedan, svi su mrtvi. Mi smo doli da vas odvedemo na Escobar, gdje ete dobiti zatitu"
Isprva se nisu svi djeaci skupili u hodniku. Oni koji su stigli posljednji, na suprotnom kraju gomile, sad su se poeli odvajati i povlaiti u pojedine sobe. Uzdigla se graja, uzvici i vriskovi. Jedan tamnokosi djeak pokuao je projuriti pokraj njih do hodnika iza velikih dvostrukih vrata, a jedan gaje vojnik dohvatio standardnim hvatom. Djeak je vrisnuo od bola i iznenaenja: taj zvuk i ok kao da su druge odgurnuli unatrag. Djeak se bezuspjeno koprcao u vojnikovom elinom stisku. Vojnik je djelovao izbezumljeno i nesigurno. Zurio je u njega kao da oekuje kakvu uputu ili naredbu.
"Pokupi prijatelje i za mnom!" povikao je oajno prema djeacima u povlaenju. Plavokosi se okrenuo i pojurio.
"Izgleda da nam ba i ne vjeruju", ree Thorne. Dvo-spolevo je lice bilo blijedo i napeto. "Moda bi bilo lake sve ih oamutiti i nositi. S naim tankim zaleem, ne moemo si dopustiti da ovdje gubimo vrijeme."
"Ne"
Njegov ga je ljem dozivao. Navukao ga je natrag na glavu. Komunikacijska buka prasnula mu je u uima, ali duboki glas narednice Taure prodro je do njega, selektivno pojaan njezinim kanalom. "Gospodine, ovdje gore trebamo pomo."
"Stoje?"
___...... ,JJl
Njezin se odgovor izgubio pod hitnom porukom ene s lebdeeg bicikla. "Gospodine, troje ili etvero ljudi sputa se niz vanjske balkone zgrade u kojoj se nalazite. A skupina Bharaputrina osiguranja pribliava vam se sa sjevera. etiri ovjeka."
Oajniki je prolazio kroz kanale dok nije pronaao onaj koji je vodio do ene s biciklom. "Ne dopusti im da pobjegnu!"
"Kako da ih zaustavim, gospodine?" Glas joj je bio otar.
"Oamuti", odluio se bespomono. "ekaj! Nemoj oa-muivati one koji vise s balkona, priekaj da dospiju na tlo."
"Moda neu imati istu metu."
"Uini to moe." Odrezao je nju i opet pronaao Tauru. "to je, porunice?"
"Doi ovamo i razgovaraj s ovom luakinjom. Ako je nitko drugi ne moe uvjeriti, ti moe."
"Stvari  ovdje dolje nisu ba posve pod kontrolom."
Thorne prevrne oima. Uhvaeni djeak golim je petama udarao o cjevanice dendariijskog vojnika. Thorne je namjestilo svoj oamut na najblae i pritisnuo ga o zatiljak uzvrpoljenog djeaka. Ovaj se zgri i ostane oputeno visjeti. Jo svjestan, razrogaenih, divljih oiju, djeak brine u pla.
U napadu kukaviluka, on se okrene Thorneu. "Pokupi ih. Kako god zna. Ja idem pomoi narednici Tauri."
"Uini tako", zarei Thorne nimalo podreenim tonom. Okrenulo se, okupljajui svoje ljude. "Ti i ti, na onu stranu  ti, na drugu. Razvalite ona vrata"
Posramljeno se povukao uz zvuk pucanja plastike.
Gore su stvari bile mirnije. Ukupno je bilo manje djevojica nego djeaka, razlika koja je postojala jo u njegovo vrijeme. esto se pitao zastoje tako. Prekoraio je one-
svijeteno tijelo krupne slubenice osiguranja i, uz pomo holovidne karte koju je projicirao njegov ljem, krenuo prema narednici Tauri.
Nekih desetak djevojica sjedilo je na podu prekrienih nogu, s rukama na vratu, pred sveobuhvatnom prijetnjom jednog dendariijskog oamuta. Njihove pidame bile su od ruiaste svile, po svemu drugome iste kao i one koje su imali djeaci. Djelovale su prestraeno, no bar su sjedile u tiini. Uao je u pokrajnju sobu i pronaao Tauru i jo jednu plaenicu suoene s visokom eurazijskom djevojkom-enom koja je sjedila za komkonzolom napadaki prekrienih ruku. Tamo gdje se trebala nalaziti vi-deoploa bila je vrela zadimljena rupa od plazmine vatre, oito nedavno nastala.
Eurazijska djevojka okrenula je glavu, duga crna kosa joj se zanjihala; pogledala je Tauru, zatim njega, pa opet nju. "Gospo moja, kakav cirkus!" Glas joj je bio bi prezira.
"Odbija se pomaknuti", ree Taura. Glas joj je bio udno zabrinut.
"Djevojko", kimnuo je uljudno. "Ako ostane ovdje, mrtva si. Ti si klon. Tvoje tijelo ukrast e tvoj predak. Mozak e ti biti odstranjen i uniten. Moda i vrlo skoro."
"Ja to znam", ree ona posprdno, kao da razgovara s kretenom.
"to?" eljust mu se razvalila.
"Znam ja to. Posve sam pripremna za svoju sudbinu. Moja gospa zahtijeva da bude tako. Ja svojoj gospi sluim. Savreno." Brada joj se podigla, oi su joj se naas zamaglile zasanjanim, udaljenim oboavanjem, nije mogao ak ni zamisliti ega.
.,. iii. ju
"Pozvala je osiguranje Kue", izvijesti Taura napeto, glavom pokazujui zadimljeni holovid. "Opisala je nas i nau opremu  ak je dala i procjenu naeg brojnog stanja."
"Neete me odvojiti od moje gospe", ustvrdila je djevojka hladnim kimanjem glave. "Straari e vas dohvatiti i spasiti me. Ja sam jako vana."
to li su, dovraga, Bharaputranci uinili da tako izvrnu njezin um? I kako bi on to mogao ponititi u manje od trideset sekundi? Nikako. "Narednice," duboko je udahnuo i izrekao visokim, lakim glasom uzdaha, "oamutite je."
Eurazijska se djevojka poela saginjati, ali naredniini refleksi imali su brzinu munje. Zraka oamuta dohvatila ju je meu oi dok je jo skakala. Taura je jurnula do kom-konzole i uhvatila djevojinu glavu prije nego to je udarila o pod.
"Imamo li ih sve?" upitao je.
"Barem su dvije sile niz stranje stubite prije nego to smo ga zablokirali", izvijesti Taura mrtei se.
"Ako pokuaju napustiti zgradu, oamutit e ih", utjeio ju je.
"Ali to ako se sakriju negdje dolje? Potrajat e dok ih naemo." Njezine ukasto-smee oi bljesnule su u stranu da pogledaju kronometar unutar ljema. "Dosad smo ve svi trebali biti na putu natrag na shuttle."
"Samo tren." S naporom se probio kroz svoje kanale sve dok nije opet pronaao Thornea. U daljini, limenim zvukom sekundarnog audio prijenosa, netko je vikao: '"klet-stvo! Ti malik"
"Sto?" odrezao je Thorne ivanim glasom. "Jeste li pokupili cure?"
"Jednu smo morali oamutiti. Taura je moe ponijeti. Sluaj, jesi li ve pronaao brojano stanje?"              ^
"Da, skinuli smo ga s komkonzole u uvarevoj sobi  trideset i osam djeaka i esnaest djevojaka. Nedostaju nam etvorica djeaka koji su, izgleda, pobjegli preko balkona. Vojnikinja Philippi vidjela je samo trojicu. Kako je kod tebe?"
"Narednica Taura kae da su dvije djevojke pobjeglo stranjim stubitem. Moda ih vi ugledate." Podigao je pogled, virei iz svog videoprikaza koji se kovitlao poput korone. "Kapetan Thorne kae da bi ih ovdje trebalo biti esnaest."
Taura je ispruila glavu u hodnik, pokreui usne, zatim se vrati i baci pogled na oamuenu Eurazijku. "Jo nam jedna nedostaje. Kesterton, proi po ovom katu, pogledaj u ormare i ispod kreveta."
"Odmah, narednice." Dendariijska se plaenica pourila posluati.
Krenuo je za njom, dok mu je u uima odzvanjao Thor-neov glas. "Pourite tamo gore! Ovo je brza akcija, je li tako? Nemamo vremena da skupljamo pobjeglice!"
"Priekaj, kvragu!"
U treoj sobi u koju su uli plaenica se sagnula pogledati pod krevet i rekla: "Ha! Imamo je, narednice!" Sagnula se, dohvatila par uznemirenih glenjeva i potegnula. Njezin je ulov skliznuo na svjetlo, niska djevojka-ena u ruiastoj tunici i kratkim hlaama. Isputala je tanke, bespomone, priguene zvukove, oaj bez ikakve nade da bi njezina vika mogla dovesti pomo. Imala je slap plati-naste kose, ali najuoljivija njezina osobina bilo je zapanjujue poprsje, velike debele polukugle koje su gotovo ispadale iz napete svile njezine tunike. Okrenula se na koljena i sjela na pete, podignutim rukama neodreeno gurajui i gnjeei teko meso, kao da je jo u oku i ne oekuje da e to pronai tamo.
Deset godina. Sranje. Djelovala je kao da joj je dvadeset. A takva udovina hipertrofija nije mogla biti prirodna. Muterija-predak sigurno je naruila i oblikovanje tijela prije preuzimanja. To je imalo smisla, neka klon proe kroz kirurko i metaboliko muenje. Siuan struk, linija bokova... sudei po pretjeranoj, tjelesno zreloj enstvenosti, pretpostavio je da se radi o jednom od presaivanja koje ukljuuje i promjenu spola. Gotovo sigurno. I operacija slijedi uskoro.
"Ne, odlazite", jecala je. "Odlazite, pustite me na miru... moja mama dolazi po mene. Moja mama sutra dolazi po mene. Odlazite, pustite me na miru, upoznat u svoju mamu..."
Njezini jecaji i zadihano... poprsje e ga izludjeti, zakljuio je. "Oamuti i nju", zakreti. Morat e je nositi, ali je barem nee morati sluati.
Plaeniino je lice bilo rumeno, kao da se ukoila od nelagode pred djevojinom grotesknom graom. "Jadna lutkica", proaptala je i prikratila joj muke blagim dodirom oamuta u vrat. Pala je prema naprijed i prosula se po podu.
Njegov gaje ljem dozivao, premda nije bio siguran iji je to glas. "Gospodine, upravo smo oamutima odbili jednu ekipu vatrogasaca Kue Bharaputra. Nisu imali zatitnih odijela. Ali osiguranje koje upravo stie sigurno e ih imati. alju i nove ekipe, s teim naoruanjem. Igranje oamutima je gotovo."
Proao je kroz prikaze u ljemu, pokuavajui smjestiti vojnika na kartu. Prije nego to mu je to uspjelo, prekine ga glas zranog promatraa: "Bharaputranska ekipa s tekim naoruanjem zaobilazi vau zgradu s juga, gospodine. Morate se prokleto brzo maknuti odatle. Ovdje e uskoro biti gusto."
Odmaknuo je dendariijsku plaenicu i njezin lutkasti teret iz sobe ispred sebe. "Narednice Taura", pozvao je. "Jesi li ula ove vanjske izvjetaje?"
"Da, gospodine. Idemo."
Narednica Taura prebacila je Eurazijku preko irokog ramena, a plavuu preko drugog, naizgled i ne primjeujui njihovu teinu, pa su hrpu prestraenih djevojaka poveli prema dolje. Taura ih je natjerala da hodaju u parovima, drei se za ruke, uz bolju organizaciju nego to je oekivao. Djevojaki prigueni glasovi vrisnuh su od oka kad su ih uputili u spavaonice za djeake. "Mi tamo ne smijemo", pobunila se jedna, sva u suzama. "Bit emo u nevolji."
Thorne je estoricu oamuenih djeaka poloio na pod hodnika, a jo dvadesetak stajalo je oslonjeno o zid, rairenih nogu i ispruenih ruku, u poloaju za kontrolu zatvorenika, dok je nekolicina nervoznih vojnika vikala na njih i drala ih na mjestu. Neki su klonovi djelovali ljuti-to, neki su plakali, a svi su izgledali nasmrt prestraeno.
Oajno se zabuljio u gomilu oamuenih. "Kako emo ih sve nositi?"
"Neka ovi budni nose ostale", ree Taura. "Nama e ruke ostati slobodne, a njima zauzete." Paljivo je svoj vlastiti teret poloila na kraj reda.
"Dobro", ree Thorne, s mukom odvajajui pogled od ene-lutke. "Worley, Kenston, idemo" glas mu se prekinuo kad je ista, statikom optereena, hitna poruka preplavila sve kanale u oba njihova zapovjedna ljema.
Bila je to plaenica na biciklu i vikala je. "Pasmater, shuttle  pazite, deki, vama slijeva" vreli val bijele buke, zatim "o jebemti sranje" Zatim tiina, ispunjena samo zujanjem praznog kanala.
Lois MrMasrer Riiinlri      104
I 05       PIpc Trrd,
. I. L
Oajniki je krenuo u potragu za informacijom, bilo kakvom informacijom iz njezina ljema. Oznaiva poloaja jo je radio, smjetajui je na tlo izmeu dviju zgrada u stranjem dijelu igralita na kojem je bio parkiran njihov shuttle. Njezini medicinski znaci bili su ravne crte. Mrtva? Nemogue, moralo bi biti bar kemijske analize krvi... nepokretan, prazan pogled prema gore, u nonu maglu, konano mu je objasnio to se dogodilo. Phillipi je izgubila svoj ljem. Sto je jo izgubila, nije imao pojma.
Thorne je pozivao pilota shuttlea, ponovno i ponovno i svako malo pokuavao dozvati straare; nije bilo odgovora. Opsovao je kroza zube. "Ti probaj."
I on je naiao na prazne kanale. Druga dvojica denda-riijskih straara bila su zauzeta razmjenom vatre s bha-raputranskim tekim naoruanjem, na junoj lokaciji o kojoj ih je biciklistica ve prije obavijestila.
"Moramo u izvidnicu", zarei Thorne u pola glasa. "Narednice Taura, preuzmi ovdje, pripremi klince na mar. Ti" To je izgleda bilo upueno njemu; zato ga Thorne vie nije zvalo admirale ili bar Miles? "Doi sa mnom. Vojnice Sumner, pokrivajte nas."
Thorne je krenuo trkom; zaostajui, on je proklinjao svoje kratke noge. Niz dizalnu cijev, kroz jo vrua vrata, oko jedne mrane zgrade, izmeu dviju kua. Sustigao je dvospolca koji je stajao priljubljen uz ugao zgrade na rubu igralita.
Shuttle je jo bio tamo, naizgled neoteen  nikakvo runo naoruanje nije moglo probiti njegov borbeni oklop. Rampa je bila povuena, vrata zatvorena. Neki taman obris  oboren Dendarii ili neprijatelj?  nazirao se u tami ispod zakrilaca. apui psovke, Thorne je unio kod u kontrolnu ploicu na svojoj lijevoj podlaktici. Vrata su skliznula u stranu i ulazna se rampa kripavo isplazila. Jo nikakve ljudske reakcije.
IL
"Idem unutra", ree Thorne.
"Kapetane, standardna procedura kae da je to moj posao", rekao je sa svog poloaja iza velikog betonskog cvjetnjaka vojnik kojeg je Thorne odredio da ih pokriva.
"Ovaj put ne", ree Thorne smrknuto. Ne nastavljajui raspravu, jurnuo je naprijed u cik-caku, zatim ravno uz rampu, bacivi se unutra s plazminim lukom u ruci. Tren kasnije, preko komunikatora dopre njegov glas. "Sad, Sumner."
Nepozvan, slijedio je vojnika Sumnera. Unutranjost shuttlea bila je posve mrana. Svi su ukljuili svjetla na svojim ljemovima, bijele prste koji su skakutali po mraku. Unutra se nita nije inilo pomaknutim, ali vrata koja su vodila u pilotski odjeljak bila su zatvorena.
U tiini, Thorne je mahnuo vojniku da zauzme vatreni poloaj preko puta njegova, okruivi vrata koja su vodila na komandni most. On stane iza Thornea. Thorne unese jo jedan kod u kontrolnu ploicu na svojoj ruci. Vrata su kliznula u stranu uz izmuen zvuk, zatim se stresu i zapnu.
Val vreline suknuo je van kao iz penice. Uslijedila je blaga naranasta eksplozija, kad je u zapeaen odjeljak dospjelo dovoljno kisika da zapali sve to je jo moglo go-rjeti. Vojnik je navukao svoju masku za kisik, dohvatio kemijski aparat za gaenje vatre sa zida i nanianio njime u komandni most. Tren kasnije, krenuli su za njim.
Sve je bilo ogareno i izgoreno. Upravljaki instrumenti rastopili su se, oprema za komunikaciju pocrnjela. Odjeljak je zaguljivo bazdio na produkt toksine oksidacije raznih sintetskih materijala. I jedan organski smrad. Pougljenjeno meso. Ono stoje preostalo od pilota  okrenuo je glavu i progutao. "Bharaputra ovdje nema  ne bi trebao imati teko naoruanje!"
Thorne zasike, preslabo za psovku. Pokazao je rukom. "Ubacili su unutra nekoliko naih vlastitih termalnih granati, zatvorili vrata i pobjegli. Pilota su sigurno prvo oamutili. Jedno prokleto pametno bharaputransko kopile... nisu imali tekog naoruanja, pa su se posluili naim. Odvukli su ili zaskoili moje straare, uli unutra i prizemljili nas. Nisu ak ni ostali da nas zaskoe... to sad mogu obaviti polako. Ova ivotinjica vie nee letjeti." U bijelom svjetlu njihovih ljemova, Thorneovo lice izgledalo je kao isklesana maska mrtvake glave.
Panika mu je stisnula grlo. "to emo sad, Bel?"
"Vraamo se u zgradu. Odreujemo strau. Koristimo taoce da pregovorima doemo do nekakvih uvjeta pre-daje."
"Ne!"
"Ima li bolju ideju  Miles?" Thorneovi zubi su za-kripali. "I mislio sam da nema."
Zapanjeni vojnik zurio je u Thornea. "Kapetane" pogled mu je skakao od jednog do drugog, "Admiral e nas izvui. Bili smo ve i u gorim situacijama."
"Ovaj put ne." Thorne se uspravio, glasa tankog od agonije. "Moja greka  preuzimam punu odgovornost... To nije na admiral. To je njegov klon-brat, Mark. Smjestio nam je, ali ja ve danima znam istinu. Prokuio sam ga prije nego to smo se spustili, prije nego to smo uope doli u jacksonski lokalni svemir. Mislio sam da mogu to sam, da me ne uhvate."
"Ha?" Vojnikove obrve zatitrale su u nevjerici. Klon koji pada pod anestetik mogao bi na licu imati isti takav zapanjen izraz.
"Ne moemo  ne moemo tu djecu izdati i vratiti ih u Bharaputrine ruke", zakripi Mark, preklinjui.
Thorne je golom rukom zagrabio
 masu
 ^ sto1       Tko
rH,,     \         ^ ^ rUkU' Prtrlja Crnu smrvljenu rlju preko njegova lica, od obraza do brade. "Tko je izdan?" apne Thorne. "Ima li _ bolju - ideju."
Drhtao je a um mu se posve ispraznio. Vreli ugljen na njegovu licu djelovao je kao oiljak.
?"                             Thrne- "Na mJu zaP-
ESTO POGLAVLJE
"Nikakvih podreenih", ree Miles odluno. "elim razgovarati s glavnim tipom, samo jedanput. I onda idemo odavde."
"Pokuavam i dalje", ree Quinn. Okrenula se natrag svojoj komkonzoli u taktikoj sobi Peregrina, koja je tog trenutka prenosila sliku visokog bharaputranskog asnika osiguranja i opet se upustila u raspravu.
Miles se zavalio u svoj stolac, s izmama na stolu, ruku namjerno mirnih na naslonima ispunjenim kontrolnim gumbima. Mir i kontrola. To je prava strategija. Ovog asa, ta mu je strategija jedina i preostala. Daje samo stigao devet sati ranije... proteklih je pet dana metodino prokleo svako odlaganje, na etiri jezika, sve dok mu nije ponestalo psovki. Manijaki su troili gorivo, gurajui Pe-regrine do maksimalnog ubrzanja i zamalo su sustigli Ariel. Zamalo. Zaostatak je dao Marku taman dovoljno vremena da lou zamisao pretvori u potpunu propast. Ali ne samo Marku. Miles vie nije odobravao junaku teoriju propasti. Silno je elio privatno razgovarati s Belom Thor-neom i to vrlo, vrlo uskoro. Nije oekivao da e se Bel pokazati isto tako nepredvidljivim kao i Mark.
Bacio je pogled po taktikoj sobi, upijajui s videopri-kaza posljednje informacije. Ariel se izvukao, pobjegavi
pod vatrom u sidrite na stanici Fell, pod zapovjednitvom Thorneova zamjenika, porunika Harta. Sad ih je blokiralo pola tuceta letjelica bharaputranskog osiguranja, vrebajui na samom rubu Fellova podruja. Jo dva bharaputranska broda upravo su dopratila Peregrine u orbitu. Zasad se radilo o simbolinoj snazi; Peregrine ih je orujem daleko nadmaivao. Ali taj bi se odnos snaga mogao promijeniti kad stignu sva njihova bharaputranska braa. Ukoliko on ne uspije baruna Bharaputru uvjeriti kako to nije neophodno.
Pozvao je na videoprikaz pogled na situaciju na tlu, kako ju je tog trena vidio bojni kompjuter s Peregrina. Vanjski raspored Bharaputrina medicinskog kompleksa bio je jasan ak i iz orbite, ali nije imao podrobnih podataka o unutranjosti koji bi mu trebali ako bi planirao mudar napad. Nikakvog mudrog napada. Pregovori i podmiivanje... trznuo se razmiljajui o neizbjenim trokovima. Bel Thorne, Mark, Zeleni odred i pedesetak bhara-putranskih talaca trenutno su bili zarobljeni u jednoj zgradi, odvojeni od svog oteenog shuttlea i to ve osam sati. Pilot shuttlea mrtav, tri vojnika ranjena. To e Bela kotati zapovjednitva, zakleo se Miles sam sebi.
Dolje e uskoro svanuti. Bharaputranci su iz ostatka kompleksa evakuirali sve civile, hvala Bogu, ali su takoer doveli teko naoruano osiguranje i opremu. Samo je prijetnja oteivanja njihovih vrijednih klonova jo prijeila sveobuhvatni bharaputranski napad. Naalost, nee ba pregovarati s dobrog poloaja. Mirno.
Ne okreui se, Quinn je podigla ruku i pokazala mu da je sve u redu. Spremi se. Bacio je pogled prema dolje, provjeravajui svoju pojavu. Njegova radna uniforma bila je posuena od najmanje osobe na Peregrinu, neke ene iz inenjeringa visoke metar i pol i nije mu ba bogzna kako pristajala. Imao je samo polovicu svojih slubenih oznaka. Agresivna neurednost bila je prihvatljiv zapovjedniki
stil, ali da bi mu to uspjelo, trebao je jo opreme. Adrenalin i potisnuti bijes morat e mu posluiti kao pogonsko gorivo. Da nije bilo bio-ipa na njegovu vagusnom ivcu, stari irevi sad bi mu ve buili eludac. Otvorio je svoju komkonzolu za Quinnin komunikacijski prijenos i priekao.
Uz bljesak, nad videoploom pojavila se slika namrtenog ovjeka. Tamna mu je kosa bila povuena u vrstu pundu koju je drao zlatan prsten, naglaavajui snane kosti njegova lica. Imao je na sebi bronanosmeu svilenu tuniku i nije nosio drugog nakita. Maslinastosmea koa; djelovao je kao da mu je nekih dobro odravanih etrdeset godina. Ali dojmovi su varljivi. Da bi se borbom i urotama dolo do neosporenog vodstva jedne jacksonske Kue, trebalo je vie od jednog ivota. Vaa Luigi, barun Bharaput-ra, barem je dvadeset godina nosio tijelo klona. Oito se dobro brinuo za njega. Ranjivo razdoblje jo jednog presaivanja mozga bilo bi dvostruko opasno za ovjeka iju mo prieljkuje tako mnogo bezobzirnih podreenih. S ovim ovjekom se ne igra, zakljui Miles.
"Ovdje Bharaputra", rekao je ovjek u smeem i zastao. Zaista, ovjek i Kua bili su, praktiki, ista stvar.
"Ovdje Naismith", ree Miles. "Zapovjednik, Denda-riijska slobodna plaenika flota."
"Izgleda, ne cijela", ree Vaa Luigi bezizraajno.
Miles je rairio usnice preko stisnutih zubi i uspio je ne zacrvenjeti se. "Upravo tako. Jasno vam je da ja ovaj napad nisam odobrio?"
"Jasno mi je da tako tvrdite. Ja osobno ne bih bio u takvoj urbi da svima objavim kako ne mogu kontrolirati svoje podreene."
Hoe te razbjesniti. Mirno. "Moramo razjasniti injenice. Ja jo nisam ustanovio je li kapetan Thorne doista poinio izdaju ili gaje jednostavno prevario moj kolega klon.
L
U svakom sluaju, va je proizvod taj koji se, zbog nekakvih sentimentalnih razloga, vratio i pokuao vam se osobno osvetiti. Ja sam tu samo nevini promatra koji pokuava stvari dovesti u red."
"Vi", barun Bharaputra trepne poput gutera, "vi ste kuriozitet. Mi vas nismo napravili. Odakle vi dolazite?" "Je li to vano?" "Moglo bi biti."
"U tom sluaju, to je informacija za prodaju ili razmjenu, ali ne ide besplatno." To je bio pravi jacksonski bonton; barun je kimnuo, nimalo uvrijeen. Ulazili su u podruje dogovora, premda jo ne dogovora ravnopravnih strana. Dobro.
No barun nije nastavio istraivati Milesovu povijest. "A to vi elite od mene, admirale?"
"elim vam pomoi. Ako mi date odrijeene ruke, mogao bih svoje ljude izvui iz te nezgodne planetarne situacije uz minimum dodatne tete za bharaputransku ivu silu ili imovinu. Tiho i isto. ak bih moda razmotrio plaanje znatnih trokova zbog fizike tete koja je dosad nastala."
"Ne treba mi vaa pomo, admirale."
"Treba, ako elite zadrati trokove na minimumu."
Luigijeve oi se suze u razmiljanju. "Je li to prijetnja?"
Miles slegne ramenima. "Upravo suprotno. I vai i moji trokovi mogu biti vrlo mali  ili nam obojici trokovi mogu biti visoki. Radije bih da budu mali."
Barunove oi bljesnule su na desno, prema nekome ili neemu izvan dometa videokamere. "Oprostite trenutak, admirale." Lice mu je zamijenio znak za ekanje.
Quinn prie Milesu. "Misli da emo moi spasiti nekog od onih jadnih klonova?"
Proao je rukom kroz kosu. "Kvragu, Elli, jo pokuavam izvui Zeleni odred! Sumnjam."
"teta. A tako smo daleko doli."
"Gledaj, ako se elim time baviti, imam ja i kriarskih pohoda daleko bliih od Jacksonova Skrovita. Za poetak, daleko vie od pedesetero djece strada svake godine u barravarskoj provinciji zbog sumnje na mutaciju. Ne mogu si dopustiti da budem don Quijote, kao Mark. Ne znam odakle mu te ideje, ali od Bharaputranaca ih sigurno nije pobrao. Ni od Komarranaca."
Quinnine se obrve podignu; otvorila je usta, a zatim ih zatvorila kao da se predomislila. Suho se osmjehne. Onda ree: "Razmiljala sam o Marku. Stalno govori kako bi ga htio navesti da ti vjeruje."
"Misli da mu poklonim te klonove? Volio bih da mogu. Odmah nakon to ga golim rukama zadavim, to e biti neposredno nakon to objesim Bela Thornea. Markje Mark, nita mi ne duguje, ali Bel je trebao biti pametniji." eljust mu se stisnula do bola. Quinnine rijei preplavile su ga galopirajuim vizijama. Oba broda, na njima svi ti klonovi, kako slavodobitno iskau iz jacksonskog lokalnog svemira... plazei jezik zloestim Bharaputrancima... Mark kako mucavo zahvaljuje, sav izgubljen u divljenju... dolazak kui i mami... ludilo. Nemogue. Daje sve sam isplanirao, od poetka do kraja, moda. Njegovi planovi sigurno ne bi ukljuili pononi izravni napad bez ikakve podrke. Videoploa je opet bljesnula, mahnuo je Quinn da se izmakne iz kadra. Opet se pojavio Vaa Luigi.
"Admirale Naismith", kimnuo je. "Odluio sam vam dopustiti da svojoj pobunjenoj posadi naredite neka se predaju mojim snagama osiguranja."
"Ne bih elio dalje optereivati vae osiguranje, barune. Konano, cijele su noi na nogama. Umorni su i razdraljivi. Sam u pokupiti svoje ljude."
"To nee biti mogue. Ali jamim vam za njihove ivote. Pojedine kazne za njihove kriminalne postupke odredit e se kasnije."
Otkupnine. Progutao je bijes. "To je... jedna mogunost, svakako. Ali kazne se moraju odrediti unaprijed." "Niste ba u poloaju da postavljate uvjete, admirale." "Samo bih elio izbjei nesporazume, barune." Vaa Luigi napui usne. "U redu. Vojnici, deset tisua betanskih dolara po glavi. asnici, dvadeset i pet tisua. Va dvospolni kapetan, pedeset tisua, osim ukoliko elite da ga sami sredimo  ne? Ne vidim od kakve vam koristi moe biti va, ovaj, kolega klon, tako da emo njega zadrati. Zauzvrat, odrei u se bilo kakve optube za otei-vanje imovine." Barun kimne, zadovoljan vlastitom veli-kodunou.
Vie od etvrt milijuna. Miles se u sebi zgri. Pa, izve-divo. "Ali nije tono da mi klon nije od koristi. Koju... koju biste cijenu stavili na njegovu glavu?"
"Od kakve koristi?" upita Vaa Luigi iznenaeno.
Miles slegne ramenima. "Mislim da je to oito. Moja profesija puna je rizika. Ja sam jedini preivio iz svoga klonskog legla. Onaj kojeg zovem Mark meni je bio isto takvo iznenaenje kao i ja njemu, vjerujem; ni jedan od nas nije znao za onaj drugi projekt kloniranja. Gdje bih drugdje mogao pronai tako savrenog, ovaj, donatora organa i to u tako kratkom roku?"
Vaa Luigi rairi ruke. "Mogli bismo se dogovoriti da ga sauvamo za vas."
"Ako ga budem trebao, to e biti hitno. S obzirom na okolnosti, bojao bih se da ne doe do naglog rasta cijena. Osim toga, nesree se dogaaju. Pogledajte, recimo, nesreu koja se dogodila s klonom jadnog baruna Fella i to dok ste ga vi uvali."
Temperatura kao da je pala za dvadeset stupnjeva, a Miles prokle svoj prebrzi jezik. Taj je dogaaj, po svemu sudei, ovdje jo bio tajna informacija, ili bar neka vrsta vrue teme. Barun ga je prouavao, ako ne ve s vie potovanja, a ono bar s vie sumnje. "Ako elite jo jednog klona za presaivanje, admirale, doli ste na pravo mjesto. Ali ovaj klon nije za prodaju."
"Ovaj klon nije vae vlasnitvo", odree Miles prebrzo. Ne  samo mirno. Samo hladno, krijui svoje prave misli, zadravajui tu ljigavu povrinsku masku koja bi pomogla da se doe do dogovora s barunom Bharaputrom, da ne povrati. Mirno. "Osim toga, postoji i ta vremenska razlika od deset godina. Mene ne brine neka udaljena smrt od starosti. Nego ona nagla i iznenadna." Nakon stanke, uz junaki napor, uspio je istisnuti: "Naravno, ne morate se odrei odtete za tetu na imovini."
"Ja nita ne moram uiniti, admirale", istakne barun. Hladno.
Nemoj se kladiti, ti jacksonsko kopile. "Zato vi elite toga klona, barune? S obzirom na to kako biste si lako mogli napraviti drugog."
"Ne ba tako lako. Njegov zdravstveni dosje pokazuje da se radilo o pravom izazovu." Vaa Luigi potapao je svoj orlovski nos jednim kaiprstom i osmjehnuo se bez neke veselosti.
"Namjeravate li ga kazniti? Kao upozorenje drugim zloincima?"
"Njemu e to sigurno tako izgledati."
Dakle, postojao je plan za Marka, ili bar neka zamisao koja je mirisala na mogunost zarade. "Nadam se da nita od toga nee biti usmjereno prema naem barravarskom pretku. Ta je urota ve odavno mrtva. Oni znaju za nas obojicu."
"Priznajem da me njegove barravarske veze zanimaju. I vae me barrayarske veze zanimaju. Po imenu koje ste si odabrali vidi se da ve odavno znate odakle ste doli. Kakav je va odnos s Barrayarom, admirale?"
"Neugodan", priznao je. "Oni me trpe, ja im tu i tamo uinim uslugu. Za odreenu cijenu. Izvan toga, meusobno se izbjegavamo. Barrayarska carska sigurnost ima doseg dalji ak i od Kue Bharaputra. Ne elite privui njihovu pozornost, uvjeravam vas."
Obrve Vae Luigija podignu se u pristojnoj nevjerici. "Predak i dva klona... tri jednaka brata. I svi su tako niski. Svi zajedno, valjda biste dali jednog cijelog ovjeka."
Skretanje s teme; barun je pokuavao neto iskopati, vjerojatno kakvu informaciju. "Trojica, ali nismo ba jednaki", ree Miles. "Izvorni barun Vorkosigan pravi je do-sadnjakovi, bar mi tako kau. Ogranienja Markovih sposobnosti upravo ste imali prilike vidjeti, bojim se. Ja sam poboljani model. Moji su autori za mene planirali vie stvari, ali obavili su predobar posao, pa sam poeo stvarati vlastite planove. To je neto to ni jedan od moje drage brae jo nije uspio."
"Volio bih porazgovarati s vaim autorima."
"I ja bih volio da to moete. Nisu vie meu ivima."
Barun mu uputi ledeni smijeak. "Vi ste jedan samouvjeren ovjeuljak, zar ne?"
Miles je zauzvrat rastegnuo usnice i nije nita rekao.
Barun se zavali u svom sjedalu, ispruivi prste. "Moja ponuda stoji. Klon nije na prodaju. Ali svakih trideset minuta, kazne e se podvostruiti. Preporuam vam da brzo sklopite pogodbu, admirale. Bolju neete dobiti."
"Moram se nakratko savjetovati s raunovodstvom Flote", ree Miles, pokuavajui dobiti na vremenu. "Uzvratit u vam poziv. Zakratko."
"S obzirom koliki ste, kako drugaije?" promrmlja Vaa Luigi, s malim smijekom za vlastiti vic.
Miles je naglo prekinuo komunikaciju i sjeo. eludac mu je podrhtavao, vreli valovi srama i bijesa isijavali su mu kroz cijelo tijelo.
"Ali raunovoa Flote nije ovdje", istakne Quinn, zvu-ei pomalo zbunjeno. Porunica Bone doista je otila s Escobara s Bazom i ostalim Dendariijima.
"Ja... ne svia mi se barunova ponuda."
"Ne bi li Marka mogao kasnije spasiti preko Car Siga?"
"Ja sam CarSig."
Quinn to nije mogla opovri; zautjela je..
"Hou svoj svemirski oklop!" zacvilio je, zgrbivi se u sjedalu.
"Mark ga ima", ree Quinn.
"Znam. Moj poluoklop. Moj zapovjedni ljem."
"I to je kod Marka."
"Znam." Snano je udario po rukohvatu stolca; nagli zvuk u tihoj prostoriji natjerao je Quinn da se trne. "Onda ljem zapovjednika odreda!"
"Zato?" rekla je Quinn bezizraajnim, nimalo ohrabrujuim glasom. "Sam si rekao da ovdje nema mjesta kri-' arskim pohodima."
"Osigurat u si bolju pogodbu." Ustao je. U uima mu je bubnjala krv, sve jae i jae. "Idemo."
Kad je shuttle odbacio kope i odvojio se od Peregrina, pojas sjedala usjekao mu se u tijelo. Miles baci pogled preko pilotova ramena, prema obrisu planeta koji je klizio preko prozora. Dva borbena shuttlea odvajala su se od matinog broda da im prue podrku. Slijedio ih je drugi Peregrinov borbeni shuttle za prijevoz osoblja, druga po-
I
lovica njegova dvostranog napada. Njegov jadni blef. Hoe li ga Bharaputranci ozbiljno shvatiti? Nadaj se. Opet se posvetio svjetlucavom svijetu podataka u svome zapovjednom ljemu.
Na kraju ipak nije ostao na ljemu zapovjednika odreda. Rekvirirao je kapetansku opremu Elene Bothari-Je-sek, koja je ostala u taktikoj sobi na Peregrinu. Vrati mi to bez nekakvih runih rupa, proklet bio, bila mu je rekla, usana blijedih od neizreene tjeskobe. Gotovo sve to je imao na sebi bilo je iz donacija. Prevelika zatitna mrea protiv disruptora ivaca, zavrnutih rukava pridranih gu-micama na glenjevima i zglavcima. To je bilo na Quinnin zahtjev, no, kako je disruptor ivaca bio i njegov najvei strah, nije se protivio. Neuredni kombinezon, privren na isti nain. Naramenice terenskog plazminog zrcala prilino su dobro pridravale viak tkanine oko njegova tijela. Dva para debelih arapa osiguravala su da mu noge ne klampaju u posuenim izmama. Sve je to bila velika gnjavaa, ali jedva da ju je i primijetio, trudei se da u pola sata sloi napad na povrinu.
Najvea mu je briga bilo mjesto za slijetanje. Najradije bi se odluio za vrh Thorneove zgrade, ali pilot shuttlea bojao se da bi se cijela zgrada mogla uruiti od slijetanja, a i krov joj je bio previe kos. Sljedee najblie mjesto bilo je zauzeto Arielovim mrtvim, naputenim shuttleom. Trei je izbor zahtijevao etnju predugaku za njegov ukus, osobito na povratku, kad Bharaputrino osiguranje bude imalo vremena pripremiti protumjere. Ravna crta bila je njegov omiljeni stil napada. Ali moda e narednik Kimura i uti odred zadati Bharaputri i preih briga. Pazi na svoj shuttle, Kimura. To nam je sad jedina rezerva. Trebao sam povesti cijelu prokletu flotu.
Nije se obazirao na kripu i cvile njihova shuttlea kad su usporili udarivi u atmosferu  izvrsno ravno sputanje, ali za njegov ukus jo presporo  ve se udubio u pro-
matranje zranog prikaza u svome ljemu, punog arenih kodova i oznaka. Zapanjeni Bharaputrini borbeni shut-tleovi koji su bili uvali Peregrine sad su djednom bili prisiljeni podijeliti pozornost. Potratili su nekoliko uzaludnih pucnjeva na sam brod, naas poli za Kimurom, a zatim se vratili da prate Milesovu borbenu formaciju. Jedan Bharaputranac odmah je glavom platio svoj trud i Miles je smjesta u svoj automatski dnevnik promrmljao pohvalu pilotu koji ga je oborio. Drugi se Bharaputranac prestraio i odvojio da prieka pojaanje. Pa, to je bilo lako. Tek e na putu natrag biti prave zabave. Ve je osjeao poetak adrenalinske opijenosti, snanije i slae od bilo kakve droge, kako mu uri kroz tijelo. Trajat e satima, a zatim naglo nestati, ostavljajui ga kao izgorenu ljuturu upljeg glasa i praznih oiju. Vrijedi li toga? Vrijedit e, ako pobijedimo.
Pobijedit emo.
Dok su zaokretali oko planeta, opet je pokuao dosei Thornea. Bharaputranci su ometali glavne zapovjedne kanale. Pokuao se spustiti i odaslati kratak poziv preko komercijalnih frekvencija, ali nije bilo odgovora. Trebao je nekoga odrediti da prati i te frekvencije. Pa, kad jednom stignu dolje, moi e se probiti. Pozvao je holo-prikaz medicinskog kompleksa. Slike-duhovi plesali su mu pred oima. Govorei o izravnom napadu, naas se naao u napasti da svojim borbenim shuttleovima naloi da otvore vatru i probiju jarak od njegova mjesta za slijetanje do Thorneova sklonita, uklanjajui sve te nespretne zgrade s njihova puta. Ali jarak bi se predugo hladio a, osim toga, zaklon bi bio od koristi i bharaputranskim snagama. ak i vie nego njegovim, budui da Bharaputranci bolje poznaju raspored. Razmislio je o vjerojatnosti tunela, kanalizacije i vodova. Otpuhnuo je na pomisao o vodovima i namrtio se na pomisao o Tauri, koja je slijepo slijedila Marka u stroj za mljevenje mesa.
Divlje, trzavo usporavanje konano je zavrilo, a oko njih su se uzdigle zgrade  snajperske toke. Shuttle je udario u tlo. Quinn, koja je u stolcu preko puta njegovog bila pokuavala pronai neki komunikacijski kanal, podigla je pogled i rekla: "Imam Thornea. Pokuaj 6-2-j. Samo audio, jo nema videa."
Uz bljesak oiju i briljivo treptanje, unio je frekvenciju svojeg biveg podreenog. "Bel? Dolje smo i stiemo po vas. Spremite se za proboj. Ima li dolje ikog ivog?"
Nije morao vidjeti Belovo lice da osjeti trzaj. Ali Bel bar nije tratilo vrijeme na isprike ili izlike. "Dvoje nepokretnih ranjenika. Phillipi je umrla prije petnaest minuta. Glavu smo joj smjestili u led. Ako moete donijeti pre-nosivu krio-komoru, moda se neto jo da spasiti."
"Dobro, ali neemo imati ba puno vremena. Odmah je ponite pripremati. Stiemo to prije moemo." Kim-nuo je Quinn pa su oboje ustali i izali na palubu. Pilotu je naredio da za njima zapeati vrata.
Quinn je lijenikoj ekipi prenijela to ih oekuje, a prva polovica Naranastog odreda zarojila se iz shuttlea da zauzme obrambene poloaje. Dva mala naoruana ho-vera uzdigla su se odmah za njima, da sve poloaje oiste od bharaputranskih snajpera i zamijene ih dendariijskim. Kad su prijavili privremeno Sve isto! Miles i Quinn krenuli su za Plavim odredom niz rampu, u hladnu, vlanu zoru. Cijelu drugu polovicu Naranastog odreda ostavio je da uva shuttle, za sluaj da Bharaputrancima padne na pamet ponoviti prethodni uspjeh.
Jutarnja magla blago se cijedila niz vrelu kou letjelice. Nebo je bilo srebrnasto od prvog svjetla, ali strukture medicinskog kompleksa jo su se nadvijale nad mrljave sjene. Lebdei bicikl krenuo je naprijed, dva vojnika zauzela su isturene poloaje i Plavi je odred krenuo za njima. Miles se usredotoio, tjerajui svoje kratke noge da rade
dovoljno brzo kako ne bi zaostao. Nikad nije dopustio da neki dugonogi vojnik zbog njega uspori svoj korak. Ovaj put nitko to nije ni pokuao te je preostalim dahom zadovoljno zastenjao. Ratrkana buka vatre iz runog oruja koja je odjekivala svuda oko njega rekla mu je da su strae Naranastog odreda ve dobrano zaposlene.
Zaobili su jednu zgradu, proli ispod zaklona porte kod sljedee, zatim i pokraj tree. Polovice odreda kretale su se jedna po jedna da stalno osiguraju napredovanje ostalih. Sve je to bilo prelako. Kompleks je Milesa podsjeao na mesoderske biljke nektarom natopljenih latica koje su sve bile zaobljene prema unutra. Ulazak je bio jednostavan, za male bubice poput njega. Ali pokuaji izlaska bi iscrpli i ubili...
Zato mu je prvi udar sonine granate doao gotovo kao olakanje. Bharaputranci nisu ba sve uvali za desert. Eksplozija je bila nekoliko zgrada udaljena i udno je odjekivala kroz hodnike. Nije se radilo o dendariijskoj opremi, znao je to po zvuku. Zapovjednikom je ljemu naredio da prati borbu na napola nesvjesnoj razini, dok se Naranasti odred obraunavao s gnijezdom bharaputran-skog osiguranja. Nisu ga brinuli Bharaputranci koje bi njegovi ljudi istjerali na istinu. Oni koje ne ugledaju... Pitao se je li neprijatelj osim soninih mina donio i druge projektile za masovno unitenje. Hladno je postao svjestan dijela koji je nedostajao u njegovu posuenom po-luoklopu. Quinn ga je pokuala natjerati da uzme njezin titnik, ali uvjerio ju je da bi ga prevelik i prelabav oklop koji klizi oko njega im se pomakne samo izludio. Jo vie izludio, inilo mu se da je promrmljala, ali nije zatraio pojanjenje. U svakom sluaju, ovog puta nije namjeravao voditi nikakve konjike napade.
Trepnuo je da se rijei neugodno prozranog protoka podataka dok su zaobilazili posljednji ugao, preplaivi tri-etiri Bharaputranca u zasjedi i pribliivi se klonskim
jaslicama. Velika etvrtasta graevina djelovala je poput hotela. Rasprsnuta staklena vrata vodila su u predvorje u kojem su se sjenoviti branitelji u svojim maskirnim odijelima kretali kroz improviziranu zatitu, metalna vrata istrgnuta sa arki i postavljena poprijeko kao tit. Brza razmjena znakova i nali su se unutra. Polovica Plavog odreda smjesta se ratrkala da pomogne iscrpljenim braniteljima iz Zelenog odreda; druga polovica uvala je njega. Lijenik je kroz vrata progurao lebdeu paletu koja je nosila prenosivu krio-komoru i ve je niz hodnik slijedio uurbane upute svojih kolega. Pametno, pripremali su Phillipi za prijevoz u pokrajnjoj sobi, izvan vidokruga klonskih talaca. Prvi korak bio je ukloniti to je vie mogue pacijentove krvi; u ovakvim uurbanim borbenim uvjetima, nisu ni pokuavali spremiti krv. Grubo, brzo i izrazito neuredno; to nije bio prizor za slabe ivce, ni za nekog tko ne zna to da oekuje.
"Admirale", ree tihi alt.
Okrenuo se i naao licem u lice s Belom Thorneom. Dvospoleve crte lica bile su gotovo isto toliko sive kao i kapuljaa zatitne mree koja ih je okruivala, oval izborana, podbula premora. I jo jedan izraz, koji je bilo bolno vidjeti, usprkos bijesu. Poraenost. Bel je djelovao poraeno, djelovao je kao da je sve izgubio. I jest. Nisu razmijenili ni jednu rije optube ni obrane. Nisu ni morali; sve se na Belovu licu vidjelo posve jasno. Vjerojatno i na Mi-lesovu. Kimnuo je u pozdrav, prihvaajui Bel, prihvaajui sve.
Pokraj Bela stajao je jo jedan vojnik, a vrh njegova ljema  mog ljema  jedva je dosizao do vrha Belova ramena. Napola je zaboravio kakvo je Mark iznenaenje. Zar ja zaista tako izgledam ?

"Ti" Milesov je glas pukao, otkrio je da mora stati i progutati. "Kasnije, nas dvojica moramo dobro porazgovarati. Izgleda da puno toga ne razumije."
Markova brada prkosno se podigla. Ma nemogue je da mi je lice tako okruglo. To je sigurno privid, zbog kapuljae. "A to e biti s djecom?" ree Mark. "S klonovi-ma."
"to s njima?" inilo se da nekoliko mladia u smeim svilenim tunikama i hlaicama ak i pomae dendariij-skim braniteljima, uplaeni i uzbueni, ali ne protiv volje. Jedna druga skupina, pomijeani djeaci i djevojice, sjedila je prestravljena na podu, pod budnim okom vojnika naoruanog oamutom. Sranje, to su stvarno samo djeca.
"Mi  mora ih povesti sa sobom. Ili ne idem ni ja." Markovi zubi bili su stisnuti, ali Miles je vidio kako je progutao.
"Ne izazivaj", zarei Miles. "Naravno da emo ih povesti sa sobom, kako emo drugaije ivi izai odavde?"
Markovo se lice osvijetlilo, rastrzano izmeu nade i mrnje. "A onda?" upita sumnjiavo.
"Oh", zapjevui Miles sarkastino, "jednostavno emo docupkati do stanice Bharaputra i tamo ih ostaviti, uz ljubaznu zahvalu Vai Luigiju to nam ih je posudio. Idiot! Sto si mislio? Ukrcamo se i briemo kao ludi. Jedino mjesto za koje bismo ih mogli odbaciti bilo bi kroz zranu komoru, a u tom sluaju, jamim ti da e ti biti prvi na redu!"
Mark se trznuo, ali onda duboko udahne i kimne. "Onda u redu."
"Nije u redu", odgrize Miles. "Samo je... samo je..." nije se mogao dosjetiti rijei kojom bi opisao situaciju, osim najgore guve koju je ikad vidio. "Ako si ve morao
pokuati s ovako glupom forom, mogao si bar prvo traiti savjet od obiteljskog strunjaka!"
"Od tebe? Da od tebe traim pomo? Misli da sam lud?"
"Da" Prekinuo ih je zabuljen plavokosi klon koji im je priao, razjapljenih usta.
"Stvarno jeste klonovi", ree zapanjeno.
"Ne, mi smo blizanci roeni u razmaku od est godina", odree Miles. "Da, klonovi smo kao i vi, tono, a sad se vrati i sluaj nareenja, kvragu."
Djeak se uurbano vratio, apuui: "Istina je!" "Prokletstvo", zarei Mark u pola glasa, ako se prigueni glas uope mogao tako nazvati. "Kako to da tebi vjeruju, a meni ne? Nije poteno!"
Quinnin glas u njegovu ljemu prekinuo je obiteljski sastanak. "Ako ste ti i Don Quijote junior gotovi s pozdravima, dr. Norvrood javlja da je vojnik Phillipi pripremljena i ukrcana, a ranjenici spremni za transport."
"Onda idemo, prva skupina kree", odvratio je. Pozove narednika Plavog odreda. "Framingham, povedi prvu skupinu. Spremni?"
"Spremni. Narednica Taura sve ih je dovela u red."
"Kreite. I bez osvrtanja."
Pola tuceta Dendariija i oko triput vie zabezeknutih i iscrpljenih klonova te dva ranjena vojnika na lebdeim paletama, svi su se okupili u predvorju i krenuli kroz unitena vrata. Farmingham nije djelovao sretno to se morao posluiti dvjema djevojicama kao titom protiv projektila; njegovo lice boje okolade bilo je posve smrknuto. Ali bharaputranski snajperi morat e nianiti vrlo, vrlo paljivo. Dendarii su potjerali djecu naprijed, ne ba trkom, ali zato ravnomjernom brzinom. Druga skupina krenula je za prvom za manje od minute. Miles je prijenos
iz obaju narednikih ljemova smjestio na rub svog vidnog polja, dok su mu se ui napinjale da otkrije smrtonosno zavijanje runog naoruanja.
Hoe li uspjeti? Narednica Taura dopratila je posljednju skupinu klonova u predvorje. Pozdravila ga je s pola salutiranja, i ne zastavi da se odlui izmeu njega i Marka. "Drago mije to vas vidim, gospodine", zagrmjela je.
"I meni, narednice", odvratio je od srca. Da je Taura poginula zbog Marka, nije bio siguran bi li se stvari meu njima ikad mogle popraviti. U nekom pogodnijem trenutku, arko je elio doznati kako je Mark uspio prevariti nju i do koje mjere. Kasnije.
Taura je prila blie i spustila glas. "Izgubili smo etvero djece koja su prebjegla natrag Bharaputrancima. Malo mije od toga zlo. Nema anse...?"
Miles alosno strese glavom. "Nikakve. Ovog puta nee biti uda. Moramo uzeti to moemo i otii, inae emo izgubiti sve."
Kimnula je, savreno shvaajui taktiku situaciju. Shvaanje, naalost, nije pomagalo pri grevitoj munini od aljenja. Ponudio joj je kratak osmijeh ispriavanja, a usne su joj se izvile na jednu stranu, u suhom odgovoru.
Lijenik Plavog odreda doveo je veliku lebdeu paletu na kojoj se nalazila krio-komora, s pokrivaem prebaenim preko prozirnog dijela sjajnog valjka kako bi nago, hladno tijelo svoje pacijentice zatitio od neshvaanja i strave stranih pogleda. Taura je klonovima dala znak da ustanu.
Bel Thorne ogleda se oko sebe. "Mrzim ovo mjesto", ree mirno.
"Moda ga ovaj put moemo bombardirati pri odlasku", uzvrati Miles jednako mirno. "Konano."
Bel kimne.
Njihova skupina, posljednjih petnaestak klonova, paleta, dendariijska odstupnica, Taura i Quinn, Mark i Bel, svi su krenuli kroz vrata. Miles je pogledao prema gore, osjeajui se kao da mu je na vrhu ljema nacrtana meta, ali obris koji se kretao po vrhu susjedne zgrade imao je na sebi dendariijsku sivu odoru. Dobro. Holovid na desnoj strani njegova vidnog polja obavijestio ga je da su Fra-mingham i njegova skupina doli do shuttlea bez ikakvih problema. Jo bolje. Prekinuo je prijenos iz Framingha-mova ljema, stiao vou druge skupine na jedva ujni mrmor i usredotoio se na sadanji trenutak.
Koncentraciju mu je prekinuo Kimurin glas, prvi put to se javio uti odred, s druge strane grada. "Gospodine, otpor je slab. Nisu nas popuili. Kako daleko da se uputam da ih uvjerim kako mislimo ozbiljno?"
"Do kraja, Kimura. Mora Bharaputrinu pozornost odvui od nas. Odvucite ih, ali ne izlazite se riziku i iznad svega nemojte ugroziti svoj shuttle." Miles se nadao daje porunik Kimura previe zaposlen a da bi porazmislio o pomalo shizoidnoj logici te naredbe. Ako
Prvi znak bharaputranskih strijelaca doao je doslovno s udarom; sonina mina sletjela je oko petnaest metara pred njima. Napravila je rupu u ploniku, koja se, tujui gravitaciju, nekoliko trenutaka kasnije vratila u obliku otrog pljuska vrelih komadiaka, prestraivi ih, no bez neke vee opasnosti. Krikovi klonirane djece bili su u njegovim zagluenim uima udno tihi.
"Moram ii, Kimura. Preuzmi inicijativu!" Promaaj nije bio sluajan, shvatio je Miles kad je plazmina vatra udarila u drvo na njihovoj lijevoj strani i zid na desnoj, unitivi oboje. Namjerno su gaali oko njih ne bi li uspaniili klonove. I dobro im je ilo  klonovi su se bacali na tlo, grabili jedno drugo, vritali i, po svemu sudei, bili spremni da se raspre u svim smjerovima. Ako
se to dogodi, nitko ih vie nee moi okupiti. Zraka plaz-minog luka udarila je u jednog Dendariija, samo da pokae kako Bharaputranci mogu i pogoditi kad hoe, pretpostavio je Miles. Zrcalno polje apsorbiialo je zraku i ponovno je ispustilo uz uobiajeni paklensko plavi udar, jo vie prestravivi djecu oko njih. Iskusniji vojnici mirno su uzvratili vatru, dok je Miles vikao u svoj mikrofon, traei zatitu iz zraka. Bharaputranci su bili uglavnom iznad njih, sudei po kutu pod kojim je dolazila paljba.
Taura je prouavala histerine klonove, pogledala oko sebe, podigla svoj plazmini luk i razbila vrata najblie zgrade, velike graevine bez prozora, moda skladita ili garae. "Unutra!" zaurlalaje.
To je bilo pametno jer, ako ve moraju jurnuti, bar e svi pojuriti u istom smjeru. Pod uvjetom da unutra ne ostanu. Ako se opet nau pritisnuti i okrueni, nee biti starijeg brata koji e doi spasiti njega.
"Krei se!" pozdravio je Miles njezinu zamisao, "ali i produite! Izaite na drugom kraju!"
Mahnula je u znak razumijevanja, dok su djeca hitala s otvorenog u ono to je njima zacijelo djelovalo kao sigurno skrovite. Njemu je djelovalo kao klopka. Ali morali su ostati na okupu. Jedina mogunost gora od toga da budu okrueni bila bi da budu ratrkani i okrueni. Mahanjem je potakao odred da proe i slijedio ih. Nekoliko vojnika Plavog odreda preuzelo je ulogu odstupnice, pucajui iz plazminih lukova prema gore, na njihove... vodie, bojao se Miles. Raunao je da e to sve biti upozoravajui hici tipa dolje-glave, ali jednom se vojniku posreilo. Njegov je plazmini luk pogodio Bharaputranca koji je priglupo pokuao po rubu krova odjuriti do zgrade na suprotnoj strani. Bharaputranev je tit apsorbirao udarac, ali je izgubio ravnoteu i pao vritei. Miles se trudio da ne uje
zvuk kad je udario o beton, ali nije mu posve uspjelo, iako su mu ui bile zagluene minama. Vritanje prestane.
Miles se okrenuo i pojurio niz hodnik pa kroz neka velika dvostruka vrata, uz Thorneovo napeto poticanje.
"Ja u preuzeti uvanje odstupnice", prijavi se Thorne.
Je li to Thorne namjeravao junaki poginuti i tako izbjei neizbjean vojni sud? Naas, Miles se poigrao milju da mu to i dopusti. To bi bio vrlo vorski postupak. Stari Vorovi znali su ponekad biti hrpa seratora. "Ti e odvesti klonove u shuttle", odrezao je Miles konano. "Dovri to si poelo. Kad ve toliko plaam, elim dobiti ono to sam platio."
Thorne pokae zube, ali kimne glavom. Oboje su odjurili za odredom.
Dvostruka su se vrata otvorila u golemu betonsku prostoriju koja je oito bila gotovo jedina u velikoj zgradi. Crveno i zeleno obojeni visei prolazi vodili su oko strop-nih greda, ukraeni namotajima kabela nepoznate namjene. Prema dolje je svijetlilo nekoliko otrih bijelih svjetala, bacajui viestruke sjene. Zatreptao je u polumraku i zamalo spustio infracrveni vizir. inilo se da je to neka radionica za sastavljanje neke vrsti krupnih projekata, premda se ovog trena izgleda nita nije radilo. Quinn i Mark su zastali, ekajui da ih sustignu, usprkos Mileso-vu uurbanom odmahivanju. "Zato ste stali?" zalajao je u bijesnom strahu, klizei da se zaustavi pokraj njih.
"Pazi!" povie netko. Quinn se okrenula, podiui plazmini luk u potrazi za metom. Markova su se usta otvorila, okruglim oblikom blesavo oponaajui krug sive kapuljae oko njegova lica.
Miles je ugledao Bharaputranca jer su gledali ravno jedan u drugoga, taj jedan zamrznuti trenutak. Skupina bharaputranskih snajperista u smeem, vjerojatno na izlasku iz kakva tunela. Pentrali su se po stropnim greda-
J.L   .Jt    I
ma, jedva malo bolje pripremljeni od Dendariija koje su slijedili. Bharaputranac je imao neku vrst runog minobacaa, kojeg je uperio ravno u njega, bljetave njuke.
Miles naravno nije vidio projektil, ak ni kad mu je prodro u prsa. Vidio je samo svoja prsa kako se otvaraju poput cvijeta i zvuk koji nije samo uo ve i osjetio, udar ekia koji gaje bacio unatrag. Tamni cvjetovi procvali su mu i u oima, skrivajui sve.
Zapanjio se, ne time koliko je mislio, jer za razmiljanje nije bilo vremena, ve time koliko je osjetio, u vremenu kad mu je posljednji udar krvi iz srca prestao kolati kroz mozak. Prostorija se okretala oko njega... nemjerljivi bol.,, bijes i zapanjenost... i preveliko aljenje, nemjerljivo po trajanju, beskrajno po dubini. ekajte, nisam jo
SEDMO POGLAVLJE
Mark je stajao tako blizu da je eksplozija projektila bila poput tiine, pritiui mu ui i istiskujui sve druge zvukove. Sve se dogodilo prebrzo da bi shvatio, prebrzo da zatvori oi i zatiti si um od prizora. ovjeuljak koji je bio vikao i pokretima ih poticao da nastave odleprao je unatrag poput sive krpe, ispruenih ruku i zgrena lica. Pjena krvi zaprskala je preko Marka snano do uboda, dio irokog polukruga krvi i komadia tkiva. Quinnina itava lijeva strana bila je grimizna.
Dakle. Ipak nisi savren, bila mu je prva, apsurdna pomisao. Ta nagla potpuna ranjivost nepodnoljivo gaje okirala. Nisam vjerovao da te se moe ozlijediti. Proklet bio, nisam vjerovao da moe
Quinn je vritala, svi su ustuknuli, samo je on ostao stajati, paraliziran u svojoj privatnoj tiini zagluenih uiju. Miles je leao na betonu, raznesenih prsa, otvorenih usta, ne miui se. To je mrtav ovjek. Ve je u ivotu vidio mrtvaca, nije mogao pogrijeiti.
Divljeg izraza lica, Quinn je okrenula svoj plazmini luk na Bharaputrance, istiskujui pucanj po pucanj, sve dok vreli djelii stropa nisu poeli smrtonosno padati oko njih, a jedan Dendarii joj je udarcem okrenuo oruje u
stranu. "Taura, na njih!" Quinn je slobodnom rukom pokazala prema gore.
udovina narednica ispalila je prema gore kuku s konopcem koja se zakvaila za stropnu gredu. Popela se po njoj pri punoj brzini, kao poludjeli pauk. Kroz svjetlo i sjene, Mark je jedva mogao slijediti njezino napredovanje, dok je neljudskom brzinom preskakivala izmeu prolaza, sve dok nije poela padati kia Bharaputranaca slomljenih vratova. Nikakav prvoligaki poluoklop nije ih mogao zatiti od tih golemih, bijesnih ruku s pandama. Tri su ovjeka pala u valu vlastite krvi, razderanih vratova. Bilo je to suludo bombardiranje; jedan dendariijski vojnik koji je trao preko prostorije zamalo je zaglavio pod tijelom neprijatelja. Moderno ratovanje nije trebalo biti tako krvavo. Oruje je sve trebalo skuhati, uredno, kao jaja u ljusci.
Quinn uope nije obraala panju na sve to, kao da joj uope nije bilo stalo do posljedica njezine naredbe. Klek-nula je pokraj Milesa, ispruenih drhtavih ruku i zastala. Onda se sagne i skine Milesov zapovjedniki ljem. Odbacila je svoj ljem zapovjednika odreda na pod i zamijenila ga Milesovim. Usne su joj se pomakle, uspostavljajui kontakt, provjeravajui kanale. ljem izgleda nije bio oteen. Dovikivala je naredbe straama, pitanja shuttleu i jo neto. "Norwood, vraaj se ovamo, vraaj se ovamo. Da, donesi, odmah. Pouri, Norwood!" Glava joj se okrenula od Milesa samo toliko da dovikne: "Taura, osiguraj zgradu!" Odozgo, narednica je uzvratila doviknutim naredbama za svoje ustrale ljude.
Quinn je iz pojasa izvukla vibracijski no i poela odsijecati Milesov kombinezon, reui kroz pojase i zatitno mreno odijelo, odbacujui okrvavljene dijelove. Mark je podigao pogled, slijedei njezin i ugledao lijenika kako se vraa s lebdeom paletom, povlaei svoj teret preko betona. Lebdea paleta suprotstavljala se gravitaciji, ali ne i
masi; inercija teke krio-komore suprotstavljala se lijenikovim pokuajima da potri i opet se pobunila kad je zakoio i spustio paletu na pod do svoga mrtvog zapovjednika. Pola tuceta zbunjenih klonova slijedilo je lijenika poput paia, drei se na okupu i prestravljeno zurei oko sebe u stravine posljedice kratke otre borbe.
Lijenik je pogledom skakao s Milesova tijela na popunjenu krio-komoru. "Kapetanice Quinn, nema smisla. Dvoje ne stanu."
"Vraga ne." Quinn je teturavo ustala, glasa kripava kao ljunak. inilo se da nije svjesna suza koje su joj curile niz lice, ostavljajui ruiaste tragove na krvi i ai. "Vraga ne." Bezizraajno se zagledala u sjajnu krio-komoru. "Izbaci je."
"Quinn, ne mogu!"
"Na moju naredbu. Na moju glavu."
"Quinn..." Lijenikov glas bio je pun tjeskobe. "Bi li i on to naredio?"
"On je upravo izgubio svoje prokleto pravo glasa. U redu." Duboko je udahnula. "Ja u. Ti pripremi njega."
Stisnuvi zube, lijenik je poslua. Otvorio je jedna vrataca na kraju komore i izvadio pladanj s opremom. Bila je sva u neredu, ve jednom upotrijebljena i spremljena na brzinu. Izvukao je neke velike izolirane boce.
Quinn otvori komoru. Poklopac joj je kvrcnuo, otvorivi peat i podigao se. Posegnula je unutra, otkapajui neto to Mark nije vidio. Nije elio vidjeti. Siknula je i smrznuta koa otrgla joj se s ruku, ali Quinn ponovno posegne unutra. Stenjui, izvukla je nago, zelenkasto-ljubi-asto tijelo ene iz komore i poloila ga na pod. Bila je to plaenica koja je imala lebdei bicikl, Phillipi. Prkosei bharaputranskoj vatri, Thorneova patrola napokon ju je nala kraj oborenog bicikla, nekoliko zgrada dalje od mje-
sta gdje je bila izgubila ljem. Slomljena kraljenica, slomljeni udovi; trebali su joj sati da umre, usprkos junakim naporima lijenika Zelenog odreda da je spase. Quinn je podigla pogled i ugledala Marka kako zuri u nju. Lice joj je bilo razoreno.
"Ti, ti beskorisni... zamotaj je." Pokazala je na Phil-lipi, a zatim se pourila zaobii krio-komoru do mjesta gdje je lijenik Plavog odreda kleao kraj Milesa.
Mark se konano oslobodio paraliziranosti i proeprkao uokolo sve dok nije meu medicinskom opremom pronaao tanuan sloj toplinske izolacijske folije. U strahu od tijela, ali jo vie od Quinn, rastegao je srebrnu foliju i zamotao hladnu mrtvu enu u nju. Bila je ukoena i teka pod njegovim nevoljkim dodirom.
Podigao se i uo lijenika kako mrmlja, s rukama bez rukavica uronjenim duboko u odvratnu guvu koja je nekad bila prsni ko Milesa Vorkosigana. "Ne mogu pronai kraj. Gdje je, dovraga, kraj'? Bar neka prokleta aorta, neto..."
"Prolo je vie od etiri minute", zarei Quinn, izvue opet svoj no i zaree u grlo Milesova tijela, dva uredna reza koji su uokvirili dunik a da ga ne dotaknu. Prsti su joj uronili u rez.
Lijenik je podigao pogled samo da kae: "Pazi da dohvati arteriju, a ne venu."
"Trudim se. Nisu oznaene bojama." Pronala je neto blijedo i gumasto. Povukla je cijev iz jedne od izoliranih posuda i plastini ventil na njezinu kraju zgurala u pretpostavljenu arteriju. Pokrenula je pumpu; zazujala je, gurajui svjetlucavu zelenu krio-tekuinu kroz prozirnu cijev. Izvukla je iz posude i drugu cijev i umetnula je s druge strane Milesova vrata. Krv je potekla iz prerezanih izlaznih ila, po njezinim rukama, po svemu; ne u valovima kao od kucanja srca, ve ravnomjerno, neljudski, me-
haniki. Proirila se po podu u svjetlucavu baricu, a onda potee preko neke blage odvodne kosine, grimizni potoi. Nemogua koliina krvi. Klonovi su se okupili i plakali. Markova glava je pucala, bolje bila tako jaka da mu je zatamnjivala pogled.
Quinn je ostavila pumpe da rade sve dok ono to je istjecalo nije bilo prozirno i zelenkasto. Lijenik je u meuvremenu pronaao krajeve koje je bio traio i prikopao jo dvije cijevi. Jo krvi, pomijeane s krio-tekuinom, poteklo je i izlilo se iz rane. Potoi je postao rijeka. Lijenik je skinuo Milesove izme i arape i preao senzorom preko blijedih stopala. "Gotovo... prokletstvo, gotovo smo suhi." Pourio je svojoj boci, koja se iskljuila i treptala crvenim indikatorom.
"Ja sam upotrijebila sve to sam imala", ree Quinn.
"Vjerojatno je dovoljno. Oboje su bili maleni. Privrsti krajeve" Dobacio joj je neto sjajno stoje ona uhvatila u zraku. Sagnuli su se nad sitno tijelo. "Onda, u komoru", ree lijenik. Quinn je prihvatila glavu, lijenik dohvati trup i bokove. Ruke i noge visjele su slobodno. "Lagan je..." Uurbano su svoj ogoljeni teret prebacili u krio-komoru, ostavljajui krvlju natopljenu odoru na podu, u pro-moenoj hrpi. Quinn je lijeniku prepustila posljednje veze i okrenula se slijepo, govorei u svoj ljem. Nije pogledala prema dugom srebrnom omotu do svojih nogu.
Pojavio se Thorne, pretravajui prostoriju. Gdje je bio? Thorne uhvati Quinnin pogled i trzajem glave prema mrtvim Bharaputrancima objavi: "Doli su kroz tunele, tono. Zasad smo pokrili izlaze." Thorne se bezizraajno namrtio prema krio-komori. Dvospolac je odjednom djelovao... srednjih godina. Staro.
Quinn kimanjem glave potvrdi daje ula. "Ovdje Klju, Kanalu 9-C. Imamo problema."
Neka vrst sumorne znatielje probila se kroz Markovu okiranu otupjelost. Ponovno je ukljuio svoj ljem. Satima gaje ve drao iskljuenog, bespomoan i beznadan, sve otkako je Thorne ponovno preuzeo zapovjednitvo. Pratio je kapetanove rijei.
Straarski timovi Plavog i Naranastog odreda bili su pod tekim pritiskom pojaanih snaga bharaputranskog osiguranja. Quinnino zadravanje u zgradi privlailo je Bharaputrance kao muhe na leinu, uz uzbueno zujanje. S vie od dvije treine klonova ukrcanih na shuttle, neprijatelj ga je prestao obasipati izravnom vatrom, ali zrana pojaanja ubrzano su se okupljala, ekajui poput leina-ra. Quinn i oni s njom bili su pod neposrednom opasnou da ih okrue i odsjeku.
"Mora postojati i neki drugi nain", promrmlja Quinn. Promijenila je kanal. "Porunice Kimura, kako stoje stvari? Otpor jo slab?"
"Krasno se pojaao. Malo su mi ovog asa pune ruke, Quinnie", uzvratio je Kimurin tanak, neobino veseo glas preko valova smetnji plazmine vatre i zrcalnog polja koje ju je odbijalo. "Postigli smo cilj i izvlaimo se. Ili bar pokuavamo. Priat emo kasnije, ha?" Jo smetnji.
"Kakav cilj? uvaj si taj prokleti shuttle, uje me? Moda e morati doi po nas. Javi mi se im bude ponovno u zraku."
"Dobro." Kratka stanka. "Quinnie, zato na ovom kanalu nije admiral?"
Quinnine oi zatvore se od bola. "On je... trenutno izvan dometa. Pouri, Kimura!"
Kimurin odgovor, to god bio, prekinuo je jo jedan val smetnji. U Markovu ljemu nije bilo nikakva programa koji bi objasnio Kimuru i njegov cilj, ali porunik se izgleda nije javljao iz medicinskog kompleksa. Diverzija? Ako je tako, Kimura nije privlaio ni priblino dovoljno nepri-
L,
jateljskih snaga. Kanal narednika Framinghama, koji se javljao sa shuttlea, otvorio se potiui Quinn da pouri, gotovo istovremeno s izvjeem straarskog tima Naranastog odreda o prinudnom povlaenju s jo jedne toke. "Moe li shuttle sletjeti na ovu zgradu i pokupiti nas?" upita Quinn, zagledana u grede iznad njihovih glava.
Thorne se namrti slijedei joj pogled. "Mislim da bi se krov uruio."
"Kvragu. Druge ideje?"
"Dolje", ree Mark odjednom. Oboje Dendariija se tr-glo, umalo se bacivi na tlo prije nego to su shvatili to misli. "Kroz tunele. Bharaputranci su tako uli, mi moemo izai."
"Slijepi u krtinjaku", pobuni se Quinn.
"Ja imam kartu", ree Mark. "Cijeli Zeleni odred je ima, unesena im je u ljemove. Zeleni odred moe voditi."
"Zato to nisi prije rekao?" odree Quinn, nelogino zanemarujui da ba i nije bilo nekog "prije".
Thorne je kimnuo da potvrdi i uurbano poeo prouavati holovidnu kartu iz svoga ljema. "Mogue je. Postoji put  dovest e nas do zgrade iza naeg shuttlea, Quinn. Bharaputranska je obrana tamo tanka i okrenuta u suprotnom smjeru. A dolje im ni brojnost nee pomoi."
Quinn je buljila dolje. "Mrzim zemlju. elim vakuum i prostor za kretanje. U redu, idemo. Narednice Taura!"
Kovitlac organizacije, jo nekoliko razorenih vrata i mala je skupina opet marirala, niz dizalnu cijev i u odvodne kanale. Vojnici su izviali ispred glavnine. Taura je estorici klonova dala da nose Phillipino umotano tijelo poloeno na tri metalne cijevi koje je iupala iz viseih prolaza. Kao da je jo bilo neke posljednje nade da se enu ouva i omogui joj se oivljavanje.
Mark se naao ukorak s krio-komorom na lebdeoj paleti, a zabrinuti lijenik vukao gaje za sobom. Krajikom oka bacio je pogled kroz proziran poklopac. Njegov je predak leao otvorenih usta, blijed, sivih usnica i posve miran. Hladnoa je stvarala are od inja na peatnim zaklop-cima, a iz radijatora rashladne jedinice dopirao je val suvine topline. Na neprijateljskim infracrvenim senzori-ma to e se vidjeti kao krije. Mark je zadrhtao i zavukao se u toplinu. Bio je gladan i bilo mu je uasno hladno. Proklet bio, Milesu Vorkosigane. Toliko sam ti toga htio rei, a sad me vie ne slua.
Ravni tunel kojim su ili prolazio je ispod jo jedne zgrade, do dvokrilnih vrata koja su se otvorila na iroko predvorje puno viestrukih raskrija: nekoliko dizalnih cijevi, pomonih stubita, drugih tunela i ormara za opremu. Sva su vrata otvorili ili razorili izvidnici u potrazi za bharaputranskim otporom. Zrak je jo zaudarao na dim i otar zaostali okus vatre iz plazminih lukova. Naalost, na ovom su mjestu izvidnici pronali ono to su traili.
Svjetla su se pogasila. Posvuda oko Marka, viziri na dendariijskim ljemovima s treskom su se posputali kako su se ljudi prebacivali na infracrveni vid. I on je to uinio, izgubljeno se zabuljivi u svijet koji je izgubio boju. Njegov je ljem pucketao od glasova iz komunikatora koji su upadali jedan drugom u rije kad su se dvojica izvidnika iz dvaju razliitih hodnika trkom vratila u predvorje, pucajui iz plazminih lukova i proizvodei zasljepljujue mrlje u njegovu toplinski pojaanom vidu. etvorica bhara-putranskih slubenika osiguranja u poluoklopima izronila su iz dizalne cijevi, presijecajui Quinninu kolonu na pola. Prostor je bio tako malen da su se morali boriti prsa o prsa. Marka je sluajno oborio zamah jednoga Denda-riija, te se sklupao pokraj lebdee palete.
"Ovo nije zatieno", zajecao je lijenik lupkajui po krio-komori dok su lukovi vatre palucali iznad njihovih glava. "Jedan ist pogodak i..."
"Onda u dizalnu cijev", dovikne mu Mark. Lijenik je kimnuo i okrenuo paletu u najblii taman otvor u kojem nije bilo Bharaputranaca. Dizalna cijev bila je iskljuena ili bi suprotstavljena gravitacijska polja unitila sklopove i na cijevi i na paleti. Lijenik se uzverao na krio-komoru kao daje to konj i poeo padati izvan Markova vidnog polja. Slijedio ga je jo jedan vojnik, sputajui se po sigurnosnim ljestvama s unutarnje strane cijevi. Paljba iz plaz-minog luka pogodila je Marka tri puta uzastopce dok se pokuavao osoviti na noge iznova ga oborivi na pod. Njegov zrcalni tit ispustio je urlik plavih munja dok se kroz valove vreline kotrljao prema cijevi. Spustio se ljestvama za vojnikom i izmakao vatrenoj liniji.
Ali ne zadugo. Bharaputranski je ljem bljesnuo na ulazu iznad njih, a zatim za njima krene vatra iz plazminog luka, bljetei jae od svjetala u cijevi. Vojnik je pomogao lijeniku da potegnu paletu iz cijevi koja se naglo pretvorila u streljanu, kroz najnii ulaz, a zatim se i sam provu-e i nestane. Mark je pohitao za njima, osjeajui se kao ljudska baklja, uhvaen i okruen isijavajuim plavim bljeskom. Koliko je to ve pogodaka? Izgubio je broj. Koliko ih jo njegov tit moe podnijeti, prije nego to popusti i izgori?
Vojnik je zauzeo poloaj za paljbu, nianei natrag u dizalnu cijev, ali nitko od Bharaputranaca nije poao za njima. Zastali su u depu tame i tiine, dok su uzvici i pucnjevi iz bitke iznad njihovih glava tiho odjekivali niz cijev. Ovo je bilo znatno manje predvorje, sa samo dva izlaza. Mutno uto rezervno svjetlo na podu davalo je prostoru lano udoban dojam topline.
"Prokletstvo", ree lijenik zurei prema gore, "mislim da smo se upravo odsjekli."
"Ne nuno", ree Mark. Ni lijenik ni vojnik nisu bili iz Zelenog odreda, ali Markov je ljem, naravno, imao zeleno programiranje. Pozvao je holokartu, pronaao njihov trenutni poloaj i prepustio raunalu u ljemu da im pronae put. "Do tamo se moe i s ove razine. Malo je zaobi-lazniji put, ali ba zato je i manja vjerojatnost da ete naletjeti na Bharaputrance."
"Daj da vidim", zatrai lijenik.
Napola nevoljko, napola s olakanjem, Mark mu preda svoj ljem. Lijenik ga stavi na glavu i proui crvenu crtu koja je vodila kroz trodimenzionalni shematski prikaz medicinskog kompleksa pred njegovim oima. Mark se usudio naas virnuti uz dizalnu cijev. Iznad njih nije bilo Bharaputranaca, a zvukovi borbe bili su prigueni, kao da se udaljavaju. Povukao je glavu iz cijevi i uhvatio vojnika kako zuri u njega, s uznemirujuim sjajem u oima koji se vidio ak i kroz sputeni vizir. Ne, ja nisam tvoj prokleti admiral. Ba teta, zar ne? Vojnik je mislio da su Bharaputranci pogodili pogrenog niskog tipa. Mark nije trebao rijei da shvati tu poruku. Pogrbio se.
"Aha", zakljui lijenik. Iza vizira, vilica mu se za-tegla.
"Ako pourite, moda ete stii ak i prije kapetanice Quinn", ree Mark. Lijenikov ljem jo mu je bio u ruci. Iznad njihovih glava nisu vie dopirali nikakvi zvui. Bi li trebao pouriti za odjekom bitke koju je za sobom ostavljala Quinn, ili ostati ovdje i pokuati provesti i zatititi lebdeu paletu? Nije bio siguran boji li se vie Quinn ili bha-raputranske vatre koju je privlaila njezina skupina. U svakom sluaju, vjerojatno e biti sigurniji s krio-komorom.
Duboko je udahnuo. "Vi... zadrite moj ljem. Ja u uzeti va." I lijenik i vojnik zurili su u njega zlovoljno i odbojno. "Ja u krenuti za Quinn i klonovima." Njegovim klonovima. Hoe li Quinn uope misliti na njihove ivote?
"Onda idi", ree lijenik. On i vojnik okrenuli su paletu prema vratima i nisu se osvrnuli. Oito su ga smatrali dodatnom potekoom a ne pomoi i bilo im je drago to su ga se rijeili.
Smrknuto se uspeo uz ljestve u dizalnoj cijevi. Oprezno je provirio preko ruba poda u predvorju. Puno tete. Sustav prskalica dodao je zaguljivom dimu jo i paru. Jedno tijelo u smeoj odori lealo je nepomino. Pod je bio mokar i sklizak. Izvukao se iz cijevi i prestraeno jurnuo kroz hodnik kojim je dendariijska skupina morala krenuti ako su se drali planirane rute. Jo tragova plazmine vatre uvjerilo gaje daje na dobrom putu.
Zaokrenuo je za jedan ugao, skliznuo da se zaustavi i bacio se natrag u tamu. Bharaputranci ga nisu ugledali; bili su okrenuti u suprotnom smjeru. Vratio se niz hodnik, nespretno prolazei kroz kanale nepoznatog ljema sve dok nije uspostavio kontakt s Quinn.
"Kapetanica Quinn? Ovaj, Mark ovdje."
"Dovraga, gdje si? Gdje je Norivood?"
"On ima moj ljem. Provodi krio-komoru drugim putem. Ja sam iza vas, ali ne mogu se pribliiti. Bar etvorica Bharaputranaca u punom svemirskom oklopu nalaze se izmeu nas i prilaze vam s lea. Pripazite se."
"Prokletstvo, sad smo nadjaani. To je to." Quinn zastane. "Ne. Mogu se pobrinuti za njih. Mark, gubi se odavde, slijedi Norwooda. Tri!"
"Sto misli uiniti?"
"Spustit u im strop na glavu. Ba e im onda svemirski oklop koristiti. Tri!"
Potrao je, shvativi to namjerava. Kod prve dizalne cijevi na koju je naiao, dohvatio se ljestava, penjui se divlje, ne marei kamo vodi. elio je biti to blie povrini kad
Bilo je kao potres. Drao se koliko je mogao dok je cijev krkala i svijala se. Osjeao je zvuk kako mu prolazi kroz tijelo. Sve je zaas bilo gotovo, osim dalekog odjeka slinog grmljavini. Nastavio se penjati. Dnevno svjetlo pred njim odraavalo se niz ulaz u cijev.
Izaao je u prizemlju zgrade opremljene kao neki fini ured. Prozori su bili napuknuti i probijeni mecima. U jednom je staklu probio rupu i provukao se kroz nju, a zatim je podigao svoj infracrveni vizir. S njegove desne strane, pola druge zgrade propalo je u golemi krater. Praina se jo dizala u zaguljivim oblacima. Bharaputranci u njihovim otpornim, smrtonosnimn svemirskim oklopima moda su jo bili ivi, pod svim tim, ali spasilakim ekipama trebat e sati da ih iskopaju. Iscerio se usprkos stravi, zadihan na dnevnoj svjetlosti.
Lijenikov ljem nije imao ni pribline sposobnosti kao onaj zapovjedniki, ali je ipak uspio pronai Quinn. "U redu, Norwood", govorila je, "samo nastavi. Tri kao lud! Framingham! Jesi li uo? Usredotoi se na Norwooda. Povlai rubne strae. Kreni im se Norwood i Tonkin ukrcaju. Kimura! Jesi li u zraku?" Stanka; Mark nije mogao uti Kimurin odgovor, tko god i gdje god on bio. Ali shvatio mu je smisao prema Quinninim sljedeim rijeima. "Pa, upravo smo ti napravili novo sletite. Malo je grbavo, ali e posluiti. Prati moj signal i spusti se ravno dolje u krater. Taman e stati. Da, hoe. Izmjerila sam laserom, ima doputenje. Sad moe riskirati shuttle, Kimura. Idemo!"
I on je krenuo prema krateru, uljajui se postrance uza zgradu, koristei objeene komade kao zaklon dok ga
kiica betonskih krhotina nije podsjetila da razoren balkon nad njegovom glavom ba i nije osobito siguran. Ostani pod njim i budi zdrobljen ili izai na otvoreno i budi pogoen? to god da uini, to e biti pogrean izbor, bio je u to uvjeren. Kako je ila ona izreka koju su Vorkosiga-novi vojni udbenici tako rado citirali? Nijedan plan bitke ne moe preivjeti prvi dodir s neprijateljem. Quinnina taktika i pristup mijenjali su se zbunjujuom brzinom. Koristila je doslovno novu mogunost  buka shuttlea zareala mu je u uima, potrao je iz sklonita kad se balkon poeo uruavati od vibracija. Jedan je kraj popustio i buno pao. On nastavi trati. Neka bharaputranski snajperi pokuaju pogoditi pokretnu metu...
Quinn i njezina skupina upustili su se u izlazak upravo kad se shuttle, nogu ispruenih kao u nekog golemog kukca, paljivo spustio u krater. Nekoliko posljednjih Bharaputranaca bilo je na poloajima na krovu nasuprot njima, pokrivajui ih vatrom. Ali imali su samo plazmine lukove, a jo su pazili na klonove, premda je jedna djevojka u ruiastom zavritala, uhvaena u udar odbijen od nekog dendariijskog zrcalnog tita. Lake opekline, ali nita strano. Plakala je u panici, ali dendariijski ju je vojnik svejedno dohvatio i gurnuo prema vratima shuttlea, koja su se upravo otvarala i plazila prilaznu rampu.
Nekolicina Bharaputranaca, svjesni da nemaju nade oboriti shuttle svojim snajperskim orujem, promijenila je taktiku. Usredotoili su svoju vatru na Quinn, postiui pogodak za pogotkom u njezino preoptereeno zrcalno polje. Bljeskala je u izmaglici plave vatre, teturajui pod udarima. Klonovi i Dendarii verali su se uz rampu.
Zapovjedniki ljemovi privlae vatru. Nije vidio drugog naina do da potri pred nju. Zrak oko njega planuo je kad je njegovo zrcalno polje prosulo energiju, ali kratak tren olakanja omoguio je Quinn da vrati ravnoteu. Zgrabila gaje za ruku i zajedno su pojurili uz rampu, ukr-
cavi se posljednji. Shuttle se ve trzavo uzdizao, a rampa se uvlaila dok su oni jo padali kroz vrata. Vrata se za njima zapeate. Tiina je djelovala poput pjesme.
Mark se prevalio na lea i ostao leati, hvatajui zrak, s pluima koja su gorjela. Quinn je sjela, lica crvena u sivom krugu. Samo oprljotina kao od sunca. Tri je daha histerino plakala, onda odluno zatvori usta. Plaljivo si je prstima dotakla uarene obraze, Mark se sjetio da je to ena koja je ve jednom posve izgubila lice u plazminoj vatri. Ali ne i drugi put. Ne i drugi put.
Kleknula je i poela opet prolaziti kroz zapovjednike kanale na svom umalo smrtonosnom ljemu. Zatim se povue na noge i otetura naprijed usred trzava ubrzanja shuttlea. Mark je sjeo i ogledavao se oko sebe, posve izgubljen. Narednica Taura, Thorne, klonovi  njih je prepoznao. Ostatak su bili nepoznati Dendarii, vjerojatno uti odred porunika Kimure, neki u obinim sivim kombinezonima, neki u punom svemirskom oklopu. Djelovali su prilino iscrpljeno. Sva etiri kreveta za ranjenike u stranjem dijelu letjelice bila su otvorena i ispunjena, a peti je ovjek leao poloen na tlo. Ali lijenica se kretala glatko, ne panino. Njezini su pacijenti oito bili stabilni i u stanju ekati daljnju njegu u povoljnijim uvjetima. Ali krio-komora utog odreda bila je zauzeta. anse za Phil-lipi u srebrnoj foliji bile su ve tako slabe da se Mark pitao hoe li je uope pokuati ponovno zamrznuti kad se jednom vrate na Peregrine. Ali osim nje i osobe u krio-ko-mori, nije bilo drugih pokrivenih obrisa, ni vrea za mrtvace  Kimurin je odred, izgleda, prilino dobro proao kroz svoju misiju, to god ona bila.
Shuttle se okrene; jo su kruili, nisu jo kretali ka orbiti. Mark zastenje ispod glasa i ustane da poe za Quinn i otkrije to se dogaa.
Kad je ugledao zarobljenika, zastane kao ukopan. ovjek je sjedio, ruku vezanih na leima, sigurno vezan pojasom i pod straom dvojice vojnika iz utog odreda, nekog krupnog mukarca i mrave ene koja je Marka podsjetila na zmiju, sva od gipkih miia i oiju koje kao da nisu treptale. Zarobljenik je djelovao kao da mu je kakvih markantnih etrdeset godina. Imao je na sebi poderanu smeu svilenu tuniku i hlae. Pramenovi tanke kose koji su pobjegli iz zlatnog prstena na vrhu njegove glave padali su mu oko lica. Nije se borio, sjedio je mirno, ekajui, s hladnim strpljenjem kao u ene-zmije.
Bharaputra. Pravi Bharaputra, barun Bharaputra, Vaa Luigi glavom. ovjek se nije nimalo promijenio u osam godina otkad ga je Mark posljednji put vidio.
Luigijevo se lice podigne, a oi mu se blago raire kad ugleda Marka. "Dakle, admirale", promrmlja.
"Upravo tako", odvratio je Mark automatski nai-smithovskom frazom. Zaljuljao se kad se shuttle otrije okrenuo, prikrivi tako uasnutu slabost u svojim koljenima i potpunu iscrpljenost. Nije spavao ni no prije ove misije. Bharaputra, ovdje1?
Barun podigne jednu obrvu. "Tko vam je to na koulji?" Mark baci pogled na sebe. Redenik krvi jo nije promijenio boju, jo je bio vlaan, ljepljiv i hladan. Uhvatio se kako ezne odgovoriti Moj brat, samo radi oka. Ali nije bio siguran da se baruna moe okirati. Pojurio je naprijed, izbjegavajui intimniju konverzaciju. Barun Bharaputra. Jesu li Quinn i njezina vesela druina namjeravali jahati i ovog tigra i kako? Ali bar je sad shvatio kako shuttle moe kruiti borbenom zonom bez ikakva straha od neprijateljske vatre.
Pronaao je i Quinn i Thornea u pilotskom odjeljku, zajedno sa zapovjednikom utog odreda Kimurom. Quinn
je preuzela komunikacijsku postaju shuttlea, sive tunike zabaene unatrag, preznojenih kovra u neredu.
"Framingham! Izvjetaj!" vikala je u komunikator. "Morate uzletjeti. Bharaputransko zrano pojaanje gotovo je nad vama."
S druge strane kapetanskog mosta, u sjedalu nasuprot Quinninu, Thorne je pratio taktiki holovid. Dvije denda-riijski obojene toke, borbeni shuttleovi, navaljivale su ali nisu mogle razbiti skupinu neprijateljskih shuttleova koji su prolazili nad gradom duhova, astralnom projekcijom pravog ivog grada koji se okretao pod njima. Mark baci pogled kroz prozor pokraj pilotova ramena, ali nije mogao pronai stvarne letjelice u osunanoj jutarnjoj magli.
"Upravo kupimo oborenog ovjeka, gospoo", odvratio je Framinghamov glas. "Samo minutu, da se skupina vrati."
"Imate li sve ostale? Imate li Norivooda? Ne mogu dobiti njegov ljem!"
Nastala je kratka stanka. Quinn stisne ake, pa ih opet otvori. Nokti su joj bili izgrizeni do crvenih patrljaka.
Konano Framinghamov glas. "Sad ga imamo, gospoo. Imamo sve i ive i mrtve, osim Phillipi. Ne elim nikoga ostaviti ovim prokletim seronjama ako to mogu izbjei."
"Mi imamo Phillipi."
"Hvala Bogu! Onda su svi na broju. Moemo krenuti, kapetane Quinn."
"Dragocjen teret, Framingham", ree Quinn. "Sastajemo se pod Peregrinovom zatitom. Borbeni shuttleovi uvat e vam bokove." Na taktikom prikazu, dendariij-ske toke odvojile su se od neprijatelja i ostavile ih za sobom.
"A to je s vama?"
"Bit emo iza vas. uti odred kupio nam je kartu za povratak kui prvom klasom. Kod kue je stanica Fell." "I onda idemo?"
"Ne. Ariel je ranije ve oteen. Slijeemo. Sve je ve ureeno."
"Jasno. Vidimo se tamo."
Dendariijska formacija konano se sloila i krenula prema gore. Mark se bacio u jedan stolac i drao se svom snagom. Borbeni shuttleovi bili su u veoj opasnosti nego oni, shvatio je promatrajui taktiki prikaz. Jedan borbeni shuttle upadljivo je epao. Drao se u blizini letjelice utog odreda. Formacija je usporila da prieka ranjenika. Ali, bar jednom, stvari su ile po planu. Kad su izali iz atmosfere i krenuli u orbitu, Bharaputranci su nevoljko zaostali.
Quinn je jedan iscrpljen trenutak oslonila laktove na svoju konzolu i dlanovima sakrila svoje crveno-bijelo lice, trljajui osjetljive kapke. Thorne je sjedio blijedo i utihlo. Quinn, Thorne, on sam, svi su na sebi imali svaki svoj dio onog mlaza krvi. Poput crvene vrpce koja ih sve povezuje.
Konano se pojavila stanica Fell. Bila je to golema graevina, najvea orbitalna stanica koja je kruila oko Jack-sonova Skrovita, glavni stoer Kue Fell i njihov grad. Barun Fell volio je biti na povienom mjestu. U osjetljivoj mrei velikih kua, Kua Fell vjerojatno je raspolagala s najvie sirove snage, u pogledu sposobnosti za unitavanje. Ali samo unitavanje rijetko je donosilo zaradu, a snaga se ovdje mjerila novcem. Kakvu su monetu Dendarii koristili da bi platili pomo ili bar neutralnost stanice Fell? Baruna Bharaputru, sad zarobljena u teretnom odjelu? A kakvi su onda etoni klonovi, sitni, kusur? Kad pomisli daje bio prezirao Jacksonce kao trgovce ljudskim mesom.
Stanica Fell upravo je izlazila iz planetne sjene. Sporo kretanje sunana svjetla polako je otkrivalo svu njezinu veliinu. Usporili su prema jednom kraku, preputajui usmjeravanje Fellovoj kontroli leta i nekim teko naoruanim gorilama koje su se pojavile niotkuda da ih otprate. Tu je bio i Peregrine, upravo pristajui. Prijevozni i borbeni shuttleovi zaplesali su prema svom matinom brodu, posluno dolazei do svojih pristajnih hvataljki. I sam Peregrine profinjeno se zaputio prema dodijeljenu sidritu.
Uz kljocanje prednjih hvataljki i utanje fleksi-cijevi stigli su kui. U teretnom pristanitu, Dendarii su pourili prevesti ranjenike u bolnicu na Peregrinu, a zatim su se znatno sporije i umornije posvetili poslovima raiavanja i ienja. Quinn je projurila kraj njih, u stopu praena Thorneom. Mark ih je slijedio, kao da ga povlai ona samrtna crvena vrpca.
Cilj Quinnina suludog trka bila je stranja strana pristanita, gdje je Framinghamov shuttle upravo pristajao. Stigli su ba kad su otvoreni peati fleksi-cijevi pa su se morali izmaknuti da prvo prou ranjenici. Mark se uznemirio prepoznavi meu njima vojnika Tonkina, koji je pratio lijenika Norwooda. Tonkin je zamijenio ulogu, postavi od uvara pacijent. Lice mu je bilo tamno i mirno, bez svijesti, dok su ga uurbane ruke pronosile i prebacivale na lebdeu paletu. Ovdje je neto jako krenulo po zlu.
Quinn se nestrpljivo prebacivala s noge na nogu. Poeli su izlaziti i drugi Dendarii, izvodei i klonove. Quinn se namrti i projuri kroz njih, kroz fleksi-cijev i u unutranjost shuttlea.
Thorne i Mark poli su za njom u kaos slobodnog pada. Posvuda je bilo mladih klonova, neki su plakali, nekima je bilo zlo  Dendarii su ih pokuavali sve pohvatati i dotegliti do izlaza. Jedan iscrpljeni vojnik s runim usisi-

vaem jurio je za lebdeim grudicama neijeg posljednjeg obroka prije nego to bi ga drugi mogli udahnuti. Povici i vriska i brbljanje bili su kao izravan udarac u mozak. Fra-minghamovo vikanje nije nimalo pospjeivalo povratak vojnom redu dok su prestravljene klonove jednog po jednog izvodili iz teretnog dijela.
"Framingham!" Quinn je dolebdjela do njega i dohvatila ga za noni gleanj. "Framingham, kvragu! Gdje je krio-komora koju je pratio Norwood?"
Pogledao je dolje mrtei se. "Ali rekli ste daje vi imate, kapetane."
"Molim?"
"Rekli ste da vi imate Phillipi." Usne su mu se razvukle u bijesnu grimasu. "Bogamu, ako smo je ostavili, ja u"
"Imamo Phillipi, da, ali ona  ona nije vie bila u krio-komori. Norwood je komoru vodio do vas. Norvvood i Tonkin."
"Nisu imali komore kad ih je moja patrola izvukla. Dovezli smo ih obojicu, ono to je ostalo od njih. Norvvood je poginuo. Pogoen je u oko, jednom od onih prokletih ig-lenih granata. Raznijelo mu je glavu. Ali nisam ostavio njegovo tijelo, tamo je, u vrei."
Zapovjedni ljemovi privlae vatru, o da, znao sam...
Nikakvo udo to Quinn nije mogla dobiti Norwoodo-ve komunikacijske kanale.
"Krio-komora, Framingham!" Quinnin glas imao je visok ton strave kakav Mark nikad prije nije uo.
"Nismo ni vidjeli nikakvu prokletu krio-komoru, Quinn! Norwood i Tonkin je nisu imali kad smo doli do njih! to je tako prokleto vano u jednoj krio-komori kad Phillipi nije ak ni bila u njoj?"
Quinn mu ispusti gleanj i otpluta u sve manju loptu, privlaei ruke i noge k sebi. Oi su joj bile tamne i velike. Pregrizla je niz nedovoljno runih rijei, krguui zubima tako snano da su joj desni pobijeljele. Thorne je djelovao kao lutka od krede.
"Thorne", ree Quinn kad je opet bila u stanju govoriti. "Javi se Eleni. Hou oba broda u potpunoj sigurnosnoj izolaciji, odmah. Nikakvih dopusta, nikakvih propusnica, nikakve komunikacije s postajom Fell ni s bilo kim drugim, osim ako ja to ne odobrim. Reci joj da dovede ovamo porunika Harta s Ariela. elim se sastati s oboje, smjesta, ali ne preko komunikacijskih kanala. Idemo."
Thorne kimne, okrene se u zraku i potisne se prema palubi.
"Stoje?" upita narednik Framingham. Quinn duboko, polako udahne. "Framingham, ostavili smo admirala dolje."
"Zar ste poludjeli, pa tu je" Framinghamov prst ukoeno je pokazivao na Marka. Ruka mu se stisne u aku. "Oh." Zastao je. "To je klon."
Quinnine su oi gorjele; Mark je osjeao kako mu prolaze kroz stranji dio lubanje poput laserskih builica.
"Moda i ne", ree Quinn teko. "To Kua Bharaputra ne mora znati."
"Ah?" Framinghamove oi suzile su se u razmiljanju. Ne! povie Mark u sebi. Tiho. Vrlo tiho.
OSMO POGLAVLJE
Marku se inilo kao da je zatvoren u zakljuanoj sobi s pola tuceta serijskih ubojica koji pate od mamurnosti, kao da moe uti svaki dah koji su isputali ljudi sjedei u krugu oko asnikog stola za sastanke. Nalazili su se u sobi za sastanke, odmah pokraj glavne taktike sobe na Peregrinu. Quinnin dah bio je najlaki i najbri, narednica Taura disala je najdublje i najzloslutnije. Samo su Ele-na Bothari-Jesek, na svom kapetanskom mjestu na elu stola i porunik Hart s njezine desne strane, bili isti i uredni. Ostali su doli onakvi kakvi su bili u povrinskoj misiji, iscrpljeni i smrdljivi: Taura, narednik Framingham, porunik Kimura, Quinn, s lijeve strane Bothari-Jesek. I on sam, naravno, usamljen na suprotnom kraju etvrtastog stola.
Kapetanica Bothari-Jesek se namrtila i bez rijei ponudila boicu tableta protiv boli. Narednica Taura uzela je est komada. Samo se porunik Kimura suzdrao. Taura ih je dodala Framinghamu i ne ponudivi Marka. ez-nuo je za tabletama kao to edan ovjek ezne za aom vode, istoenom i utopljenom u pustinjski pijesak. Boca se vratila uza stol i opet nestala u kapetaniinu depu. Markove oi pulsirale su u ritmu njegovih sinusa, a stranji dio glave bio mu je napet kao koa koja se sui na suncu.
Bothari-Jesek progovori. "Ovaj hitni sastanak sazvan je radi rjeavanja samo dva pitanja i to to bre. to se, dovraga, dogodilo i to emo sad uiniti? Jesu li dnevnici iz ljemova na putu?"
"Da, gospoo", ree narednik Framingham. "Skupnik Abromov ih donosi."
"Naalost, najvaniji nam nedostaje", ree Quinn. "Je li tako, Framingham?"
"Bojim se da jest, gospoo. Pretpostavljam daje u zidu, negdje kod Bharaputre, zajedno s veinom ostatka Nor-woodova ljema. Proklete granate."
"Prokletstvo." Quinn se skupi na svom stolcu.
Vrata sobe za sastanke kliznula su u stranu da propuste skupnika Abromova koji je uao u trku. Nosio je etiri malena, prozirna plastina pladnja, poloena jedan na drugi i oznaena kao "Zeleni odred", "uti odred", "Naranasti odred" i "Plavi odred". Svaki pladanj imao je na sebi deset do esnaest ploica. Dnevnici iz ljemova. Osobni zapisi svakog vojnika za proteklih nekoliko sati, svaki pokret, svaki otkucaj srca, svaki sken, pogodak, pucanj i komunikacija. Dogaaji koji su se zapravo odigrali prebrzo da bi ih se primijetilo mogli su se usporiti, analizirati, ralaniti, otkriti i ispraviti pogreke  za idui put.
Abromov salutira i preda pladnjeve kapetanici Bothari--Jesek. Otpustila ga je uz zahvalu i dodala pladnjeve kapetanici Quinn, koja ih je umetnula u otvor simulatora. Istovremeno je tako dobiven dosje oznaila kao vrhunsku tajnu. Njezini prsti izgrizenih vrhova hitali su po kontrolnoj ploi videa.
Ve poznata trodimenzionalna holokarta Bharaputri-nih medicinskih postrojenja stvorila se iznad stola. "Pou-rit u naprijed do trenutka kad smo napadnuti u tunelu", ree Quinn. "Evo nas, Plavi odred, dio Zelenog odreda..." Vijugava zbrka crta zelenog i plavog svjetla pojavila se du-
boko u unutranjosti maglene zgade. "Tonkin je bio Plavi odred broj 6, zadrao je svoj ljem sve vrijeme." Prebacila je Tonkinov plavi est u utu boju, da se bolje vidi. "Nor-wood je jo imao Plavi odred broj deset. Mark..." usne su joj se stisnule, "Mark je nosio ljem jedan." Taj je trag, naravno, bio upadljivo neprisutan. Norwoodov plavi 10 prebacila je u ruiasto. "U kojem si trenutku zamijenio ljem s Norvroodom, Mark?" Postavljajui pitanje, nije ga pogledala.
Molim vas, pustite me. Bio je uvjeren da je bolestan, jer se jo tresao. Neki mu se mii na dnu lea grio, siuni trzaji u bockavom donjem sloju bola. "Otili smo na dno one dizalne cijevi." Glas mu je izaao kao suh apat. "Kad... kad se ljem deset ponovno pojavi, ja ga imam na sebi. Norvrood i Tonkin produili su zajedno, vie ih nisam vidio."
Ruiasta crta zaista je ispuzala natrag iz cijevi i zavi-jugala za gomilom plavih i zelenih crta. uti trag produio je sam.
Quinn je ubrzano premotavala audiokontakt. Tonkinov bariton zvuao je kao jecanje kukca na amfetamini-ma. "Kad sam zadnji put bila u kontaktu s njima, bili su ovdje." Quinn je oznaila mjesto jasnom tokom svjetlosti, u unutarnjem hodniku duboko u jednoj drugoj zgradi. Za-utjela je i pustila utu zmiju da produi. Niz dizalnu cijev, kroz jo jedan kanal, ispod neke strukture, gore i kroz jo jednu.
"Tu", ree Framingham naglo, "to je kat na kojem su zarobljeni. Mi smo uli u kontakt ovdje."
Quinn oznai jo jednu toku. "Onda krio-komora mora biti negdje u blizini crte njihova prolaska, izmeu ove i ove toke." Pokazala je na dvije svjetlee oznake. "Dvije zgrade. Dvije i pol, valjda. Ali u Tonkinovim glasovnim biljekama nema nieg po emu bih mogla zakljuiti gdje."
Kukcoliki glas opisivao je bharaputranske napadae i dozivao pomo, ponovno i ponovno, ali nije spominjao krio--komoru. Markovo grlo stezalo se u ritmu s vapajima. Quinn, molim te, ugasi ga...
Program je doao do kraja. Svi Dendarii oko stola zurili su u njega, kao da ga ele natjerati da prizna jo neto. Nije bilo vie niega.
Vrata su kliznula u stranu i uao je kapetan Thorne. Mark nikad u ivotu nije vidio iscrpljenije ljudsko bie. I Thorne je jo bilo odjeven u prljavi kombinezon i sa svog je poluoklopa odbacilo samo plazmino zrcalo. Sivu kapuljau zabacio je unatrag, smee kose prilijepljene uz glavu. Krug prljavtine usred Thorneova blijedog lica oznaavao je otvor kapuljae, sivi blizanac crvenog kruga na Quinninom licu, od preoptereen]a zrcalnog polja. Thor-neovi pokreti bili su uurbani i trzavi, volja koja nadjaava premor blizu kolapsa. Thorne se objema rukama oslonio na stol, usana stisnutih u zlovoljnu ravnu crtu.
"I, jesi li ita izvuklo iz Tonkina?" upita Quinn. "Upravo smo vidjeli to ima kompjuter. I mislim da to nije dovoljno."
"Lijenici su ga nakratko probudili", izvijesti Thorne. "Progovorio je. Nadao sam se da e dnevnici dati nekog smisla onome stoje rekao, ali..."
"Stoje rekao?"
"Rekao je da su se, kad su doli do ove zgrade", Thorne pokae na holovid, "nali odsjeeni. Ne jo u okruenju, ali odvojeni od prilaza shuttleu, s neprijateljem koji je vrlo brzo zatvarao krug. Tonkin kae da mu je Norvrood doviknuo kako ima neku ideju jer je neto vidio "tamo otraga". Zatraio je od Tonkina da granatnim napadom stvori diverziju i uva jedan hodnik  to je sigurno ovo tu. Norwood je uzeo krio-komoru i vratio se putem kojim su i doli. Vratio se nekoliko minuta kasnije  Tonkin
kae, za najvie est minuta. I rekao je Tonkinu daje sad sve u redu. "Admiral e se izvui ak i ako nama ne uspije." Neke dvije minute kasnije, ubila gaje ona granata, a Tonkin se onesvijestio od potresa mozga."
Framingham kimne glavom. "Moja ekipa stigla je tamo ni tri minute kasnije. Otjerali su hrpu Bharaputranaca koji su pretraivali tijela  pljaka ili potraga za informacijama ili oboje, skupnik Abromov nije bio siguran  i pobrali su Tonkina i Norwoodovo tijelo i odjurili. Nitko iz ekipe nije prijavio da bi igdje ugledao krio-komoru."
Quinn je odsutno grizla patrljak jednog nokta. Mark je bio uvjeren da nije toga ak ni svjesna. "To je sve?"
"Tonkin kae da se Norvrood smijao", doda Thorne. "Smijao." Quinn se namrti. "Prokletstvo."
Kapetanica Bothari-Jesek bila je zavaljena u svoj stolac. Svi oko stola kao da su pokuavali probaviti ovu zadnju vijest, zurei u holokartu. "Napravio je neto lukavo", ree Bothari-Jesek. "Ili neto stoje on smatrao lukavim."
"Imao je nekih pet minuta. Koliko lukav moe biti u pet minuta?" poali se Quinn. "Proklet bio lukavi kreten do sto vragova, to se nije javio!"
"Vjerojatno je to namjeravao", uzdahne Bothari-Jesek. "Mislim da ne treba gubiti vrijeme dijelei krivicu. Bit e je dovoljno za sve."
Thorne se trgnuo, zajedno s Framinghamom, Quinn i Taurom. A onda svi pogledaju Marka. On se skutrio u svome stolcu.
"Prolo je samo", Quinn baci pogled na sat, "malo manje od dva sata. Sto god da je Norwood uinio, krio-komo-ra sigurno je jo tamo dolje. Mora biti."
"I to da uinimo?" upita porunik Kimura suho. "Da pokuamo s jo jednom povrinskom misijom?"
Quinn je stisnula usne, izraavajui manjak oduevljenja nad iscrpljenim sarkazmom. "Javlja se dobrovoljno, Kimura?" Kimura podigne dlanove u znak predaje i po-nikne glavom.
"U meuvremenu", ree Bothari-Jesek, "stanica Fell nas doziva, prilino uurbano. Moramo poeti pregovarati. Pretpostavljam da e ovo ukljuivati naeg taoca." Kratkim kimanjem glave u Kimurinu smjeru zahvalila mu je za jedini potpuno uspjeno obavljen dio povrinske misije. Kimura uzvrati kimanjem. "Zna li itko stoje admiral namjeravao uiniti s barunom Bharaputrom?"
Krug odmahivanja glavom. "Zar ni ti ne zna, Quin-nie?" upita Kimura iznenaeno.
"Ne. Nije bilo vremena za razgovor. Nisam ak ni sigurna je li admiral ozbiljno oekivao da vam otmica uspije, Kimura, ili je samo htio da to bude diverzija. To bi bilo u skladu s njegovom strategijom, da ne ostavi cijelu misiju ovisnu o jednom nesigurnom ishodu. Pretpostavljam daje namjeravao", glas joj se izgubi u uzdahu, "upotrijebiti vlastitu domiljatost." Uspravila se na svom sjedalu. "Ali prokleto dobro znam to ja namjeravam uiniti. Pogodba  e ovaj put biti u nau korist. Barun Bharaputra mogao bi nam svima biti karta za odlazak odavde, kao i admiralu, ali moramo sve izvesti kako treba."
"U tom sluaju", ree Bothari-Jesek, "mislim da ne bismo Kui Bharaputra priznali kako je vrijedan paket koji nam je ostao dolje." Bothari-Jesek, Thorne, Quinn, svi su se okrenuli da pogledaju Marka, s hladno proraunatim izrazima lica.
"I menije to palo na pamet", ree Quinn.
"Ne", apnuo je. "Ne!" Vrisak mu je ispao poput kre-tanja. "Niste valjda ozbiljni. Ne moete me natjerati da budem on, ne elim vie biti on, Boe! Ne!" Tresao se, drhtao, eludac mu se okretao i grio. Hladno mije.
Quinn i Bothari-Jesek izmijene poglede. Bothari-Jesek je kimnula, bila je to neka neizgovorena poruka.
Quinn ree: "Svi ste otputeni, vratite se svojim dunostima. Osim vas, kapetane Thorne. Zapovjednitvo nad Arielom vam je oduzeto. Preuzet e ga porunik Hart."
Thorne kimne, kao daje to i oekivalo. "Jesam li uhien?"
Quinnine oi stisnule su se od bola. "Prokletstvo, nemamo za to vremena. Ni ljudi. A nisi jo ni ispitan a, osim toga, trebam tvoje iskustvo. Ova... situacija mogla bi se svakog asa naglo promijeniti. Smatraj da si pod kunim pritvorom i dodijeljen meni. Moe uvati sam sebe. Uzmi kabinu za asnike posjete ovdje na Peregrinu i nazovi je elijom ako ti od toga bude lake."
Na Thorneovu licu vidjela se potpuna beznadnost. "Da, gospoo", ree drveno.
Quinn se namrti. "Idite se oprati. Nastavit emo kasnije."
Osim Quinn i Bothari-Jesek, svi su izali u redu po jedan. Mark ih je pokuao slijediti. "Ti ne", rekla je Quinn glasom posmrtnog zvona. Bacio se natrag u svoj stolac i skutrio se u njemu. Kad je posljednji Dendarii izaao iz prostorije, Quinn posegne preko stola i iskljui sva sredstva za snimanje.
Milesove ene. Elena, ljubav iz djetinjstva, sad kapetanica Bothari-Jesek, koju je Mark prouavao dok su ga jo Komarranci poduavali da glumi baruna Vorkosigana. Ali nije bila ba posve ono to je on oekivao. Quinn iz Dendariija bila je za komarrske urotnike potpuno iznenaenje. Dvije su ene sluajno sliile jedna drugoj, obje s kratkom tamnom kosom, finom blijedom koom, toplim smeim oima. Ili to nije bila sluajnost? Je li Vorkosigan podsvjesno odabrao Quinn kao zamjenu za Bothari-Jesek,
kad ve nije mogao dobiti pravu stvar? ak su im i imena bila slina, Elli i Elena.
Bothari-Jesek bila je za glavu via, izduenih, aristokratskih crta lica, hladnija i rezerviranija, a taj je dojam jo pojaavala njezina ista, dnevna asnika odora. Quinn, odjevena u jednodjelnu ratniku odoru i borbene izme, bila je nia, premda jo uvijek za glavu via od njega, zaoblje-nija i ea. Obje su bile zastraujue. Markov vlastiti ukus to se tie ena, ukoliko ikad pozivi da ga provede u praksi, naginjao je vie prema onoj maloj kloniranoj plavui koju su izvukli ispod kreveta, kad bi joj samo bilo godina kako je izgledala. Netko nizak, mek, ruiast, stidljiv, netko tko ga ne bi ubio i pojeo nakon parenja.
Elena Bothari-Jesek promatrala gaje s nekom vrstom zgaene zadivljenosti. "Tako nalik njemu. Ali nije on. Zato drhti?"
"Hladno mije", promrmlja Mark.
"Tebi je hladno!" ponovila je Quinn bijesno. "Tebi je hladno! Ti prokleti mali seronjo" Naglo je okrenula svoj stolac i ostala sjediti leima okrenuta njemu.
Bothari-Jesek ustane i proee do njegovog kraja stola. ena-vrba. Dotakla mu je elo, koje je bilo ljepljivo; ustuknuo je gotovo prenaglo. Sagnula se i zagledala mu se u oi. "Quinnie, pusti ga. U oku je."
"Ne zasluuje razumijevanje!" zagrcnula se Quinn.
"Svejedno je u oku. Ako eli rezultate, mora to uzeti u obzir."
"Prokletstvo." Quinn se okrene natrag. Novi isti vlani tragovi pruali su joj se od oiju, preko crveno-bijelog, prljavtinom i osuenom krvlju zamrljanog lica. "Ti nisi vidjela. Nisi vidjela Milesa kako tamo lei srca raznesena po cijeloj prostoriji."
"Quinnie, on nije stvarno mrtav. Zar ne? Samo je zamrznut, i... i izgubljen." Je li joj se to u glasu pojavila natruha nesigurnosti, nijekanja?
"Oh, stvarno je mrtav, ne brini. Vrlo stvarno zamrznuto mrtav. I tako e zauvijek ostati ako ga ne vratimo!" Krv po njezinom kombinezonu, u crtama njezinih ruku, po njezinom licu, konano je poela tamnjeti.
Bothari-Jesek udahne. "Usredotoimo se na neposredne stvari. Prvo je pitanje, moe li Mark prevariti baruna Fella? Fell je jednom upoznao pravog Milesa."
"To je jedan od razloga zato nisam strpala Bela Thor-nea u zatvor. Bel je bilo tamo i moe nam savjetovati, nadam se."
"Da. I to je ono stoje udno..." Bokom se oslonila na stol i zaljuljala jednu nogu u izmi. "Bio u oku ili ne, Mark nije provalio Milesov pravi identitet. Ime Vorkosi-gan nije mu prelo preko usana, zar ne?"
"Ne", prizna Quinn.
Bothari-Jesek iskrivila je usta i prouavala ga. "Zato ne?" upita odjednom.
Jo se malo skutrio u svome stolcu, pokuavajui pobjei snazi njezina pogleda. "Ne znam", promrmlja. Neumoljivo je ekala dalje. Uspio je jedva malo snanijim glasom: "Navika, valjda." Uglavnom Galenova navika da ga prebije na mrtvo kad god bi pogrijeio, jo u loa stara vremena. "Kad igram ulogu, igram ulogu. M-Miles ne bi nikad pogrijeio u tome, pa ne bih ni ja."
"Tko si ti kad ne igra ulogu?" Pogled Bothari-Jesek bio je suen, proraunat.
"Ja... ba i ne znam." Progutao je i pokuao opet, jaim glasom. "to e se dogoditi s mojim  s klonovima?"
Kad je Quinn otvorila usta, Bothari-Jesek podigne ruku da je zaustavi. Umjesto nje, Bothari-Jesek je rekla: "to eli da im se dogodi?"
"elim da budu slobodni. Da ih se pusti negdje na sigurnom, odakle ih Kua Bharaputra nee moi oteti i dovesti natrag."
"udan altruizam. Ne mogu a da se ne pitam, zato? emu uope cijela ova misija? to si se nadao dobiti?"
Usta su mu se otvorila, ali nisu proizvela nikakav zvuk. Nije imao odgovora. Jo je uvijek bio sav ljepljiv, slab i uzdrhtao. Glava ga je opako boljela, kao da joj po-nestaje krvi. Stresao je glavom.
"Ha!" puhne Quinn. "Kakav onjo. Kakav, kakav prokleti anti-Miles. Dograbiti poraz iz eljusti pobjede."
"Quinn", ree Bothari-Jesek tiho. U glasu joj se uo dubok prijekor, samo u toj jednoj rijei, Quinn je to ula i priznala slegnuvi jednim ramenom. "Mislim da ni jedna od nas ne zna tono to to tu imamo", produila je Bothari--Jesek. "Ali znam kad se uvalim preko glave. No znam i nekog kome to ne bi bilo previe."
"Koga?"
"Groficu Vorkosigan."
"Hm." Quinn uzdahne. "Ima jo neto. Tko e njoj rei za" Palcem je pokazala prema dolje, Jacksonovo Skrovite i fatalne dogaaje koji su se upravo tamo odigrali. "A, bogovi mi pomogli, ako sam sad zbilja ja zapovjednik ovog cirkusa, morat u sve to prijaviti i Simonu II-lyanu." Zastala je. "eli li ti zapovijedati, Elena? Kao stariji zapovjednik broda, sad kad je Bel napola uhien i tako to. Ja sam potegnula samo zato to sam morala, pod vatrom."
"Dobro ti ide", rekla je Bothari-Jesek sa smijekom. "Podrat u te." Dodala je: "Ti si itavo vrijeme ue suraivala s obavjetajcima, ti si logian izbor."
"Da, znam." Quinn se namrti. "Ti e rei obitelji, ako doe do toga?"
"Za to sam", uzdahne Bothari-Jesek, "pak ja logian izbor. Ja u rei grofici, da."
"Dogovoreno." Ali obje su djelovale kao da se pitaju tko je dobio goru ili bolju polovicu posla.
"to se tie klonova," Bothari-Jesek opet pogleda Marka, "bi li htio zaraditi njihovu slobodu?"
"Elena," ree Quinn upozoravajui, "nemoj mu nita obeavati. Jo ne znamo ime emo morati trgovati da se izvuemo odavde. Da"jo jedan potez prema dolje "njega dobijemo natrag."
"Ne", proape Mark. "Ne moete. Ne moete ih poslati... natrag dolje, nakon svega ovoga."
"Ve sam rtvovala Phillipi", ree Quinn smrknuto. "Dala bih im i tebe a da ne trepnem, da nije on... Zna li zato smo uope ili na tu prokletu povrinsku misiju?" upitala je.
Bez rijei je stresao glavom.
"Za tebe, govno malo. Admiral je ve dopola bio sklopio posao s barunom Bharaputrom. Trebali smo otkupiti Zeleni odred za etvrt milijuna betanskih dolara. Troak ne bi bio puno vei od troka povrinske misije, kad se ubroji sva oprema koju smo izgubili, zajedno s Thorneo-vim shuttleom. I ivotima. Ali barun je odbio ubaciti i tebe u nagodbu. Ne znam zato te silom htio ukljuiti u razmjenu. Svima si drugima bezvrijedan. Ali Miles te nije htio napustiti!"
Mark se zabuljio u dlake na svojim podlakticama i stao ih cupkati. Podigao je pogled i ugledao Bothari-Jesek kako ga opet prouava kao da je neki vaan kriptogram.
"Kao to admiral nije htio napustiti svoga brata", ree Bothari-Jesek polako, "tako Mark nee napustiti klo-nove. Zar ne? Ha?"
Bio bi progutao, ali ponestalo mu je sline.
"Uinit e sve da ih spasi, ha? Sto god zatraimo?"
Usta su mu se otvorila i zatvorila. Moglo je to biti neko uplje, bezvuno da.
"Odigrat e admirala za nas? Mi emo te poduiti, naravno."
Napola je kimnuo, ali uspije provaliti: "Kakvo obeanje-?"
"Sve emo klonove povesti sa sobom kad krenemo. I iskrcat emo ih negdje gdje Kua Bharaputra nee moi do njih."
"Elena!" pobuni se Quinn.
"Ja elim", ovog puta jest progutao, "elim Barravar-kinu rije. Tvoju rije", rekao je Bothari-Jesek.
Quinn je sisala svoju donju usnu, ali nije progovorila. Nakon duge pauze, Bothari-Jesek kimne. "U redu. Ima moju rije. Ali imamo tvoju potpunu suradnju, jasno?"
"Tvoju rije kao to?" "Samo moju rije." "...Da. Dobro."
Quinn ustane i zabulji se u njega. "No je li on sad uope u stanju odigrati svoju ulogu?"
Bothari-Jesek slijedila je njezin pogled. "Ne u ovom stanju, izgleda da ne. Treba ga oprati, nahraniti, odmoriti. Onda emo vidjeti to se da uiniti."
"Barun Fell moda nam nee dati vremena da ga tetoimo."
"Rei emo barunu Fellu da se tuira. To e biti dovoljno blizu istini."
Tu. Hrana. Bio je tako uasno gladan da je ve pre-gladnio, odrvenjelog eluca, bezvoljnog tijela. I bilo mu je hladno.
"Mogu ti samo rei", ree Quinn, "da je on jako loa imitacija pravog Milesa Vorkosigana."
Da, to vam sve vrijeme pokuavam rei.
Bothari-Jesek stresla je glavom, vjerojatno u znak beznadnog slaganja. "Idemo", ree mu.
Otpratila ga je do neke asnike kabine, malene, ali hvala Bogu privatne. Nije bila u uporabi, ista i bezizraajna, vojniki skromna, pomalo ustajalog zraka. Pretpostavljao je da je Thorne slino smjeten, negdje u blizini.
"Uredit u da ti s Ariela poalju nekakvu istu odjeu. I poslat u ti hrane."
"Prvo hranu  molim te?" "Jasno."
"Zato si ljubazna prema meni?" Glas mu je ispao cvi-lav i sumnjiav, bojao se da to ostavlja dojam slabosti i paranoje.
Njezino se orlovsko lice zamisli. "elim znati... tko si. to si."
"Zna. Ja sam proizvedeni klon. Proizveden ba tu na Jacksonovu Skrovitu."
"Ne mislim na tijelo."
Zgrbio se automatski u obrambeni poloaj, premda je znao da to naglaava njegovu izoblienost.
"Jako si zatvoren", primijetila je. "Jako usamljen. To nije nimalo slino Milesu. Obino."
"On nije ovjek, on je gomila. Cijela jedna prokleta vojska vucara se za njim." Da ne spominjem i opasan harem. "Valjda mu se tako dopada."
Usne su joj se zakrivile u neoekivanom osmijehu. To je bilo prvi put da je vidi kako se smijei. Cijelo joj se lice promijenilo. "Mislim da mu se dopada." smijeak joj izbli-jedi. "Dopadalo mu se."
"Sve to radi za njega, zar ne. Ponaa se ljubazno jer misli da bi on tako htio." Ne za njega, ne, nikad, sve za Milesa i njegovu prokletu bratsku opsesiju.
"Dijelom." Jasno.
"Ali prvenstveno", rekla je, "zato to e me jednog dana grofica Vorkosigan upitati to sam uinila za njezinog sina."
"Pa, namjerava ga zamijeniti za baruna Bharaputru, zar ne?"
"Mark..." oi su joj se smraile nekim udnim... saaljenjem? Ironijom? Nije znao proitati. "Ona e me pitati za tebe."
Okrenula se na peti i ostavila ga samog, zapeaenog u kabini.
Istuirao se najvrelijom vodom koju je mali grija mogao proizvesti i dugo stajao u toplini suila, zaarene koe, dok nije prestao drhtati. Vrtjelo mu se od iscrpljenosti. Kad je konano izaao ispod tua, otkrio je da je netko bio u kabini i otiao, ostavivi mu odjeu i hranu. urno je navukao donje rublje, crnu dendariijsku majicu i par sivih brodskih hlaa i bacio se na veeru. Ovog puta nije se radilo o finoj posebnoj Naismith dijeti, ve o pladnju sa standardnom porcijom predvienom da krupnog i tjelesno aktivnog vojnika odri u pogonu. Daleko je to bilo
od gurmanske kuhinje, ali mu je prvi put u vie tjedana na tanjuru bilo dovoljno hrane. Pojeo je sve, kao da bi se vila koja mu je to ostavila mogla pojaviti i oteti mu ostatak. Bolnog eluca, uvalio se u krevet i legao na bok. Vie nije drhtao kao da mu je hladno i nije bio iscrpljen i pre-znojen i nesiguran od manjka eera u krvi. Ali nekakav psihiki odjek jo se uvijek poput crne plime valjao njegovim tijelom.
Bar si izvukao klonove.
Ne, Milesje izvukao klonove.
Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo...
Ovakva polovina katastrofa nije bila sjajno iskupljenje o kojem je bio sanjao. Ali to je oekivao, kakav e biti kraj? Uza sve svoje oajniko planiranje, nije predvidio nita nakon povratka s Arielom na Escobar. Na Escobar, sa smijekom i s klonovima u naruju. Zamiljao je sebe kako onda raspravlja s bijesnim Milesom, ali dotad bi ve bilo prekasno da ga Miles zaustavi. Napola je oekivao da e ga uhititi, ali bio bi poao dragovoljno. to je zaista elio?
Osloboditi se krivnje preivjelih? Prekinuti staro prokletstvo? Nitko koga si onda poznavao vie nije iv... To je bio motiv za koji je vjerovao da ga pogoni, kad je o tome uope razmiljao. Moda i nije bilo tako jednostavno. elio se osloboditi neega... U posljednje dvije godine, Miles Vorkosigan oslobodio ga je od Ser Galena i Komarranaca i onda ga jo jednom definitivno pustio na slobodu nasred londonske ulice u zoru; a nije pronaao sreu o kojoj je sanjao dok je sunjevao teroristima. Miles je slomio samo tjelesne lance koji su ga bili sputavali; oni drugi, nevidljivi, usjekli su se tako duboko daje oko njih zaraslo meso.
Sto si mislio? Ako bude junak kao Miles, da e te morati i tretirati kao Milesa ? Da e te morati voljeti ?
I tko su, uope, oni? Dendarii? Miles osobno? Ili iza Milesa, one zloslutne, fascinantne sjene, grof i grofica Vorkosigan?
Njegova slika o Milesovim roditeljima bila je mutna i nesigurna. Neuravnoteeni Galen bio ih je predstavio, omrznute neprijatelje, kao crne zloince, Komarrski Kolja i njegova napasna supruga. Ali s druge strane, zahtijevao je od Marka da ih prouava, koristei neobraene izvorne materijale, njihove spise, javne govore, privatne videosnimke. Milesovi roditelji bili su oito sloeni ljudi, nimalo sveci, ali isto je tako bilo jasno da se ne radi o zapjenjenom sadistikom pederu i ubojitoj vjetici iz Gale-novih bijesnih paranoja. U videosnimkama, grof Aral Vorkosigan pojavljivao se naprosto kao sjedokos, krupno graen ovjek neobino pozornih oiju na prilino tekom licu, bogatog, promuklog, mirnog glasa. Grofica Cordelia Vorkosigan govorila je rjee, visoka ena tamne rie kose i upadljivih sivih oiju, previe snana da je se nazove lijepom, ali toliko usredotoena i uravnoteena da djeluje predivno, premda to nije bila.
A sad je Bothari-Jesek prijetila da e ga izruiti njima...
Sjeo je i upalio svjetlo. Brzi obilazak sobe nije otkrio nita ime bi se mogao ubiti. Nikakvog oruja ni otrice  Dendarii su ga razoruali im se bio popeo na brod. Nita o to bi mogao objesiti pojas ili konop. Nije se mogao ni skuhati u tuu, budui da je nepristupaan sigurnosni senzor automatski iskljuivao vodu kad bi prela podnoljivu temperaturu. Vratio se u krevet.
Slika uurbanog niskog ovjeka koji vie dok mu prsa eksplodiraju prema van uz grimizno prskanje ponavljala mu se u glavi kao usporena snimka. Iznenadio se kad je poeo plakati. ok, to je sigurno ok kojeg je otkrila Bothari-Jesek. Mrzio sam malog pedera dok je bio iv, zato sad plaem? Apsurdno. Moda polako ludi.
Dvije noi bez sna ostavile su ga bolno tupim, ali sad nije mogao zaspati. Samo je drijemao, lebdei izmeu polovinih snova i nedavnih, prodornih sjeanja. Napola je halucinirao o tome da se nalazi na gumenoj splavi usred rijeke krvi, oajniki se borei s crvenom strujom, tako da je, kad je Quinn dola po njega nakon samo sat odmora, to zapravo bilo olakanje.
DEVETO POGLAVLJE
"to god uinio," rekao je kapetan Thorne, "ne spomi-nji betanski tretman pomlaivanja."
Mark se namrti. "Kakav betanski tretman pomlaivanja? To postoji?"
"Ne."
"Pa onda, zato bih ga spominjao?"
"Nije vano, samo ga ne spominji."
Mark je stisnuo zube, okrenuo svoj stolac prema vi-deoploi i pritisnuo kontrolnu ploicu da spusti sjedal dok mu stopala u izmama nisu dotakla pod. Bio je posve opremljen u Naismithovoj asnikoj sivoj odori. Quinn ga je obukla kao daje lutka ili zaostalo dijete. Quinn, Bothari--Jesek i Thorne zatim su mu nastavili puniti glavu gomilom ponekad proturjenih uputa o tome kako da u predstojeem razgovoru odigra Milesa. Kao da ja to ne znam. Troje kapetana sad je sjedilo svatko u svom stolcu izvan dometa videokamere u taktikoj sobi Peregrina, spremni da mu apu kroz siunu slualicu u njegovu uhu. A on je mislio da je Galen pravi lutkar. Uho ga je zasvrbjelo, nervozno je protrljao slualicu, natjeravi Bothari-Jesek da se namrti. Quinn se nije ni prestala mrtiti.
Quinn nije stala ni za trenutak. Jo je uvijek imala na sebi krvlju natopljen kombinezon. Neoekivano naslijeeno zapovjedniko mjesto operacije "katastrofa" nije joj dopustilo da se odmori. Thorne se oprao i presvukao u brodsku trenirku, ali oito jo nije odspavao. Oboma su lica bila blijeda u sjeni, preotrih crta. Quinn je natjerala Marka da uzme neki stimulans kad je, dok ga je oblaila, zakljuila da zvui previe mutno za njezin ukus. Posljedice mu se nisu sviale. Glava i oi bili su mu gotovo pretjerano isti, ali tijelo mu je bilo premoreno. Svi su se rubovi i povrine taktike sobe isticali neprirodnom istoom. Zvukovi i glasovi u njegovim uima kao da su bili bolno zaotreni, visoki i zamueni odjednom. I Quinn je uzela istu stvar, shvatio je to vidjevi kako se trza na visoko elektronsko pitanje komunikacijske opreme.
("Dobro, na redu si.") ree Quinn kroz slualicu kad je videoploa pred njim poela iskriti. Konano su svi zautjeli.
Stvorila se slika baruna Fella i ak se i on mrtio. Geo-rish Stauber, barun Fell od Kue Fell, bio je iznimka meu voama jacksonskih velikih kua utoliko to je jo uvijek nosio svoje izvorno tijelo. Starako tijelo. Barun je bio vrst, ruiasta lica, sjajne ele pokrivene starakim mrljama i uokvirene podianim rubom posve bijele kose. Svilena tunika koju je imao na sebi, u zelenoj boji njegove Kue, davala mu je izgled nekog grlatog vilenjaka. Ali u njegovim hladnim, prodornim oima nije bilo nieg vile-njakog. Miles se ne bi prestraio moi jacksonskog baruna, podsjeti se Mark. Miles se ne bi prestraio bilo ije moi ako nije podrana bar s tri cijela planeta. Njegov otac, Komarrski Kolja, jeo je jacksonske Velike kue za doruak.
On, naravno, nije Miles.
Jebe to. Ja sam Miles sljedeih petnaest minuta, u svakom sluaju.
"Dakle, admirale", zagrmi barun. "Ipak se ponovno sreemo."
"Ba." Mark je uspio sprijeiti pucanje svoga glasa.
"Vidim da ste jo uvijek ambiciozni. I slabo obavijeteni."
"Ba."
("Poni govoriti, prokletstvo",) zasiktao je Quinnin glas u njegovom uhu.
Mark proguta. "Barune Fell, uvui stanicu Fell u ovu situaciju nije bila moja izvorna zamisao. I meni se uri povui svoje snage kao to se vama uri da nas vidite kako odlazimo. I ba zato, molim vau posredniku pomo. Vi... znate da smo oteli baruna Bharaputru, pretpostavljam?"
"Tako sam uo." Jedan Fellov kapak trne se u tiku. "Malo ste se preraunali u raspoloivoj podrci, zar ne?"
"Jesam li?" Mark slegne ramenima. "Kua Fell je u osvetnikom ratu s kuom Bharaputra, zar ne?"
"Ne ba. Kua Fell je na rubu toga da zavri vendettu s Kuom Bharaputra. U posljednje vrijeme otkrili smo da nam je rat neprofitabilan. A sad sam osumnjien za sudjelovanje u vaem napadu." Barunovo mrtenje se pojaa.
"Oh..." ovu misao prekinuo je Thorneov apat: ("Reci mu daje Bharaputra iv i zdrav.")
"Barun Bharaputra je iv i zdrav", ree Mark, "a tako moe i ostati, to se mene tie. Kao posrednik, ini mi se, bili biste u dobrom poloaju da pokaete svoju dobru volju Kui Bharaputra i pomognete im da ga vrate. Ja ga elim zamijeniti  netaknutog  za samo jednu stvar, a onda idemo."
"Optimistini ste", ree Fell suho.
M>
Mark je jurio dalje. "Jednostavna, profitabilna zamjena. Baruna za mog klona."
("Brata") ispravili su ga Thorne, Quinn i Bothari-Je-sek u jedan glas.
"Klonskog brata", nastavio je Mark zlovoljno. Natjerao sije zube da se razdvoje. "Naalost, moj... brat je pogoen usred one zbrke dolje. Na svu sreu, uspjeno je zamrznut u jednoj od naih poljskih krio-komora. Ovaj, na nesreu, krio-komora je u urbi uzlijetanja sluajno ostala dolje. iv ovjek za mrtvaca; ne vidim u emu je problem."
Barun se nasmijao, prikrivi to kaljem. Tri dendariij-ska lica u sjeni bila su ukoena i ledena i nimalo zabavljena. "Ba imate zanimljiv posjet, admirale. to e vam mrtvi klon?"
("Brat"), ree Quinn ponovno. ("Miles uvijek inzi-stira.")
("Da"), podri je Thorne. ("Tako sam prvi put i otkrio da ti nisi Miles, jo na Arielu, kad sam te nazvao klonom a ti mi nisi skoio za vrat.")
"Brat", ponovi Mark iscrpljeno. "Glava nije povrijeena, krio-tretman je primijenjen gotovo istog asa. Ima dobre izglede za oivljavanje, s obzirom na sve."
("Samo ako ga dobijemo"), zarei Quinn.
"I ja imam brata", primijeti barun Fell. "On u meni ne potie takve osjeaje."
Potpuno vas razumijem, barune, pomisli Mark.
Thorne se javio u Markovom uhu: ("Govori o svom po-lubratu, barunu Ryovalu od Kue Ryoval. Izvor ove ven-dette jest sukob izmeu Fella i Rvovala. Bharaputra je u cijelu stvar upao kasnije.")
Mark je elio da moe odrezati Znam tko je Ryoval, ali nije mogao.
"Zapravo", nastavi barun Fell, "moj e brat biti uzbuen kad uje da ste ovdje. Nakon to ste mu pri svom posljednjem posjetu tako smanjili resurse, naalost, mora se ograniiti na manje napade. Ali preporuam vam da pripazite lea."
"Oh? Znai Rvovalovi agenti imaju tako slobodne ruke na stanici Fell?" zaprede Mark.
Thorne mu odobri. ("Fino. Ba kao Miles.") Fell se ukoi. "Ne ba."
Thorne proape: ("Da, podsjeti ga da si mu pomogao s njegovim bratom.")
Sto je, kvragu, Miles to radio ovdje prije etiri godine?
"Barune. Ja sam vama pomogao s vaim bratom. Vi pomozite meni s mojim i raun je izravnan."
"Teko. Jabuke razdora koje ste pri svojem posljednjem odlasku posijali izmeu nas morale su se predugo raiavati. Pa ipak... istina je da ste zadali Ryu bolji udarac nego to bih ja to mogao." Je li se to u Fellovim oima pojavila natruha odobravanja? Protrljao je svoju okruglu bradu. "Zbog toga vam dajem jedan dan da dovrite svoj posao i odete."
"I bit ete nam posrednik?" "Drat u na oku obje strane, da."
Mark je objasnio dendariijsku pretpostavku o priblinom poloaju krio-komore, opisao je i dao mu serijski broj. "Recite Bharaputrancima da vjerujemo kako je komora nekako skrivena ili preruena. I molim vas naglasite, elimo da je se vrati u dobrom stanju. Tako e biti i s njihovim barunom."
("Dobro je"), ohrabrila ga je Bothari-Jesek. ("Neka znaju da je komora previe vrijedna da bi je se unitilo, a da ne uvide da bi mogli traiti jo otkupnine.")
Fellove se usne stanje. "Admirale, vi ste otrouman ovjek, ali nisam siguran da posve razumijete kako mi rjeavamo stvari ovdje na Jacksonovu Skrovitu."
"Ali vi razumijete, barune. Zato bismo i eljeli imati vas na svojoj strani."
"Ja nisam na vaoj strani. To je moda prva stvar koju ne shvaate."
Mark polako kimne. Miles bi to shvatio, pomisli. Fel-lov stav bio je neobian. Pomalo neprijateljski. Ali ponaa se kao da me potuje.
Ne. Potuje Milesa. Prokletstvo. "Traim samo vau neutralnost."
Fell mu dobaci stisnut pogled ispod bijelih obrva. "A to je s drugim klonovima?"
"to s njima?"
"Kua Bharaputra e pitati za njih."
"Oni ne ulaze u ovu transakciju. ivot Vae Luigija trebao bi biti i vie nego dovoljan."
"Da, ini se da razmjena nije ba jednaka. to je to tako vrijedno u vaem pokojnom klonu?"
Tri glasa zapjevala su mu u uho: ("Bratu!") Mark izvue slualicu iz uha i odbaci je na stol kraj videoploe. Quinn se skoro zadavila.
"Ne mogu trgovati komadima baruna Bharaputre", odree Mark, "koliko sam god u napasti da upravo to ponem raditi."
Barun Fell podigao je punanu ruku da ga umiri. "Samo mirno, admirale. Sumnjam da e "biti neophodno ii tako daleko."
"Nadam se da ne." Mark je drhtao. "Bila bi teta da ga moram poslati natrag bez mozga. Kao klonove."
Barun Fell oito je proitao vrlo osobnu iskrenost u ovoj prijetnji i rairio je oba dlana. "Vidjet u to mogu uiniti, admirale."
"Hvala vam", proape Mark.
Barun kimne glavom; slika mu nestane. Nekim trikom, da li holovida ili stimulansa, Fellove oi kao da su ostale da bi bacile jo jedan uznemirujui pogled. Mark je nekoliko sekundi sjedio kao smrznut, sve dok se nije uvjerio da su oi nestale.
"Hu", ree Bothari-Jesek iznenaeno. "Prilino si to dobro izveo."
"Zanimljivo", ree Thorne. "Zato Fell nije zatraio plau ili udio u dobiti?"
"Moemo li mu vjerovati?"
"Ne ba vjerovati." Quinn je vrkom kaiprsta prela preko svojih bijelih zubi, grickajui. "Ali moramo imati Fellovu suradnju da bismo izili kroz skonu toku pet. Ne smijemo ga uvrijediti, ni pod koju cijenu. Mislila sam da e ga na udar na Bharaputru vie veseliti, ali izgleda da se strateka situacija promijenila otkako si ti posljednji put bilo ovdje, Bel."
Thorne se s uzdahom sloi.
Quinn nastavi: "elim da izvidi to moe doznati o trenutnom rasporedu ovdanjih snaga. to god moe utjecati na nas, sve to nam moe posluiti kao pomo. Kue Fell, Bharaputra i Rvoval i bilo to to se moe pojaviti sa strane. Neto u svemu ovome vodi me u paranoju, iako su moda u pitanju samo stimulansi. Ali prokleto sam pre-umorna da bih ovog asa vidjela o emu se radi."
"Vidjet u to mogu uiniti." Thorne kimne i povue se.
Kad su se vrata siktavo zatvorila za Thorneom, Bo-. thari-Jesek obrati se Quinn: "Jesi li sve ve prijavila Bar-rayaru?"
L
"Ne."
"Bar neto?"
"Ne. Ne elim to slati preko bilo kakvog komercijalnog komunikacijskog kanala, ak ni ifrirano. Illvan moda ovdje i ima neke tajne agente, ali ne znam tko su ni kako da ih pronaem. Miles bi to znao. A..."
"A?" Bothari-Jesek podigne obrvu.
"A jako bih rado prvo dobila krio-komoru."
"Da je gurne pod vrata zajedno s izvjeem? Ne bi ilo, Quinnie."
Quinn obrambeno slegne jednim ramenom.
Tren kasnije, Bothari-Jesek ponudi: "Ali slaem se da nita ne treba slati jacksonskim skono-kurirskim sustavom."
"Da, po onom to Illvan kae, sav je pun uhoda i to ne samo od velikih kua koje provjeravaju jedna drugu. Uostalom, Barravar nam ionako ne bi mogao pomoi sljedei dan."
"Koliko dugo", Mark proguta, "koliko u jo dugo morati igrati Milesa?"
"Ne znam!" odree Quinn. Progutala je slinu i povratila kontrolu nad svojim glasom. "Dan, tjedan, dva tjedna  barem dok ne uspijemo isporuiti tebe i krio-komoru glavnom stoeru Galaktikih poslova CarSiga na Komar-ru. Nakon toga, vie nee biti u mojim rukama."
"A kako dovraga misli da e sve to zadrati tajnom?" upita Mark podrugljivo. "Deseci ljudi znaju to se zaista dogodilo."
'"Dvoje moe sauvati tajnu ako je jedno od njih mrtvo'?" Quinn se iskesi. "Ne znam. S vojnicima e biti sve u redu, oni imaju disciplinu. Klonove mogu zadrati u izolaciji. Uostalom, svi emo biti zatvoreni na brodu dok ne
doemo do Komarra. Nakon toga... o tome u misliti kasnije."
"elim vidjeti svoje... ovaj... nae klonove. Sto ste uinili s njima", zatrai Mark odjednom.
Quinn je djelovala kao da e eksplodirati, ali Bothari--Jesek se ubaci: "Ja u ga odvesti dolje, Quinnie. I ja elim provjeriti svoje putnike."
"Pa... pod uvjetom da ga otprati natrag u njegovu kabinu kad budete gotovi. I stavi mu strau pred vrata. Ne moemo mu dopustiti da baulja po brodu."
"U redu." Bothari-Jesek izvukla gaje brzo, prije nego to se Quinn dosjeti da ga jo treba i vezati i zapuiti mu usta.
Klonove su smjestili u tri na brzinu raiena teretna skladita na Peregrinu, dva dodijeljena djeacima i jedan djevojicama. Iza Bothari-Jesek, Mark se sagnuo da proe kroz vrata i ue u jednu od mukih komora. Ogledao se oko sebe. Tri reda poljskih kreveta, vjerojatno dovuenih s Ariela, ispunjavala su prostor na podu. Samostalan poljski zahod bio je privren u jednom kutu, a poljski sklop za tuiranje improvizirano smjeten u drugom, da se potreba za kretanjem klonova po brodu svede na minimum. Napola zatvor, napola izbjegliki logor, natrpan  dok je prolazio niz red leaja djeaci su zurili u njega praznim licima zarobljenika.
Prokletstvo, ja sam vas sve oslobodio. Zar ne shvaate da sam vas oslobodio ?
Osloboenje je bilo grubo, istina. Kroz onu uasnu opsadu, Dendarii su se obilno sluili najgroznijim prijetnjama da zadre klonove pod kontrolom. Neki su klonovi spavali, iscrpljeni. Oni koji su bili oamueni budili su se s muninom i zbunjenou; jedna plaenika lijenica kre-
tala se meu njima, dijelei sinergin i utjene rijei. Stvari su bile... pod kontrolom. Suzdrane. Tihe. Ako su povjerovali naim prijetnjama, zato ne vjeruju i naim obeanjima? ak su i aktivni djeaci koji su bili dragovoljno sudjelovali u uzbuenjima opsade i borbe sad zurili u njega s obnovljenom sumnjom.
Meu njima je bio i onaj plavokosi djeak. Mark je zastao kraj njegova leaja i spustio se do njega. Bothari-Jesek prieka, promatrajui ih. "Sve ovo", Mark neodreeno mahne rukom po prostoriji, "sve je to privremeno, zna. Kasnije e biti bolje. Izvest emo vas odavde."
Oslonjen na lakat, djeak se malo povukao unatrag. Zagrizao si je usnicu. "Koji si ti?" upita sumnjiavo.
Onaj ivi, poelio je odgovoriti, ali nije se usudio, ne pred Bothari-Jesek. Mogla bi to shvatiti kao neprikladnu veselost. "Nije vano. U svakom sluaju, izvui emo vas odavde." Istina ili nije? Sad vie nije imao nikakve kontrole nad Dendariima; nad Barravarcimajo manje, ako je to zaista njihovo odredite, kako je Quinn zaprijetila. Dok je ustajao i slijedio Bothari-Jesek u ensku komoru s druge strane hodnika, preplavila gaje sumorna depresija.
Sam je raspored bio isti kao i tamo, s leajevima i sanitarnim vorom, premda je bilo malo manje natrpano, sa samo petnaest djevojaka. Jedan Dendarii dijelio je hrpu upakiranih obroka, to je prostoriji naas dalo dojam pozitivne aktivnosti i zanimanja. Bila je to narednica Taura; nije se mogao zabuniti, ak ni s lea, gledajui je u urednoj sivoj brodskoj trenirki i frikcijskim papuama. Sjedila je prekrienih nogu da smanji svoju zastraujuu visinu. Prevladavajui strah, djevojke su joj polako prilazile i ak je i doticale, naizgled zadivljeno. Od svih Dendariija, jedino se Taura nije nikad, ak ni u najgorim trenucima, obratila klonovima drukije osim ljubaznim rijeima. Sad je
imala izraz junakinje iz bajke koja pokuava pripitomiti kakve divlje ivotinje.
I u tome uspijeva. Kad se Mark pribliio, dvije klonske djevojke ak su se sakrile iza narednice, da bi provirile prema njemu preko zaklona njezinih irokih ramena. Tau-ra mu se namrtila i pogledala prema Bothari-Jesek, koja joj uzvrati kratkim kimanjem glave. U redu je. On je sa mnom.
"N-nisam oekivao da u vas vidjeti ovdje, narednice", uspije rei Mark.
"Dobrovoljno sam se prijavila za uvanje djece", zagrmi Taura. "Nisam htjela da ih netko gnjavi."
"Hoe li... to biti problem?" Petnaest predivnih djevica... pa, moda i hoe. esnaest, brojei i tebe, stigla je rugalica iz stranjeg dijela njegova mozga.
"Sad ne", ree Bothari-Jesek vrsto. "Dobro", rekao je tiho.
Naas je prouavao red leajeva. Udobno i sigurno koliko je mogue, pretpostavljao je, s obzirom na okolnosti. Ugledao je nisku platinastu plavuu kako spava na boku; meka je masa njezina isklesanog tijela provirivala kroz ruiastu tuniku. Zbunjen vlastitim zurenjem, kleknuo je i pokrio je do brade. Napola nesvjesno, ruka mu je u prolazu dotakla njezinu svilenkastu kosu. S krivnjom podigne pogled prema Tauri. "Je li dobila dozu sinergina?"
"Da. Putamo je da odspava. Kad se probudi, trebalo bi joj biti dobro."
Uzeo je jedan od zapeaenih pladnjeva s obrokom i poloio ga kraj plavuine glave, da je doeka kad se probudi. Disanje joj je bilo sporo i ravnomjerno. inilo se da ne moe vie nita uiniti za nju. Podigao je pogled i uhvatio Eurazijku kako ga promatra mudrim, zlobnim oima i brzo se okrenuo u stranu.
Bothari-Jesek dovrila je svoju inspekciju i izala, a on za njom. Zastala je da porazgovara sa straarom koji je stajao u hodniku, oboruan oamutom.
"iroki domet", govorila je. "Prvo pucaj, onda postavljaj pitanja. Svi su oni mladi i zdravi, mislim da se s ovom grupom ne mora brinuti o skrivenim bolestima srca. Ali ne vjerujem da e biti problema."
"S jednom iznimkom", ubaci se Mark. "Ona tamnokosa djevojka, vitka, vrlo markantna  izgleda da je prola nekakvo posebno pranje mozga. Nije... posve zdrava. Pazite na nju."
"Da, gospodine", ree vojnik automatski, a onda zastane i baci pogled na Bothari-Jesek. "... ovaj..."
"Narednica Taura potvruje to izvjee", ree Bothari--Jesek. "U svakom sluaju, ne elim da bilo tko od njih vrluda po mome brodu. Posve su neobrazovani. Njihovo neznanje moe biti isto tako opasno kao i neprijateljstvo. Ovaj straarski poloaj nije za ukras. Ostani budan."
Salutirali su jedno drugome. Nadvladavi reflekse, vojnik je nekako uspio ne obuhvatiti Marka. Mark pouri za dugim koracima Bothari-Jesek.
"Dakle", ree ona tren kasnije, "odobrava li na postupak s tvojim klonovima?" Nije bio do kraja siguran je li joj glas ironian.
"Zasad, nitko ne bi mogao uiniti nita vie za njih." Zagrizao se za jezik, ali otvoren ispad svejedno je provalio iz njega. "Prokletstvo, nije fer!"
Bothari-Jesek podigla je obrve, koraajui niz hodnik. "to nije fer?"
"Ja sam spasio tu djecu  odnosno, mi smo ih spasili, vi ste ih spasili  a ponaaju se kao da smo nekakvi zloinci, otimai, udovita. Uope nisu sretni."
"Moda... e ti morati biti dovoljno to to si ih spasio. Zahtijevati da budu i sretni zbog toga moda ne spada u tvoju nadlenost... junae mali." Glas joj je sad bio sigurno ironian, ali, udno, u njemu nije bilo nimalo poruge.
"ovjek bi oekivao bar malo zahvalnosti. Vjere. Priznanja. Neto."
"Povjerenja?" rekla je tiho.
"Da, povjerenja! Bar od nekih. Zar nikome od njih nije jasno da smo iskreni?"
"Proli su kroz poprilinu traumu. Ja na tvom mjestu ne bih oekivala previe, bar dok ne dou u priliku da vide jo neke dokaze." Zastala je i govorom i korakom i okrenula se prema njemu. "Ali ako to ikad otkrije  ako ikad otkrije kako jednog traumatiziranog, paranoinog, priglupog klinca koji nita ne zna navesti da ti vjeruje  reci Milesu. Njemu to hitno treba."
Mark zastane, zapanjen. "Je li to... mislila si na mene?" upitao je, suhih usana.
Pogledala je preko njegove glave, po praznom hodniku i osmjehnula se gorkim, izluujuim smijekom. "Doma si." Izraajno je pokazala glavom na vrata njegove kabine. "Ostani tu."
Konano je zaspao i dugo spavao, premda mu se, kad ga je Quinn dola probuditi, inilo da nije bilo dovoljno dugo. Mark nije bio siguran je li Quinn imalo odspavala, premda se konano oprala i presvukla u svoju asniku dnevnu odoru. Ve se bio poeo pitati namjerava li nositi krvlju umrljan kombinezon sve dok ne vrate krio-komo-ru, kao kakav zavjet. ak i bez borbene odore, isijavala je uznemirujuu otrinu, crvenih oiju i sva napeta.
"Idemo", zarei. "Mora opet razgovarati s Fellom. Vue me za nos. Poinjem se pitati je li mogue daje on u dosluhu s Bharaputrom. Ne shvaam, stvari se ne slau."
Opet ga je odvukla u taktiku sobu, premda se ovog puta nije oslanjala na slualicu, ve ostane tik do njegova lakta. Nekom bi vanjskom promatrau djelovalo kao da se postavlja u ulogu tjelesnog uvara i glavne pomonice; sve to je Mark mogao smisliti bilo je kako je to pogodan poloaj da ga zagrabi za kosu i prereze mu grlo.
Kapetanica Bothari-Jesek sjela je uz njih, u isti stolac kao i prije, tiho ih promatrajui. Gledala je Quinnin izmuen izgled s izrazom zabrinutosti, ali nije nita rekla.
Kad se Fellovo lice opet pojavilo iznad videoploe, njegova je boja bila oito vie izazvana bijesom nego dobrim raspoloenjem. "Admirale Naismith. Rekao sam kapetanici Quinn da u seja javiti vama kad budem imao vrstih informacija."
"Barune, kapetanica Quinn... slui meni. Molim vas da oprostite bilo kakvu nezgrapnost s njezine strane. Ona samo, ovaj, vjerno odraava moju vlastitu zabrinutost." Milesov tipino obilan rjenik ispunio mu je usta kao brano. Quinnini prsti zabili su mu se u rame, tiho bolno upozorenje da se ne zanese previe. "Kakve nam, recimo to tako, ne-vrste informacije moete ponuditi?"
Fell se zavali u svome sjedalu, namrten ali i umiren. "Iskreno, Bharaputranci ne mogu pronai vau krio-ko-moru."
"Mora biti tamo", sikne Quinn.
"Daj, daj, Quinnie." Mark je potapa po ruci. Stisnula ga je kao kripac. Nosnice su joj se ubilaki rairile, ali uspjela je procijediti slabaan lani osmijeh za holovid. Mark se okrene natrag Fellu. "Barune  po vaoj procjeni je li mogue da Bharaputranci lau?"
,gpV
"Mislim da ne."
"Imate li kakve neovisne potvrde za to miljenje? Nekog ovjeka na terenu, ili to takvo?"
Barunove usne se iskrive. "Zaista, admirale, ne bih mogao rei."
Naravno da ne. Protrljao si je lice, naismithovska kretnja zamiljenosti. "Moete li nam rei bilo to odreenije o tome to Bharaputranci poduzimaju?"
"Zapravo, trenutno prevru cijeli svoj medicinski kompleks. Svi slubenici i sve snage sigurnosti koje su doveli radi vaeg su napada zaposleni na pretraivanju."
"Je li mogue da je to samo velika predstava da se nas zavara?"
Barun zastane. "Ne", ree konano. "Zbilja trae kao ludi. Na svim razinama. Jeste li svjesni..." odluno je udahnuo, "kakve bi posljedice vaa otmica baruna Bhara-putre, ako ne bude kratkorona, mogla imati na odnos snaga meu velikim kuama Jacksonova Skrovita?"
"Ne, kakve?"
Barunova brada se podigne, otro je promotrio Marka u potrazi za znakovima sarkazma. Okomite bore izmeu njegovih oiju produbile su se, ali odgovorio je ozbiljno. "Morali biste biti svjesni da se vrijednost vaeg taoca s vremenom moe smanjiti. Na elu jedne velike kue, pa ak ni u nekoj od manjih kua, mjesto voe ne moe dugo ostati prazno. Uvijek postoje skupine mlaih ljudi koji ekaju, moda potajno, priliku da jurnu i popune prazninu. ak i uz pretpostavku da Lotus uspije navesti najodanijeg pomonika Vae Luigija da privremeno zauzme i zadri elni poloaj  kako vrijeme prolazi, mora mu pasti na pamet da e povratak njegova gospodara znaiti pad poloaja usprkos nagradi. O velikim kuama treba razmiljati kao o mitolokim hidrama. Odsijee joj glavu, a jo m se
sedam izdvoji iz presjeenog vrata  i pone gristi jedna drugu. S vremenom, preivjet e samo jedna. U meuvremenu, kua slabi, a sva njezina stara saveznitva i pogodbe dolaze u sumnju. Kaos se iri i obuhvaa i saveznike kue... takve nagle promjene ovdje nisu dobrodole. Nikome." A najmanje barunu Fellu, shvatio je Mark.
"Osim moda vaim mlaim kolegama", predloi Mark.
Odmahivanje Fellove ruke rijeilo je pitanje mlaih kolega. Ako ele mo, kao daje rekao, neka smiljaju urote i mue se i ubijaju za svoj poloaj kao to je i on uinio.
"Pa, ja nemam elje da zadrim baruna Bharaputru dok mu ne proe vijek trajanja", ree Mark. "Nemam nikakve osobne potrebe za njim, izvan ovog konteksta. Molim vas, recite kui Bharaputra da se pouri pronai moga brata, ha?"
"Nije im potrebna takva uputa." Fell gaje hladno promatrao. "Budite svjesni, admirale, ako ova... situacija ubrzo ne doe do zadovoljavajueg rjeenja, stanica Fell nee vas moi zatititi."
"Ovaj... odredimo to znai ubrzo." "Vrlo brzo. Kroz jo jedan dnevni ciklus."
Stanica Fell nedvojbeno je raspolagala dovoljnim snagama da izbaci dva mala dendariijska broda kad joj god padne napamet. Izbaci, ili neto jo gore. "Shvaam. Ovaj... a stoje s prolazom do skone toke pet?" Ako stvari krenu krivo...
"To... za to emo se moda morati posebno dogovoriti."
"Kako?"
"Ako jo uvijek budete imali svoga taoca... ne bih volio da odvedete Vau Luigija izvan jacksonskog lokalnog svemira. A u poloaju sam da se za to pobrinem."
Quinnina aka udarila je pokraj videoploe. "Ne!" povie. "Nikako! Barun Bharaputra je jedina karta koju imamo da dobijemo ma, da dobijemo krio-komoru. Neemo ga predati!"
Fell je ustuknuo. "Kapetanice!" prigovorio je.
"Sigurno emo ga uzeti sa sobom ako budemo prisiljeni na odlazak", zaprijeti Quinn, "a vi se svi moete objesiti. Ili ga moemo poslati na etnju od skone toke pet, ali bez svemirskog odijela. Ako ne dobijemo tu krio-komoru  pa, imamo mi i boljih saveznika od vas. I jo manje obzirnih. Nee im biti stalo do vaih profita, ili vaih dogovora, ili vae ravnotee snaga. Jedino pitanje koje e oni postaviti bit e da li da krenu od sjevernog pola i pale prema dolje, ili od junog i pale prema gore!"
Fell se ljutito namrti. "Ne budite smijeni, kapetanice Quinn. Govorite o jednoj planetarnoj snazi."
Quinn se nagne prema kameri i zarei: "Barune, govorim o snazi nekoliko planeta."
Zapanjena, Bothari-Jesek uurbano potegne rukom preko svoga grla. Prestani, Quinn!
Fellove oi postale su tvrde i sjajne kao krhotine stakla. "Blefirate", ree konano.
"Ne blefiram. Vjerujte, ne blefiram."
"Nitko ne bi uinio tako neto za jednog ovjeka. Jo manje za jednog mrtvaca."
Quinn zastane. Markova ruka prekrila je njezinu na njegovom ramenu i vrsto stisnula, govorei, Smiri se, prokleto mu bilo. Bila je na korak od toga da izda ono za to je njemu zaprijetila smru. "Moda ste i u pravu, barune", ree konano. "Molite se da ste u pravu."
Nakon dugog trenutka tiine, Fell blago upita: "A tko je zapravo taj va bezobzirni saveznik, admirale?"
Nakon podjednako duge pauze, Mark podigne pogled i slatko ree: "Kapetanica Quinn je blefirala, barune."
Fell povue usne u vrlo suh osmijeh. "Svi Kreani lau", ree blago. Ruke su mu krenule prekinuti kontakt; njegova slika izblijedila je u uobiajenoj izmaglici iskrica. Ovog puta, kao da je njegov smijeak ostao dulje, bez ostatka tijela.
"Ba fino, Quinn", zarei Mark u tiinu. "Upravo si obznanila barunu Fellu koliko bi zaista mogao dobiti za tu krio-komoru. A moda i od koga. Sad imamo dva neprijatelja."
Quinn je disala teko kao da je optrala nekoliko kilometara. "Nije nam neprijatelj; nije nam prijatelj. Fell slui Fellu. Zapamti to, jer on to nikad ne zaboravlja."
"Ali, da li Fell lae ili naprosto prenosi lai Kue Bharaputra?" upita Bothari-Jesek polako. "Kakvu bi zasebnu zaradu Fell mogao izvui iz svega ovoga?"
"A moda lau i jedni i drugi?" ree Quinn.
"to ako nitko ne lae?" upita Mark uzrujano. "Jeste li pomislile i na to? Sjetite se to je Norwood"
Prekinulo ga je zujanje pagera. Quinn spusti ruke na komkonzolu da poslua.
"Quinn, ovdje Bel. Onaj kontakt kojeg sam pronaao pristaje da se nae s nama u Arielouom pristanitu. Ako eli biti prisutna kod ispitivanja, mora odmah doi."
"Da, u redu, dolazim, Quinn gotovo." Okrenula se, iscrpljeno i pola prema vratima. "Elena, pobrini se da on", trzaj palca, "ostane u svojoj kabini."
"Aha, da, nakon to porazgovara s tim stoje dovukao Bel, malo se odmori, Quinnie, dobro? Ne moe vie. Skoro ti je puklo, sad maloprije."
Quinnin dvoznani pozdrav priznao je koliko je to istina, no bez ikakvih obeanja. Kad je Quinn izala, Bothari-
-Jesek okrenula se svojoj konzoli da narui kapsulu za prijevoz osoblja tako da bude spremna im Quinn stigne do terminala.
Mark je ustao i proetao kroz taktiku sobu, ruku briljivo zaguranih u depove. Desetak stvarnih i holo-shematskih prikaznih zaslona na razliitim konzolama bilo je mirno i utihlo. Komunikacijski i ifrantski sustav leao je u tiini. Zamislio si je taktiki centar pod punom spremom, iv i bljetav i pun kaosa, na putu za bitku. Zamislio je neprijateljsku vatru kako otvara brod kao konzervu, sav taj ivot razmrskan i spaljen i prosut u teku radijaciju i vakuum svemira. Recimo vatrom iz stanice Fell na skonoj toki pet, dok se Peregrine bori da pobjegne. Stresao se od munine.
Zastao je pred zakljuanim vratima sobe za sastanke. Bothari-Jesek sad je bila zaposlena nekim drugim razgovorom, neka odluka povezana s osiguranjem njihova sidrita na stanici Fell. Znatieljan, poloio je dlan na pe-atnu ploicu. Donekle na njegovo iznenaenje, vrata su se posluno otvorila. Ako je dendariijsko vrhunsko osiguranje jo uvijek priputalo otisak dlana mrtvog ovjeka, netko bi se morao pozabaviti s malo reprogramiranja. Puno reprogramiranja  Miles je sigurno imao sve podeeno tako da moe proi kroz sve to u floti postoji. To bi bio njegov stil.
Bothari-Jesek podigla je pogled, ali nije nita rekla. Shvativi to kao preutno doputenje, Mark ue u sobu za sastanke i krene oko stola. Dok je koraao, svjetla su se palila. Thorneove rijei, izgovorene ba ovdje, odzvanjale su mu u glavi. Norivoodje rekao da e se admiral izvui ak i ako njima to ne uspije. Do koje su mjere Dendarii ispitali dnevnike povrinske misije? Sigurno je netko ve proao kroz sve njih nekoliko puta. Sto bi on to mogao vidjeti to su oni propustili? Oni poznaju svoje ljude i
svoju opremu. Ali ja poznajem medicinski kompleks. Ja poznajem Jacksonovo Skrovite.
Pitao se koliko e ga daleko odvesti njegov dlan. Sjedne u Quinnin stolac; naravno, dosjei su mu se otvorili, podatniji njegovu dodiru nego bilo koja ena. Pronaao je zapise iz povrinske misije. Norwoodovi podaci bili su izgubljeni, ali Tonkin je dio vremena bio s njim. Stoje Tonkin vidio? Ne arene crte na mapi, ve stvarno, oima i uima? Postoji li i takav zapis? Zapovjedniki ljem je vodio i takav dnevnik, to je znao, ako to mogu i vojniki ljemovi  aha. Tonkinov video i audiozapis krenuo je konzolom pred njegovim zadivljenim oima.
Kad ga je pokuao pratiti, gotovo ga je odmah zaboljela glava. Nije to bio uravnoteen i doraen zapis video-kamere. Nikakvog polaganog venkanja, ve naprosto tr-zavi, kratki pogledi stvarnih pokreta glavom. Usporio je prikaz gledajui samog sebe u predvorju dizalne cijevi, nizak, uzrujan ovjek u sivom maskirnom odijelu, bljetavih oiju na skamenjenom licu. Zar stvarno tako izgledam? Pod prostranom uniformom, nepravilnosti njegova tijela nisu bile tako uoljive kao to je bio mislio.
Sjeo je iza Tonkinovih oiju i zajedno s njim proao kroz uurbani labirint Bharaputrinih zgrada, tunela i hodnika, cijelim putem do posljednje borbe, na kraju. Tonkin je tono citirao Norwooda; bilo je zabiljeeno na videoza-pisu. Ali pogrijeio je u vremenu: po objektivnom satu u ljemu, Norwooda nije bilo tono jedanaest minuta. Nor-woodovo zajapureno lice se vratilo, teko diui, a njegov uurbani smijeh zvuao je  a, as kasnije, udar granate, eksplozija  gotovo pobjedniki. Mark uurbano iskljui video i baci pogled na sebe, kao da je napola oekivao da e opet biti obiljeen jo jednim samrtnim pljuskom krvi i modane tvari.
Ako i ima kakvog traga, to e biti ranije. Opet je pokrenuo program od rastanka u predvorju. Dok je trei put prolazio istu stvar, usporio je prikaz do kraja i iao korak po korak, ispitujui sve. Strpljiva, podrobna usredotoenost u kojoj je zaboravljao na sebe bila je gotovo ugodna. Sitne pojedinosti  u njima se ovjek mogao izgubiti, anestetik za bol u mozgu.
Imam te, proaptao je. Bljesnulo je tako brzo da se gotovo nije moglo primijetiti pri normalnoj brzini. Kratki pogled na znak na zidu, strelica na poprenom hodniku oznaena sa Slanje i primanje.
Podigao je pogled i vidio kako ga Bothari-Jesek promatra. Koliko je dugo ve tamo sjedila? Udobno se zavalila, dugih nogu u izmama prekrienih na glenjevima, dugih skupljenih prstiju. "to ima?" upita tiho.
Pozvao je holokartu zgrada s Norwoodovim i Tonkino-vim crtama prolaza koje su svjetlucale unutar njih. "Ne ovdje", pokazao je, "ve tamo." Pokazao je kompleks posve odvojen od puta kojim su Dendarii bili proli s krio--komorom. "Tamo je Norwood otiao. Kroz ovaj tunel. Siguran sam! Vidio sam taj pogon  proao sam cijelu tu zgradu. Kvragu, znao sam se tamo s prijateljima igrati skrivaa, sve dok nas uvari nisu natjerali da prestanemo. Imam tu predodbu u glavi tako jasno kao da mi se video iz Norwoodova ljema vrti tu na stolu. Odvezao je krio--komoru dolje do Slanja i primanja iposlaojuje!"
Bothari-Jesek sjedne uspravno. "Je li to mogue? Imao je tako malo vremena!"
"Ne samo da je mogue  lako je! Oprema za pakiranje potpuno je automatska. Sve to je trebalo napraviti bilo je da stavi krio-komoru u stroj za pakete i pritisne prekida. Roboti bi je ak i prenijeli u ukrcajni terminal. To je jako prometno mjesto  prihvaa se oprema za cijeli kompleks, isporuuje se sve, od diskova s podacima do
zamrznutih dijelova tijela za presaivanje i fetusa za genetiki inenjering i opreme za spasilake ekipe. Pa tako, recimo i krio-komore. Sve ivo! I radi se dvadeset i etiri sata dnevno, a sigurno su ih evakuirali na brzinu kad je poeo na napad. Oprema za pakiranje sigurno je jo radila. Norwood je mogao na kompjuteru napraviti naljepnicu s adresom. Nalijepi je na paket, sve preda robotu  i onda, ako je bio pametan, a mislim da jest, jo je samo izbrisao zapis o adresi. I otrao natrag do Tonkina."
"Dakle krio-komora sjedi zapakirana dolje u nekakvom ukrcajnom terminalu! ekaj da Quinn to uje! A valjda bismo i Bharaputrancima trebali rei gdje da trae..."
"Ja..." Podigao je ruku daje zaustavi. "Ja mislim..."
Pogledala ga je i spustila se natrag u stolac, suenih oiju. "to ti misli?"
"Proao je gotovo cijeli jedan dan otkako smo poletjeli. Vie od pola dana otkako smo Bharaputrancima rekli da trae krio-komoru. Da ta komora jo sjedi u nekakvom terminalu, mislim da bi je Bharaputranci dosad ve pronali. Automatski sustav slanja je djelotvoran. Ja mislim da je komora ve poslana, moda u roku od sat vremena. Mislim da Bharaputranci i Fell govore istinu. Sigurno su ivi izludjeli. Ne samo da dolje nema krio-komore, nemaju ak ni pojma kamo je otila!"
Bothari-Jesek sjedila je ukoeno. "A mi?" upita. "Boe moj. Ako si u pravu  mogla bi biti na putu bilo kamo. Na teretnjaku koji izlazi kroz bilo koju od dvadeset tran-sfernih stanica  dosad je ve mogla skoitil Simona II-lyana trefit e srce kad mu to javimo."
"Ne. Ne bilo kamo", ispravi je Mark briljivo. "Mogla je biti poslana samo na neko mjesto koje je poznavao medicinski asnik Norwood. Neko mjesto kojeg se mogao sjetiti ak i u okruenju, odsjeen od svojih i pod paljbom."
Obliznula je usne, razmiljajui o ovome. "U redu", ree konano. "Gotvo bilo kamo. Ali bar moemo poeti pogaati, prouavajui Norwoodov dosje." Opet se zavalila u sjedalo, prouavajui ga ozbiljnim pogledom. "Zna da ti sasvim dobro ide kad si sam u tihoj sobi. Nisi glup. Nije mi bilo jasno kako bi mogao biti. Samo nisi tip za terenskog asnika."
"Nisam tip ni za kakvog asnika. Mrzim vojsku."
"Miles oboava rad na terenu. Ovisan je o adrenalinu."
"Ja to mrzim. Mrzim se bojati. Ne mogu razmiljati kad sam prestraen. Smrznem se kad ljudi viu na mene."
"Ali inae moe razmiljati... Koliko vremena provodi u prestraenu stanju?"
"Veinu", priznao je smrknuto.
"Pa onda zato..." oklijevala je, kao da vrlo paljivo bira rijei, "zato stalno pokuava biti Miles?"
"Ne pokuavam, vi ste me natjerale da ga igram!" "Nisam mislila sad. Mislila sam openito." "Nemam pojma o emu pria."
DESETO POGLAVLJE
Dvadeset sati kasnije, dva dendariijska broda odvojila su se od stanice Fell i okrenula se prema skonoj toki pet. Nisu bili sami. Pratnja od nekih pet-est brodova osiguranja Kue Fell slijedila ih je u stopu. Fellove letjelice bile su ratni brodovi predvieni samo za lokalni svemir, bez Necklinovih klipova i druge opreme za skok kroz cr-votoinu; energija koja se tako utedjela bila je pretoena u zapanjujuu lepezu oruja i titova. Brodovi-gorile.
Konvoj je s diskretne udaljenosti pratila ijedna bhara-putranska krstarica, vie jahta nego ratni brod, pripremna da, prema dogovoru, prihvati konani transfer baruna Bharaputre, u svemiru kraj Fellove stanice kod skone toke pet. Naalost, Milesova krio-komora nije bila na njoj.
Quinn se umalo slomila prije nego to je prihvatila neizbjeno. Bothari-Jesek doslovno ju je pritisnula uza zid za vrijeme njihova zadnjeg privatnog razgovora u sobi za sastanke.
"Neu ostaviti Milesa!" zavijala je Quinn. "Prije u ono kopile Bharaputru baciti u svemir!"
"Gledaj", zasike Bothari-Jesek, guvajui Quinninu jaknu u svojoj aci. Da je ivotinja, pomislio je Mark, ui bi joj sad bile posve priljubljene uz glavu. Skutrio se u svome stolcu i trudio se biti sasvim malen. Jo manji. "Ni
meni se ovo ne svia, jednako kao ni tebi, ali situacija je nadila nae sposobnosti. Miles oito nije u Bharaputri-nim rukama i na putu je bogzna kamo. Treba nam pojaanje; ne ratni brodovi, ve trenirani obavjetajci. Cijela gomila njih. Treba nam Illvan i CarSig, jako nam trebaju i trebaju nam to prije. Vrijeme je da se povuemo. to prije odemo odavde to se prije moemo vratiti."
"Ja u se vratiti", zakle se Quinn.
"To e biti stvar izmeu tebe i Simona Illvana. Kunem ti se, njemu e biti jednako tako stalo da pronae krio-ko-moru kao i nama."
"Illvan je jedan obini barravarski..." zamucalaje, traei rije, "birokrat. Ne moe mariti za to kao mi."
"Nemoj se u to kladiti" proape Bothari-Jesek.
Na kraju, prevladala je Bothari-Jesek, Quinnine obveze prema ostatku Dendariija i logika situacije. I tako je Mark odjenuo asniku sivu odoru, iskreno se molei da to bude njegov posljednji javni nastup u ulozi admirala Milesa Naismitha, da prati prijevoz njihova taoca do shut-tlea Kue Fell. to god se nakon toga dogodi s Vaom Lui-gijem bit e stvar baruna Fella. Mark se mogao samo nadati da e se raditi o neem neugodnom.
Bothari-Jesek osobno je dola otpratiti Marka iz njegove zatvorske kabine do hodnika terminala u koji je trebao pristati Fellov shuttle. Djelovala je jednako mirno kao i uvijek, premda iscrpljeno, i, za razliku od Quinn, ograniila je svoju kritiku njegove pojave u Milesovoj odori na to da rukom popravi znakove na njegovom ovratniku. Kapu-ti odore bio je prostran i sputao se dovoljno da prekrije uski struk hlaa, i to kako mu je trbuh ve poeo viriti preko pojasa. Otro je povukao jaknu prema dolje i slijedio kapetana Peregrina kroz njezin brod.
"Zato to moram uiniti?" upitao je nezadovoljno.
"To nam je posljednja prilika da definitivno dokaemo Vai Luigiju da si ti Miles Naismith a daje... ono u krio--komori samo klon. Za sluaj da krio-komora nije otila s planeta i za sluaj da je, gdjegod bila, Bharaputra pronae prije nego mi."
Stigli su u hodnik terminala istovremeno kad i nekolicina teko oboruanih dendariijskih tehniara, koji su zauzeli svoje poloaje kraj pristajnih hvataljki. Barun Bharaputra pojavio se ubrzo nakon njih, u pratnji oprezne Quinn i dvojice nervoznih dendariijskih straara. Straari su, zakljui Mark, prvenstveno bili ukras. Prava snaga i prava prijetnja, glavne figure na ovoj ploi, bile su skona stanica pet i brodovi Kue Fell koji su je podravali. Zamislio ih je u svemiru oko dendariijskih brodova. ah. Je li barun Bharaputra kralj? Mark se osjeao kao pijun pre-ruen u lovca. Vaa Luigi nije se obazirao na straare, s pola je oka promatrao crnu kraljicu Quinn, ali iznad svega motrio je otvor za shuttle.
Quinn salutira Marku. "Admirale."
Uzvratio je salutiranjem. "Kapetanice." Stao je u paradni poloaj voljno, kao da nadgleda cijelu operaciju. Treba li se upustiti u razgovor s barunom? ekao je da Vaa Luigi zapone. Barun je samo ekao, s uznemirujue kontroliranim strpljenjem, kao da mu vrijeme ne prolazi istim tempom kao Marku.
Bez obzira na to koliko su nadjaani, Dendarii su bili samo nekoliko minuta udaljeni od bijega. im se transfer zavri, Peregrine i Ariel mogu skoiti i klonovi e biti izvan smrtonosnog dohvata Kue Bharaputra. Toliko je ipak postigao, potpuno pogreno i zbrkano preko svake mjere, ali uspio je. Male pobjede.
Konano se zauo udarac pristajnih hvataljki dok su lovile i uvrivale svoj plijen, a zatim i siktanje fleksi-ci-jevi. Dendarii su nadgledali irenje vrata i stali mirno. S
i
druge strane vrata, ovjek odjeven u sivu odoru Kue Fell, s kapetanskim znakovljem i poduprt i sam dvojicom ukrasnih straara, otro je kimnuo i predstavio sebe i svoju izvornu letjelicu.
Uoio je Marka kao najvieg prisutnog asnika i salutirao mu. "Pozdravi od baruna Fella, admirale Naismith i barun vam vraa neto to ste sluajno zaboravili poni-jeti."
Quinn je problijedila od nade; Mark se mogao zakleti da joj je srce stalo. Fellov kapetan odstupio je od vrata. Ali kroz njih nije prola arko eljena krio-komora na lebde-oj paleti, ve skupina od tri mukarca i dvije ene u civilnoj odjei, s izrazima koji su varirali od nelagode, bijesa i jada. Jedan je ovjek epao oslanjajui se na drugog.
Quinnine uhode. Skupina dendariijskih dobrovoljaca koje je bila pokuala prokrijumariti na stanicu Fell kako bi nastavili s potragom. Quinnino lice pocrvenjelo je od ponienja. Ali podigla je bradu i mirno rekla: "Zahvalite barunu Fellu na brizi."
Fellov kapetan prihvatio je poruku salutirajui, uz kiselkast osmijeh.
"Izvjea to prije", dahnula je Quinn i otpustila nesretnu skupinu kimanjem glave. Otili su, praeni Bo-thari-Jesek.
Fellov kapetan najavio je: "Spremni smo ukrcati naeg putnika." Uredno, nije stao na Peregrine, ve ostane ekati. Jednako tako uredno, dendariijski su se straari i Quinn udaljili od baruna Bharaputre, koji je uzdigao svoju etvrtastu bradu i krenuo naprijed.
"Gospodaru! ekajte mene!"
Prodoran vrisak iza njih natjerao je Marka da se naglo okrene. I barunove oi rairile su se od iznenaenja.
Ona eurazijska djevojka, zapletene kose, izjurila je iz jednog poprenog hodnika i pohitala naprijed. Drala se za ruke s kloniranom platinastom plavuom. Poput jegulje, prola je pokraj dendariijskih straara, koji su bili prepametni da bi u ovako opasnom trenutku izvukli oruje, ali nisu bili dovoljno brzi da je uhvate. Malena plavua nije bila tako atletski nastrojena, napola izgubivi ravnoteu s jednom rukom ispod grudi, sva zadihana, plavih oiju rairenih od straha.
Mark ju je u sebi ve vidio ispruenu na operacijskom stolu, briljivo zadignute koe na tjemenu  zujanje kirurke pile koja prolazi kroz kost, polagano razdvajanje ivih neurona u modanom tkivu i posljednje podizanje mozga, kao dar, um, pamenje, osobnost, rtva nekom mranom bogu, u akama maskiranog udovita zatienog rukavicama
Dohvatio ju je oko koljena. Njezina sitna ruka istrgla se iz stiska tamnokose djevojke, pala je naprijed na palubu. Ispustila je krik i nastavila plaui, udarajui ga, okreui se i upajui dok se nije okrenula na lea. Prestravljen da e mu se oteti, povukao se gore sve dok nije leao preko nje punom svojom teinom. Koprcala se pod njim bez uspjeha; nije ak ni dovoljno znala da ga pokua koljenom pogoditi izmeu nogu. "Stani. Stani, za ime boga, ne elim te povrijediti", promrmljao joj je u uho, kroz usta puna miomirisne kose.
Druga se djevojka u meuvremenu uspjela baciti u otvor shuttlea. Kapetan Kue Fell zbunio se njezinim dolaskom, ali ne i pred Dendariima; smjesta je potegao dis-ruptor ivaca, odbijajui prvi instinktivni korak Quinni-nih ljudi. "Stanite smjesta. Barune Bharaputra, stoje to?"
"Gospodaru!" vikala je Eurazijka. "Povedite me sa sobom, molim vas! elim se spojiti s mojom gospom! elim! elim!"
"Ostani na onoj strani", savjetovao joj je barun mirno. "Tamo ti ne mogu nita."
"Iskuaj me" poela je Quinn, kreui naprijed, ali barun podigne ruku, blago svinutih prstiju. Nije to bila ni pesnica ni prostaka gesta, ali je nekako djelovalo pomalo uvredljivo.
"Kapetanice Quinn. Siguran sam da ne elite izazvati incident i odgoditi svoj odlazak. Jasno je da se djevojka odluila svojom slobodnom voljom."
Quinn je oklijevala.
"Ne!" povie Mark. Uspentrao se na noge, povukao plavuu za r.obom i ugurao je u ruke najkrupnijeg Denda-riija. "Dri je." Okrenuo se i proao kraj baruna Bhara-putre.
"Admirale?" Barun podigne jednu blago ironinu obrvu.
"Ti nosi leinu", zarei Mark. "Ne obraaj mi se." Zateturao je naprijed, ispruenih ruku, da se suoi s tamnokosom djevojkom preko tog malog, uasnog, politiki znaajnog procijepa. "Djevojko..." nije joj znao ime. Nije znao to da kae. "Ne idi. Ne mora ii. Ubit e te."
Sve uvjerenija u vlastitu sigurnost, premda jo uvijek iza Fellova kapetana i izvan dohvata bilo kakvog Denda-riija, djevojka je zabacila kosu i slavodobitno se nasmijeila Marku. Oi su joj gorjele. "Spasila sam svoju ast. Sasvim sama. Moja ast je moja gospa. Ti nema asti. Svinjo! Moj ivot je rtva... vea nego to ti moe i zamisliti. Ja sam cvijet na njezinom oltaru."
"Ti si prokleto blesava, Ruice", ree Quinn grubo.
Brada joj se podigla, usne stanjile. "Doite, barune", pozvala je hladno. Teatralno isprui ruku.
Barun Bharaputra slegnuo je, kao da hoe rei Sto se moe? i krenuo prema otvoru. Nijedan Dendarii nije po-
digao oruje; Quinn to nije naredila. Mark nije imao oruja. Okrenuo se k njoj, sav tjeskoban. "Quinn..."
Teko je disala. "Ako sad ne skoimo, mogli bismo sve izgubiti. Ostani miran."
Vaa Luigi zastao je u procjepu, s rukom na zatvarau vrata, jednom nogom jo uvijek na palubi Peregrina i okrenuo se natrag k Marku. "Ukoliko se pitate, admirale  ona je klon moje ene", zaprede. Podigao je desnu ruku, polizao vrh kaiprsta i njime dotakao Markovo elo. Dodir je ostavio hladno mjesto. Brojanje bodova. "Jedan za mene. etrdeset i devet za vas. Ako se ikad usudite vratiti ovamo, obeajem vam, izjednait u rezultat tako da ete moliti za smrt." Do kraja je uao u shuttle. "Ugodan dan, kapetane, hvala vam na strpljenju..." Vrata su se zatvorila preko ostatka pozdrava za straare njegova suparnika ili saveznika.
Tiinu je naruavao samo krckavi zvuk otvaranja hva-taljki i beznadno, naputeno plakanje klonirane plavue. Toka na Markovu elu svrbjela je kao led. Protrljao ju je nadlanicom kao da napola oekuje da se smrska.
Koraci u frikcijskim papuama bili su gotovo neujni, ali ovi su bili dovoljno teki da zaljuljaju cijelu palubu. Narednica Taura uletjela je u hodnik terminala. Ugledala je kloniranu plavuu i viknula preko ramena: "Evo jo jedne! Jo samo dvije nedostaju!" Jo jedan vojnik zadihano je stigao za njom.
"to se dogodilo, Taura?" uzdahne Quinn.
"Ona djevojka, ona je voa. Ona pametna", rekla je Taura s mukom se zaustavljajui. Dok je govorila, oi su joj provjeravale poprene hodnike. "Napriala je djevojkama nekakve gluposti o tome da smo mi zapravo robovski brod. Uvjerila je njih deset da se odmah pokuaju osloboditi. Straar je oamutio tri, ostalih sedam se ratrkalo. Uhvatili smo ih etiri. Uglavnom se samo skrivaju, ali
mislim daje ona dugokosa imala suvisao plan da stigne do kapsula za osoblje prije nego to skoimo. Poslala sam strae kod kapsula, za svaki sluaj."
Quinn bezizraajno opsuje. "Pametno, narednice. Strae su sigurno uspjele, jer se ona pojavila ovdje. Naalost, naletjela je ravno na baruna Bharaputru za vrijeme razmjene. Otila je s njim. Uspjeli smo dograbiti onu drugu prije nego stoje prela prijeko." Quinn glavom pokae na plavuu, iji se pla sveo na mrkanje. "Tako da traite jo samo jednu."
"Kako" naredniine oi naas su zbunjeno prele preko hodnika terminala. "Kako to da ste to dopustili, gospoo?"
Quinnino lice bilo je bezizraajna maska. "Zakljuila sam da ne mogu zbog nje zapoeti bitku."
Naredniine pandaste ruke trgnule su se od zbunjenosti, ali preko napuenih usana nije prela nikakva kritika na raun njezina pretpostavljenog. "Onda moramo nai jo i tu zadnju, prije nego to se dogodi neto jo gore."
"Samo naprijed, narednice. Vas etvero, pomozite joj", pokazala je Quinn prema sad besposlenim straarima. "Javite mi se u sobu za sastanke kad ih sve okupite, Taura."
Taura kimne, odredi vojnicima odgovarajue poprene hodnike, a sama se spusti u najbliu dizalnu cijev. Nosnice su joj se rairile; djelovala je kao da moe nanjuiti svoj plijen.
Quinn se okrenula na peti, mrmljajui: "Moram u sobu za sastanke. Moram doznati to se dogodilo s"
"Ja... ja u nju odvesti natrag meu klonove, Quinn", predloio je Mark glavom pokazujui na plavuu.
Quinn se sumnjiavo zagleda u njega.
"Molim te. elim to uiniti."
Bacila je pogled na prolaz kroz koji je prola eurazijka, pa natrag na njegovo lice. Nije znao kakav mu je izraz lica, ali Quinn je duboko udahnula. "Zna, otkako smo otili sa stanice Fell, nekoliko sam puta pregledala dnevnike povrinske akcije. Nisam... ti imala prilike rei. Jesi li bio svjestan, kad si stao pred mene dok smo se penjali u Kimurin shuttle, jesi li znao koliko ti je energije ostalo u zrcalnom titu?"
"Ne. Mislim, znao sam da sam primio puno pogodaka, u tunelima."
"Jedan pogodak. Da si primio jo jedan pogodak, bilo bi gotovo. Jo dva i sprio bi se."
"Oh."
Namrtila se, kao da se jo uvijek pokuava odluiti da li da mu prizna hrabrost ili ga naprosto proglasi glupim. "Pa, mislila sam da je to zanimljivo. Neto to bi volio znati." Jo je oklijevala. "Moja baterija bila je na nuli. Dakle, ako stvarno broji bodove s barunom Bharaput-rom, slobodno se vrati natrag na pedeset."
Nije znao to oekuje od njega, to bi trebao rei. Konano, Quinn uzdahne. "U redu. Otprati je. Ako e ti od toga biti lake." Odvukla se prema sobi za sastanke, tjes-kobno zgrena lica.
Okrenuo se i uzeo plavuu pod ruku, vrlo blago; ona se trne, trepui kroz krupne, suzama ispunjene plave oi. Premda nije nitko bolje od njega znao koliko su joj crte lica i tijelo bili izgraeni prema nacrtima, uinak je svejedno bio opinjavajui: ljepota i nevinost, spolnost i strah pomijeani zajedno opijali su. Djelovala je kao da je u zrelim dvadesetima, svjeini tjelesnog vrhunca, u savrenom skladu s njegovim vlastitim godinama. I samo nekoliko centimetara via od njega. Mogla je biti napravljena upravo zato da bude junakinja u njegovoj drami, samo
to se njegov ivot rastoio u neku nimalo junaku baricu, svu u kaosu i izvan svake kontrole. Nikakvih nagrada, samo jo kazne.
"Kako se zove?" upitao je lano veselo. Sumnjiavo gaje pogledala. "Maree."
Klonovi nisu imali prezimena. "To je lijepo ime. Idemo, Maree. Odvest u te natrag u vau, ovaj, spavaonicu. Bit e ti bolje kad bude opet sa svojim prijateljima."
Nije imala izbora nego da poe za njim.
"Narednica Taura sasvim je dobra, zna. Stvarno se eli brinuti za vas. Samo ste je prestraili, kad ste onako odjurili. Bojala se da ete se povrijediti. Pa ti se zapravo ne boji narednice, zar ne?"
Njene draesne usne zbunjeno su se stisnule. "Ja... nisam sigurna." Hod joj je bio profinjen i blago njiui, premda su joj koraci vrlo napadno uzbibali grudi, samo napola zadrane ruiastom tunikom. Trebalo bi joj ponuditi smanjivanje, premda nije bio siguran ima li Peregri-nov brodski kirurg takvih iskustava. A ako su joj tjelesna iskustva kod Bharaputre bila iole slina njegovim, vjerojatno joj je ve bilo i dosta operacija. Njemu je bilo, nakon svih izoblienosti koje su mu navalili.
"Mi nismo robovski brod", poeo je opet iskreno. "Vodimo vas" Obavijest da su na putu za Barravarski imperij moda je nee ba utjeiti, to se toga tie. "Prva stanica e nam vjerojatno biti Komarr. Ali moda nee morati ostati tamo." Nije mogao obeavati nita o njezinom krajnjem odreditu. Nita. Jedan zarobljenik nije mogao spasiti drugog.
Zakaljala je i protrljala si oi. "Jeli... sve u redu?"
"Htjela bih au vode." Glas joj je promukao od tranja i plakanja.
"Dobit e", obeao je. Njegova vlastita kabina bila je u susjednom hodniku; poveo ju je tamo.
Na dodir njegova dlana, vrata su se siktavo otvorila. "Ui. Nisam imao prilike porazgovarati s tobom. Moda, da jesam... ona te djevojka ne bi mogla prevariti." Uveo ju je unutra i posjeo je na krevet. Malo je drhtala. I on.
"Je li te prevarila?"
"Pa... ne znam, admirale."
Gorko je otpuhnuo kroz nos. "Nisam ja admiral. Ja sam klon kao i ti. Odrastao sam kod Bharaputre, kat ispod tebe. Ispod mjesta gdje si ti ivjela." Otiao je u kupaonicu, natoio au vode i donio joj. Napola je elio ponuditi joj vodu na koljenima. Morao ju je navesti da  "Moram te navesti da shvati. Da shvati tko si i to ti se dogodilo. Tako da te vie nitko ne moe prevariti. Mora mnogo toga nauiti, za svoju vlastitu sigurnost." Stvarno  u takvom tijelu. "Morat e ii u kolu."
Progutala je vodu. "Neu u kolu", rekla je, prigueno aom.
"Zar te Bharaputranci nikad nisu pustili u virtualne programe za uenje? Kad sam ja bio tamo, to je bio najbolji dio. Bolji i od igara. Premda sam volio i igre, naravno. Jesi li igrala Zylec?"
Kimnula je glavom.
"To je bilo zabavno. Ali povijest, astrografija  virtualni instruktor bio je strano smijean. Nekakav sjedokos tip u odjei iz dvadesetog stoljea, u sakou sa zakrpama na laktovima  uvijek sam se pitao je li zasnovan na nekoj stvarnoj osobi ili je samo izmiljen."
"Ja to nikad nisam vidjela."
"Pa to si radila cijele dane?"
"Priali smo. Ureivale smo si kosu. Plivale smo. Svaki dan smo morali vjebati"
"I mi."
"sve dok mi nisu napravili ovo." Dotakla je jednu dojku. "Onda su mi dali samo plivati."
Vidio je logiku. "Zadnje oblikovanje tijela imala si dosta nedavno, pretpostavljam."
"Prije nekih mjesec dana." Zastala je. "Stvarno ne vjeruje... daje moja majka dolazila po mene?"
"ao mi je. Ti nema majke. Nemam ni ja. Ono to je dolazilo... to je uas. Gotovo nezamisliv." Samo to gaje on mogao zamisliti i previe vjerno.
Namrtila se, oito ne elei se samo tako odrei voljenih snova o budunosti. "Mi smo svi lijepi. Ako si ti stvarno klon, zato nisi lijep?"
"Drago mije to si poela razmiljati", rekao je oprezno. "Moje tijelo prilagoeno je da odgovara mome pretku. On je invalid."
"Ali ako je to istina  o presaivanju mozga  zato se to tebi nije dogodilo?"
"Ja sam bio... dio jedne druge zavjere. Oni koji su me naruili uzeli su me itavog. Tek sam kasnije doznao cijelu istinu o Bharaputri." Sjeo je kraj nje na krevet. Njezin miris  jesu li joj u kou genetski ugradili neki diskretan parfem? Opijao ga je. Sjeanje na njezino meko tijelo, dok se koprca pod njegovim na palubi terminala, oduzimalo mu je spokoj. Mogao bi se u njemu i rastopiti. "Imao sam prijatelja  ti ne?"
Nijemo je kimnula.
"Kad sam doao u poloaj da mogu neto uiniti za njih  davno prije nego to sam doao u taj poloaj  svi su ve pomrli. Sve su ih pobili. Zato sam umjesto njih spasio vas."
Sumnjiavo je zurila u njega. Nije mogao zamisliti to misli.
Kabina se zatresla, a val munine koji nije imao nikakve veze s potisnutom spolnou zahvatio mu je eludac.
"to je to?" Maree je dahnula, rairenih oiju. Nesvjesno gaje zgrabila za ruku. Ruka mu je gorjela od njezina dodira.
"U redu je. I vie nego u redu. To je bio tvoj prvi skok kroz crvotoinu." Sa svojim iskustvom od, dobro, nekoliko skokova, mogao sije glas uiniti dobroudno utjenim. "Otili smo. Jacksonci nas vie ne mogu dohvatiti." Znatno bolje od prijevare koju je, u nekom rezerviranom dijelu svoga uma, napola bio oekivao od Fellovih snaga im Vaa Luigi postane talac u njihovim rukama. Ne zavijanje i tresak neprijateljske vatre. Samo lijepi mali pitomi skok. "Sigurna si. Svi smo sad sigurni." Pomislio je na ludu eu-razijsku djevojku. Gotovo svi.
Tako je elio da mu Maree povjeruje. Dendarii, Bar-ravarci  od njih nije ni oekivao da e razumjeti. Ali ova djevojka  kad bi bar mogao zasjati u njezinim oima. Nije elio neku veliku nagradu, samo poljubac. Proguta slinu. Siguran si da eli samo poljubac? U elucu mu je rastao nelagodno vreli vor, tono ispod onog prejako stisnutog pojasa. Nelagodno stezanje u preponama. Moda nee primijetiti. Shvatiti. Suditi.
"Hoe li me... poljubiti?" upitao je ponizno, vrlo suhih usana. Uzeo joj je au i progutao zadnji ostatak vode. Nije bilo dovoljno da smanji napetost u njegovom grlu.
"Zato?" upitala je, namrtenog ela. "Za... igru."
To je mogla shvatiti. Trepnula je, ali zatim, sasvim dobrovoljno, nagne se naprijed i dotakne mu usne svojima. Tunika joj se pomakla...
"Oh", dahnuo je. Ruka mu je krenula oko njezinog vrata, da joj preprijei povlaenje. "Molim te, opet..." Privukao joj je lice svojemu. Nije se ni oduprla ni odgovorila, ali usne su joj svejedno bile nevjerojatne. elim, elim... Nita ne bi smetalo daje dotakne, samo daje dotakne. Ruke su joj se sklopile oko njegova vrata, automatski. Osjeao je svaki pojedini hladan prst, zavren sitnim ubodom nokta. Usne joj se rastave. Istopio se. U glavi mu je lupalo. Uzbuen, odbacio je svoju jaknu.
Stani. Stani smjesta, prokletstvo. Ali ona je trebala biti njegova heroina. Miles ih je imao pun prokleti harem, bio je uvjeren u to. Moda bi mu dopustila... i vie od poljupca? Ne penetraciju, sigurno ne. Nita to bi je povrijedilo, nita nasilno. Ali da se protrlja izmeu tih krupnih dojki, to je ne bi povrijedilo, premda bi je sigurno zbunilo. Mogao bi se gurnuti u to meko meso i pronai olakanje isto tako i bolje nego meu njezinim nogama. Moda e pomisliti da je lud, ali nita joj se nee dogoditi. Usta su mu opet potraila njezina, gladno. Dotakao joj je kou. Jo. Povukao je tuniku s njezinih ramena, oslobaajui joj tijelo za svoju izgladnjelu ruku. Koa joj je bila meka poput plia. Drugom uzdrhtalom rukom krenuo je otpustiti davljenje pojasa svojih hlaa. Kakvo olakanje. Bio je uasno, nepodnoljivo uzbuen. Ali nee je dotai ispod struka, ne...
Zakotrljao se preko kreveta, pritiui je pod sobom, izlueno se poljupcima sputajui niz njezino tijelo. Ispustila je iznenaen dah. Disanje mu se produbilo, a zatim naglo stalo. Gr mu je posegnuo duboko u plua, kao da su mu se sve bronhije odjednom stisnule, uz zvuk zatvaranja klopke.
Ne! Ne opet! Opet mu se to dogodilo, kao i onda prole godine kad je pokuao
Skotrljao se s nje, sav okupan ledenim znojem. Borio se sa stegnutim grlom. Uspio je uvui jedan astmatian, uzdrhtao dah. Slike iz sjeanja bile su jasne kao halucinacija.
Galenovo bijesno urlanje. Lars i Mok koji ga dre, na Galenovu zapovijest i svlae mu odjeu, kao da batine koje je upravo dobio od njih nisu dovoljna kazna. Djevojku su pustili prije nego to su poeli: odjurila je kao zec. Pljuvao je krv, slanog i eljeznog okusa. ok-tap, uperen, dodiruje ga, tu, tu, prskanje i pucketanje. Galen, sve crveniji u licu dok ga optuuje za izdaju, jo gore i bunca o navodnim seksualnim sklonostima Arala Vorkosigana, okreui snagu do kraja. "Okrenite ga." Zgreni uas duboko u njegovu elucu, uroeno sjeanje na bol, ponienje, paljenje i grevi, udno pogreno shvaeno uzbuenje i stravino ponienje olakanja, usprkos svemu, uz smrad spaljenog mesa...
Potisnuo je vizije i gotovo se onesvijestio prije nego to je uspio ponovno udahnuti i izdahnuti. Nekako je sjedio, ne na krevetu ve na podu kraj njega, ruku i nogu zgrenih uz tijelo. Zauena plavua kleala je napca gola na pomaknutom madracu, zurei dolje, u njega. "to ti se dogodilo? Zato si stao? Umire?"
Ne, samo to elim. Nije fer. Tono je znao odakle dolazi njegov steeni refleks. Nije se radilo o sjeanju pokopanom duboko u podsvijesti, naalost, niti u kakvom dalekom, zamuenom djetinjstvu. Jedva da je prolo etiri godine. Nije li takva jasna svijest trebala omoguiti da se ovjek oslobodi demona iz svoje prolosti? Zar e upadati u greve kad god pokua odnos s pravom djevojkom? Ili se radilo samo o napetosti situacije? Ako ikad situacija bude manje napeta, manje optereena savjeu, ako ikad bude imao vremena stvarno voditi ljubav, umjesto ovakvog uurbanog, oznojenog grabljenja, moda bi onda uspio nadvladati sjeanje i ludilo  a moda i ne... borio se za jo je-
dan potresan dah. I jo jedan. Plua su mu opet proradila. Je li mu zaista prijetila opasnost da se zagui? Vjerojatno bi, kad se jednom onesvijesti, njegov autonomni ivani sustav opet preuzeo kontrolu i opet bi poeo disati.
Vrata njegove kabine kliznu u stranu. Taura i Bothari--Jesek stajale su u otvoru, zurei u polutamu. Ono to su vidjele natjeralo je Bothari-Jesek da opsuje, a narednicu Tauru da jurne naprijed.
Sad, elio se onesvijestiti ovog asa. Ali njegov je je-dnoumni demon odbijao suradnju. Nastavio je disati, zgren, s hlaama oko koljena.
"to to radi?" zarei narednica Taura. Opasan, pravi vuji ton; njezini onjaci svjetlucali su iz uglova usana ak i u mekom polusvjetlu. Vidio ju je kako upa ljudima grla jednom rukom.
Klonirana plavua sjela je na krevetu na koljena, djelujui vrlo zabrinuto, rukama kao i obino pokuavajui prekriti i poduprijeti svoju najupadljiviju osobinu, kao i obino uspijevajui samo na njih privui vie pozornosti. "Ja sam samo zamolila au vode", zacviljela je. "ao mije."
Narednica Taura uurbano je spustila svoja dva i pol metra visine na jedno koljeno i okrenula dlanove prema van da pokae djevojci kako nitko nije ljut na nju. Mark nije bio siguran je li Maree uhvatila znak.
"I to se onda dogodilo?" upita Bothari-Jesek otro. "Zatraio je da ga poljubim."
Elenin pogled preletio je preko njegova sklupanog nereda i bijesno bljesnuo. Bila je ukoena i napeta kao zapeti luk. Okrenula se prema njemu. Glas joj je bio vrlo tih. "Jesi li je pokuao silovati?"
"Ne! Ne znam. Samo sam"
Narednica Taura je ustala, dohvatila ga za koulju i neto koe, povukla ga na noge i jo vie i pritisnula ga uz
najblii zid. Pod je bio dobar metar nie od njegovih ispruenih nonih prstiju. "Odgovaraj jasno, proklet bio", zareala je.
Sklopio je oi i duboko udahnuo. Ne zbog neke prijetnje Milesovih ena, ne. Ne zbog njih. Zbog one druge polovice Galenova ponienja u njemu, silovanja na svoj nain goreg nego to je bilo ono prvo. Kad su Lars i Mok u panici konano uvjerili Galena da prestane, Mark je bio u oku tako dubokom da mu je prijetio srani udar. Galen je morao usred noi odvesti svoga vrijednog klona plaenom lijeniku kojeg je nekako bio natjerao da mu nabavlja lijekove i hormone koji su Markov rast usklaivali s Mileso-vim. Galen je objasnio opekline rekavi lijeniku da se Mark bio potajno samozadovoljavao ok-tapom, koji se onda sluajno upalio i Mark ga od grenja miia nije mogao ugasiti sve dok njegovi urlici nisu prizvali pomo. Doktor je ak ispustio okirani hihot. Tankoga glasa, Mark je potvrdio priu, previe se bojei Galena da bi mu proturjeio, ak i kad je ostao sam s lijenikom. Ali lijenik je vidio njegove modrice, sigurno je shvatio daje u prii moralo biti jo neto. Ali nije rekao nita. Ni uinio nita. Gledajui unatrag, Mark je najvie alio zbog svoje vlastite slabane potvrde, onog crnog smijeha koji je najdublje palio. Nije mogao, nije smio Maree ostaviti takav teret. Kratkim, otvorenim reenicama, ispriao je tono to je bio namjeravao uiniti. Zvualo je jako runo, premda ga je zapravo bila svladala njezina ljepota. Oi je drao zatvorene. Nije spomenuo napadaj panike, niti je pokuao objasniti Galena. U sebi se grio, ali izrekao je istu istinu. Polako, dok je govorio, zid mu se popeo uz kraljenicu sve dok mu stopala nisu ponovno dotakla pod. Pritisak na njegovu koulju je nestao i usudio se ponovno otvoriti oi. Zamalo ih je ponovno zatvorio, oprljen otvorenim prezirom na licu Bothari-Jesek. Sad je stvarno zaribao. Ona, koja je bila gotovo prijazna, gotovo ljubazna, gotovo njegov
jedini prijatelj ovdje, sad je stajala bijesna i ukoena i znao je da je izgubio jedinu osobu koja bi rekla rije u njegovu obranu. Boljelo je, prokleto je boljelo, imati tako malo i onda to izgubiti.
"Kad je Taura prijavila da joj jedan klon jo nedostaje", ree Bothari-Jesek, "Quinn se sjetila da si ba zamolio daje otprati. Sad znamo i zato."
"Ne. Nisam imao namjeru... nikakvu. Stvarno je samo htjela au vode." Pokazao je au, koja je prevrnute leala na podu.
Taura mu okrene lea i klekne na jedno koljeno kraj kreveta, te se obrati plavui brino mekim glasom. "Jesi li povrijeena?"
"Dobro sam", zadrhtala je. Jednim si je potezom povukla tuniku natrag preko ramena. "Ali njemu je bilo jako zlo." Zurila je u njega sa zbunjenom zabrinutou.
"Oito", promrmlja Bothari-Jesek. Brada joj se podigla, a oi probole Marka, koji se jo drao zida. "Smatraj se zatvorenikom u svojoj kabini. Vratit u strau na vrata. Ni ne pokuavaj izai."
/ neu. I neu.
Odveli su Maree. Peati na vratima zasiktali su kao giljotina u padu. Bacio se na svoj uski krevet, drui.
Dva tjedna do Komarra. Vrlo je iskreno elio da je mrtav.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Prva tri dana u svojoj samici Mark je proveo leei deprimirano. Htio je da njegova junaka misija spasi ivote, ne da ih uniti. Prebrojavao je poginule, jednog po jednog. Pilot shuttlea. Phillipi. Norwood. Kimurin vojnik. I osam teko ranjenih. Svi ti ljudi nisu imali imena dok je stvarao svoje planove. I svi oni anonimni Bharaputranci. Prosjeni jacksonski slubenik osiguranja bio je samo ovjek koji se trudi zaraditi za ivot. Tupo se pitao je li koji od mrtvih Bharaputranaca bio netko koga je poznavao dok je ivio u klonskim jaslicama, netko s kime je izmijenio kakav vic. Kao i uvijek, mali su ljudi bivali pregaeni, a oni s dovoljno moi da ih se moe zaista smatrati odgovornima izvukli su se, kao barun Bharaputra.
Vrijede li ivoti etrdeset i devetero klonova koliko i etiri mrtva Dendariija? Dendarii izgleda nisu tog uvjerenja. Ti se ljudi nisu dobrovoljno prijavili. Ti si ih prijevarom namamio u smrt.
Potresla ga je ta spoznaja. ivoti se ne ponaaju kao integrali. Ponaaju se kao beskonane vrijednosti.
Nisam elio da ovako ispadne.
Pa klonovi. Plavua. On je bolje od svih znao da to nije zrela ena, usprkos onome to govori njezin izgled i dodaci koji se tako zapanjujue obznanjuju kao njezino bie.
ezdesetogodinji mozak koji se namjeravao useliti zacijelo bi znao kako se ophoditi s takvim tijelom. Ali Markje u glavi imao tako jasnu sliku desetogodinjakinje koja se u njemu krila. Nije ju elio povrijediti ni uplaiti, a uspjelo mu je oboje. elio joj je ugoditi, navesti je da se rascvjeta. Kao to se rascvjetaju za Milesa? rugao mu se unutarnji glas.
Ni jedan od klonova nije mu mogao pruiti odgovor za kojim je eznuo. Morat e napustiti tu matariju. Za deset, dvadeset godina, moda e mu zahvaliti za svoje ivote. Ili nee. Uinio sam to sam mogao, ao mije.
Negdje tijekom drugog dana postao je opsjednut sobom kao rtvom za presaivanje Milesova mozga. udno, ili moda logino, nije se toga bojao od Milesa. Ali Miles ba i nije bio u poloaju da zabrani takav plan. to ako nekome padne na pamet da bi Milesov mozak bilo lake presaditi u Markovo toplo ivo tijelo nego se muiti dosadnim popravkom one razjapljene rane na prsima i krio-traume odjednom? Ta je mogunost bila tako zastraujua da se napola elio dobrovoljno prijaviti, samo da se to rijei.
Jedino to ga je spreavalo da potpuno ne skrahira bila je injenica da je prijetnja, tako dugo dok je krio-ko-mora izgubljena, ostala teoretska. Sve dok je opet ne pronau. U tami svoje kabine, glave zabijene u jastuk, sinulo mu je da mu je, zapravo, najvie stalo da se samo jedno lice ozari potovanjem prema njemu zbog hrabrog spaavanja klonova, a to lice pripada Milesu.
Tu si mogunost vie manje eliminirao, zar ne?
Jedino olakanje mentalnoj vjetrenjai na kojoj se okretao dolazilo je od hrane i spavanja. Kad bi odvalio itavu terensku porciju hrane, to bi ga toliko omamilo da bi uspio zadrijemati, bar na mahove. elei nesvijest vie no bilo to drugo, uspio je namrtenog Dendariija koji je triput dnevno gurao pladnjeve kroz njegova vrata nagovoriti
da mu donosi repete. Budui da Dendarii oito nisu svoje terenske obroke smatrali nekim veseljem, pristali su na to.
Jedan drugi plaenik donio je i kroz vrata mu gurnuo odabir Milesove iste odjee iz ormara na Arielu. Ovog puta, sve su oznake ina bile briljivo uklonjene. Treeg dana prestao je ak i pokuavati zakopati hlae Naismith-ove odore i prebacio se na iroke brodske trenirke. Tog je asa doivio inspiraciju.
Ne mogu me natjerati da glumim Milesa ako ne izgledam poput Milesa.
Nakon toga, stvari su mu se u glavi poneto zamaglile. Jedan od Dendariija toliko se iznervirao njegovim stalnim zahtjevima za repete da je dovukao itav sanduk hrane, odvukao ga u kut kabine i grubo zapovjedio Marku neka ga vie ne gnjavi. Mark je ostao sam sa svojim prepredenim planom i spasonosnom idejom. uo je za zatvorenike koji su si licama prokopali put iz tamnice; moe li i on uiniti isto?
Pa ipak, koliko to god bilo sumanuto, a na nekoj razini i on je bio svjestan daje ideja upravo takva, dalo je usmjerenje njegovu ivotu. Od previe vremena, beskrajnih sati na vieskonom putu do Komarra, odjednom je ostao s premalo vremena. Proitao je naljepnice s podacima o hranjivoj vrijednosti. Ako odri maksimalnu razinu neaktivnosti, jedna jedina porcija pruit e mu sve dnevno gorivo koje mu je potrebno. Sve to pojede nakon toga mora se smjesta pretvoriti u Ne-Milesa. Svake etiri porcije trebale bi proizvesti kilogram dodatne tjelesne mase, ako je dobro izraunao. teta jedino stoje stalno isti meni...
Jedva je bilo dovoljno dana da ostvari projekt. No ipak, na njegovu tijelu, svaki kilogram vika morao se odmah uoiti. Pred kraj, uspanien pomilju na vrijeme koje istjee, jeo je stalno, sve dok ga isti zadihani bol ne bi natje-
rao da stane, spajajui tako uitak, pobunu i kaznu u jedno jedinstveno, suludo zadovoljavajue iskustvo.
Quinn je ula bez kucanja, upalivi svjetla brutalnom djelotvornou, od potpune tame do pune osvijetljenosti. "Agh." Mark je ustuknuo i rukom pokrio oi. Otrgnut iz udobnog drijemea, prevrnuo se na krevetu. Zatrepe prema satu na zidu. Quinn je dola po njega pola dana ranije nego to je oekivao. Ako je to znailo da su upravo stizali u komarrsku orbitu, dendariijski su brodovi zacijelo koristili maksimalno ubrzanje. Oh, upomo.
"Dii se", ree Quinn. Nabrala je nos. "Operi se. Obuci ovu uniformu." Poloila je na rub kreveta neto umski zeleno sa zlatnim sjajem. Po izrazu njezina lica, bio bi oekivao da e baciti stvari na njega; po pobonoj brinosti kojom je baratala s odjeom, Mark je zakljuio da uniforma pripada Milesu.
"Ustat u", ree Mark. "I oprat u se. Ali neu obui tu uniformu, ni bilo koju drugu." "Uinit e to ti kaem."
"To je barravarska asnika odora. Predstavlja stvarnu mo i kao takvu je i tuju. Ljude koji je nose bez prava na to vjea se." Odbacio je pokrivae i ustao. Malo mu se vrtjelo u glavi.
"Bogovi", ree Quinn zagrcnuto. "to si to uinio sa sobom?"
"Pretpostavljam", dopustio je, "da me jo uvijek moete pokuati ugurati u tu odoru. Ali mogli biste razmisliti o posljedicama." Oteturao je do kupaonice.
Dok se prao i depilirao, pregledao je rezultate svoga pokuaja bijega. Naprosto nije bilo dovoljno vremena. Istina, vratio je kilograme koje je bio izgubio da bi odigrao admirala Naismitha na Escobaru i moda jo poneto, i to
za samo etrnaest dana umjesto cijele godine koliko je prvi put trajalo kad se udebljao. Natruha dvostrukog pod-bratka. Ali prsa su mu se primjetno rairila, a trbuni mu je pojas  paljivo se kretao  bio bolno rastegnut. Nije dovoljno, jo nije dovoljno za sigurnost.
Kako je Quinn ipak Quinn, morala se sama uvjeriti i svejedno mu je isprobala barravarsku uniformu. Sasvim se opustio. Konani je dojam bio... vrlo ne-vojniki. Odustala je, reei i ostavila ga da se sam obue. Odabrao je iste hlae brodske trenirke, meke frikcijske papue i prostranu Milesovu barravarsku civilnu tuniku irokih rukava popraenu izvezenim pojasom. Jedan je trenutak brino razmiljao ime e vie rasrditi Quinn  ako stavi pojas ukoso preko svog zaobljenog trbuha, posred njega ili ispod izboine kao povoj. Sudei po kiselom izrazu na njezinu licu, to joj se najmanje svialo, pa gaje tako i ostavio.
Osjetila je njegovo suludo raspoloenje. "Zabavlja se?" upita sarkastino.
"To mi je zadnja prilika koju u danas imati. Nije li?"
Rairila je aku u preutnom slaganju.
"Kamo me vodi? I, kad smo ve pri tome, gdje smo?"
"Komarrska orbita. Tajno emo se kapsulom odvesti do jedne od barravarskih vojnih svemirskih stanica. Tamo emo imati vrlo privatan sastanak sa efom Carske sigurnosti, Simonom Illvanom. On je doao brzim kurirskim brodom, ak iz stoera CarSiga na Barravaru, zbog jedne prilino dvoznane ifrirane poruke koju sam mu ja poslala i bit e vrlo znatieljan da dozna zato sam mu prekinula rutinu. Zahtijevat e da dozna to je to tako prokleto vano. A", glas joj zadrhti uzdahom, "ja u mu morati odgovoriti."
Izvela ga je iz njegove kabine-elije i provela kroz Pe-regrine. Oito je straara na njegovim vratima otpustila
kad je dola po njega, ali svi su hodnici djelovali podjednako prazno. Ne, ne prazno. Raieno.
Doli su do terminala za kapsule i uli u jednu od njih, za ijim je upravljaem sjedila Bothari-Jesek glavom. Bo-thari-Jesek i nitko drugi. Zaista vrlo intimno drutvo.
Elenina uobiajena mirnoa danas je djelovala posebno hladno. Kad je preko ramena bacila pogled na njega, oi su joj se rairile, a tamne obrve skupile se u iznenaenom izrazu neodobravanja za njegovu masnu, podbulu pojavu.
"Kvragu, Mark, izgleda kao utopljeni mrtvac koji je nakon tjedan dana doplutao do povrine."
Tako se i osjeam. "Hvala", ree bezizraajno. Otpuhnula je, nije bio siguran da li u zabavi, s gaenjem ili podrugljivo i ponovno se posvetila upravljakom suelju kapsule. Vrata su se zatvorila, hvataljke povukle i u tiini su se odvojili od Peregrina. Kombinacija besteinskog stanja u kapsuli i naglog ubrzanja pri polasku, usmjerila mu je pozornost na raireni eludac. Proguta slinu da bi sprijeio muninu.
"Zato glavni u CarSigu ima samo kapetanski in?" upitao je Mark da si skrene misli s munine. "Ne moe biti iz sigurnosnih razloga, svi znaju tko je on."
"Jo jedna barravarska tradicija", ree Bothari-Jesek. Rijei tradicija dala je pomalo gorak ton. Bar je razgovarala s njim. "Illvanov prethodnik na tom mjestu, pokojni satnik Negri, nije htio prihvatiti in vii od kapetanskog. Taje vrsta ambicije, izgleda, bila nevana desnoj ruci cara Ezara. Svi su znali da Negri govori u Carevo ime i njegove su naredbe obuhvaale sve inove. Illvan... se nije htio promaknuti u in iznad njegovog biveg efa, valjda. Ali dobiva plau vice-admirala. I jadna budala koja naslijedi vodstvo CarSiga nakon to se Illyan umirovi vjerojatno e zauvijek zaglaviti s inom kapetana."
Prili su nevelikoj svemirskoj stanici u visokoj orbiti. Mark je konano ugledao Komarr kako se okree daleko dolje, udaljenou smanjen na polumjesec. Bothari-Jesek strogo se drala puta koji joj je dodijelila izrazito suzdrana kontrola leta sa stanice. Nakon nervozne stanke u kojoj su izmijenili ifre i zaporke, uli su u pristanite.
Doekala su ih dvojica utljivih, bezizraajnih, oboruanih straara, vrlo uredni i isti, u barravarskim zelenim odorama, koji su ih proveli kroz stanicu sve do male komore bez prozora ureene kao ured, s komkonzolnim stolom, tri stolca i bez ikakvih ukrasa.
"Hvala. Ostavite nas", rekao je ovjek za stolom. Stra-ari su izali jednako tiho kao to su inili i sve ostalo.
Kad su ostali sami, ovjek kao da se malo opustio. Kim-nuo je Bothari-Jesek. "Zdravo, Elena. Drago mi je to te vidim." Glas mu je bio neoekivano topao, kao ujak koji pozdravlja omiljenu neakinju.
Ostatak je bio tono onakav kakvog je Mark vidio prouavajui Galenove videosnimke. Simon Illvan bio je malen, star ovjek, smee kose koja je sijedila od sljepoonica prema unutra. Zaobljeno lice tupog nosa bilo je previe pokriveno tankim borama da bi djelovalo posve mladenaki. Na vojnom objektu nosio je odgovarajuu asniku dnevnu odoru zelene boje s oznakama ina, nalik onoj koju je Quinn bila pokuala navui na Marka, samo s dodatkom Horusova oka, znakom Carske sigurnosti, koje je treptalo s ovratnika.
Mark je shvatio da Illvan zuri u njega s vrlo neobinim, rastresenim izrazom na licu. "Boe mili, Miles, pa ti si" poeo je priguenim glasom, a onda mu oi sinu shvaanjem. Zavalio se u svome stolcu. "Ah." Usne su mu se izvile u jednu stranu. "Barune Mark. Pozdravi od gospe, vae majke. I vrlo mi je drago to sam vas konano upoznao." Zvuao je potpuno iskreno.
Ali ne zadugo, pomisli Mark beznadno. I, barun Mark ? On se sigurno ali.
"Takoer mi je drago i to opet znam gdje ste. Pretpostavljam, kapetanice Quinn, da vas je poruka moga zemaljskog odjela o nestanku baruna Marka konano sustigla?" "Jo nije. Vjerojatno nas jo uvijek juri sve od nae... posljednje stanice."
Illvanove obrve se podignu. "Znai li to da je barun Mark sam od sebe doao kui, ili mi ga alje moj nekadanji podreeni?"
"Ni jedno ni drugo, gospodine." Quinn kao da se muila da progovori. Bothari-Jesek nije ni pokuavala.
IUyan se nagne naprijed, sve ozbiljniji, premda jo uvijek s blagom ironijom. "Pa onda, kakav to besmisleni, neposluni, mislio-sam-da-elite-da-upotrijebim-svoju-domi-ljatost-gospodine plan misli podmetnuti meni na plaanje ovog puta i to jo preko vas?"
"Nije plan, gospodine", promrsi Quinn. "Ali raun e biti ogroman."
Hladno zabavljen izraz njegovog lica posve je nestao dok je prouavao njezine blijede obraze. "Da?" ree nakon trenutka stanke.
Quinn se naslonila na stol s obje ruke, ne radi efekta, ve da se podupre, vjerovao je Mark. "Illvane, imamo problem. Miles je mrtav."
Illvan je primio vijest s votanom mirnoom. Naglo, okrenuo je svoj stolac na drugu stranu. Mark mu je vidio samo potiljak. Kosa mu se prorijedila. Kad se opet okrenuo, na mirnom licu iskoile su mu bore, kao obrnutim liftingom; kao oiljci. "To nije problem, Quinn", apnuo je. "To je katastrofa." Spustio je ruke, ravno, vrlo paljivo, preko glatke crne povrine svoga stola. Dakle odatle je
Miles pobrao tu kretnju, pomisli Mark, koji ju je dobro prouio.
"Zamrznut je u krio-komori." Quinn si oblizne suhe usne.
Illvanove oi se zatvore; usta su mu se pomicala, Mark nije bio siguran da li u molitvi ili psovki. Ali samo je blago rekao: "To si mi mogla prvo rei. Ostalo bi se pojavilo kao logina pretpostavka." Oi su mu se otvorile, opet pune pozornosti. "I, to se dogodilo? Koliko je teko ranjen  nije bilo ozljede glave, nadam se? Je li bio dobro pripremljen?"
"Ja sam sama pomogla pri pripremi. Borbeni uvjeti. Ja... mislim da je dobro. Ne moe se rei dok... da. Vrlo teka rana u prsima. Koliko sam ja vidjela, ostao je netaknut od vrata prema gore."
Dlyan paljivo izdahne. 'Imate pravo, kapetanice Quinn. Nije katastrofa. Samo je problem. Obavijestit u Carsku vojnu bolnicu na Vorbarr Sultani da oekuju svojeg najmilijeg pacijenta. Moemo smjesta prebaciti krio-komoru s vaeg broda na moj brzi kurirski." Zar on to malo blebee, od olakanja?
"Ovaj..." reeQuinn. "Ne."
Illvan je oprezno oslonio elo na ruku, kao da ga odmah iza oiju mui glavobolja. "Dovri, Quinn", rekao je tonom priguene strave.
"Izgubili smo krio-komoru."
"Kako moete izgubiti krio-komoru?!"
"Bila je prijenosna." Prekinula je njegov gorui pogled i ubrzano produila s izvjeem. "Ostala je na povrini u urbi uzlijetanja. Bila su dva shuttlea za prijevoz i svaki je mislio da je imaju oni drugi. Radilo se o pogreci u komunikaciji provjerila sam, kunem se. Ispalo je da se lijenik koji je bio zaduen za krio-komoru naao odsjeen
od svog shuttlea neprijateljskim snagama. Imao je pristup komercijalnoj poti. Mislimo da je odatle poslao krio-ko-moru."
"Mislite? Kasnije u pitati kakva je to povrinska misija bila u pitanju. Kamo ju je poslao?"
"U tome i jest stvar, ne znamo. Poginuo je prije nego to nas je mogao izvijestiti. Krio-komora dosad bi ve mogla biti na putu doslovno bilo kamo."
Illvan se zavalio u sjedalo i protrljao si usne stisnute u tanku, prestravljenu crtu. "Shvaam. A to se sve dogodilo kada? I gdje?"
"Prije dva tjedna i tri dana, na Jacksonovu Skrovi-tu."
"Ja sam vas sve poslao na Illvricu, preko stanice Vega. Kako ste, dovraga, zavrili na Jacksonovu Skrovitu?"
Quinn je stala u paradni poloaj voljno i krenula od poetka. Ukoen, skraen pregled dogaaja u zadnja etiri tjedna, od Escobara nadalje. "Ovdje je potpuno izvjee, gospodine, zajedno sa svim naim videozapisima i Mileso-vim osobnim dnevnikom." Poloila je kocku s podacima na njegovu komkonzolu.
Illvan se zagleda u kocku kao da je zmija; nije posegnuo prema njoj. "A etrdeset i devetero klonova?"
"Jo su na Peregrinu, gospodine. Voljeli bismo ih iskrcati."
Moji klonovi. Sto e Illvan uiniti s njima? Mark se nije usuivao pitati.
"Milesov osobni dnevnik po mom je iskustvu uglavnom posve beskoristan", primijeti Illvan odsutno. "Vrlo je lukav u tome to e sve izostaviti." Zamislio se i dugo sjedio u tiini. Onda ustane i proee s jedne strane malog ureda na drugu. Hladna fasada pukla je bez upozorenja; zgrena lica, okrenuo se i udario akom u zid snagom od
koje su pucale kosti, viui: "Prokleti klinac, kako je uspio napraviti farsu i od svog vlastitog pogreba!"
Ostao im je okrenut leima; kad se opet okrenuo i sjeo, lice mu je bilo ukoeno i bezizraajno. Kad je podigao pogled, obratio se Bothari-Jesek.
"Elena. Jasno je da u ja morati ostati ovdje na Ko-marru, bar zasad, da upravljam potragom iz CarSigova ureda za galaktike poslove. Ne mogu si dopustiti da dodam jo pet dana putovanja izmeu sebe i dogaaja. Ja u, naravno... sastaviti slubeno izvjee o nestanku porunika baruna Vorkosigana u akciji i smjesta ga proslijediti grofu i grofici Vorkosigan. Nije mi drago to e ga isporuiti neki moj podreeni, ali druge nema. Ali hoe li ti, kao osobnu uslugu meni, otpratiti baruna Marka na Vorbarr Sultanu i predati ga u njihovu nadlenost?"
Ne, ne, ne vritao je Mark u sebi.
"Ja... radije ne bih ila na Barravar, gospodine."
"Premijer e imati pitanja na koja e moi odgovoriti samo netko tko je bio na mjestu dogaaja. Ti si mi idealan kurir za pitanja takve... sloene problematike. Shvaam da e to biti bolna zadaa."
Bothari-Jesek djelovala je kao daje u klopci. "Gospodine, ja sam vii zapovjednik broda. Nisam slobodna napustiti Peregrine. I  iskreno govorei  ne bih rado pratila baruna Marka."
"Zauzvrat nudim to god trai." Oklijevala je. "Bilo to?" Kimnuo je.
Bacila je pogled na Marka. "Dala sam rije da e klonovi iz Kue Bharaputra biti odvedeni negdje na sigurno, u humane uvjete, gdje Jacksonci nee moi do njih. Hoete li iskupiti moju rije?"
Illyan se ugrize za usnu. "CarSig im moe srediti identitet bez ikakvih problema, naravno. Tu nema potekoa. Odgovarajui smjetaj mogao bi biti malo tei. Ali da. Preuzet emo ih."
Preuzeti. to li to Illvan ima na umu? Bez obzira na sve druge nedostatke, Barravarci bar nisu imali ropstvo.
"Oni su djeca", ispali Mark. "Morate zapamtiti da su samo djeca." elio je dodati jo, To je teko zapamtiti, ali nije mogao, ne pod hladnim pogledom Bothari-Jesek.
Illvan skrene pogled od Marka. "U tom sluaju, zamolit u savjet grofice Vorkosigan. Jo neto?"
"Peregrine i Ariel"
"Moraju zasad ostati u komarrskoj orbiti i bez komunikacija. Moje isprike vaim ljudima, ali morat e to izdrati."
"Pokrit ete trokove cijele ove guve?"
Illvan se namrti. "Naalost, da."
"I... i temeljito ete traiti Milesa!"
"O, da", dahnuoje.
"Onda idem." Glas joj je bio jedva ujan, lice blijedo.
"Hvala", ree Illvan tiho. "Moj brzi kurirski brod bit e vam na raspolaganju im budete spremni za kretanje." Pogled mu s oklijevanjem padne na Marka. Kroz zadnju polovicu razgovora, izbjegavao je pogledati u Marka. "Koliko osobnih straara eli?" upitao je Bothari-Jesek. "Objasnit u im da su pod tvojim zapovjednitvom sve dok sigurno ne stigne do grofa."
"Ne elim ih uope, ali pretpostavljam da u i ja morati tu i tamo odspavati. Dvojicu", odlui Bothari-Jesek.
I tako je slubeno postao zatvorenikom Barravarske carske vlasti. Kraj puta, pomisli Mark.
Bothari-Jesek ustane i pokae pokretom Marku da je slijedi. "Idemo. elim pobrati neke osobne stvari s Pere-grina. I moram svom pomoniku rei da preuzme zapovjednitvo i objasniti ljudima zato su u karanteni. Trideset minuta."
"Dobro. Kapetanice Quinn, molim vas, ostanite." "Da, gospodine."
Illyan je ustao da isprati Bothari-Jesek. "Reci Aralu i Cordeliji", poeo je i zastao. Vrijeme se rasteglo.
"Hou", ree Bothari-Jesek tiho. Bez rijei, Illvan kimne.
Vrata su se siktavo otvarala pred njezinim korakom. Nije se ak ni osvrnula da provjeri slijedi li je Mark. Svakih pet koraka, morao je potrati daje sustigne.
Njegova kabina na CarSigovom brzom kurirskom brodu bila je jo manja i slinija eliji nego ona koju je bio imao na Peregrinu. Bothari-Jesek ga je zakljuala unutra i ostavila ga samoga. Nije bilo ak ni oznake vremena i ogranienog ljudskog dodira putem isporuke hrane tri puta dnevno; kabina je imala svoj vlastiti sustav za isporuku hrane, kontroliran raunalom i pneumatski povezan s nekakvim sredinjim skladitem. Opet se prisilno prejedao, ne znajui vie zato ili kako bi mu to moglo koristiti, osim to mu prua kombinaciju utjehe i samounitenja. Ali smrt od debljine trajala je godinama, a on je na raspolaganju imao samo pet dana.
Posljednjeg dana, njegovo je tijelo promijenilo strategiju i uasno mu je pozlilo. Uspio je tu injenicu sakriti sve do sputanja u shuttleu za prijevoz osoblja, gdje je neoekivano ljubazan carsigovski straar to pogreno shvatio kao zranu bolest od kakve je i sam patio. Brzo i veselo, ovjek je iz medicinskog ormaria na zidu izvadio flaster protiv munine i prilijepio ga Marku na vrat.
Flaster je imao i blago sedativno djelovanje. Lupanje Markova srca malo je usporilo i tako je ostalo sve dok nisu sletjeli i preli u zatvoreno cestovno vozilo. Jedan straar i voza zauzeli su prednji odjeljak, a Mark je sjedio otraga, preko puta Bothari-Jesek, na zadnjem dijelu komar-nog puta, od vojnog sletita izvan prijestolnice do srca Vorbarr Sultane. U sreditu Barravarskog imperija.
Tek kad se uhvatio usred neeg to je nalikovalo na napadaj astme, Bothari-Jesek podigla je pogled iz svoje vlastite smrknute zamiljenosti i primijetila ga.
"Kvragu, to ti je?" Nagnula se naprijed i izmjerila mu bilo, koje je jurilo kao ludo. Sav je bio ljepljiv od znoja.
"Zlo mije", dahnuo je, a onda, na njezin nervozan pogled koji mu je govorio da je to i sama shvatila, prizna: "Prestravljen sam." Mislio je daje dotakao dno ljudskog straha tamo pod bharaputranskom vatrom, ali to nije bilo nita u usporedbi s ovom sporom, zarobljenom stravom, ovom razvuenom uguenom nesposobnou da utjee na svoju sudbinu.
"ega se ima bojati?" upitala je posprdno. "Nitko ti nee nita."
"Kapetane, ubit e me."
"Tko? Grof Aral i gospa Cordelia? Teko. Ako iz bilo kojeg razloga ne uspijemo povratiti Milesa, ti bi mogao biti sljedei grof Vorkosigan. Pa valjda si to ve i sam shvatio."
U tom asu doznao je odgovor na pitanje koje ga je dugo muilo. Kad se onesvijestio, zaista je automatski ponovno poeo disati. Treptanjem je raistio crnu maglu i obranio se od Eleninih uplaenih pokuaja da mu otpusti odjeu i provjeri jezik kako ga ne bi progutao. Za svaki je sluaj bila spremila nekoliko flastera iz ormaria na shut-tleu i sad je nesigurno jednog drala u ruci. Uurbano joj je pokazao da mu ga stavi. Pomoglo je.
"to ti misli, tko su ti ljudi?" upitala je ljutito kad mu je disanje postalo pravilnije.
"Ne znam. Ali sigurno je da e biti prokleto bijesni na mene."
Najgora od svega bila je spoznaja da nije moralo biti ovako loe. U bilo kojem trenutku prije debakla na Jack-sonovu Skrovitu, bar u teoriji, mogao je naprosto uetati unutra i rei bok. Ali on je htio susret s Barravarom pod vlastitim uvjetima. Kao pokuaj da zauzme nebesa na prepad. Pokuaji da popravi stvari samo su ih potpuno pokvarili.
Ona se zavali u sjeditu i zagleda se u njega s polaganom zbunjenou. "Ti si stvarno nasmrt prestraen, zar ne?" rekla je, glasom otkria od kojeg je htio zaurlati. "Mark, grof Aral i gospa Cordelia sve e uiniti da te ne okrive prerano. Znam da hoe. Ali i ti mora odigrati svoju ulogu."
"A koja je moja uloga?"
"Ja... nisam sigurna", priznala je.
"Hvala ti. Ba si od pomoi."
A onda su stigli. Cestovno je vozilo prolo kroz vratnice i ulo u uzak vrt velike kamene rezidencije. Pred-elek-trini izgled iz Doba izolacije davao je zgradi dojam nevjerojatne starosti, zakljui Mark. Slinu arhitekturu bio je vidio u Londonu i sva je bila vie od tisuu godina stara, premda je ovo mjesto bilo staro samo stotinu i pedeset standardnih godina. Kua Vorkosigan.
Kad se krov vozila podigao, izvukao se iz auta nakon to je Bothari-Jesek izala. Ovoga ga je puta priekala. vrsto ga je uhvatila za nadlakticu, moda zabrinuta da joj se ne onesvijesti, ili kako bi ga sprijeila da pobjegne. Izali su na ugodno sunce, te uli u hladan polumrak prostranog ulaznog predvorja poploanog crnim i bijelim ka-
menom, s fascinantnim irokim zavojitim stubitem. Koliko je puta Miles preao preko ovog praga?
Bothari-Jesek kao daje radila za raun nekog zlobnog vilenjaka, otevi voljenog Milesa i zamijenivi ga ovim blijedim, bucmastim lanjakom. Zaguio je histerian hihot kad je ironina rugalica u stranjem dijelu njegovog mozga zazvala, Bok, mama, tata, doma sam... Zlobni vilenjak bio je on sam.
DVANAESTO POGLAVLJE
U predvorju ih je doekao par slugu u livrejama, u smeoj i srebrnoj boji kue Vorkosigan. U visokoj vorskoj kui ak su se i sluge igrali vojnika. Jedan od njih uputio je Bothari-Jesek na desnu stranu. Marku je dolo da zaplae. Ona gaje prezirala, ali barem je bila poznanica. Ostavi bez svake podrke i osjeajui se usamljenije nego kad je bio zakljuan u tami svoje kabine, okrenuo se i slijedio drugog slugu kroz kratak nadsvoen prolaz i niz vrata na lijevoj strani.
Jo je davno, pod Galenovim uputama, zapamtio raspored kue Vorkosigan, tako da je znao da ulaze u sobu nazvanu Prvo Predvorje, neku vrst predsoblja za veliku knjinicu koja se pruala od prednjeg do stranjeg dijela kue. Po mjerilima javnih prostorija u Kui Vorkosigan, Markje pretpostavljao daje to relativno intiman prostor, premda mu je visoki strop davao hladnu, neodobravajuu ogoljelost. Zaboravio je na arhitektonske detalje im je ugledao enu koja je sjedila na podstavljenom kauu, tiho ga oekujui.
Bila je visoka, ni mrava ni debela, vrste grae kakvu nose srednje godine. Crvena kosa proarana prirodnim sjedinama bila joj je svijena u sloenu punu na potiljku, ostavljajui joj lice slobodnim da se izrazi jagodicama, li-
nijom eljusti i jasnim sivim oima. Poloaj joj je bio suzdran, vie uravnoteen nego oputen. Imala je na sebi meku svilenkastu bluzu be boje i rukom izvezen pojas iji je motiv, shvatio je iznenada, odgovarao onom na njegovom prisvojenom pojasu, te tamnu suknju do listova i izme. Nikakvog nakita. Bio je oekivao neto napadnije, kompliciranije, snanije, formalnu ikonu grofice Vorkosigan kakvu je pamtio s videosnimki prijema i vojnih inspekcija. Ili je poimanje njezine vlastite moi bilo tako potpuno da je nije morala pokazivati odijevanjem, ve je naprosto ona sama bila ta mo? Nije vidio ama ba nikakve fizike slinosti izmeu nje i sebe. Pa, moda boja oiju. I blijeda koa. I linija nosa, moda. Crta eljusti imala je odreene usklaenosti koje nisu bile vidljive na videosnimkama
"Barun Mark Vorkosigan, gospo" objavio je sluga sveano, natjeravi Marka da se trne.
"Hvala, Pym", kimnula je sredovjenom sluzi u otpust. ovjekova razoarana znatielja bila je dobro skrivena, osim jednog kratkog pogleda prije nego to je za sobom zatvorio vrata.
"Zdravo, Mark." Glas grofice Vorkosigan bio je ugodan alt. "Molim te, sjedi." Mahnula je prema naslonjau smjetenom nasuprot kauu, pod malim kutom. Nije djelovao kao klopka koja e se zatvoriti preko njega i nije bio previe blizu njoj; oprezno se spustio u sjedalo, kako gaje i uputila. Zaudo, mogao je nogama dotai pod. Je li to bila sjedalica srezana za Milesa?
"Drago mije to se konano vidimo", poela je, "premda mije ao to su okolnosti tako nezgodne."
"I meni", promrmljao je. Drago ili ao? I tko su ta dva ja koja tu sjede, uljudno jedno drugom laui o dragosti i alosti? Tko smo mi, gospo? Ogledao se u strahu, oekujui Komarrskog Koljaa. "Gdje je... va suprug?"
"Navodno pozdravlja Elenu. Zapravo se prepao i poslao mene u izvidnicu. To mu nije slino."
"Ja... ne shvaam. Gospoo." Nije znao kako da joj se obrati.
"Zadnja dva dana pije lijekove za eludac kao da su pivo... mora imati na umu kako su informacije sporo stizale, iz nae perspektive. Prvi nagovjetaj da neto nije u redu stigao je prije etiri dana, kurirskim asnikom iz glavnog stoera CarSiga, s kratkom, standardnom porukom od Illvana da je Miles nestao u akciji, a pojedinosti slijede. Isprva nismo naginjali panici. Miles je ve i prije nestajao, ponekad i na dulje vrijeme. Tek kad smo dobili punu Illvanovu poruku i deifrirali je, nekoliko sati kasnije, zajedno s obavijesti da vas dvoje stiete ovamo, sve je postalo jasno. Imali smo tri dana da razmiljamo o tome."
Sjedio je u tiini, borei se s predodbom o velikom admiralu grofu Vorkosiganu, stranom Komarrskom Koljau, sjenovitom udovitu, koji ima nekakvo gledite, i to takvo koje bi jadni smrtnik poput njega trebao shvatiti na tako nehajan zahtjev.
"Illyan nikad ne koristi zaobilazne rijei", nastavi grofica, "ali uspio je dovriti cijelo izvjee a da nijednom nije upotrijebio izraz 'mrtav' ili 'poginuo' ili bilo koji sinonim. Medicinski zapisi s tim se ne slau. Tono?"
"Ovaj... krio-tretman je djelovao uspjeno." to ona eli od njega?
"I tako smo nasukani u emocionalnom i zakonskom limbu", uzdahnula je. "Gotovo da bi bilo lake daje..." Otro se namrtila dolje u svoje krilo. Ruke su joj se prvi put stisnule u ake. "Shvaa, puno emo razgovarati o moguim alternativnim rjeenjima. Puno e se toga vrtjeti oko tebe. Ali neu smatrati Milesa mrtvim dok ne istrune."
Sjetio se one plime krvi na betonu. "Pa..." ree bespomono.
"injenica da bi ti moda mogao odigrati Milesa jako je zaokupila neke ljude." Zaueno se zagledala u njega. "Kae da su te Dendarii prihvatili...?"
Skutrio se u svom sjedalu, svjestan svoga tijela pod njezinim otrim sivim pogledom, osjeajui kako se meso njegova trupa kotrlja i napinje pod Milesovom kouljom i pojasom, pod napetou njegovih hlaa. "Ja... malo sam se udebljao odonda."
"Sve to? U samo tri tjedna?" "Da", promrmljao je zacrvenjevi se. Jedna joj se obrva podigla. "Namjerno?" "Na neki nain."
"Ha." Naslonila se, iznenaenog izraza lica. "To ti je bio jako pametan potez."
Zinuo je, shvatio da to naglaava njegov dvostruki podbradak i brzo zatvorio usta.
"Tvoj status bio je predmetom velikih rasprava. Ja sam glasala protiv bilo kakve sigurnosne zavjere da se Milesov poloaj sakrije tako to e ga ti odglumiti. Kao prvo, to nije potrebno. Porunik barun Vorkosigan esto je odsutan mjesecima; u zadnje vrijeme, to da ga nema kod kue normalnije je nego da ga ima. Strateki je znatno vanije uspostaviti tebe kao tebe, baruna Marka, ako zaista bude barun Mark."
Gutnuo je na suho grlo. "Imam li izbora?"
"Imat e ga, ali razumno, nakon to bude imao vremena da sve shvati i prihvati."
"Sigurno se alite. Ja sam klon."
"A ja sam s Kolonije Beta, mali", rekla je otro. "Be-tanski je zakon vrlo razuman i jasan u pitanju klonova.
Samo barravarski obiaji u tome su nejasni. Barravarci!" Izgovorila je to kao psovku. "Barravar nema dugog iskustva u rjeavanju svih tehnolokih varijanti ljudske reprodukcije. Nema zakonskih presedana. A ako neto nije u tradiciji", dala je rijei isti onaj gorki prizvuk kao i Bo-thari-Jesek, "ne znaju to to im je initi."
"to sam ja vama kao Betanki?" upitao je, nervozno zadivljen.
"Sin ili sin u drugom koljenu", odgovorila je odmah. "Bez dozvole, ali priznat kao moj nasljednik."
"To su prave zakonske kategorije na vaem rodnom svijetu?"
"Jasno. Recimo, da sam /a naruila tvoje kloniranje od Milesa, nakon to sam dobila odobrenje za dijete, bio bi mi naprosto sin. Daje Miles to uinio kao odrastao ovjek, on bi ti bio zakonski roditelj, a ja bih ti bila majka u drugom koljenu i imala bih prema tebi prava i obveze otprilike kao baka ili djed. Miles, naravno, nije bio odrastao ovjek u vrijeme kad si ti kloniran, a nije bilo ni odobrenja za tvoje roenje. Da si jo uvijek maloljetan, on i ja mogli bismo otii do arbitranog suca i skrb nad tobom dodijelila bi se u skladu sa suevom procjenom o tvojim interesima. Ali, naravno, ti vie nisi maloljetan, ni po betanskom ni po barravarskom zakonu." Uzdahnula je. "Vrijeme za zakonsku skrb je prolo. Izgubljeno. Nasljeivanje imovine vjerojatno e se zapetljati u barravarsku zakonsku zbrku. Aral e s tobom raspraviti barravarsko obiajno pravo, odnosno njegovo nepostojanje, kad za to doe vrijeme. Ostaje samo jo na emotivni odnos."
"Imamo li ga?" upitao je oprezno. inilo se da su oba njegova najvea straha, ili da e odnekud izvui oruje i ubiti ga ili da e se baciti na njega u nekom posve neprikladnom gru materinskih osjeaja, polako blijedila. Ostao je suoen s misterijem mirnoga glasa.
"Imamo, premda tek treba otkriti kakav je. Ali mora jedno shvatiti. U tvome tijelu ima pola mojih gena, a moj sebini genom temeljito je evolucionarno programiran da trai svoje kopije. Druga polovica kopija je ovjeka kojem se divim vie nego ikom na svijetu sada i uvijek, tako da mi je zanimanje dvostruko pobueno. Recimo da umjetnika kombinacija ta dva elementa neodoljivo privlai moju pozornost."
Kad se to tako postavi, zapravo je imalo smisla, postajalo logino i gubilo osobine prijetnje. Otkrio je da mu se eludac prestao griti, grlo mu se opustilo. Smjetaje opet ogladnio, prvi put otkako su napustili orbitu planeta.
"No, ono to postoji izmeu tebe i mene nema nikakve veze s onim to je izmeu tebe i Barravara. To je Ara-lov odjel i on e morati sam izraziti svoje stavove. A nije jo nita ni odlueno, osim jedne stvari. Dok si ovdje, ti si ti, Mark, Milesov est godina mlai brat blizanac. Ne imitacija ili zamjena za Milesa. Tako da bi se trebao to se vie moe postaviti kao ti sam, razliit od Milesa, od samog poetka."
"Oh", dahnuoje. "Dapae."
"Pretpostavljala sam da si to ve shvatio. Dobro, tu se slaemo. Ali to to nisi Miles samo je suprotnost od imitacije Milesa. Ja elim doznati tko je Mark?"
"Gospo... ja to ne znam." Potaknuta iskrenost imala je u sebi prizvuk tjeskobe.
Mudro gaje promatrala. "Ima vremena", ree mirno. "Miles je... elio da bude ovdje, zna. Govorio je da e te pokazivati uokolo. Zamiljao je kako te ui jahati." Prikriveno je zadrhtala.
"Galen me pokuao nauiti, u Londonu", sjeti se Mark. "Bilo je uasno skupo, a nije mi ba dobro ilo, tako da mi je na kraju samo rekao neka izbjegavam konje kad doem ovamo."
i
"Ah?" malo se razvedrila. "Hm. Vidi, Miles ima... imao je... ima te neke romantine ideje o brai, kao i svi jedinci. Ali ja imam brata, tako da nemam takvih iluzija." Zastala je, pogledala po sobi i nagnula se naprijed s naglo povjerljivim izrazom, spustivi glas. "Ima i ujaka, baku i dva bratia na Koloniji Beta i oni su ti isto toliko roaci koliko Aral ili ja ili tvoj roak Ivan ovdje na Barravaru. Zapamti, ima vie mogunosti na izbor. Jednog sam sina dala Barravaru. I dvadeset i osam godina gledala kako ga Barravar nastoji unititi. Moda je sad red na nekog drugog, ha?"
"Ivan sad nije ovdje, zar ne?" upitao je Mark, prestravljeno zaboravivi sve drugo.
"Ne, nije u kui Vorkosigan, ako to misli. Tu je u Vor-barr Sultani, dodijeljen je glavnom stoeru Carske slube. Moda," oi su joj spekulativno bljesnule, "moda bi te on mogao izvesti i pokazati ti neke stvari koje je Miles htio da vidi."
"Ivan se vjerojatno jo uvijek ljuti zbog onog to sam mu uinio u Londonu", bojao se Mark.
"Proi e ga to", predvidje grofica samopouzdano. "Moram priznati, Miles bi sigurno uivao pokazivati te i uznemirivati ljude."
Osobina koju je Miles oito naslijedio od svoje majke.
"ivim ve gotovo tri desetljea na Barrayaru", rekla je zamiljeno. "Tako smo dugaak put proli. A opet, jo nam je tako mnogo ostalo. ak se i Aral ve umara. Moda ne moemo sve uiniti u jednoj generaciji. Vrijeme je za smjenu strae, po mom miljenju... ah, dobro."
Prvi put zavalio se u svoje sjedalo, putajui ga da ga podri, sluajui i gledajui umjesto da samo strahuje. Saveznik. inilo se da je konano dobio saveznika, premda jo uvijek nije bio siguran zato. Galen nije potroio puno vremena na groficu Cordeliju Vorkosigan. Opsjednut je
j,i&\mM^.
bio svojim starim neprijateljem Koljaem. Galen ju je, izgleda, sasvim podcijenio. Preivjela je ovdje dvadeset i devet godina... moe li i on tako? Prvi put, to mu se inilo donekle unutar ljudskih mogunosti.
Kratko kucanje oglasilo se na dvostrukim vratima prema hodniku. Na grofiino "Da?" vrata su se malo otvorila, a unutra je provirio jedan ovjek, uputivi joj napet osmijeh.
"Najdraa kapetanice, smijem li sad i ja ui?" "Da, mislim da smije", ree grofica Vorkosigan.
Uao je unutra i opet zatvorio vrata. Marku se grlo stegne; progutao je slinu i udahnuo, progutao i udahnuo, zastraujue krhkom samokontrolom. Nee se onesvijestiti pred ovim ovjekom. Niti povratiti. Do sad mu je u elucu ionako ostala jo samo koja liica ui. To je on, nepogreivo on, premijer, admiral grof Aral Vorkosigan, bivi regent Barravarskog imperija i de facto diktator nad tri svijeta, pobjednik Komarra, vojni genij i politiki um  optuen za ubojstva, muenja, ludilo, previe nemoguih stvari da bi ih sve mogao obuhvatiti taj vrsti obris koji je sad koraao prema Marku.
Mark je prouavao njegove videosnimke iz svih razdoblja ivota; moda i nije bilo tako udno to mu je prva suvisla pomisao bila Djeluje starije nego to sam oekivao. Grof Vorkosigan bio je deset standardnih godina stariji od svoje betanske supruge, ali djelovao je kao da je razlika dvadeset ili trideset godina. Kosa mu je bila jo svjetlije sijeda nego na snimkama od prije samo dvije godine. Za Bar-ravarca, bio je nizak, grofiine visine. Lice mu je bilo teko, snano, izborano. Imao je na sebi zelene hlae od uniforme, ali bez kaputia, samo svijetlu koulju zavrnutih rukava i otvorenog okruglog ovratnika; ako je to bio pokuaj da djeluje nehajno, nije mu uspijevalo. Napetost u sobi podigla se s njegovim ulaskom do guenja.
"Elena se smjestila", izvijestio je grof Vorkosigan, sjedajui kraj grofice. Poloaj mu je bio otvoren, ruku na koljenima, ali nije se naslonio. "Posjet izgleda potie vie starih sjeanja nego stoje oekivala. Prilino je uznemirena."
"Uskoro u otii porazgovarati s njom", obea grofica.
"Fino." Grofove oi prouavale su Marka. Zbunjenost? Odbojnost? "Dobro." Iskusni diplomat iji je posao bio da tri planeta nagovori na put ka napretku sjedio je bez rijei, ne znajui to da kae, kao da se nije u stanju izravno obratiti Marku. Umjesto toga okrenuo se svojoj eni. "On je proao pod Milesa?"
U oima grofice Vorkosigan pojavio se bljesak tmurne zabavljenosti. "Odonda se udebljao", rekla je mirno.
"Shvaam."
Tiina se protegla kroz neugodne sekunde.
Mark izvali: "Prva stvar koju sam trebao napraviti kad vas susretnem bila je da vas ubijem."
"Da, znam." Grof Vorkosigan smjestio se na kauu, konano se otvoreno zagledavi Marku u lice.
"Natjerali su me da vjebam dvadeset razliitih rezervnih metoda, dok ih sve nisam znao napamet, ali glavna je ideja bila flaster s paralizirajuim otrovom koji bi se pri autopsiji pokazao kao srani udar. Trebao sam ostati nasamo s vama i dotai bilo koji dio tijela. Za ubojiti otrov, stvar djeluje vrlo sporo. Trebao sam ekati, vama na vidiku, dvadeset minuta, dok ne umrete i nikad vam ne priznati da nisam Miles."
Grof se smrknuto osmjehne. "Shvaam. Dobra osveta. Vrlo umjetniki. I upalilo bi."
"Kao novi grof Vorkosigan, nakon toga trebao sam napraviti sljedei korak i povesti napad na carsko prijestolje."
"To ne bi upalilo. Ser Galen nije ni oekivao da upali. elio je samo kaos koji bi uslijedio nakon propasti takvog pokuaja i u kojem se Komarr trebao podii na ustanak. Znai da si trebao biti jo jedna vorkosiganska rtva." ak je djelovao oputenije, profesionalnije, dok su raspravljali o tim grotesknim urotama.
"Jedini razlog mog postojanja bio je da vas ubijem. Prije dvije godine, samo sam za to znao. Sve te godine pod Galenom podnio sam samo zbog toga."
"Samo hrabro", posavjetuje ga grofica. "Mnogi ljudi postoje posve bez ikakva razloga."
Grof primijeti: "CarSigje o tebi skupio veliku gomilu dokumentacije nakon to je zavjera izala na vidjelo. Pokriveno je vrijeme otkako si bio samo luaki sjaj u Gale-novu oku, pa sve do posljednjeg dodatka o tvom nestanku sa Zemlje, prije dva mjeseca. Ali nigdje u dokumentaciji nema nieg to bi govorilo kako je tvoja, ovaj, nedavana pustolovina na Jacksonovu Skrovitu bilo kakav latentni program ubaen uz moje ubojstvo. Radi li se o tome?" Traak sumnje obojio mu je glas.
"Ne", ree Mark vrsto. "Dovoljno su me programirali da to znam. Nije to neto to moete ne primijetiti. Bar ne onako kako je to Galen radio."
"Ne slaem se", ree grofica Vorkosigan neoekivano. "Natjeran si na to, Mark. Ali ne od Galena."
Grof je podigao obrve u iznenaenju.
"Miles te na to natjerao, bojim se", objasnila je. "Sasvim nenamjerno."
"Ne shvaam", ree grof.
Mark je dijelio taj osjeaj. "Bio sam u dodiru s Mile-som samo nekoliko dana, na Zemlji."
"Nisam sigurna da si spreman za to, ali evo. U ivotu si imao tono tri modela po kojima si mogao nauiti kako
da bude ljudsko bie. Jacksonske robovlasnike, komarr-ske teroriste  i Milesa. Bio si natopljen Milesom. I, ao mi je, ali Miles misli da je vitez lutalica. Razumna vlada ne bi mu dopustila ni depni no, a kamoli svemirsku flotu. I tako, Mark, kad si konano morao odabrati izmeu dva jasna zla i luaka  ustao si i krenuo za luakom."
"Ja mislim da Milesu ide sasvim dobro", prigovori grof.
"Agh." Grofica naas sakrije lice rukama. "Ljubavi, raspravljamo o mladiu na kojeg je Barravar natrpao toliko nepodnoljivog stresa, toliko bola, da si je stvorio itavu jednu drugu linost kako bi imao kamo pobjei. A zatim je uvjerio nekoliko tisua galaktikih plaenika da podre njegovu psihozu i povrh svega nagovorio Barravarski imperij da mu sve to plaa. Admiral Naismith mnogo je vie nego samo lani identitet CarSiga i ti to zna. Priznajem daje genij, ali nemoj mi pokuati ustvrditi daje mentalno zdrav." Zastala je. "Ne. To nije fer. Milesov sigurnosni ventil radi. Neu se stvarno poeti bojati za njegovo zdravlje dok se ne nae odsjeen od svog malog admirala. To je naprosto vrlo sloen ples na ici." Bacila je pogled na Marka. "Koji je gotovo nemogue slijediti, rekla bih."
Mark nikad nije razmiljao o Milesu kao o nekom ozbiljno sluenom; o njemu je razmiljao samo kao o nekom savrenom. Ovo je bilo vrlo uznemirujue.
"Dendarii zaista funkcioniraju kao tajna operacijska ruka CarSiga", rekao je grof i sam djelujui pomalo uznemireno. "I to povremeno fantastino dobra."
"Naravno. Da nije tako, ne bi dopustio Milesu da ih zadri, tako da se on uvijek moe pobrinuti za to. Naprosto elim istai da njihova slubena funkcija nije ujedno i njihova jedina funkcija. I  ako oni ikad prestanu biti potrebni Milesu, nee proi ni godina dana a CarSig e pronai nain da se ta veza prekine. I svi ete iskreno vjerovati da se ponaate savreno logino."
Zato ne optuuju njega...? Skupio je hrabrost da to otvoreno zapita "Zato mene ne krivite za Milesovu smrt?"
Jednim pogledom, grofica je pitanje predala svome suprugu, koji kimne i odgovori. Za oboje? "Illvanovo izvjee kae daje Milesa pogodio bharaputranski vojnik osiguranja."
"Ali ne bi bio na vatrenoj liniji da ja nisam"
Grof Vorkosigan podigne ruku da ga prekine. "Da on sam nije tako glupo postupio. Nemoj pokuavati prikriti svoju pravu krivnju tako to e uzeti vie nego to zasluuje. I sam sam napravio previe smrtonosnih pogreaka da bi me tako neto zavaralo." Bacio je pogled na svoje izme. "Razmatrali smo i dugorone prognoze. Premda su tvoj karakter i osoba jasno razliiti od Milesovih, djeca koju bi ti zaeo bila bi genetski potpuno identina njegovoj. Moda ono to Barravar treba nisi ti, ve tvoj sin."
"Samo da se produi vorski sustav", ubaci se grofica suho. "Sumnjiv cilj, ljubavi. Ili se zamilja kao djedovskog mentora Markovoj teoretskoj djeci, kao to je tvoj otac postupio s Milesom?"
"Boe sauvaj", promrmlja grof ustro.
"uvaj se vlastitog odgoja." Okrenula se Marku. "Problem je..." Skrenula je pogled, opet ga vratila na Marka. "Ako ne uspijemo povratiti Milesa, suoit e se s neim to nije samo odnos. To je posao. U najmanju ruku, bio bi odgovoran za dobrobit nekoliko milijuna ljudi u tvome Okrugu; bio bi njihov glas u Vijeu grofova. Miles je za taj posao uio doslovce od roenja; nisam sigurna daje mogue poslati zamjenu u posljednji as."
Nije, sigurno nije, oh sigurno.
"Ne znam ba", ree grof zamiljeno. "Ja sam bio ba takva zamjena. Sve do jedanaeste godine bio sam rezervni sin, a ne nasljednik. Priznajem, kad je moj stariji brat ubi-
i
jen, brzina dogaaja uinila je promjenu sudbine jednostavnom. Svi smo, za Rata ludog Yurija, bili tako usredotoeni na osvetu. Dok sam podigao glavu i opet udahnuo, posve sam se pomirio injenicom da u jednog dana biti grof. Premda nisam oekivao da e taj jedan dan doi kroz pedeset godina. Mogue je da e i ti, Mark, imati vie nego dovoljno vremena za uenje i vjebu. Ali isto je tako mogue da ti grofovstvo padne u krilo ve sutra."
Tom su ovjeku bile sedamdeset i dvije godine, to su srednje godine za nekog iz galaktike, a starost za okrutni Barravar. Grof Aral nije se u ivotu uvao; je li osjeao da mu se blii kraj? Njegov otac, grof Piotr, bio je doivio dvadeset godina vie, jo jedan itav ivot. "Bi li Barravar ikad prihvatio klona kao vaeg nasljednika?" upita sumnjiavo.
"Pa, ve je i vrijeme da se pone stvarati neke zakone o tome, ovako ili onako. Ti bi mogao biti jedan od kljunih sluajeva. S dovoljno usredotoenosti, vjerojatno bih im te mogao ugurati u grla"
Mark nije nimalo sumnjao u to.
"Ali mislim da je jo prerano zapoeti zakonski rat, sve dok se ne raiste stvari s tom nestalom krio-komo-rom. Za sad, javna je pria da je Miles odsutan po dunosti, a ti si prvi put u posjetu. Sve je to zapravo istina. Ne moram ti naglaavati da su pojedinosti povjerljive."
Mark strese glavom i kimne u znak slaganja, osjeajui blagu vrtoglavicu. "Ali je li to potrebno? Da nikad nisam stvoren i da je Miles negdje poginuo na dunosti, Ivan Vorpatril bio bi va nasljednik."
"Da", ree grof, "i kua Vorkosigan prestala bi postojati, nakon jedanaest generacija izravnih potomaka."
"to s tim ne valja?"
"Ne valja to to to nije sluaj. Ti postoji. Problem je... to sam oduvijek elio da mi nasljednik bude Cordelijin sin. Uzmi u obzir, govorimo o prilinom imanju, po uobiajenim mjerilima."
"Mislio sam da veina vaih posjeda svijetli u mraku, nakon razaranja Vorkosigan Vashoija."
Grof slegne ramenima. "Neto je i preostalo. Ova rezidencija, na primjer. Ali moje imanje nije samo posjed nad zemljom; kao stoje Cordelia rekla, tu je prikljuen i posao uz puno radno vrijeme. Ako ti dopustimo da zatrai nasljedstvo i ti mora prihvatiti to to trai od tebe."
"Moete sve zadrati", ree Mark iskreno. "Potpisat u gdje god treba."
Grof se namrti.
"Smatraj ovo uvodnim razgovorom, Mark", ree grofica. "Neki ljudi koje e moda susresti puno e razmiljati o takvim pitanjima. Naprosto mora biti svjestan neizgovorenih planova."
Grof je poprimio odsutan izraz lica; ispustio je dug, polagan dah. Kad je opet podigao pogled, lice mu je bilo zastraujue ozbiljno. "To je istina. A postoji i jedan plan koji nije samo neizgovoriv, nego i nepodnoljiv. Moramo te upozoriti."
Toliko nepodnoljiv da ga je i grofu Vorkosiganu bilo teko ispljunuti, izgleda. "to sad?" upita Mark oprezno.
"Postoji... lana teorija nasljedstva, jedna od est moguih linija, koja mene postavlja kao prvog u redu za bar-ravarski prijestol, ukoliko car Gregor umre bez potomstva."
"Da," ree Mark nestrpljivo, "naravno da znam. Gale-nova urota bila je zasnovana na tom zakonskom argumentu. Vi, zatim Miles, zatim Ivan."
"Da, ali sad je poredak ja, zatim Miles, zatim ti i zatim Ivan. A Miles je  tehniki  ovog asa mrtav. To ostavlja samo mene izmeu tebe i nasljedstva. Ne kao lanog Milesa, ve samog po sebi."
"To je glupost", eksplodira Mark. "To je jo lue od zamisli da postanem grof Vorkosigan!"
"Misli na to", posavjetuje ga grofica. "Misli to ba tako i nemoj nikad dati ni naslutiti da bi mogao promijeniti miljenje.
Upao sam meu same luake.
"Ako ti se bilo tko obrati na tu temu, smjesta to prijavi meni, ili Cordeliji, ili Simonu Illvanu", doda grof.
Mark se zavukao u svoje sjedalo koliko je ilo. "Dobro..."
"Prestraio si ga, dragi", primijeti grofica.
"Kad je ta tema u pitanju, paranoja je vodi za dobro zdravlje", ree grof alosno. Naas se bez rijei zagleda u Marka. "Djeluje umorno. Pokazat emo ti gdje je tvoja soba. Moe se oprati i malo odmoriti."
Svi su ustali. Mark ih je slijedio do poploanog hodnika. Grofica je glavom pokazala na zasvoden prolaz koji je vodio natrag do zavojitog stubita. "Idem dizalnom cijevi gore da porazgovaram s Elenom."
"Dobro", sloi se grof. Marku nije bilo druge do da ga slijedi po stubitu. Dva kata su mu pokazala koliko je ispao iz forme. Kad su doli do drugog odmorita, disao je jednako teko kao i starac kraj njega. Grof skrene kroz hodnik na treem katu.
Mark je upitao, s odreenom dozom straha: "Neete me valjda staviti u Milesovu sobu?"
"Ne. Premda sam ja kao dijete neko vrijeme ivio u ovoj koju e ti sad dobiti."
Prije smrti njegova starijeg brata, vjerojatno. Soba drugog sina. To je bilo gotovo jednako toliko neugodno.
"Sad je to naprosto gostinska soba." Grof je otvorio jo jedna bezizraajna drvena vrata. Iza njih, leala je osunana soba. Oito runo izraen namjetaj neodreene starosti i ogromne vrijednosti ukljuivao je krevet i komodu; domaa konzola za podeavanje svjetlosti i mehanikih prozora neskladno je leala kraj izrezbarene krevetne ploe.
Mark je bacio pogled unatrag i uletio u grofov duboko upitan pogled. Bilo je tisuu puta gore od bilo kojeg volim--Naismitha izraza kojeg je vidio kod Dendariija. Rukama se zgrabio za glavu i zakripao: "Miles nije tu unutra!"
"Znam", ree grof tiho. "Traio sam... sebe, valjda. I Cordeliju. I tebe."
S nelagodom ali nesposoban da se odupre, Mark je zauzvrat potraio sebe u grofu. Nije bio siguran. Boja kose, nekad; on i Miles imali su istu tamnu kosu koju je vidio na videosnimkama mlaeg admirala Vorkosigana. Razumno gledajui, znao je da je Aral Vorkosigan mlai sin starog generala grofa Piotra Vorkosigana, ali taj izgubljeni stariji brat bio je mrtav ve ezdeset godina. Zaudilo ga je to ga se sadanji grof sjea tako izravno, ili iz toga izvlai neku vezu sa samim sobom. udno i zastraujue. Trebao sam ubiti ovog ovjeka. Jo bih to mogao. Uope se ne uva.
"Va vajni CarSig nije me ak ni ispitao brzopentom. Zar se uope ne brinete da bih mogao biti jo uvijek programiran za vae ubojstvo?" Ili djeluje kao tako zanemariva prijetnja?
"Mislio sam da si ve jednom upucao svoju oinsku figuru. To je dovoljna katarza." Zabavljena grimasa iskrivila je grofova usta.
Mark se sjetio Galenova iznenaenog izraza lica, kad ga je zraka iz disruptora pogodila ravno u lice. Kako god Aral Vorkosigan izgledao kad bude umirao, Mark je bio uvjeren da ne bi bio iznenaen.
"Onda si spasio Milesov ivot, prema svim opisima sukoba", ree grof. "Odabrao si stranu na Zemlji, prije dvije godine. Vrlo djelotvorno. Moda mnogo strahujem zbog tebe, Mark, ali to da u umrijeti od tvoje ruke nije u to ukljueno. Nisi u bodovnom zaostatku za svojim bratom kao to si zamilja. Zapravo, mislim da ste doli do izjednaenja."
"Predak. Ne brat", ree Mark, ukoeno i ledeno.
"Cordelia i ja smo tvoji preci", ree grof odluno.
Nijekanje bljesne na Markovom licu.
Grof slegne ramenima. "to god Miles bio, mi smo ga stvorili. Moda ima pravo to nam se pribliava s takvim oprezom. Moda ni za tebe neemo biti dobri."
eludac mu je drhtao od uasne enje, priguene stranim strahom. Preci. Roditelji. Nije bio siguran da eli roditelje, ovako kasno u ivotu. Bili su takve ogromne figure. Osjeao se izbrisanim u njihovoj sjeni, rasprsnut poput stakla, poniten. Odjednom osjeti nebuloznu elju da se vrati Miles. Netko njegove veliine i godina, netko s kim bi mogao razgovarati.
Grof opet pogleda prema spavaonici. "Pym je trebao razmjestiti tvoje stvari."
"Nemam nikakvih stvari. Samo odjeu koju imam na sebi... gospodine." Bilo je nemogue ne dodati izraz poasti.
"Morao si bar imati neku drugu odjeu!"
"Ono to sam donio sa Zemlje ostavio sam u garderobi
na Escobaru. Najamnina je dosad ve istekla, vjerojatno
su sve zaplijenili."
Grof ga pogleda. "Poslat u nekoga da te izmjeri i izradi ti garderobu. Da nas posjeuje pod nekim normalnijim okolnostima, pokazivali bismo te uokolo. Upoznavali s prijateljima i roacima. Razgledavanje grada. Proao bi testove sposobnosti, da ti moemo urediti daljnje obrazovanje. Neto od toga sigurno emo i sad uiniti."
kola? Kakve vrste? Smjetaj u Barravarskoj vojnoj akademiji bio bi vrlo blizu Markove zamisli o sputanju u pakao. Mogu li ga natjerati...? Bilo je naina da se odupre. Uspjeno je izbjegao posuivanje Milesove garderobe.
"Ako neto treba, pozvoni Pymu preko konzole", uputio gaje grof.
Ljudski sluge. Kako udno. Fiziki strah koji gaje bio iskrenuo kao staru arapu polako je nestajao, da bi ga zamijenila daleko bezoblinija opa tjeskoba. "Mogu li dobiti neto za jelo?"
"Ah. Molim te da se za jedan sat pridrui Cordeliji i meni na ruku. Pym e te odvesti do utog Predvorja."
"Znam ga pronai. Kat nie, jedan hodnik junije, trea vrata desno."
Grof podigne jednu obrvu. "Tono." "Prouavao sam vas, znate."
"To je u redu. I mi smo prouavali tebe. Svi smo dakle napravili svoje domae zadae."
"U emu je test?"
"Ah, tu je trik. Nema testa. To se zove pravi ivot."
I prava smrt. "ao mije", provali Mark. Zbog Milesa? Zbog njega samog? Nije ni sam znao.
Grof ga je gledao kao da se i on to pita; kratak ironini smijeak trznuo mu je jedan kut usnica. "Pa... na jedan udan nain, gotovo da je olakanje da nije sve tako loe kako bi moglo biti. Prije, kad bi god Miles nestao, pitali bismo se gdje je i to bi mogao initi da, ovaj, jo povea
kaos. Ovog puta bar znamo da se ne moe uvaliti u jo goru nevolju."
Mahnuvi na pozdrav, grof se udaljio, ne uavi u sobu za Markom, ne pritisnuvi ga ni na koji nain. Kroz Markov um prola su tri naina da ga ubije. Ali ta je obuka djelovala odavno prestarjelom. Uostalom, sad je bio previe izvan forme. Penjanje uza stube iscrpilo gaje. Povukao je vrata da ih zatvori i bacio se na izrezbaren krevet, drui od reakcije.
TRINAESTO POGLAVLJE
Navodno da bi dopustili Marku da se oporavi od skakanja kroz crvotoinu, grof i grofica nisu mu prva dva dana predvidjeli nikakve zadae. Zapravo, osim prilino formalnih obroka, Mark uope nije ni vidio grofa Vorkosi-gana. Lutao je kuom i zemljitem kako je htio, bez ikakve oite strae osim diskretnog motrenja grofice Vorkosi-gan. Na izlaznim vratima vrta stajala su dvojica straara; jo nije skupio hrabrost da provjeri je li im naloeno i da njega zadre unutra, a ne samo nepoznate ljude vani.
Da, bio je prouavao kuu Vorkosigan, ali svejedno se morao privikavati na stvarnost u kojoj se sad naao. Sve se inilo pomalo drukije od onoga to je bio oekivao. Mjesto je bilo pravi krtinjak, ali bez obzira na starine kojih je bilo posvuda, svi su izvorni prozori zamijenjeni modernim, vrhunskim modelima blindiranog stakla i opremljeni automatskim roletama, ak i oni visoko uza zid u donjoj kuhinji. Bilo je to poput ljuske, premda prostrane, zatitnike. Palaa/tvrava/zatvor. Moe li se on uvui u takvu ljusku?
Cijelog ivota bio sam zatvorenik. elim biti slobodan.
Treeg je dana stigla njegova nova odjea. Grofica mu je dola pomoi da je raspakira. Jutarnje svjetlo i hladan zrak rane jeseni kuljali su u njegovu sobu kroz prozor koji
je, tvrdoglavo, ostavio otvoren prema tajnovitom, opasnom, nepoznatom svijetu.
Otvorio je jednu vreu za odijela i pronaao neto uznemirujue vojnikog stila, tuniku visokog ovratnika i hlae na crtu u vorkosiganskim bojama, smeoj i srebrnoj, vrlo slino livrejama grofovih slugu ali s vie sjaja oko ovratnika i na epoletama. "to je to?" upita sumnjiavo.
"Ah", ree grofica. "Upadljivo, zar ne? To je tvoja odora barunskog kadeta kue Vorkosigan."
Njegova, ne Milesova. Sva je nova odjea bila kompjuterski predviena da bude prostrana; srce mu je stalo kad je pokuao proraunati koliko bi morao pojesti da se izvue iz ovoga.
Na njegov izraz oajanja, grofiine se usne podignu. "To zapravo mora nositi na samo dva mjesta: ako prisustvuje sjednici Vijea grofova ili ako ode na ceremoniju proslave careva roendana. to bi ti se moglo dogoditi: to se sprema kroz nekoliko tjedana." Zastala je, prstom pratei znak Vorkosigana izvezen na ovratniku tunike. "Mi-lesov je roendan ubrzo poslije toga."
Pa, Miles trenutno ne stari, gdje god bio. "Roendani su za mene malo teko pojmljivi. Kako se zove kad nekoga izvadi iz materinog replikatora?"
"Kad su mene izvadili iz mog materinog replikatora, moji su roditelji to zvali mojim roendanom", rekla je suho.
Ona je Betanka. Jasno. "Ja ak ni ne znam kad mi je roendan."
"Ne zna? U tvojem je dosjeu." "Kakvom dosjeu?"
"U tvom medicinskom kartonu iz Kue Bharaputra. Zar to nisi nikad vidio? Moram ti nabaviti kopiju. To je,
ovaj, zanimljivo tivo, na jedan uasavajui nain. Zapravo, roendan ti je bio sedamnaestog prolog mjeseca."
"Onda sam ga ionako propustio." Zatvorio je torbu i ugurao uniformu duboko u ormar. "Nije vano."
"Vano je da netko slavi nae postojanje", pobunila se prijazno. "Ljudi su samo zrcala u kojima se sami moramo ogledati. Domet svakog smisla. Sve vrline, sva zla, sve je sadrano samo u ljudima. Nieg nema u svemiru kao takvom. Samica je kazna u svakoj ljudskoj kulturi."
"To je... istina", priznao je, prisjeajui se vlastitog nedavnog zatvora. "Hm." Sljedei komad odjee koji je pro-tresao pristajao je njegovom raspoloenju: potpuno crno. Premda se, kad je bolje pogledao, pokazalo daje gotovo istog kroja kao i uniforma kadetskog baruna, sa znakovima i ukrasima priguenim u crnoj svili umjesto sjajnih srebrnih niti, gotovo nevidljivi na crnoj podlozi.
"To je za pogrebe", objasni grofica. Glas joj je odjednom bio prilino ravnoduan.
"Oh." Shvativi nagovjetaj, zagurao je odijelo jo dalje od kadetske odore. Konano je odabrao neto stoje djelovalo najmanje vojniki, meke iroke hlae, prostrane izme bez kopi, elinih pojaanja ili bilo kakvih drugih agresivnih ukrasa, te koulju i sako tamnih boja, plavo, zeleno, crvenkasto-smee. Djelovalo je malo kao kostim, ali bilo je vrsne izrade. Kamuflaa? Je li odjea predstavljala ovjeka koji je nosi, ili ga je skrivala? "Jesam li to ja?" upitao je groficu izaavi iz kupaonice da se pokae.
Napola se nasmijala. "Dubokoumno pitanje ako se postavlja odjei koju ovjek nosi. Na to ni ja ne mogu odgovoriti."
etvrtog dana, Ivan Vorpatril pojavio se na doruku. Imao je na sebi dnevnu odoru carske vojske, koja je lijepo
isticala njegovo visoko, pristalo tijelo; s njegovim dolaskom, uto Predvorje odjednom se inilo napuenim. Mark se skutrio s osjeajem krivnje dok je njegov navodni roak pozdravljao svoju tetu urednim poljupcem u obraz i ujaka slubenim kimanjem glave. Ivan je s pokrajnje komode uzeo tanjur i opako ga natrpao jajima, mesom i zaeerenim kruhom, dodao alicu kave, nogom povukao stolac i smjestio se nasuprot Marku.
"Bok, Mark", priznao je konano njegovo postojanje. "Izgleda grozno. Kad si se tako napuhao?" Gurnuo je vilicu punu prenog mesa u usta i poeo vakati.
"Hvala, Ivane", sklonio se Mark koliko je mogao u blagu ironiju. "Vidim da se nisi promijenio." Nadao se daje bilo jasno kako misli Nema poboljanja.
Ivanove smee oi zacaklile su se; zaustio je, ali ga zaustavi "Ivane" od njegove tete, izreeno tonom hladnog prigovora.
Mark nije vjerovao da se grofica pobunila zato to je htio govoriti punih usta, ali Ivan je progutao prije nego to je odgovorio, ne Marku ve grofici. "Ispriavam se, teta Cordelia. Ali zbog njega jo uvijek imam problema s ormarima i drugim uskim, neprovjetrenim prostorima."
"ao mije", promrmlja Mark zgrbivi se. Ali neto u njemu nije dalo da ga Ivan maltretira, pa je dodao: "Rekao sam Galenu da te otme samo da doem do Milesa."
"Znai, to je bila tvoja zamisao."
"I upalila je. Odmah je doao i gurnuo vrat u omu za tebe."
Ivanova vilica se stisne. "Navika koje se nije uspio rijeiti, koliko ujem", odvratio je, tonom na pola puta izmeu rezanja i predenja.
Sad je na Marka bio red da zauti. Ali, na neki nain, sve je to bilo skoro utjeno. Ivan ga je tretirao kao to za-
sluuje. Malo dobrodole kazne. Osjetio je kako je pod kiom prezira oivio kao isuena biljka. Ivanovi izazovi gotovo su mu uljepali dan. "Zato si doao?"
"To nije bila moja zamisao, vjeruj", ree Ivan. "Trebao bih te izvesti van. Da se provjetri."
Mark baci pogled na groficu, ali ona je bila okrenuta svome muu. "Zar ve?" upitala je.
"Po zahtjevu", ree grof Vorkosigan.
"Aha", ree ona, kao da joj je sinulo. Marku nije nita sinulo; to svakako nije bio njegov zahtjev. "Dobro. Moda mu Ivan usput moe malo pokazati grad."
"Takoje to zamiljeno", ree grof. "Budui daje Ivan asnik, time se uklanja potreba za tjelesnom straom."
Oho, znai da e njih dvoje moi otvoreno razgovarati? Uasna pomisao. I tko e ga zatititi od Ivana?
"Nadam se da e postojati vanjska straa", ree grofica.
"O, da."
Vanjska je straa bila straa koju nitko nije trebao vidjeti, ak ni oni koje su uvali. Mark se pitao to je ljude na vanjskoj strai spreavalo da si naprosto uzmu slobodan dan i kasnije tvrde da su bili tamo, samo nevidljivi. Vjerovao je da se od krize do krize takva prijevara mogla vui dosta dugo.
Porunik barun Vorpatril imao je vlastito cestovno vozilo, otkrio je Mark nakon doruka, sportski model opremljen s puno crvenog laka. S oklijevanjem, Mark klizne kraj Ivana. "Onda", rekao je nesigurnim glasom, "eli li me jo uvijek zadaviti?"
Ivan je jurnuo autom kroz vrata rezidencije i van u gradski promet Vorbarr Sultane. "Osobno, da. Praktino, ne. Trebaju mi svi koje mogu nagurati izmeu sebe i posla ujaka Arala. elio bih da Miles ima dva tuceta djece.
Mogao ih je ve i imati, samo da je poeo  na odreeni nain, ti si dar od boga. Da nema tebe, ve bi me sad igo-sali kao nasljednika." Zastao je, samo u govoru; automobil je ubrzao kroz jedno raskrije, usko se provlaei kraj etiri druga vozila koja su skretala u zamalo izbjegnutim sudarima. "Koliko je Miles zapravo mrtav? Ujak Aral je bio prilino neodreen dok mi je preko vida priao o tome svemu. Nisam bio siguran koliko je to zbog razloga sigurnosti, a  nikad ga jo nisam vidio tako ukoenog."
Promet je bio gori nego u Londonu i, ako je to mogue, jo neuredniji, ili ureen po nekim pravilima koja su ukljuivala preivljavanje najsposobnijih. Mark je zgrabio rubove svoga sjedala i odgovorio: "Ne znam. Dobio je ig-linu granatu u prsa. Loe koliko moe biti a da ga ne presjee na pola."
Jesu li se to Ivanove usne nabrale u priguenoj stravi? Ako je i bilo tako, leprava fasada ponovno se spustila gotovo istog asa. "Bit e potrebna vrhunska bolnica za oivljavanje da mu se sve vrati na mjesto", nastavi Mark. "A to se tie mozga... to se nikad ne zna dok oivljavanje ne zavri." A onda je ve prekasno. "Ali to nije problem. Ili bar jo nije problem."
"Aha", namrti se Ivan. "To vam je ispala prava koma, zna? Kako ste mogli izgubiti..." Skrenuo je tako naglo da je rubom zapeo za plonik, izazvavi iskrenje, pa veselo opsuje na jedan krupan hover-kamion koji je gotovo proao kroz Markovu stranu cestovnog vozila. Mark se skurio u svome sjedalu i zaepio usta. Bolje da im zamre razgovor nego on; ivot mu je moda ovisio o tome da ne dekon-centrira vozaa. Prvi njegov dojam o Milesovu rodnom gradu bio je da e pola stanovnika nastradati u prometnim nesreama prije no to padne mrak. Ivan je divlje proao kroz jedan U-zavoj i postrance uklizao u parkirno mjesto, presjekavi put dvama drugim automobilima koji su se
kretali prema njemu i zaustavivi se tako naglo da je Mark gotovo proletio kroz prednje staklo.
"Dvorac Vorhartung", objavio je Ivan kimanjem glave i mahanjem ruke dok je zavijanje motora polako odumi-ralo. "Vijee grofova danas ne zasijeda, tako da je muzej otvoren za javnost. Premda mi nismo javnost."
"Kako... kulturno", ree Mark oprezno, virei kroz pokrov automobila. Dvorac Vorhartung zaista je izgledao kao dvorac: prostrana, prastara gomila bezoblinog kamenja koja se uzdizala kroz drvee. Smjestio se na obali iznad brzaca rijeke koja je dijelila Vorbarr Sultanu. Okolno zemljite sad je bilo pretvoreno u parkove; gredice uzgojenog cvijea rasle su gdje su nekad ljudi i konji vukli opsadne strojeve kroz ledeno blato, u uzaludnim napadima. "0 emu se zapravo radi?"
"Treba upoznati jednog ovjeka. I vie ti nita ne smijem rei." Ivan je podigao krov na autu i izvukao se van. Mark poe za njim.
Da li po planu ili iz iste perverzije, Ivan ga je zaista poveo u muzej, koji je zauzimao cijelo jedno krilo dvorca i bio posveen oruju i oklopima Vorova jo od Doba izolacije. Kao vojnik u odori, Ivan je imao slobodan ulaz, premda je uredno platio Markovu ulaznicu. Kao mjeru preru-avanja, pretpostavio je Mark, budui da su pripadnici vorske kaste takoer imali slobodan ulaz, to mu je Ivan apatom objasnio. To nije nigdje pisalo. Ako si Vor, oekivalo se da zna takve stvari.
Ili je to moda bilo Ivanovo prikriveno izrugivanje Markovoj pripadnosti Vorovima, odnosno ne-pripadnosti. Ivan je igrao visokoroenog mulca s istom brino razvijenom potpunou s kojom je igrao i carskog porunika, ili bilo koju drugu ulogu koju bi njegov svijet zatraio od njega.
L
Pravog Ivana bilo je mnogo tee pronai, procijenio je Mark: njegovu profinjenost ne treba podcijeniti, niti ga pogreno smatrati glupim.
Dakle, trebao bi upoznati ovjeka. Kakvog ovjeka? Ako se radi o jo jednom ispitivanju CarSiga, zato nije mogao ovjeka upoznati u kui Vorkosigan? Radi li se o nekom iz vlade, ili iz premijerove Centristike koalicijske stranke? I opet, zato ne bi doao k njemu? Ivan ga sigurno nije vodio da ga ubiju, Vorkosigani su to mogli organizirati znatno tajnije, bilo kada u protekle dvije godine. Moda su mu htjeli smjestiti da bude optuen za neki zloin? Jo neobi-nije zamisli o urotama prolazile su mu kroz glavu, sve s istim fatalnim nedostatkom  u njima nije bilo ni motiva ni logike.
Zabuljio se u natrpani izloak dvostrukog reda maeva poredanih na zidu kronolokim redom, koji je pokazivao napredak barravarske kovake vjetine kroz dva stoljea, a zatim pouri naprijed do Ivana, do vitrine u kojoj su bila izloena kemijskim eksplozivima pogonjena pro-jektilna oruja: izrazito ukraen punja s velikim otvorima cijevi koji je nekad, pisalo je na kartici, pripadao caru Vladu Vorbarri. Meci su bili udni jer su bili od istog zlata, masivne kugle veliine Markova palca. Na kratak domet, to je vjerojatno bilo slino udarcu cigle ubitane brzine. Na dug domet, vjerojatno nisu pogaali nita. I onda, koji je jadni seljak ili titonoa bio zaduen da ide uokolo i skuplja promaaje? Ili, jo gore, pogotke? Nekoliko sjajnih loptica koje su bile izloene bilo je spljoteno ili iskrivljeno i, na Markovu zapanjenost, jedna je kartica objanjavala posjetiocima muzeja kako je ova vrlo izobliena kugla ubila baruna Vora-tog-i-tog u toj i toj bitci... "i izvaena mu je iz mozga", nakon smrti, pretpostavio je Mark. Nadao se. Bljak. Zapravo gaje iznenadilo stoje netko oistio metak od prastarog tkiva prije nego to gaje poslao na iz-
lobu; neki su od izloaka bili upravo krvoedno gadni. Na primjer, utavljen i konzerviran skalp ludog cara Yu-rija, posuen iz privatne zbirke nekog vorskog klana.
"Barun Vorpatril." To nije bilo pitanje. ovjek koji je progovorio pojavio se tako tiho da Mark nije bio ak ni siguran iz kojeg je smjera doao. Bio je isto tako tiho i odjeven, srednjih godina, inteligentnog izgleda; mogao je biti kakav muzejski slubenik. "Molim vas, doite sa mnom."
Bez pitanja ili komentara, Ivan je krenuo za ovjekom, pokretom pokazavi Marku neka poe ispred njega. Tako u sendviu, Mark je hodao, rastrzan izmeu znatielje i straha.
Proli su kroz vrata oznaena sa "Zabranjen pristup", koja je ovjek otkljuao mehanikim kljuem a zatim opet zakljuao za njima. Onda su se popeli dva kata po stubitu, pa produili hodnikom drvenog poda po kojem su koraci odzvanjali, sve do sobe smjetene na zadnjem katu okruglog tornja na uglu zgrade. Nekad straarsko mjesto, sad je soba bila opremljena kao ured, s obinim prozorima usjeenim u kamene zidove umjesto streljakih proreza. Unutra je ekao neki ovjek, sjedei na stolcu bez naslona, zamiljeno zagledan dolje u parkove koji su se pruali prema rijeci i rasprene, areno odjevene ljude koji su se etali ili penjali puteljcima.
Bio je mrav, tamnokos, tridesetih godina, blijede koe istaknute komotnom tamnom odjeom na kojoj nije bilo ba nikakvih kvazi-vojnih detalja. Podigao je pogled i hitro se osmjehnuo njihovom vodiu. "Hvala, Kevi." I pozdrav i otpust u jednom, izgleda, jer je vodi kimnuo glavom i izaao.
Tek kad je Ivan kimnuo i rekao "Gospodaru", sinulo mu je.
Car Gregor Vorbarra. Sranje. Vrata iza Marka blokirao je Ivan. Mark je nadvladao svoj napadaj panike. Gregor je samo ovjek, sam, naizgled nenaoruan. Sve ostalo je... propaganda. Prie. Iluzija. Srce mu je ipak zatuklo bre.
"Bok, Ivane", ree car. "Hvala ti to si doao. Ne bi li malo pogledao izlobu?"
"Vidio sam je", ree Ivan lakonski. "Svejedno." Gregor glavom pokae na vrata.
"Da ne bude nedoumica", ree Ivan, "ovo nije Miles, ak ni u svojim dobrim danima. I, usprkos izgledu, on je bio izuen za ubojicu. Nije li ovo malo preuranjeno?"
"Pa", ree Gregor tiho, "to emo upravo otkriti, zar ne? eli li me ubiti, Mark?"
"Ne", zakripi Mark.
"Eto vidi. Proeci, Ivane. Poslat u Kevija po tebe malo kasnije."
Ivan se frustrirano namrti. Mark je osjetio da je dobar dio frustriranosti potjecao iz znatielje. Otiao je s ironinim pozdravom koji kao da je govorio Na tvoju glavu.
"Dakle, barune Mark", ree Gregor. "Kakvi su dosadanji dojmovi o Vorbarr Sultani?"
"Prilino je brzo prola kraj mene", ree Mark oprezno. "Boe blagi, nemoj mi rei da si pustio Ivana da vozi." "Nisam znao da imam izbora."
Car se nasmije. "Sjedi." Pokazao je Marku stolac iza komkonzole; sobica je osim toga bila vrlo skromno namjetena, premda su drevne vojne grafike i karte koje su pokrivale zidove mogle biti i vikovi iz oblinjeg muzeja.
Dok je prouavao Marka, carev smijeak izblijedio je natrag u zamiljenost. To je Marka pomalo podsjealo na nain kako ga je gledao grof Vorkosigan, onaj izraz koji
pita Tko si?, samo bez grofove prodrljive snage. Podnoljivo udo.
"Je li ovo va ured?" upitao je Mark, oprezno sjedajui u carski stolac na okretanje. Soba se inila nekako mala i skromna za carski ured.
"Jedan od. Cijeli ovaj kompleks prepun je raznih ureda, na najneobinijim mjestima. Grof Vorvolk ima ured u staroj tamnici. Meni su stropovi tamo preniski. Ja ovo koristim kao privatno skrovite kad prisustvujem sastancima Vijea grofova, ili kad ovdje imam nekog drugog posla."
"Zato se ja brojim u posao? Osim zato to nisam uitak. Je li ovo privatno ili slubeno?"
"Ja ne mogu ni pljunuti a da to nije slubeno. Na Bar-ravaru, to dvoje se ne moe ba tako lako razdvojiti. Miles je... bio..." I Gregorov se jezik spoticao o to prolo vrijeme, "bez reda, lan moje kaste, asnik u mojoj slubi, sin iznimno vanog, moda i najvanijeg dravnog slubenika i osobni prijatelj cijelog mog ivota. I nasljednik gro-fovstva nad jednim Okrugom. A grofovstvo je mehanizam kojim se jedan ovjek", dotakao sije prsa, "mnoi sa ezdeset, a zatim s gomilom. Grofovi su prvi slubenici Imperija; ja sam njegov voa. Tebi je jasno da ja nisam Imperij? Carstvo je samo pitanje zemljopisa. Imperij je drutvo. Mnotvo, itavo tijelo  konano, svaki pojedini podanik  to je Imperij. ega sam ja samo jedan dio. I to zamje-njivi dio  jesi li dolje vidio skalp moga praujaka?"
"Ovaj... da. Dostaje, ovaj, uoljivo izloen."
"Ovo jest dom Vijea grofova. Uporina toka poluge moe si zamiljati da je iznad svega, ali bez poluge nije nita. Ludi Yuri je to zaboravio. Ja nisam. Okrug grofa Vorkosigana isto je tako jedan ivi dio. Isto tako zamje-njiv." Zastao je.
"... Karika u lancu", ponudi Mark oprezno, da pokae kako ga slua.
"Karika u verinjai. U mrei. Tako da jedna slaba karika nije fatalna. Da bi dolo do katastrofe, moralo bi ih puno popustiti odjednom. Svejedno... ovjek si, naravno, eli to vie zdravih, pouzdanih karika."
"Naravno." Zato gleda u mene?
"Tako. Reci mi to se dogodilo na Jacksonovu Skrovi-tu. Po tvojem." Gregor se uspravio na svojem stolcu, pod-boivi se jednom petom i prekriivi noge u izmama, naizgled smiren i udobno smjeten, poput gavrana na grani.
"Morao bih poeti od Zemlje."
"Samo izvoli." Lak osmijeh pokazao je Marku da ima vremena koliko god hoe i svu carevu pozornost.
S oklijevanjem, Mark je mucavo poeo svoju priu. Gregorovih je pitanja bilo malo i to samo kad bi Mark zapeo na tekim dijelovima; malo, ali bila su prodorna. Gregor nije traio samo gole injenice, shvatio je Mark ubrzo. Oito je ve vidio Illvanovo izvjee. Car je traio neto drugo.
"Nemam to rei protiv tvojih dobrih namjera", ree Gregor u jednom trenutku. "Taj posao presaivanja mozga odvratan je. Ali jasno ti je  tvoji napori, tvoj napad, sve to nee ni zagrebati stvari. Kua Bharaputra naprosto e poistiti slomljeno staklo i produiti."
"Ali e napraviti veliku promjenu u ivotu etrdeset i devetero klonova", ustvrdi Mark tvrdoglavo. "Svi mi govore istu prokletu stvar. 'Ne mogu napraviti sve, pa neu napraviti nita.' I onda nita ne uine. I tako se to nastavlja. U svakom sluaju, da sam se uspio vratiti preko Esco-bara, kako sam prvo bio planirao  bilo bi velikih naslova u vijestima. Kua Bharaputra moda bi ak i zakonski pokuala ponovno doi do klonova, a onda bi se zbilja di-
gla velika galama. Ja bih se za to pobrinuo. ak i da sam se naao u eskobarskom pritvoru. Gdje me, usput reeno, snagatori iz Kue Bharaputra ne bi tako lako pronali. I moda... moda bi to malo povealo javno zanimanje za taj problem."
"Ah!" ree Gregor. "Promidbena fora." "Nije bila fora", zarei Mark.
"Oprosti, nisam time mislio rei da je tvoj poduhvat nevaan. Naprotiv. Ali ipak Jesi imao suvislu dugoronu strategiju."
"Aha, samo to je otila u smee im sam izgubio kontrolu nad Dendariijima. im su shvatili tko sam ja zapravo." Zlovoljno se prisjetio te bespomonosti.
Potaknut Gregorovim pitanjima, Mark je produio opisivati Milesovu smrt, kaos s izgubljenom krio-komorom, odustajanje od pokuaja da dou do nje i poniavajui izgon iz jacksonskog lokalnog svemira. Ustanovio je da otkriva znatno vie svojih pravih misli nego to je bilo udobno, ali... uz Gregora se gotovo mogao opustiti. Kako li to ovjek postigne? Blago, gotovo samozatajno ponaanje skrivalo je ovjeka nevjerojatno vjetog u baratanju ljudima. Hitro i gotovo nesuvislo, Mark je opisao incident s Maree i ono poluludo razdoblje u samici, a zatim padne u neodreenu tiinu.
Gregor se zamiljeno namrtio i neko vrijeme ostao tih. Prokletstvo, ovjek je cijelo vrijeme bio tih. "Mark, ini mi se da ti podcjenjuje vlastite snage. Okuao si se u bitci i dokazao tjelesnu hrabrost. Zna preuzeti inicijativu i mnogo se toga usudi uiniti. Ne manjka ti mozga, ve samo ponekad... upuenosti. To ba i nije lo poetak za osobine potrebne za grofa. Jednog dana."
"Nijednog dana. Ne elim biti barravarski grof, za-nijee Mark izraajno.
"To bi mogao biti prvi korak do mog posla", ree Gregor sugestivno, s blagim osmijehom.
"Ne! To bi bilo jo gore. ivog bi me pojeli. I moj bi se skalp naao dolje u muzejskoj zbirci."
"Sasvim mogue." Gregorov smijeak izblijedi. "Da, esto se pitam gdje e zavriti dijelovi moga tijela. Ali ipak  koliko znam, bio si spreman pokuati, prije samo dvije godine. Ukljuujui tu i Aralovo grofovstvo."
"Lano, da. Ali sad govorimo o pravoj stvari. Ne o imitaciji." Ja sam samo imitacija, nisi znao? "Ja sam prouio samo vanjske dijelove. Unutarnju povrinu ne mogu si ni zamisliti."
"Ali, vidi," ree Gregor, "svi mi krenemo odatle. Lano. Uloga je simulakrum, u koji mi postupno ugraujemo ivo meso."
"Postane stroj?"
"Neki postanu. To je patoloka verzija grofa i ima ih nekolicina takvih. Drugi postanu... vie ljudski. Stroj, uloga, to sve postane vjeto izraena proteza, koja slui o-vjeku: Oba tipa imaju svojih dobrih strana, to se mene tie. ovjek naprosto mora provjeriti koliki je domet samozavaravanja u koji spada onaj s kime razgovara."
Da, grofica Cordelia oito je sudjelovala u oblikovanju ovoga ovjeka. Mark je osjeao njezin trag, kao fluorescentni otisak stopala u mraku. "A koji su vai ciljevi?"
Gregor slegne ramenima. "Odrati mir. Zadrati razne frakcije da se meusobno ne pobiju. Prokleto dobro osigurati da nijedan galaktiki osvaja vie nikad ne kroi na barravarsko tlo. Potai ekonomski razvoj. Gospa od mira prvi je talac kad se pojave ekonomski problemi. U tom pogledu, moja je vladavina neobino blaena, s tera-formiranjem drugog kontinenta i otvaranjem Sergvara za punu kolonizaciju. Konano, sad kad je ta prokleta poast
potkonog crva pod kontrolom. Naseljavanje Sergvara trebalo bi nekoliko generacija sluiti za preuzimanje svakog vika energije. U posljednje sam vrijeme prouavao razne kolonijalne povijesti, pitajui se koje bismo greke mogli izbjei... i tako."
"Jo uvijek ne elim biti grof Vorkosigan." "Bez Milesa, zapravo ba i nema izbora."
"Glupost." Bar se nadao daje to glupost. "Upravo ste rekli da se radi o zamjenjivim dijelovima. Da moraju, mogli bi pronai nekog drugog tko bi se sasvim dobro uklopio. Ivana, recimo."
Gregor se neveselo osmjehne. "Priznajem i sam sam esto upotrebljavao isti taj argument. Premda se u mom sluaju radi o razmnoavanju. Komari o sudbini dijelova moga tijela nisu nita u usporedbi s onima koji me mue o sudbini moje teoretske budue djece. I ne elim se oeniti nekim visokim vorskim pupoljkom ije se obiteljsko stablo u posljednjih est generacija esnaest puta krialo s mojim." Naglo se prekinuo, s ispriavajuim smijekom. Ali... ovjek je bio tako kontroliran da se Marku inilo kako ak i taj kratak pogled na unutarnjeg Gregora ima svoju svrhu, ili bi je mogao imati.
Marka je boljela glava. Bez Milesa... uz Milesa, sve te barravarske dileme bile bi Milesove. A Mark bi bio slobodan suoiti se... sa svojim vlastitim dilemama, ako nita drugo. Svojim vlastitim demonima, ne onim posvojenim. "To nije moj... dar. Talent. Interes. Sudbina. Neto. Ne znam." Protrljao je vrat.
"Strast?" ree Gregor.
"Da, to je to. Grofovanje nije moja strast."
Tren kasnije, Gregor znatieljno upita: "to jest tvoja strast, Mark? Ako nije vladavina, ili mo, ili bogatstvo  nisi ak niti spomenuo bogatstvo."
"Dovoljno bogatstva da unitim Kuu Bharaputra tako mi je daleko izvan dohvata da... naprosto nije vano. To nije mogue rjeenje. Ja... ja... neki ljudi su ljudoderi. Kua Bharaputra, njihove muterije  elim zaustaviti ljudodere. To bi bilo neto zbog ega bi vrijedilo ustajati iz kreveta." Shvatio je da mu je glas postao snaniji i opet se skutrio u mekom stolcu.
"Drugim rijeima... ti ima strast prema pravdi. Ili, ako smijem tako rei, Sigurnosti. udan odjek tvoga, ovaj, pretka."
"Ne, ne!" Pa... moda, u odreenom smislu. "Pretpostavljam da i na Barravaru ima ljudodera, ali oni nisu privukli moju osobnu pozornost. Ne razmiljam u smislu primjene zakona, jer posao s presaivanjem na Jacksono-vu Skrovitu nije ilegalan. Tako da ni policajac nije rjeenje. Odnosno... morao bi to biti prokleto neobian policajac." Kao recimo tajni agent CarSiga? Mark je pokuao zamisliti istranog suca koji nosi dozvolu za ubijanje i uhidbeni nalog. Iz nekog razloga, stalno mu je pred oi dolazila slika njegovoga pretka. Prokleta Gregorova uznemirujua sugestija. Ne policajac. Vitez-lutalica. Grofica je to tono pogodila. Ali vie nije bilo mjesta za vitezove-lu-talice; policija bi ih sve morala uhititi.
Gregor se zavalio s vrlo zadovoljnim izrazom lica. "To je vrlo zanimljivo." Njegov odsutan izraz lica podsjeao je na ovjeka koji pamti ifru za otvaranje sefa. Skliznuo je sa svoga stolca da proee uz prozore i baci pogled prema dolje iz drugog kuta. Licem prema svjetlu, primijetio je: "ini mi se da pristup tvojoj strasti u budunosti u velikoj mjeri ovisi o tome kako emo i kada vratiti Milesa."
Mark frustrirano uzdahne. "To nije u mojim rukama. Nee mi dopustiti... to bih ja mogao uiniti to CarSig ne moe? Moda e ga pronai. Tek to nisu."
"Drugim rijeima", ree Gregor polako, "najvanija stvar stvar u tvom ivotu ovoga je asa neto na to ne moe utjecati. Ima moje iskreno suosjeanje."
Mark se nesvjesno posklizne u iskrenost. "Ja sam ovdje praktiki zarobljenik. Ne mogu nita uiniti i ne mogu otii!"
Gregor nakrene glavu. "Jesi li pokuao?" Mark zastane. "Pa... zapravo, jo i nisam."
"Ah." Gregor se okrene od prozora i iz unutarnjeg depa svoga sakoa izvadi malu plastinu karticu. Dodao ju je Marku preko stola. "Moj Glas dopire samo do granica barravarskih interesnih zona", ree. "Svejedno... ovo je broj mog privatnog vidkoma. Tvoje e pozive provjeravati samo jedna osoba. Bit e na popisu. Samo reci svoje ime i spojit e te."
"Ovaj... hvala", rekao je Mark, oprezno i zbunjeno. Kartica je na sebi imala samo kodnu traku, nikakve druge oznake. Vrlo ju je paljivo spremio.
Gregor je dotakao audiokomsku iglu na svom reveru i obratio se Keviju. Nekoliko trenutaka kasnije zaulo se kucanje i vrata su se otvorila da opet pripuste Ivana. Mark se bio poeo ljuljati u Gregorovom stolcu  nije uope kripao; sad se posramljeno izvue iz njega.
Gregor i Ivan izmijenili su pozdrave jednako lakonske kao i na poetku i Ivan je izveo Marka iz toranjske sobe. Kad su zakrenuli za ugao, Mark se okrenuo na zvuk koraka. Kevi je ve uvodio sljedeeg ovjeka na carski sastanak.
"I, kako je prolo?" upita Ivan. "Osjeam se iscrpljeno", prizna Mark.
Ivan se mrko osmjehne. "Gregor to zna napraviti, kad je car."
"Kadje?Ilikadgaigra?"
"Oh, nikad ga ne igra."
"Dao mije svoj broj." A mislim da ima moj.
Ivanove obrve se podignu. "Dobrodoao u klub. Mogao bih nabrojati ljude koji imaju taj broj prije nego izujem izme."
"Je li... i Miles bio jedan od njih?" "Naravno."
ETRNAESTO POGLAVLJE
Vjerojatno po nareenju  grofiinu, pretpostavljao je Mark  Ivan ga je poveo na ruak. Ivan je ispunjavao puno nareenja, primijetio je Mark s blagim trzajem razumijevanja. Otili su na neko mjesto po imenu karavanse-raj, poduljom etnjom od dvorca Vorhartung. Mark je izbjegao jo jednu vonju s Ivanom zahvaljujui uskim uliicama starog dijela grada.
Sam je karavanseraj bio udna studija barravarske socijalne evolucije. Najstarija mu je jezgra bila oiena, renovirana i pretvorena u ugodan labirint trgovina, kafia i malih muzeja, napuena mjeavinom gradskih radnika u potrazi za rukom i oitih provincijskih turista koji su doli u prijestolnicu obii povijesne spomenike.
Ta se transformacija irila od skupina starih upravnih zgrada poput dvorca Vorhartung, uz rijeku, prema sreditu etvrti; na rubovima, prema jugu, obnova se pretvorila u onu vrstu otrcanog, pomalo opasnog podruja koje je karavanseraju dalo izvornu, rizinu reputaciju. Po putu, Ivan je ponosno pokazao zgradu u kojoj se navodno on rodio, za vrijeme rata Vordarijanskog pretendentsva. Sad je to bila trgovina u kojoj su se prodavali pretjerano skupi runo istkani sagovi i drugi proizvodi starih obrta, navodno ouvani jo od Doba izolacije. Po nainu kako je Ivan
brbljao, Mark je napola oekivao da e se na zgradi nalaziti ploa u spomen tog znaajnog dogaaja, ali nije je bilo; provjerio je.
Nakon ruka u jednom od malih kafia, Ivan je, sad usredotoen na obiteljsku povijest, odluio Marka povesti da vidi mjesto na ploniku gdje su njegova oca, baruna Padmu Vorpatrila, ubile vordarijanske snage sigurnosti, u onom istom ratu. Budui daje to odgovaralo krvavo-po-vijesnom tonu ostatka jutra, Mark se sloio, pa su opet krenuli pjeice, prema jugu. Promjena u arhitekturi, od tamnih tukatura prvog stoljea Doba izolacije, preko visoke crvene cigle njegova posljednjeg stoljea, oznaavala je granicu karavanseraja.
Ovaj put, Boe, stvarno je postojala ploica, izliven bronani pravokutnik ugraen u cestu; cestovna su vozila jurila preko i pokraj njega, dok je Ivan zurio prema dolje.
"Pomislio bi da e je barem staviti na plonik", ree Mark.
"Tonost", ree Ivan. "Mama je tako htjela."
Mark je priekao trenutak, iz potovanja prema Ivanovim tko bi znao kakvim intimnim razmiljanjima. Konano, Ivan podigne pogled i veselo ree: "Desert? Znam jednu izvrsnu slastiarnicu tu iza ugla, u etvrti Keroslav. Mama me uvijek tamo vodila nakon svega, kad god smo dolazili ovamo ponuditi paljenicu. Pomalo je rupa, ali je dobro."
Mark jo nije odhodao niti ruak, ali mjesto je iznutra bilo isto toliko savreno koliko je izvana bilo jadno i nekako je zavrio s cijelom vreicom kiflica s orasima i tradicionalnih vonih tortica za kasnije. Dok je Ivan oklijevao nad izborom slatkia koji e se isporuiti gospi Vorpatril, a moda i uz nekakav slatkasti razgovor s ljepukastom djevojkom za ankom  bilo je teko procijeniti je li ozbiljan ili je to samo automatska reakcija  Mark korakne van.
Galen je jednom u ovom podruju bio smjestio nekoliko tajnih komarrskih uhoda, sjeao se Mark. Sigurno su ih pokupili prije dvije godine, kad je Barravarska carska sigurnost istila ostatke njihove urote. Svejedno, pitao se bi li ih mogao pronai, da su se Galenovi snovi o osveti ikad ostvarili. To bi trebalo biti jednu ulicu dalje i onda druga desno... Ivan je jo uvijek obraivao djevojku u slastiarnici. Mark se proee.
Adresu je pronaao za nekoliko minuta, na svoje prilino zadovoljstvo; zakljuio je da ne mora provjeravati unutra. Okrenuo se i poao neim to je djelovalo kao pre-ac do glavne ulice i slastiarnice. Pokazalo se da je u pitanju slijepa ulica. Opet se okrenuo i poao prema izlasku iz nje.
Stara ena i mravi mladi koji su bili sjedili na ulasku u veu i promatrali ga dok je ulazio, sad su ga gledali kako izlazi. Stariine mutne oi bljesnule su blagim neprijateljstvom kad je opet uao u njezin kratkovidni domet.
"Nije ti to nikakav deko. To ti je mutac", siknula je mladiu. Unuku? Izraajno gaje gurnula. "Mutac je do'o u nau ulicu."
Potaknut, mladi se spustio na noge i stao pred Marka. Mark zastane. Klinac je bio vii od njega  a tko nije?  ali nije bio puno tei, masne kose i blijed. Agresivno je rairio noge, blokirajui Markovu odstupnicu. O, Boe. Uroenici. U svoj svojoj mrzovoljnoj slavi.
"Nema tu ta trait', mutac." Pljunuo je, oponaajui snagatore; Mark se skoro nasmijao.
"Ima pravo", sloio se lako. Pomakao si je naglasak prema srednjeatlantskom zemaljskom, nimalo barravar-ski. "Ovo je prava rupa."
"Stranac!" zavapi starica jo otrijim neodobravanjem. "Skoi si crvotoinom u pakao, stranac nijedan!"
"ini se da sam to ve uinio", ree Mark suho. Runo ponaanje, ali bio je runo i raspoloen. Ako ga ti propalice ele izazivati, on e im uzvratiti. "Barravarci! Ako ima ieg goreg od Vorova, onda su to budale pod njima. Nikakvo udo da cijela galaktika prezire ovo mjesto kao rupu." Iznenadio se kako je lako otpustio potisnuti bijes i kako se od toga dobro osjeao. Bolje da ne ode predaleko.
"Do'vatit u ja tebe, mutac", obeao je djeak, ljuljajui se na prstima u nervoznoj prijetnji. Vjetica je potakla svog junaka nepristojnom kretnjom uperenom na Marka. udna kombinacija: sitne starice i mladi propalice obino su bili prirodni neprijatelji, ali ovo dvoje kao da su se dobro slagali. Podanici Imperija, valjda, udrueni pred zajednikim neprijateljem.
"Bolje i mutac nego mulac", zapjevui Mark s lanom srdanou.
Mali se namrti. "Hej! Jel' se ti to meni ruga? Ha?"
"Vidi li ti ovdje jo mulaca?" Na trzaj djeakovih oiju, Mark pogleda preko njegovog ramena. "Oh. Oprosti. Ima ih jo dvojica. Sad shvaam tvoju zabunu." Adrenalin mu je skoio, pretvarajui kasni ruak u njegovom elucu u grudu aljenja. Jo dva mladia, via, tea, starija, ali tek adolescenti. Moda gadni, ali neizueni. Svejedno... gdje je sad Ivan? Gdje je ta prokleta nevidljiva navodna vanjska straa? Na pauzi? "Ne biste li vi trebali biti u koli? Moda na popravnom iz balavljenja?"
"Smijean mutac", ree jedan od starijih. Nije se smijao.
Napad je doao naglo i gotovo je iznenadio Marka; bio je mislio da obiaji zahtijevaju jo nekoliko uvreda prije borbe i taman je pronaao jo nekoliko dobrih. Uzbuenje se udno mijealo s oekivanjem bola. Ilije moda ba oekivanje bola i bilo uzbudljivo. Najvei nasilnik pokuao ga je udariti u prepone. Dohvatio mu je nogu jednom rukom
i gurnuo je prema gore, bacivi balavca na lea uz udarac koji mu je izbio sav zrak. Drugi ga je krenuo udariti akom; Mark mu uhvati ruku. Okrenuli su se i nasilnik se zaletio u svog mravog prijatelja. Naalost, sad su se obojica nalazili izmeu Marka i izlaza.
Osovili su se na noge, djelujui zapanjeno i bijesno; kakvu su to laku metu oekivali, zaboga? Sasvim laku. Refleksi su mu bili dvije godine zanemareni i ve se polako zadihao. Ali vea teina davala mu je vie stabilnosti na nogama. Tri na jednog, protiv invalidnog, debelog, izgubljenog malog stranca, ha? Svia vam se takav odnos snaga? Doite k meni, ljudoderi mali. Jo je uvijek apsurdno u aci stezao vreicu iz slastiarnice, iskesivi se i rairivi ruke u poziv.
Obojica su ga zaskoili odjednom, izdajui se svakim pokretom. Posve obrambene kate i dalje su radile savreno; uletjeli su mu u hvat i iz njega i obojica zavrili na zemlji, zbunjeno tresui glavama, rtve vlastite agresije. Mark si protrlja vilicu, koja je dobila nespretan udarac, dovoljno snaan da ga strese i razbudi. Sljedea runda nije bila tako uspjena; na kraju se morao otkotrljati izvan njihovog dohvata, konano izgubivi vreicu sa slatkiima, koja se odmah nala pregaena. A onda ga je jedan od njih dohvatio u stisak i donekle su nadoknadili razliku, nimalo znanstvenim udarcima stisnutih aka. Sad se ve ozbiljno zadihao. Isplanirao je runi poluni hvat i sprint do ceste. Tako bi i zavrilo, dobra zabava za sve, da jedan od glupih nasilnika, u unju, nije izvukao otrcan stari ok-tap i gurnuo ga prema njemu.
Mark ga je zamalo odmah ubio udarcem u vrat; su-spregnuo je udarac u zadnji as, tako da je pogodio malo u stranu. ak je kroz izmu osjetio trganje tkiva, muan dojam koji mu je proeo cijelo tijelo. Markje uasnuto ustuknuo, dok je klinac grgljao leei na zemlji. Ne, ja nisam izuen za borbu; ja sam izuen za ubijanje. Oh, sra-
nje. Uspio je da ipak ne smrska grkljan do kraja. Molio se samo da udarac nije prekinuo neku vaniju ilu. Druga dva napadaa zastala su u oku.
Ivan je dojurio iza ugla. "Kvragu, to to radi?" povie promuklo.
"Ne znam", dahnuo je Mark, oslonivi se rukama na koljena. Nos mu je krvario po novoj koulji. Poeo se tresti od zakanjele reakcije. "Zaskoili su me." Ja sam ih izazivao. Zato to radi, kvragu? Sve se dogodilo tako brzo...
"ta, mutac je s tobom, vojnice?" upitao je mravi deko s mjeavinom iznenaenja i strave.
Mark je na Ivanovu licu vidio kako se bori s porivom da zanijee svaku vezu s njim. "Da", procijedio je konano. Veliki nasilnik koji je jo bio na nogama ustuknuo je za korak, okrenuo se i otrao. Mravac se doimao zakoenim na mjestu zbog prisutnosti ranjenika i starice, premda se inilo da bi i on rado pobjegao. Stara baba, koja je ustala i doepesala do svog oborenog junaka, vritala je prijetnje i optube prema Marku. Samo ona, ini se, nije bila uasnuta Ivanovom asnikom odorom. A onda je stigla gradska straa.
Kad se uvjerio da e se netko pobrinuti za povrijeenog nasilnika, Mark je umuknuo i pustio Ivana da sreuje stvari. Ivan je lagao kao... kao pravi vojnik, samo da sprijei pojavljivanje imena Vorkosigan; sa svoje strane, gradska je straa, shvativi tko je Ivan, priguila stariinu histeriju i brzo ih izvukla sa scene. Mark je odbio podnijeti tubu za napad i bez Ivanova uurbanog savjeta da to uini. Trideset minuta kasnije bili su opet u Ivanovu cestovnom vozilu. Ovog je puta Ivan vozio znatno polak-e; ostaci strave, procjenjivao je Mark, jer je umalo izgubio svoga tienika.
"Gdje je, dovraga, bila ta vanjska straa koja bi me trebala uvati?" upitao je Mark, oprezno pipajui masnice
na svome licu. Nos mu je konano prestao krvariti. Ivan ga nije pustio u svoj auto dok krv nije stala i dok se nije uvjerio da Mark nee povratiti.
"A to misli, tko je pozvao gradsku strau? Vanjska straa i treba biti diskretna."
"Oh." Rebra su ga boljela, ali nije bilo nieg slomljenog, zakljui Mark. Za razliku od njegova pretka, u ivotu nije imao nijednu slomljenu kost. Mutac. "Je li... je li i Miles morao izlaziti na kraj s ovakvim sranjima?" Sve stoje uinio bilo je daje proao pokraj tih ljudi. Daje Miles bio obuen kao on i sam kao on, bi li napali njega?
"Miles ne bi bio tako glup da tamo odvrluda sam, poni od toga!"
Mark se namrti. Od Galena je bio dobio dojam da je Milesu poloaj pruao zatitu pred barravarskim mutan-tskim predrasudama. Je li Miles stalno morao u glavi provoditi proraune sigurnosti, odluujui kamo moe ii i to moe raditi?
"A daje to i uinio", nastavi Ivan, "izvukao bi se rijeima. Iskliznuo bi. Zato si se uope uputao s trojicom? Ako samo eli da te netko prebije na mrtvo, obrati se meni. Bit e mi zadovoljstvo."
Mark nelagodno slegne ramenima. Je li zapravo to traio? Kaznu? Jesu li stvari zato krenule tako loe i tako brzo? "Mislio sam da ste svi vi veliki Vorovi. Zato bi trebali isklizavati? Zar ne moete naprosto zgaziti gamad?"
Ivan zarei. "Ne. I jako mi je drago to neu biti tvoj stalni tjelesni uvar."
"I meni je drago, ako je ovo primjer tvoje djelotvornosti", sikne Mark zauzvrat. Opipao si je lijevi onjak; desni i usne bile su mu natekle, ali zub se nije klimao.
Ivan se samo namrtio. Mark se zavali u sjedalu, pitajui se kako je klincu s povrijeenim grlom. Gradska gaje
straa odvela da mu se prui lijenika pomo. Mark se nije smio boriti s njim; doao je na centimetar od toga da ga ubije. Mogao ih je ubiti svu trojicu. Konano, svi su oni bili samo mali ljudoderi. I ba zato bi, shvati Mark, Miles bio upotrijebio rijei i iskliznuo im; ne iz straha, ne zbog noblesse oblige, ve zato to ti ljudi nisu bili... njegova kategorija. Marku je bilo zlo. Barrayarci. Bog mi pomogao.
Ivan je zastao u svome stanu, smjetenom u neboderu u boljem dijelu grada, nedaleko od posve modernih upravnih zgrada Glavnog stoera Carske slube. Tamo je dopustio Marku da se opere i ukloni krvave mrlje s odjee prije nego to se vrate u kuu Vorkosigan. Dobacujui mu koulju iz suila, Ivan primijeti: "Prsa e ti sutra biti sva arena. Miles bi poslije takvog neeg proveo tri tjedna u bolnici. Morao bih ga tamo pokupiti metlicom."
Mark baci pogled na crvene mrlje koje su polako prelazile u ljubiasto. Sav se poeo koiti. Pet-est istegnutih miia bunilo se na loe postupanje. Sve je to mogao sakriti, ali lice mu je imalo tragova koje e morati nekako objasniti. Da kae grofu i grofici kako su imali prometni udes, to bi bilo vrlo uvjerljivo, ali nije vjerovao da bi la dugo drala.
Kako je ispalo, opet je Ivan sredio stvar, isporuujui ga natrag grofici s istinitim ali minimaliziranim izvjeem o Markovoj pustolovini: "Da, bio je odlutao i malo se gur-kao s lokalnim stanovnicima, ali uhvatio sam ga prije nego to se neto veliko stiglo dogoditi. Bok, teta Cordelia..." Mark gaje pustio da pobjegne.
Cijelo izvjee oito je stiglo do grofa i grofice prije veere. Mark je osjeao hladnu napetost jo dok se sputao na svoje mjesto preko puta Elene Bothari-Jesek, koja se
1
konano vratila sa svog dugog i vjerojatno neugodnog presluavanja u stoeru CarSiga.
Grof je priekao dok ljudska posluga nije posluila prvo jelo i izila iz prostorije prije nego to je primijetio: "Drago mije da tvoje obrazovno iskustvo danas nije imalo smrtnih posljedica, Mark."
Mark je uspio progutati slinu a da se ne zagui te rekao priguenim glasom: "Za njega ili za mene?"
"Za obojicu. eli li izvjee o svojoj, ovaj, rtvi?" Ne. "Da, molim."
"Lijenik u gradskoj bolnici oekuje da e ga moi otpustiti za dva dana. Jo e tjedan dana provesti na tekuoj dijeti. Glas e mu se vratiti."
"Oh. Fino." Nisam htio... Kakva je svrha isprika, izlika, protesta? Nikakva, jasno.
"Htio sam privatno pokriti njegov raun, ali sam otkrio da me Ivan ve preduhitrio. Malo sam razmislio i zakljuio sam da u ga pustiti da plati."
"Oh." Treba li onda on ponuditi da vrati novac Ivanu? Ima li on kakvog novca, ili prava na njega? Zakonski? Moralno?
"Sutra e", objavi grofica, "tvoj lokalni vodi biti Ele-na. I Pym e ii s vama."
Elena nije djelovala nimalo zadovoljno.
"Razgovarao sam s Gregorom", nastavio je grof Vor-kosigan. "Izgleda da si nekako ostavio dovoljno dobar dojam, tako daje dao doputenje da te slubeno predstavim kao svoga nasljednika, mlaeg lana kue Vorkosigan u Vijeu grofova. Kad ja tako odluim, ako i kada potvrdimo Milesovu smrt. Jasno, za to je jo prerano. Ni sam nisam siguran bi li bilo bolje pogurati tvoju potvrdu prije nego to te grofovi upoznaju, ili nakon to im damo vremena da se naviknu na tu ideju. Hitri manevar, udari i bjei, ili
duga dosadna opsada. Ovog puta, mislim da bi opsada bila bolja. Ako pobijedimo, poloaj e ti biti znatno sigurniji."
"Mogu li me odbaciti?" upita Mark. Vidim li ja to svjetlo na kraju tunela ?
"Da bi naslijedio grofovsku ast, moraju te prihvatiti i odobriti obinom veinom. Moja osobna imovina druga je stvar. Obino je takvo odobrenje rutina za najstarijeg sina ili, ako ga nema, za bilo kojeg odgovarajueg mukog roaka kojeg predloi trenutni grof. ak, tehniki, ne mora biti ni roak, premda je u praksi gotovo uvijek tako. Bio je, recimo, poznati sluaj jednog od grofova Vortala, jo u Doba izolacije, koji se posvadio sa svojim sinom. Mladi barun Vortala u Zidiarchovom trgovinskom ratu stavio se na stranu svoga tasta. Vortala je razbatinio svoga sina i nekako uspio naglo sazvati sjednicu Vijea grofova da odobre njegovog konja Pono kao nasljednika. Tvrdio je daje konj jednako toliko pametan, a bar ga nikad nije izdao."
"Kakav... ohrabrujui presedan za mene", zagrcne se Mark. "I kako je ilo grofu Ponoi? U usporedbi s prosjenim grofom."
"Barunu Ponoi. Naalost, nitko to nije otkrio. Konj je umro prije Vortale, razbuktao se rat i sin je na kraju ipak naslijedio sve. Ali bio je to jedan od zoolokih vrhunaca raznorodne politike povijesti Vijea, zajedno s ozloglaenom Urotom zapaljivih maaka." Dok je priao, oi grofa Vorkosigana blistale su s odreenim izvrnutim entuzijazmom. Pogled mu je pao na Marka i trenutna ivost nestane. "Imali smo nekoliko stoljea da nakupimo presedane kakve hoe, od apsurdnih do uasnih. I nekoliko mudrih iznimaka koje nam spaavaju prosjek."
Grof se nije dalje propitkivao o Markovu danu, a Mark nije dobrovoljno prijavio nikakve pojedinosti. Veera mu je legla poput olova i mugnuo je to je prije mogao.
Odvukao se u knjinicu, dugu prostoriju na kraju jednog krila najstarijeg dijela kue. Grofica gaje poticala da lista po knjigama. Osim itaa koji je pristupao javnim bankama podataka i ifrirane i osigurane vladine kom--konzole s vlastitim komunikacijskim vezama, prostorija je bila prepuna uvezanih knjiga, tiskanih pa ak i rukom ispisanih na papiru, jo iz Doba izolacije. Knjinica je Marka podsjeala na dvorac Vorhartung, sa svom tom modernom opremom zaguranom u udne kutke antike arhitekture koja nikad nije ni zamislila ni predvidjela mjesto za takvo to.
Dok je razmiljao o muzeju, pogled mu je privukao veliki tom drvoreza oruja i oklopa, pa gaje paljivo izvukao iz zatitnih korica i odnio ga do jednog od dva alkovena koji su okruivali dugaka staklena vrata u stranji vrt. Bili su luksuzno namjeteni; mali stoli privuen uz prostrani naslonja pruio je potporanj za teku knjiurinu. Zapanjen, Mark je listao knjigu. Pedeset vrsta maeva i noeva i svaka je varijanta imala svoje ime i ime za svaki pojedini dio... kakva hrpa nevjerojatno detaljnog znanja, one vrste koja stvara i pomae pri stvaranju, zatvorenih skupina kao to su Vorovi...
Vrata knjinice su se otvorila, koraci zatopu preko mramora i sagova. Bio je to grof Vorkosigan. Mark se zavukao u naslonja u alkovenu, privukavi noge izvan vidnog polja. Moda e samo neto uzeti i opet izii. Mark se nije elio uhvatiti u intimni razgovor kakav je izazivala ova udobna prostorija. Nadiao je prvu stravu pred grofom, ali jo mu je uvijek u njegovu drutvu bilo uasno neugodno, pa makar nita ne govorio.
Naalost, grof se Vorkosigan smjestio za jednu kom--konzolu. Odrazi arenih svjetala na njezinom zaslonu svjetlucali su po svjetlu prozora prema kojem je bio okre-
nut Markov naslonja. to dulje bude ekao, shvatio je Mark, skrivajui se poput ubojice, to e biti nezgodnije kad se bude morao razotkriti. Pa onda reci bok. Ispusti knjigu. Kihni, neto. Upravo je skupljao hrabrost da proisti grlo i zauti stranicama kad su arke na vratima opet zakripale i zauli su se laki koraci. Grofica. Mark se skutrio u loptu usred naslonjaa.
"Ah", ree grof. Svjetla u prozoru nestala su kad je iskljuio konzolu u korist ove nove pojave i okrenuo se u svome stolcu. Je li se ona to nagnula za neki kratak dodir? Tkanina je zautala dok je sjedala.
"Pa, Mark oito dobiva ubrzani teaj o Barravaru", rekla je, uinkovito unitavajui Markov posljednji oajniki impuls da obznani svoju prisutnost.
"To mu i treba", uzdahnuo je grof. "Mora nadoknaditi dvadeset godina, ako misli funkcionirati."
"Mora li funkcionirati? Odmah?" "Ne. Ne odmah."
"Dobro. Mislila sam da mu moda postavlja nemogui zadatak. A, kao to svi znamo, za nemogue treba malo vremena."
Grof je ispustio kratak smijeh koji brzo nestane. "Bar je sad vidio jednu od naih najgorih drutvenih osobina. Moramo se pobrinuti da dobije dobru podlogu u povijesti mutagenih katastrofa, tako da shvati odakle dolazi nasilje. Koliko su duboki agonija i strah koji pokreu vidljive tjeskobe i, kako bi vi Betanci to nazvali, runo ponaanje."
"Nisam sigurna da e mu ikad uspjeti ponoviti Mileso-vu priroenu sposobnost da plee kroz tu vrstu minskih polja."
"On je izgleda skloniji frontalnom pristupu", promrmlja grof suho i zastane.  "Njegova pojava... Miles se
strano trudio da se kree, ponaa i oblai tako da mu pojava bude neprimjetna. Da mu karakter nadjaa ono to se vidi golim okom. Neka vrst tjelesnog trika, ako hoe. Mark... kao da se namjerno trudi pretjerati u drugom smjeru."
"to, sputena ramena?"
"To i... moram priznati, uznemiren sam zbog njegove debljine. Posebno zbog toga kako je brzo nastupila, po Eleninom izvjeu. Moda smo ga trebali poslati lijeniku. To sigurno nije dobro za njega."
Grofica otpuhne. "Tek su mu dvadeset i dvije godine. To nije nikakav izravni zdravstveni problem. Ne mui tebe to, ljubavi."
"Moda... nije jedino."
"Neugodno ti je zbog njega. Moj dragi tjelesno svjesni Barravare."
"Aha." Mark je primijetio da grof nije zanijekao.
"Jedan nula za njega."
"Hoe li mi to objasniti?"
"Markovi postupci su jezik. Uglavnom jezik oajnika. To nije uvijek lako shvatiti. Ali taj je dio oit."
"Meni nije. Analizu, molim."
"Problem ima tri dijela. Kao prvo, postoji posve tjelesna strana. Pretpostavljam da nisi proitao lijeniki izvjetaj onako podrobno kao ja."
"Proitao sam skraenu verziju iz CarSiga."
"Ja sam proitala izvorne podatke. Sve. Kad su jack-sonski kipari smanjivali Marka na Milesovu visinu, nisu mu genetiki prilagodili metabolizam. Umjesto toga, napravili su smjesu hormona i stimulansa s tempiranim otputanjem i svakog mjeseca mu davali novu dozu, prilago-avajui formulu prema potrebi. Jeftinije, jednostavnije i
lake je kontrolirati rezultate. Dakle, uzmi Ivana kao fe-notipski uzorak Milesova genotipa, odnosno rezultata koje bi dobio bez trovanja soltoksinom. Mark je ovjek tjelesno sveden na Milesovu visinu, ali genetiki programiran za Ivanovu teinu. I kad su komarrski tretmani prestali, njegovo je tijelo opet poelo pokuavati provesti svoju genetiku sudbinu. Ako se ikad uspije natjerati da ga otvoreno pogleda, primijetit e da nije samo debeo. I kosti i miii su mu tei, u usporedbi s Milesom, ili ak u uspo-redbi s njim samim od prije dvije godine. Kad konano pronae novu ravnoteu, vjerojatno e mu teite biti malo nisko."
Hoe rei, bit u kugla, pomisli Mark, uasnuto sluajui, intenzivno svjestan da se za veeru prejeo. Junaki je priguio potrebu da se podrigne.
"Kao neki mali tenk", predloi grof, oito stvarajui neto nadobudniju viziju.
"Moda. To e ovisiti o druga dva aspekta njegovog, ovaj, govora tijela."
"A to su?"
"Pobuna i strah. to se tie pobune  cijelog ivota, drugi ljudi su si uzimali slobode s njegovim tjelesnim integritetom. Na silu su odabrali oblik njegova tijela. Sad je konano red na njega. I strah. Od Barravara, od nas, ali, iskreno govorei, prvenstveno strah od toga da ga Miles nadvlada  a on moe biti prilino zastraujui ak i ako mu nisi mlai brat. I Mark je u pravu. Zapravo je to bila jedna vrst pogodnosti. Orunici i sluge nemaju nikakvih potekoa da ga razlikuju, prihvaaju ga kao baruna Marka. Ta fora s teinom ima takvu jednu sumanutu, napola nesvjesnu genijalnost da... da me podsjea na nekog koga oboje poznajemo."
"Ali gdje e to stati?" I grof si je sad predoio neto kuglastog oblika, zakljui Mark.
"Metabolizam  kad on odlui. Moe otii do lijenika i prilagoditi si metabolizam za bilo koju teinu koju eli. Odabrat e neki manje upadljiv tip tijela kad mu pobuna vie ne bude potrebna i kad se oslobodi straha."
Grof kimne. "Ja poznam Barravar i njegove paranoje. Nikad nisi dovoljno siguran. to emo ako odlui da nikad nee biti dovoljno debeo?"
"Onda emo mu kupiti lebdeu paletu i nekoliko miiavih slugu. Ili  ili mu moemo pomoi da nadvlada svoje strahove. Ha?"
"Ako je Miles mrtav", pone on.
"Ako se Miles ne povrati i ne oporavi", ispravila gaje
otro.
"Onda je Mark sve to nam je ostalo od Milesa." "Ne!" Suknja joj je zautala kad je ustala, koraknula,
okrenula se, poela etati sobom. Boe, ne daj joj da doe
na ovu stranu! "Tu si otiao skroz ukrivo, Aral. Mark je
sve to nam je ostalo od Marka."
Grof je oklijevao. "U redu. Priznajem. Ali ako je Mark sve to nam je ostalo  imamo li sljedeeg grofa Vorkosi-gana?"
"Moe li ga prihvatiti kao svog sina ak i ako nije sljedei grof Vorkosigan? Ili je to test koji mora proi da bi ga primio?"
Grof je utio. Grofiin glas se stia. "ujem lija to odjeke tvoga oca? Vidim li ja to njega kako viri kroz tvoje oi?"
"Pa... nemogue je... da tako ne bude." Grofov glas bio je podjednako tih, uznemiren, ali prkosno bez ispriavanja. "Na nekoj razini. Usprkos svemu."
"Da... shvaam. Oprosti." Opet je sjela, na Markovo smrznuto olakanje. "Premda ne moe biti tako teko kvalificirati se kao grof od Barravara. Pogledaj neke sta-
re patke koje sad sjede u Vijeu. Ili ne sjede, u najveem broju sluajeva. Koliko je prolo otkako je grof Vortienne posljednji put glasovao?"
"Njegov je sin sad ve dovoljno star da preuzme njegovo mjesto", ree grof. "Na veliko olakanje nama drugima. Posljednji put kad smo morali imati jednoglasje, sluba sigurnosti komore morala je otii u rezidenciju po njega, izvui ga iz vrlo neuobiajene scene... ovaj, on ima prilino jedinstvene ideje o tome emu slui osobna garda."
"I jedinstvene kvalifikacije za njih, koliko ujem." U grofiinom glasu uo se smijeak.
"Gdje si pa to ula?"
"Alys Vorpatril."
"Ja... neu te ni pitati odakle ona zna."
"Mudra odluka. Ali poanta je u tome da bi se Mark zbilja morao potruditi da bude najgori grof u Vijeu. Nisu oni takva elita kakvom se prave."
"Vortienne je uasno pristran primjer. Vijee uope funkcionira samo zahvaljujui nevjerojatnoj posveenosti tolikog broja grofova. Vijee prodire ljude. Ali  Vijee je samo polovica bitke. Otrija strana maa je sam Okrug. Hoe li ga ljudi prihvatiti? Poremeenog klona izoblienog originala?"
"Prihvatili su Milesa. ak su, mislim, ponosni na njega. Ali  Miles to sam stvara. On isijava toliko predanosti, ne mogu si pomoi a da mu bar dio ne uzvrate."
"Nisam siguran to Mark isijava", zamisli se grof. "On djeluje vie kao ljudska crna rupa. Svjetlo ulazi unutra, ali nita ne izlazi."
"Daj mu vremena. Jo te se uvijek boji. Projicira krivnju, vjerojatno, zato to je svih ovih godina trebao postati tvojim ubojicom."
Diui kroz usta da bude tii, Mark se zgri. Zar ta prokleta ena ima rendgenske zrake u oima? Ako mu je uope bila saveznik, bila je vrlo nelagodan saveznik.
"Ivan", ree grof polako. "On sigurno ne bi imao problema s popularnou meu ljudima. I, koliko god nevoljko, mislim da bi znao odgovoriti izazovima grofovske asti. Ni najbolji ni najgori, ali barem prosjean."
"Tim se sistemom sluio i za provlaenje kroz kolu, Carsku akademiju i svoju dosadanju karijeru. Nevidljivi prosjean ovjek", ree grofica.
"Frustrira me to gledati. On moe toliko vie."
"S obzirom na to koliko je blizu Imperiju, koliko se moe usuditi zasjati? Privukao bi potencijalne urotnike kao reflektor none leptire, u potrazi za voom njihovih frakcija. A bio bi vrlo privlaan voa. On se samo pravi da je blesav. Moda je on zapravo najpametniji od svih nas."
"Optimistina teorija, ali ako je Ivan toliko proraunat, kako to da se ponaa jednako otkako je prohodao?" upita grof nezadovoljno. "Ti bi ga pretvorila u makijave-listu s pet godina, najdraa kapetanice."
"Ne tvrdim da sam u pravu", ree grofica mirno. "Ali, kad bi Mark recimo odabrao ivot na Koloniji Beta, Bar-rayar bi mogao nastaviti i bez njega. ak bi i tvoj Okrug vjerojatno preivio. A Mark ti ne bi bio nita manje sin."
"Ali elio sam ostaviti toliko vie... Stalno se vraa na to. Kolonija Beta."
"Da. Zar to nije jasno?"
"Jest." Glas mu se stanjio. "Ali ako ga odvede na Koloniju Beta, nikad ga neu imati prilike upoznati."
Grofica je utjela, onda joj glas postane stroi. "Bila bih zabrinutija tvojom albom kad bi pokazivao ikakve znake da ga eli upoznati sada. Izbjegava ga gotovo isto toliko briljivo koliko se on izmie tebi."
"Ne mogu sav vladin posao pustiti zbog privatne krize", ree grof ukoeno. "Koliko bih to god moda elio."
"Za Milesa ti je to uspjelo, koliko se sjeam. Sjeti se svog onog vremena koje si proveo s njim, ovdje, u Vorko-sigan Surleau... krao si vrijeme poput tata, da ga njemu prui, djelii, tu i tamo, jedan sat, jedno jutro, jedan dan, to si god mogao urediti, a cijelo si to vrijeme na glavi imao regentstvo i trkom prolazio kroz nekih est velikih politikih i vojnih kriza. Ne moe Marku uskratiti prednosti koje si pruio Milesu, a onda se aliti to on ne moe nadmaiti Milesa."
"O, Cordelia", uzdahne grof. "Onda sam bio mlai. Vie nisam tata kojeg je Miles imao prije dvadeset godina. Taj je ovjek nestao, izgorio."
"Ne traim od tebe da bude tata kakav si bio; to bi bilo smijeno. Mark nije dijete. Samo traim da pokua biti otac kakav si sada."
"Najdraa kapetanice..." glas mu se izgubio u iscrpljenosti.
Nakon zamiljene pauze, grofica odluno ree: "Imali bismo vie vremena i snage da se povue. Konano napusti poloaj premijera."
"Sad? Cordelia, razmisli! Ne usuujem se sad ispustiti kontrolu iz ruku. Kao premijeru, Illvan i CarSig prvo javljaju meni. Ako se svedem samo na grofovsku ast, ispadam iz tog zapovjednog lanca. Gubim mogunost da nadgledam potragu."
"Glupost. Miles je asnik CarSiga. Bio on premijerov sin ili ne, trait e ga podjednako. Odanost svojim ljudima jedna je od malobrojnih lijepih osobina CarSiga."
"Trait e unutar razumnih granica. Samo kao premijer mogu ih natjerati da prijeu preko tih granica."
"Mislim da ne. Mislim da bi Simon Illvan za tebe prevrnuo i svijet i sebe ak i da si mrtav i pokopan, ljubavi."
Kad je grof konano opet progovorio, glas mu je bio iscrpljen. "Bio sam spreman da se povuem prije tri godine, da sve predam Qunitllanu."
"Da. Tako sam se veselila."
"Samo da nije poginuo u onoj glupoj letakoj nesrei. Takva besmislena tragedija. ak se nije radilo ni o ubojstvu!"
Grofica mu se mrano nasmije. "Da, to je stvarno protraena smrt po barravarskim mjerilima. Ali ozbiljno. Vrijeme je da stane."
"Ve odavno", sloi se grof.
"Pusti."
"im bude sigurno."
Zastala je. "Nikad nee biti dovoljno debeo, ljubavi. Pusti svejedno."
Markje sjedio presavinut, paraliziran, jedne noge pretvorene u same marce. Osjeao se preoran i pregaen, obraen daleko bolje nego to je to uspjelo onim nasilnicima u slijepoj ulici. Grofica je bila znanstveni borac, bez sumnje.
Grof se napola nasmije. Ali ovog puta nije odgovorio. Na Markovo ogromno olakanje, oboje su ustali i zajedno izali iz knjinice. im su se vrata zatvorila za njima, skotrljao se iz naslonjaa na pod, razgibavajui bolne ruke i noge i pokuavajui ponovno pokrenuti cirkulaciju. Tresao se i drhtao. Grlo mu je bilo stisnuto, konano se nakaljao i iskaljao, nekoliko puta, blaeno, da si proisti disanje. Nije znao bi li se smijao ili plakao, htio je i jedno i drugo i konano se odlui za dahtanje, promatrajui svoj trbuh kako se die i sputa. Osjeao se pretilo. Osjeao se
ludo. Osjeao se kao da mu je koa postala prozirna, pa prolaznici mogu pogledati i razgledati svaki njegov organ.
Ono to nije osjeao, shvatio je kad je nakon napadaja kalja opet doao do daha, bio je strah. Bar ne od grofa i grofice. Njihova javna i privatna lica bila su... neoekivano usklaena. inilo se da im moe vjerovati, ne toliko da ga nee povrijediti, ve da e biti to jesu, kako i izgledaju. Isprva nije mogao pronai rije za to, taj dojam osobne ujedinjenosti. Konano se sjeti. Oh. Znai, to je integritet. Nisam to znao.
PETNAESTO POGLAVLJE
Grofica je odrala svoje obeanje, ili prijetnju, da poalje Marka na etnju s Elenom. Sljedeih nekoliko tjedana bilo je oznaeno estim izletima po cijeloj Vorbarr Sultani i okolnim okruzima, s posebnom panjom posveenoj kulturi i povijesti, ukljuujui tu i privatni posjet carskoj rezidenciji. Gregor toga dana nije bio kod kue, na Markovo olakanje. Sigurno su proli svaki muzej u gradu. Elena ga je, vjerojatno po naredbi, isto tako odvukla i na valjda dva tuceta viih kola, akademija i tehnikih kola. Mark se ohrabrio otkrivi da nisu ba sve institucije na planetu obrazovale samo vojne asnike; dapae, najvea i najza-poslenija kola u prijestolnici bila je Poljoprivredni i inenjerski institut okruga Vorbarra.
Elena je u Markovoj prisutnosti ostajala slubena i bezlina. Kakvi god bili njezini osjeaji dok je prvi put nakon deset godina ponovno gledala svoj nekadanji dom, rijetko su se pokazivali kroz bjelokosnu masku, osim povremenih uzvika reakcije na neku neoekivanu promjenu: pojavu novih zgrada, nestanak starih etvrti, promjenu ulica. Mark je pretpostavio da je svrha ubrzanog tempa obilazaka bila zapravo u tome da ne moraju razgovarati: umjesto toga, ispunjavala je tiinu lekcijama. Mark je poinjao aliti to se nije vie dodvorio Ivanu. Moda bi ga
njegov roak mogao prokrijumariti i na kakvu etnju po bircevima, samo za promjenu.
Promjena je stigla jedne veeri kad se grof nenadano vratio u kuu Vorkosigan i objavio da svi idu u Vorkosigan Surleau. U roku od sat vremena, Mark i njegove stvari nali su se utrpani u laku letjelicu, zajedno s Elenom, grofom Vorkosiganom i orunikom Pymom, putujui kroz tamu prema jugu i ljetnoj rezidenciji Vorkosiganovih. Grofica ih nije pratila. Razgovor po putu odvijao se od nategnutog do nepostojeeg, osim povremenih kratkih razmjena informacija izmeu grofa i Pyma, sve u polovinim reenicama. Planinski lanac Dendarii konano se uzdigao pred njima, tamna mrlja naspram sjena oblaka i zvijezda. Zaokruili su iznad tamnog svjetlucavog jezera i sletjeli na pola brijega ispred prostrane kamene kue, osvijetljene u znak dobrodolice i opet pune ljudskih slugu. Premijerovi CarSig uvari bili su diskretni obrisi koji su izali iz druge letjelice, tik iza njih.
Kako se ve bliila pono, grof se ograniio na kratku orijentacijsku etnju po unutranjosti kue, a zatim ga ostavio u gostinskoj sobi na drugom katu, s pogledom niz brijeg i na jezero. Konano sam, Mark se naslonio na prozorsku dasku i zabuljio u tamu. Svjetla su palucala po crnoj svilenkastoj vodi, dopirui iz sela na jednom kraju jezera i s nekoliko izoliranih imanja na drugoj obali. Zato si me doveo ovamo ? u mislima je upitao grofa. Vorkosigan Surleau bila je najprivatnija rezidencija Vorkosiganovih, dobro uvano srce grofovog ratrkanog osobnog carstva. Je li on to proao neki test, kad su ga pripustili ovamo? Ili je Vorkosigan Surleau kao takav trebao biti test? Otiao je u krevet i zaspao jo uvijek razmiljajui o tome.
Probudio se trepui od jutarnjeg sunca koje se naginjalo kroz prozore koje je sino zaboravio pokriti. Neki je
sluga jo sino rasporedio njegovu manje slubenu odjeu u ormar. Pronaao je kupaonicu malo nie niz hodnik, oprao se, obukao i otiao u opreznu potragu za ljudskom rasom. U kuhinji ga je domaica uputila van da pronae grofa a da mu nije, naalost, ponudila i doruak.
Proao je puteljkom poploenim kamenim krhotinama, sve do umarka brino posaenog drvea uvezenog sa Zemlje, upadljivo zelenog lia zamrljanog i pozlaenog poecima jesenskih promjena boja. Veliko drvee, vrlo staro. Grof i Elena bili su u blizini umarka, u zidom ograenom vrtu koji je sad sluio kao obiteljsko groblje Vorkosiganovih. Kamena je rezidencija izvorno bila straarska postaja koja je opsluivala sad uniten dvorac na obali jezera; njegovo je groblje jednom primilo posljednje stra-are.
Markove se obrve podignu. Grof je bio divlja mrlja boje, u najslubenijoj, carskoj, paradnoj crveno-plavoj vojnoj odori. Elena je bila isto tako, premda manje upadljivo otmjena, u dendariijskoj sveanoj sivoj odori: pli istaknut srebrnim dugmetima i bijelim vezom. Spustila se kraj plitke bronane posude na tronocu. U njoj su palucali mali naranasti plamenovi, a dim se dizao i nestajao u zlatnoj izmaglici jutarnjeg zraka. Pale posmrtnu rtvu, shvatio je Mark i jo nesigurnije zastao kraj vrata od kovanog eljeza ugraenih u nizak kameni zid. Za koga? Njega nitko nije pozvao.
Elena ustane; ona i grof tiho su razgovarali dok se paljenica, to god bila, pretvarala u pepeo. Tren kasnije, Elena je uzela presavinutu krpu, podigla posudu s tronoca i istresla sivo-bijele mrvice na grob. Obrisala je bronanu posudu te vratila i nju i sklopivi tronoac u izvezenu smee-srebrnu vreu. Grof je zurio preko jezera, primijetio je Marka kako stoji kraj vrata i kimnuo mu; nije to bio poziv da im se pridrui, ali nije ga ni odbio.
I
S jo jednom rijei za grofa, Elena izie iz ozidanog vrta. Grof joj je salutirao. Marku je u prolazu dobacila pristojno kimanje glavom. Lice joj je bilo ozbiljno ali, inilo se Marku, manje napeto i ukoeno nego u bilo kom trenutku otkako su stigli na Barravar. Grof je sad otvoreno pozvao Marka da ue. Osjeajui se nespretno, no ipak znatieljan, Mark je proao kroz vrata i zakripao po ljunanom putu.
"to... se dogaa?" konano je uspio upitati. Zvualo je previe nehajno, ali grofu kao da to nije smetalo.
Grof Vorkosigan glavom je pokazao na grob pored kojeg je stajao: Narednik Constantine Bothari i datumi. Fi-delis. "Otkrio sam da Elena nije nikad ponudila paljenicu za svoga oca. On mi je osamnaest godina bio orunik, a prije toga sluio je podamnom u svemirskim snagama."
"Milesov tjelesni uvar. Znam za njega. Ali poginuo je prije nego to me Galen poeo obuavati. Galen ba nije potroio puno vremena na njega."
"Trebao je. Narednik Bothari bio je Milesu veoma vaan. Kao i svima nama. Bothari je bio... teak ovjek. Ne vjerujem da se Elena ikad do kraja pomirila s tim. Trebao joj je nain da ga nekako prihvati, da moe ivjeti sama sa sobom."
"Teak? Ja sam uo daje bio kriminalac."
"To je vrlo..." grof zastane. Nepravedno, oekivao je Mark, ili moda neistinito, ali rije koju je konano odabrao bila je "... nepotpuno."
Proli su pored grobova, dok je grof objanjavao Marku tko je to. Roaci i sluge... tko je bio bojnik Amor Klveuvi? Marka je sve to podsjetilo na one muzeje. Obiteljska povijest Vorkosiganovih od Doba izolacije predstavljala je povijest Barravara u malom. Grof mu je pokazao svoga oca, majku, brata, sestru i svoje vorkosiganske djeda i baku. Vjerojatno su svi koji su umrli prije toga pokopani u sta-
roj prijestolnici okruga, Vorkosigan Vashnoi i rastopljeni su zajedno s tim gradom kad su stigli cetagandski osvajai.
"I ja elim biti pokopan ovdje", primijetio je grof gledajui preko mirnog jezera i brda u daljini. Jutarnja se magla dizala s povrine, suneva svjetlost poela je prosijavati od povrine. "Da izbjegnem guvu na carskom groblju u Vorbarr Sultani. Tamo su htjeli pokopati moga jadnog oca. Doslovce sam se morao svaditi oko toga, usprkos izriitom zahtjevu u njegovoj oporuci." Glavom je pokazao na kamen, General grofPiotr Pierre Vorkosigan i datumi. Grof je oito pobijedio u svai. Ustvari oba grofa.
"Neke od najsretnijih dana u ivotu proveo sam ovdje, kad sam bio mali. I kasnije, moje vjenanje i medeni mjesec." Iskrivljen osmijeh preletio mu je preko lica. "Miles je ovdje zaet. Pa stoga, u odreenom smislu i ti. Pogledaj oko sebe. Odavde dolazi. Nakon doruka, kad se presvu-em, pokazat u ti jo."
"Ah. Znai, ovaj, jo nitko nije jeo."
"Prije smrtne paljenice se posti. Upravo se zato to esto radi u zoru, pretpostavljam." Grof se napola nasmijei.
Grof ovdje nije vjerojatno trebao velianstvenu paradnu odoru ni iz kojeg drugog razloga, kao ni Elena svoju dendariijsku sveanu odoru. Znai da su ih ponijeli samo za tu svrhu. Mark baci pogled na iskrivljen odraz sebe samog u grofovim savreno ulatenim izmama. Zakrivljena povrina proirila ga je do grotesknih razmjera. Njegov budui izgled? "Jesmo li zato doli ovamo, dakle? Da Elena moe obaviti taj obred?"
"Izmeu ostalog."
Zloslutno. Mark je slijedio grofa natrag do velike kamene kue, osjeajui se nejasno uznemireno.
Doruak im je domaica posluila na osunanoj terasi na kraju kue, zatienoj rasporedom vrta i rascvjetanim grmovima, osim na mjestu odakle je pucao pogled sve do jezera. Grof se ponovno pojavio odjeven u hlae stare crne trenirke i seljaku tuniku irokog kroja s pojasom. Elena im se nije pridruila. "Htjela se proetati", objasnio je grof ukratko. "Tako emo i mi." Za svaku sigurnost, Mark vrati treu kiflu u pokrivenu koaricu.
Ubrzo mu je bilo drago zbog te suzdranosti, jer ga je grof poveo ravno uz brijeg. Popeli su se na vrh i zastali da se oporave. Pogled na dugako jezero koje vijuga meu bregovima bio je prekrasan i vrijedan svake zadihanosti. S druge se strane udolina izravnavala, uvajui stare kamene tale i panjake prekrivene zemaljski zelenom travom. Neki konji besposlenog izgleda tumarali su po panjaku. Grof povede Marka do ograde i osloni se na nju sa zamiljenim izrazom na licu.
"Onaj veliki rian tamo dolje je Milesov konj. Prilino je zapostavljen, zadnjih nekoliko godina. Miles ga ne stigne uvijek jahati ak ni kad je kod kue. Nekad je znao dotrati kad bi ga Miles pozvao. Nevjerojatan prizor, vidjeti tog lijenog konja kako se die i juri." Grof zastane. "Mogao bi i ti pokuati."
"to? Dozvati konja?"
"Zanimalo bi me da vidim. Moe li vas konj razlikovati. Glasovi su vam... vrlo slini, po mom uhu."
"Izvjeban sam u tome."
"Ime mu je, ovaj, Ninny." Na Markov pogled, dodao je: "Neka vrst nadimka iz tale."
Ime mu je Debeli Ninny. To si izostavio. Ha. "Pa, to da uinim? Stojim tu i viem 'Hej, Ninny, Ninny'?" Ve se sad osjeao blesavo.
"Triput."
"Molim?"
"Miles uvijek triput ponovi ime."
Konj je stajao s druge strane panjaka, podignutih uiju, promatrajui ih. Mark duboko udahne i s najboljim barravarskim naglaskom pozove: "Hej, Ninny, Ninny, Nin-ny. Doi, Ninny, Ninny, Ninny!"
Konj je puhnuo i dokasao do ograde. Nije ba potrao, premda je jednom podigao pete, poskakujui po putu. Stigao je uz puhanje kojim je poprskao konjsku vlagu i po Marku i po grofu. Naslonio se na ogradu, koja je zakri-pala i savila se. Izbliza, tijelo mu je bilo ogromno. Veliku je glavu prebacio preko ograde. Mark uurbano ustukne.
"Zdravo, stari moj." Grof ga potapa po vratu. "Miles mu uvijek da eera", savjetovao je Marku preko ramena.
"Onda nije udo da mu dojuri!" ree Mark uvrijeeno. A mislio je da je to opet onaj volim-Naismitha efekt.
"Da, ali i Cordelia i ja mu dajemo eer, a nama ne dojuri. Recimo da se doee kad ve njemu doe."
Konj je zurio u njega s neim za to bi se Mark zakleo da je potpuna zbunjenost. Jo jedna dua koju je izdao time to nije Miles. Sad su stigla i druga dva konja, pogo-njena nekakvom ljubomorom, krupna gurkava gomila odluna da nita ne propusti. Zastraen, Mark cvilavo upita: "Jeste li ponijeli eera?"
"Pa, jesam", ree grof. Izvukao je iz depa pet-est bijelih kockica i dodao ih Marku. Oprezno, Mark stavi dvije na dlan i isprui ruku koliko je mogao. Vrisnuvi, Ninny zabaci ui unatrag i pokae zube svojim konjskim suparnicima da ih otjera, a zatim uredno opet ispravi ui i pokupi eer krupnim gumastim usnama, ostavljajui Marku na dlanu trag travnato zelene sline. Mark je dio obrisao o ogradu, razmislio o svojim hlaama, a onda obrie ostatak na sjajnom konjskom vratu. Neki stari oiljak kvario je
L
dlaku, izboivi se pod njegovom rukom. Ninny ga opet gurne i Mark se povue izvan dometa. Grof je povratio red s nekoliko uzvika i tapanja  Ah, ba kao barrayarska politika, pomisli Mark bez imalo potovanja  i pobrinuo se da i dva ljenjivca dobiju dio eera. Obrisao je dlan o hlae, posve nesvjesnom kretnjom.
"eli li ga jahati?" ponudi grof. "Premda u zadnje vrijeme nije ba vjebao, vjerojatno je malo bezobrazan."
"Ne hvala", zagrcne se Mark. "Neki drugi put, moda."
"Ah."
Hodali su uz ogradu, a Ninny ih je pratio s druge strane sve dok mu nade nisu zapele u kutu. Zanjitao je dok su odlazili, strahovito alosnim zvukom. Markova ramena skutre se kao od udarca. Grof se osmjehnuo, ali pokuaj je zacijelo bio jednako tako bolan kao to je i djelovao, jer je smijeak nestao gotovo istog trena. Osvrnuo se preko ramena. "Starome je ve vie od dvadeset godina. Lijepe godine, za konja. Poinjem suosjeati s njim."
Uputili su se prema umi. "Ima jedan jahaki put... ide okolo, sve do mjesta s pogledom na kuu. Nekad smo znali tamo ii na izlet. Bi li htio to vidjeti?"
etnja. Marku se nije etalo, ali ve je odbio grofovu ponudu jahanja. Nije se usudio dvaput odbiti, grof e misliti da... se duri. "U redu." Nikakvih orunika ni carsi-govskih tjelesnih uvara na vidiku. Grof se debelo potrudio da stvori ovaj privatni trenutak. Mark se zgrio od oekivanja. Intimni razgovor se blii.
Kad su doli do ruba ume, prvo opalo lie zautalo je i zapucketalo pod njihovim nogama, isputajui ugodan organski miris. Ali zvuk njihovih koraka nije ba dokraja popunio tiinu. Grof je, bez obzira na lanu seosku oputenost, bio napet i ukoen. Izvan ravnotee. Uznemiren time, Mark izvali: "Grofica vas je natjerala na ovo. Zar ne."
"Ne zbilja", ree grof. "... da."
Vrlo mjeovit odgovor i vjerojatno istinit.
"Hoete li ikad Bharaputrancima oprostiti to su pogodili pogrenog admirala Naismitha?"
"Vjerojatno ne." Grofov ton bio je miran, bez uvrijeenosti.
"Daje bilo obrnuto  daje onaj Bharaputranac nani-anio na malenoga s lijeva  bi li CarSig sad uokolo traio moju krio-komoru?" Bi li Miles uope izbacio Phillipi da stavi Marka na njezino mjesto?
"Budui da bi u tom sluaju najblii asnik CarSiga bio Miles  pretpostavljam daje odgovor da", promrmlja grof. "Kako te ja nisam prije poznavao, moje vlastito zanimanje bilo bi vjerojatno vie... teoretsko. Ali tvoja bi majka poduzimala isti napor", doda zamiljeno.
"Svakako, budimo iskreni jedan s drugim", ree Mark ogoreno.
"Nita trajno ne moemo izgraditi ni na kakvoj drugoj osnovi", ree grof suho. Mark se zajapuri i zaguna u znak slaganja.
Puteljak je isprva vodio uz neki potok, a onda presijee preko uspona, kroz neto to je gotovo bilo korito rijeke, pokriveno skliskim, rasprenim ljunkom. Na svu sreu, put je zatim neko vrijeme bio ravan, odvajajui se i opet se spajajui kroz drvee. Tu i tamo bilo je postavljeno nekoliko odsjeenih debala i grmova, kao male konjske prepreke; putevi su ili oko njih kao i preko njih, prema izboru. Zato je uvjeren da je Miles uvijek jahao preko prepreka? Morao je priznati, u umi je bilo neeg izvorno odmarajueg, raspored sunca i sjene, visoko zemaljsko drvee i lokalni i uvezeni grmovi stvarali su iluziju beskrajne intimnosti. ovjek je mogao zamisliti itav planet kao takvu nenapuenu divljinu, naravno, samo ako ne zna
nita o teraformiranju. Zakrenuli su na iri dvostruki put, gdje su mogli hodati jedan uz drugog.
Grof ovlai usne. "to se tie te krio-komore." Markova glava podigla se kao maloprije konjska na najavu eera. CarSig nije razgovarao s njim, grof nije razgovarao s njim; napola izluen informacijskim vakuumom, konano se slomio i navalio na groficu, premda mu je gotovo pozlilo od toga. Ali ak gaje i ona mogla izvijestiti samo nijeno. CarSig je sad znao preko etiri stotine mjesta na kojima se krio-komora nije nalazila. I to je poetak. etiri stotine je gotovo, ostatak svemira je za pretraivanje... nemogue, beskorisno, besmisleno 
"CarSig ju je pronaao." Grof si protrlja lice.
"to!" Mark stane kao ukopan. "Vratili su je? Prokleto mu bilo! Gotovo je! Gdje su  zato niste" Pregrizao si je rijei kako mu je sinulo da vjerojatno postoji vrlo dobar razlog zato mu grof nije odmah rekao. I nije bio siguran da ga eli uti. Grofovo lice bilo je bezizraajno.
"Bila je prazna."
"Oh." Kakav glup komentar, Oh. Mark se ovog asa osjeao nevjerojatno glupo. "Kako  ne shvaam." Od svih scenarija koje je zamiljao, to mu nikad nije palo na pamet. Prazna? "Gdje?"
"Agent CarSiga pronaao ju je u prodajnom inventaru kompanije koja se bavi medicinskom opremom na Hegen-skoj Osi. Oiena i popravljena."
"Jesu li sigurni da je to ta?"
"Ako je identifikacija koju smo dobili od kapetanice Quinn i od Dendariija tona, onda jest. Agent, jedan od naih pametnijih momaka, naprosto ju je tiho kupio. Ovog je asa prevoze brzim kurirskim brodom u glavni stoer CarSiga na Komarru, radi detaljne forenzike analize. Premda, po svemu sudei, nemaju ba to analizirati."
"Ali to je bar neki trag, konano! Kompanija koja ju je prodala sigurno ima zapise  CarSig bi morao moi slijediti taj trag natrag do  do" Do ega?
"Da i ne. Trag dokumenata prekida se korak iza kompanije. Neovisni dobavlja od kojeg su je kupili izgleda da se bavi preprodajom ukradene imovine."
"S Jacksonova Skrovita? Pa to bar suuje podruje za potragu!"
"Mhm. Mora imati na umu da je Hegenska Os os. Mogunost da je krio-komora iz Jacksonova Skrovita otila u Cetagandsko carstvo i opet natrag preko Hegen-ske Osi... mala je, ali stvarna."
"Ne. Vrijeme."
"Bilo bi prenapregnuto, ali mogue. Illyan je sve izraunao. Vrijeme ograniava podruje traganja na samo... devet planeta, sedamnaest stanica i sve brodove koji prometuju meu njima." Grof se namrti. "Gotovo bih volio da smo sigurni kako se radi o cetagandskoj uroti. Ghem--barunima bih barem mogao vjerovati da znaju ili pogode vrijednost takvog paketa. Komar koji me tjera u oaj jest mogunost daje krio-komora nekako dopala u ruke nekog sitnog jacksonskog lopova, koji je naprosto bacio njezin sadraj da bi je mogao prodati. Bili bismo platili otkupninu... deset puta vie od vrijednosti krio-komore samo za njegovo mrtvo tijelo. Za ouvanog Milesa kojeg bi se moda moglo oivjeti  dobili bi to god zatrae. Ludim od pomisli da Miles moda negdje trune zabunom."
Mark si pritisne ruke o elo; pulsiralo je. Vrat mu se tako ukoio da se inilo kako je sainjen od drva. "Ne... to je ludo, to je previe ludo. Sad imamo oba kraja konca, nedostaje nam samo sredina. Mora se moi povezati. Nor-wood  Norwood je bio odan admiralu Naismithu. I pametan. Upoznao sam ga, nakratko. Naravno, nije planirao da e poginuti, ali ne bi poslao krio-komoru u opasnost, niti
nekamo bez veze." Je li zaista siguran? Norwood je oekivao da e biti u stanju podii krio-komoru s odredita u roku od jednog dana. Ako je stigla... gdje je stigla... samo s nekom kratkom porukom tipa "uvaj mi to dok ne podignem", a onda nitko nije doao po nju... "Je li obnovljena prije ili nakon to ju je kupila ona hegenska firma?"
"Prije."
"Onda negdje u dijelu koji nam nedostaje mora postojati neka medicinska postaja. Moda krio-pogon. Moda... moda je Miles prebaen u neiju banku za trajno uvanje." Bez identifikacija i bez novca? Na Escobaru bi takvo milosre moglo postojati, ali na Jacksonovu Skrovitu? Izgubljena nada.
"Molim se da je tako. Postoji samo ogranien broj takvih ustanova. To se da provjeriti. CarSig se upravo time sad bavi. Ali samo... zamrznuti mrtvaci zahtijevaju toliko strunosti. ista mehanika ienja prazne komore moe se obaviti u bilo kakvoj brodskoj ambulanti. Ili inenjerskom odjelu. Neoznaen grob bilo bi znatno tee otkriti. Ili moda ak niti grob, samo dezintegracija sa smeem..." Grof se zabulji u drvee.
Mark se mogao okladiti da ne vidi drvee. Mark se mogao okladiti da vidi isto to i Mark, smrznuto malo tijelo, raznesenih prsa  ne bi ti trebao ni runi traktor da ga podigne  nehajno, bezumno baeno u neki kontejner za smee. Bi li se oni makar zapitali tko je taj mali ovjek? Ili bi im bio samo odurna stvar? I tko su oni, dovraga?
I kako je dugo grofov um trao po istom ovom kotau misli i kako je dovraga jo uvijek uspijevao hodati i govoriti? "Kako dugo to ve znate?"
"Izvjee je stiglo juer popodne. I sad vidi... postaje stvarno vano da znam kako ti stoji. U odnosu na Bar-rayar." Opet je krenuo po putu, onda skrene u stranu na
dio koji se opet suavao i poinjao otar uspon kroz dio u kojem je drvee bilo vie a grmlje rjee.
Mark se vukao za njim. "Nitko normalan ne bi stajao nikako u odnosu na Barravar. Trali bi u odnosu na Bar-rayar. U suprotnom smjeru."
Grof se iskezi preko ramena. "Bojim se da si previe razgovarao s Cordelijom."
"Da, pa ona je valjda jedina osoba ovdje koja hoe razgovarati sa mnom." Sustigao je grofa, koji uspori.
Grof se bolno namrtio. "To je bila istina." Krenuo je uz strmi kameni put. "ao mije." Nakon jo nekoliko koraka, dodao je, u bljesku crnog humora: "Pitam se jesu li rizici koje sam ja preuzimao bili ovakvi za moga oca. Debelo je osveen ako je tako." Vie crnine nego humora, inilo se Marku. "Ali vie no ikad neophodno je... da znam..."
Grof zastane i naglo sjedne kraj puta, leima oslonjen o drvo. "To je udno", promrmlja. Njegovo lice, koje je prije bilo zajapureno i vlano od penjanja brijegom i sve snanije topline jutra, odjednom je bilo blijedo i vlano.
"Stoje?" ree Mark oprezno, hvatajui dah. Oslonio si je ruke na koljena i zabuljio se u ovjeka, tako udno svedenog na njegovu visinu. Grof je na licu imao odsutan, napet izraz.
"Mislim... da se moram naas odmoriti."
"Meni odgovara." I Mark je sjeo, na oblinji kamen. Grof nije odmah nastavio njihov razgovor. Marku se eludac zgrio od iznimne nelagode. to to nije u redu s njim? Neto nije u redu s njim. O, sranje... Nebo je postalo plavo i isto, slabani povjetarac mamio je iz drvea uzdahe, a jo nekoliko zlatnih listova dolepralo je do njih. Hladnoa koja se penjala Markovom kraljenicom nije imala nikakve veze s vremenskim prilikama.
"Nije", rekao je grof udaljenim, akademskim tonom, "nije puknuti ir. To sam ve imao i ovo nije isto." Prekriio je ruke preko prsa. Disanje mu je postajalo plitko i ubrzano i nije se od sjedenja vraalo u normalan ritam kao Markovo.
Neto jako nije u redu. Hrabar ovjek koji se trudi ne djelovati uplaeno jedan je od najstranijih prizora koji je ikad vidio, zakljui Mark. Hrabar, ali ne i glup: grof, na primjer, nije odluio pretvarati se da je sve u redu i produiti putem da to i dokae.
"Ne izgledate dobro." "Ne osjeam se dobro." "Kako se osjeate?"
"Ovaj... bolovi u prsima, bojim se", priznao je s oitom nelagodom. "Vie tupo. Vrlo... udan... dojam. Pojavilo se izmeu dva koraka."
"Sigurno nije probava?" Kao ono to je ovog asa kiselo kipjelo u Markovom elucu?
"Bojim se da nije."
"Moda biste trebali pozvati pomo preko komunika-tora", predloi Mark skromno. Prokleto je sigurno da nema nieg to bi on mogao uiniti, ako je to medicinski hitan sluaj kao to djeluje.
Grof se nasmijao, suho i uplje. Nimalo utjean zvuk. "Ostavio sam ga."
"Molim? Pa vi ste nekakvi premijer, ne moete se et-kati uokolo bez"
"Htio sam osigurati neometan, privatan razgovor. Za promjenu. Da ga ne prekida pola tuceta pod-ministara iz Vorbarr Sultane koji zovu da me pitaju gdje su ostavili rokovnike. Nekad sam... to radio za Milesa. Ponekad, kad bi sve postalo pregusto. Svi su od toga ludili ali s vremenom... su se... pomirili." Glas mu je na posljednjoj rijei
postao visok i lagan. Legao je posve zabaeno, na zemlju i opalo lie. "Ne... nije nita bolje..." Ispruio je ruku i Mark ga, srca koje je lupalo od strave, povue natrag u sjedei poloaj.
Paralizirajui otrov... srani udar... trebao sam biti nasamo s tobom... trebao sam ekati, tebi pred oima, dvadeset minuta, dok ne umre... Kako je to uinio? Crna magija? Moda je ipak bio programiran i dio njega radio je stvari o kojima drugi dio nije imao pojma, kao one podvojene linosti. Jesam lija ovo uinio? O, Boe. O, sranja.
Grof je uspio izvui bljedunjav osmijeh. "Nemoj izgledati tako uplaeno, deko", proape. "Samo se vrati do kue i dovedi moje straare. Nije tako daleko. Obeajem da se neu ni pomaknuti." Promukli hihot.
Nisam obraao panju na put dok smo ili gore. Slijedio sam tebe. Moe li moda nositi...? Ne. Mark nije bio medicinski tehniar, ali imao je jasan, hladan dojam da bi pomicanje ovog ovjeka bila vrlo glupa zamisao. ak i s njegovim novim obujmom, grof je bio znatno tei od njega. "U redu." Nije bilo ba toliko moguih pogrenih skretanja, zar ne? "Vi... ti..." Da se nisi usudio sad mi umrijeti, prokletstvo! Ne sad!
Mark se okrene i potri, posklizne se i konano jurne natrag niz put. Desno ili lijevo? Lijevo, po onom dvostrukom putu. Ali gdje su dovraga skrenuli na njega? Proli su kroz neko grmlje  grmlja je bilo cijelom duinom staze i svako malo prualo je prolaz. Eto jedne od konjskih prepreka koju su proli. Je li to ta? Veina ih je izgledala slino. Izgubit u se u ovoj prokletoj umi i trati uokolo u krugovima cijelih... dvadeset minuta, dok on ne bude kliniki mrtav i posve ukoen i svi e misliti da sam to namjerno uinio... Spotakao se i odbio od drveta, pa zalepe-e lovei ravnoteu i smjer. Osjeao se kao pas u drami dok tri po pomo; kad konano stigne, moi e samo la-
jati i zavijati i eniti i nitko ga nee razumjeti... Dohvatio se jednog drveta, hvatajui dah i zabuljio se oko sebe. Ne bi li mahovina trebala rasti na sjevernoj strani drvea, ili to vrijedi samo za Zemlju? Ovo je veinom bilo zemaljsko drvee. Na Jacksonovu Skrovitu neka vrst ljigave mahovine rasla je na junoj strani svega, ukljuujui i zgrade i moralo je se strugati iz vratnih utora... ah! eto potoka. Ali jesu li ili nizvodno ili uzvodno? Budala, budala, budala. Zaigalo gaje pod rebrima. Okrenuo se lijevo i potrao.
Haleluja! Visok enski obris koraao je po putu pred njim. Elena, na povratku u talu. Ne samo da je bio na dobrom putu, ve je pronaao i pomo. Pokuao je povi-kati. Izalo je kao kretanje, ali privuklo joj je panju; pogledala je preko ramena, ugledala ga i stala. Doteturao je do nje.
"to te dovraga spopalo?" Izvorna hladnoa i iritira-nost nestale su pred znatieljom i poecima uzbune.
Mark dahne: "Grofu... pozlilo... u umi. Moe li... dovesti... njegove ljude?"
Obrve su joj se skupile od duboke sumnje. "Pozlilo? Kako? Bilo mu je sasvim dobro prije sat vremena."
"Jako zlo, kvragumolimte pouri!"
"to si uinio" poela je, ali njegova oita agonija nadjaa joj sumnjiavost. "U tali ima veza, to je najblie. Gdje si ga ostavio?"
Mark neodreeno mahne prema natrag. "Negdje... ne znam kako vi to zovete. Na putu do vaeg mjesta za izlet. Zna na to mislim? Zar prokleti carsigovski straari nemaju skenera?" Otkrio je da praktiki lupa nogama, frustriran njezinom sporou. "Ti ima dulje noge. Kreni!"
Konano mu je povjerovala i potrala, s vrelim pogledom unatrag koji mu je umalo oprljio kou.
Nisam nita  Okrenuo se i potrao natrag prema mjestu gdje je ostavio grofa. Pitao se ne bi li umjesto toga trebao traiti zaklon. Ako ukrade letjelicu i vrati se u prijestolnicu, bi li mogao doi do nekog galaktikog veleposlanstva i tamo zatraiti politiki azil? Ona misli da sam ja... svi e misliti da sam ja... prokletstvo, ak ni on nije vjerovao samome sebi, pa zato bi mu Barravarci vjerovali? Moda bi si trebao pritedjeti korake i naprosto se ubiti odmah, tu u ovoj glupoj umi. Ali nije imao oruja a, koliko je god teren bio otar, nije bilo litica dovoljno visokih i otrih da se baci s njih i bude siguran da e poginuti.
Isprva mu se uinilo da je opet negdje krivo skrenuo. Grof se sigurno nije mogao dii i produiti  ne. Bio je tamo, leei na leima pokraj palog stabla. Disao je u kratkim, napornim zamasima, s predugim stankama izmeu udaha, ruku privuenih k sebi, oito u veim bolovima nego kad ga je Mark ostavio. Ali nije mrtav. Jo nije mrtav.
"Zdravo. Deko", puhnuo je u pozdrav.
"Elena e dovesti pomo", obea Mark zabrinuto. Podigao je pogled, ogledao se i osluhnuo. Ali jo nisu ovdje.
"Fino."
"Nemoj... govoriti."
Grof se od toga nasmijao kroz nos, jo strasnije s obzirom na isprekidano disanje. "Samo je Cordeliji... uspjelo... da zasutim." Ali nakon toga je utihnuo. Mark mu je mudro dopustio posljednju rije, da ne pokua jo jedan krug.
ivi, proklet bio. Nemoj me samo ovako ostaviti ovdje.
Poznati zvuk brzog prolaska kroz zrak natjerao ga je da podigne pogled. Elena je problem prijevoza kroz drvee rijeila lebdeim biciklom. CarSigovac u zelenoj odori jahao je iza nje, drei je za struk. Elena hitro spusti bi-
cikl kroz rjee granje, koje je pucketalo. Nije se obazirala na udarce grana koji su joj ostavljali crvene tragove po licu. CarSigovac je siao dok je bicikl jo bio pola metra u zraku. "Natrag", zareao je na Marka. Bar je sa sobom imao opremu za prvu pomo. "to si mu uinio?"
Mark se povue do Elene. "Je li to lijenik?"
"Ne, samo medicinski tehniar." I Elena je bila zadihana.
Medicinski tehniar podigne pogled i izvijesti: "Srce, ali ne znam to ni zato. Neka premijerov lijenik ne dolazi ovamo, bolje da nas doeka u Hassadaru. Bez odlaganja. Mislim da e nam trebati bolnica."
"Dobro." Elena je odrjeito izdavala naredbe u svoj kom.
Mark im je pokuao pomoi da grofa privremeno prebace na bicikl, poduprta Elenom i vojnikom. Bolniar se namrti na Marka. "Ne diraj ga!"
Premda je Mark vjerovao da je samo napola svjestan, grof otvori oi i proape: "Hej. Mali je u redu, Jai." Bolniar Jai se skutri. '"Broje, Mark."
ovjek umire i jo uvijek razmilja unaprijed. Pokuava me oprati sumnje.
"Letjelica nas eka na najblioj istini", pokazala je Elena niz brijeg. "Idi tamo ako hoe s nama." Bicikl se uzdigao polako i oprezno.
Mark je prihvatio ponueno i odjurio niz brijeg, strahovito svjestan pokretne sjene tik iznad drvea. Ostavila gaje za sobom. Pojurio je jo bre, koristei se drveem da mu pomogne pri zaokretanju i stigao do dvostruke staze posve oderanih dlanova, taman kad su carsigovski bolniar, Elena i orunik Pym poloili grofa Vorkosigana na stranje sjedalo zadnjeg dijela vitke crne letjelice. Mark se skotrljao unutra i sjeo kraj Elene na sjedalo okrenuto u
suprotnom smjeru, dok se krov letjelice zatvarao. Pym je preuzeo upravlja u prednjem odjeljku, podigli su se u zrak i jurnuli. Bolniar je uao na podu kraj svog pacijenta i inio logine stvari, privrivao masku s kisikom i koristio hiposprej sinergina da ga stabilizira protiv oka.
Mark je disao jo glasnije od grofa, do te mjere da je zabrinuti bolniar ak podigao pogled prema njemu s lijenikim mrtenjem ali, za razliku od grofa, Mark je nakon nekog vremena povratio dah. Znojio se i iznutra drhtao. Posljednji put kad se ovako loe osjeao, bharaputranske su snage sigurnosti bile na njega pucale smrtonosnim orujem. Trebaju li atmosferske letjelice ii ovako brzo? Mark se molio da u mlaznice ne uvuku nita vee od muhe.
Usprkos sinerginu, grofove su se oi zamutile i izgubile fokus. Doticao se male plastine maske s kisikom, odmahnuo bolniareve zabrinute pokuaje da mu zaustavi ruku i uurbano pokretima pozvao Marka k sebi. Bilo je tako oito da eli neto rei da je bila manja trauma dopustiti mu nego ga pokuati sprijeiti u tome. Mark sklizne na koljena kraj grofove glave.
Grof proape Marku, tonom iskrenog povjeravanja: "Svako... pravo bogatstvo... je bioloko."
Bolniar je zapanjeno pogledao Marka u potrazi za objanjenjem; Mark je mogao samo bespomono slegnuti ramenima. "Mislim da se gubi."
Grof je pokuao progovoriti samo jo jednom, uurbano; odgurnuo je masku da zatrai: "Pljunuti!" i bolniar mu je pridrao glavu da to i uini. Gadno struganje koje mu je samo privremeno oistilo grlo.
Posljednje rijei velikog ovjeka, pomisli Mark crno. Sav taj udovitan, nevjerojatan ivot sveden na kraju na jedno Pljunuti. Bioloko, ba. Stisnuo je ruke oko sebe i
sjedio u sklupanoj lopti na podu, odsutno si grickajui zglavke.
Kad su stigli na sletite u Okrunoj bolnici Hassadar, smjesta ih je prekrila mala vojska medicinskog osoblja koja je odvela grofa. Bolniar i orunik su pometeni; Marka i Elenu prebacili su u privatnu ekaonicu i tamo ih ostavili.
U jednom trenutku, ena s izvjetajnom ploom u ruci provirila je unutra da upita Marka: "Jeste li mu vi najblii rod?"
Markova se usta otvore i stanu. Doslovno nije bio u stanju odgovoriti. Spasila ga je Elena, rekavi: "Grofica Vorkosigan stie, iz Vorbarr Sultane. Trebala bi stii za par minuta." To kao daje zadovoljilo enu, pa se opet povukla.
Elena je bila u pravu. Nije prolo ni deset minuta prije nego to je hodnik ivnuo od lupetanja izama. Grofica je ula unutra u pratnji dvojice orunika u livreji. Projurila je s hitrim utjenim osmjehom za Marka i Elenu, ali i produila kroz dvostruka vrata bez zastajkivanja. Neki neupuen lijenik s druge strane pokuao ju je ak i zaustaviti: "Oprostite, gospoo, ovdje posjetitelji nemaju pristupa"
Njen glas nadjaa njegov. "Ne sipaj mi ta sranja, mali. Ja sam vam vlasnik." Njegovi protesti zavrili su u grglja-vim isprikama kad je ugledao odore orunika i doao do ispravnog zakljuka; uz "Ovuda, gospo", glasovi su im nestali u daljini.
"I mislila je to doslovno", pripomene Elena Marku s blago ironinim trzajem usana. "Medicinska mrea u Okrugu Vorkosigan jedan je od njezinih najdraih projekata. Pola osoblja ovdje prisegnulo joj je na vjernost u zamjenu za obrazovanje koje su dobili."
Vrijeme je prolazilo. Mark je otiao do prozora i zabu-ljio se van, u prijestolnicu Okruga Vorkosigan. Hassadar je bio novi grad, nasljednik unitenog Vorkosigan Vas-hnoija; gotovo su sve njegove graevine nastale nakon kraja Doba izolacije, veinom kroz posljednjih trideset godina. Zamiljen za prijevoz moderniji od konjskih kola, bio je rasprostranjen poput gradova na bilo kojem drugom razvijenom galaktikom svijetu, naglaen nekolicinom tornjeva koji su se zabijali u nebo i svjetlucali na jutarnjem suncu. Jo je jutro? inilo se daje od zore prolo itavo stoljee. I bolnica je bila ista kao skromnije ustanove na, recimo, Escobaru. Grofova slubena rezidencija u gradu spadala je u malobrojne posve moderne vile na popisu nekretnina Vorkosiganovih. Grofica je tvrdila da joj se svia, ali koristili su je samo kad su boravili u Hassadaru slubeno, po kakvom okrunom poslu; vie hotel nego dom. udno.
Sjene hassadarskih tornjeva skratile su se prema po-dnevu prije nego to se grofica vratila po njih. Kad je ula, Mark joj zabrinuto proui lice. Koraci su joj bili spori, oi umorne i iscrpljene, ali usta joj se nisu krivila u bolu. Znao je daje grof jo iv ak i prije nego stoje progovorila.
Zagrlila je Elenu i kimnula Marku. "Stanje mu se stabiliziralo. Prebacit e ga u Carsku vojnu bolnicu u Vor-barr Sultani. Srce mu je teko oteeno. Na ovjek kae da mu treba presaivanje ili mehanika."
"Gdje ste vi bili jutros?" upita je Mark.
"Stoer CarSiga." Logino. Promatrala ga je. "Podijelili smo poslove. Nismo oboje morali sjediti u ifrantskoj sobi. Aral ti je rekao vijesti, zar ne? Zakleo mi se da e to uiniti."
"Da, neposredno prije nego to mu je pozlilo." "to ste radili?"
Malo bolje nego uobiajeno to si mu uinio? S oklijevanjem, Mark joj pokua opisati jutro.
"Stres, doruak, tranje uz brijeg", razmiljala je grofica. "I on je odredio korak, kladim se."
"Vojniki", potvrdi Mark. "Ha", ree ona smrknuto.
"Je li bilo zaepljenje?" upita Elena. "Tako je bar djelovalo."
"Ne. Zato se i jesam toliko iznenadila. Znam da su mu arterije iste  ima on lijekove za to, inae bi ga njegova grozna prehrana ve odavno ubila. Radilo se o poputanju arterije unutar sranog miia. Pucanje krvne ile."
"Stres, ha?" ree Mark suhih usta. "Je li mu to tlak porastao?"
Oi joj se suzie. "Da, prilino, ali ila je ve bila slaba. Dogodilo bi se uskoro u svakom sluaju."
"Je li bilo... kakvih novih vijesti od CarSiga?" upitao je stidljivo. "Dok ste bili tamo."
"Ne." Prila je prozoru i ne videi zagledala se u mreu i tornjeve Hassadara. Mark ju je slijedio. "Kad smo tako pronali krio-komoru... to nam je poprilino skrilo nade. Ali je bar konano natjeralo Arala da se pokua povezati s tobom." Stanka. "Je li to uinio?"
"Ne... Ne znam. Vodio me uokolo, pokazivao mi stvari. Trudio se. Trudio se toliko daje to bilo bolno gledati." Jo je uvijek boljelo, zgreni bol negdje iza njegovog pleksusa. Gdje obitava dua, po neijoj mitologiji.
"A, tako", dahnula je.
Sve je to bilo naprosto previe. Prozor je bio neprobojan, ali njegova ruka nije; duom pogonjena aka zgrila mu se, povukla i udarila.
Grofica je uhvati hitrom, otvorenom rukom; nasilje upereno protiv njega samoga udarilo joj je u dlan i skre-nulo sa svoga puta.
"uvaj to za nekog drugog", savjetovala mu je hladno.
ESNAESTO POGLAVLJE
Krupno zrcalo u rukom izrezbarenom okviru visjelo je na zidu predvorja knjinice. Nervozno, Mark zastane pred njim radi posljednje provjere prije grofiine inspekcije.
Smea i srebrna odora vorkosiganskog kadeta nimalo nije skrivala oblik njegova tijela, ni staru ni novu izoblie-nost, no kad bi stajao vrlo uspravno nadao se da mu je davala odreenu jasnu vrstinu. Naalost, kad bi se opustio, isto bi se dogodilo i s tunikom. Dobro mu je pristajala, to je bilo zloslutno, jer je prije osam tjedana, kad ju je dobio, bila malo preiroka. Je li to neki CarSigov analitiar pro-raunao porast njegove teine za ovaj datum? Ne bi ga udilo.
Prije samo osam tjedana? inilo mu se da je oduvijek zarobljen ovdje. Uznik pod blagim nadzorom, istina, kao jedan od onih drevnih asnika koji bi, davi rije da nee bjeati, mogli slobodno etati itavom utvrdom. Premda od njega nitko nije traio nikakvu rije. Moda nije dovoljno vrijedila. Napustio je svoj odbojni odraz i produio do knjinice.
Grofica je sjedila na svilenom kauu, pazei na svoju dugu haljinu, kreaciju s visokim ovratnikom meku poput oblaka, blage be boje i ukraenu sloenim bakrenim i srebrnim vezom koji je odgovarao boji njezine kose podignu-
ta u kovre na potiljku. Ni traak crnog ili sivog ili bilo ega to bi govorilo o oekivanoj koroti: gotovo arogantna otmjenost. Mi se ovdje osjeamo sasvim dobro, kao da je govorila njezina pojava i vrlo vorkosiganski. Glava joj se okrenula kad je Mark uao, a zamiljen joj se izraz istopio u kratak spontani osmijeh. Usprkos svemu, nije mogao a da joj ne uzvrati smijekom.
"Dobro izgleda", rekla je s odobravanjem.
"I vi," odvratio je, a onda, jer se to inilo odve intimnim dodao: "Gospo."
Obrva joj se trgnula na taj dodatak, ali nije komentirala. Priao je najbliem stolcu ali se, preuzbuen da bi sjeo, samo naslonio na njega. Potisnuo je potrebu da desnom izmom tupka o mramorni pod. "I, kako mislite da e primiti ovo veeras? Vai vorski prijatelji."
"Pa, sasvim je sigurno da e im privui pozornost", uzdahnula je. "S tim moe raunati." Podigla je malu smeu svilenu kesu sa znakom Vorkosigana izvezenim srebrnim nitima i dodala je Marku. Zanimljivo je zveckala zbog tekih zlatnika u njoj. "Kad na veeranjem poreznom obredu bude ovo predao Gregoru kao Aralov zamjenik, to e biti slubena obavijest svima da te smatramo zakonskim sinom  i da si i ti to prihvatio. Korak broj jedan. Slijedi ih jo puno."
A na kraju toga puta  grofovska ast? Mark se duboko namrti.
"to god ti sam osjeao  kako god zavrila ova kriza  ne daj im da vide kako se trese", savjetovala mu je grofica. "Sve je to u glavi, itav taj vorski sustav. Uvjerenost je zarazna. Ali i sumnja."
"Smatrate cijeli vorski sustav iluzijom?" upita Mark.
"Nekad sam ga smatrala iluzijom. Sad bih ga nazvala stvorenjem koje, kao i svaku drugu iva stvar, treba stal-
no iznova stvarati. Vidjela sam barravarski sustav kao nespretan, predivan, pokvaren, glup, astan, frustrirajui, sumanut i fantastian. Uspijeva mu obaviti veinu vlada-lakog posla, u najveem broju sluajeva, a to je prosjean rezultat svakog sustava."
"Dakle... odobravate li ga ili ne?" upitao je zbunjeno.
"Nisam sigurna daje moje odobravanje bitno. Imperij je kao vrlo obimna i vrlo raznovrsna simfonija koju je skladao neki odbor. Tijekom tri stotine godina. A izvodi je gomila amatera dobrovoljaca. Ima strahovitu inerciju i u biti je krhka. Nije ni nepromjenjiva, ni nepromijenjena. I moe te zdrobiti poput slijepog slona."
"Kakva utjena pomisao."
Osmjehnula se. "Veeras te ipak neemo baciti meu same strance. Bit e tamo i Ivan i tvoja teta Alys i mladi barun i barunica Vortala. I drugi koje si upoznao tijekom posljednjih nekoliko tjedana."
Plod bolnih privatnih veernjih zabava. Jo prije grofova kolapsa, odabrana parada posjetitelja prolazila je kroz kuu Vorkosigan ne bi li ga upoznala. Grofica Cordelia odluno je nastavila taj proces usprkos cijelom tjednu medicinske krize, kao pripremu za ovu veer.
"Oekujem da e svi eprkati za unutarnjim informacijama o Aralovu stanju", dodala je.
"to da im kaem?"
"istu istinu uvijek je najlake pratiti. Aral je u Car-Sigu, eka da mu izraste srce za presaivanje i trudi se ostati grozan pacijent. Njegov lijenik naizmjence prijeti da e ga vezati za krevet ili da e dati ostavku ako se ne smiri. Ne mora ulaziti u medicinske pojedinosti."
Pojedinosti koje bi otkrile koliko je premijer zaista u loem stanju. Jasno. "... to ako me pitaju za Milesa?"
"Prije ili kasnije," udahnula je, "ako CarSig ne pronae tijelo, prije ili kasnije morat e se slubeno objaviti smrt. Dok je Aral iv, radije bih da to bude kasnije. Nitko osim, najviih redova CarSiga, cara Gregora i nekolicine vladinih slubenika ne zna daje Miles ita drugo doli car-sigovski kurirski asnik skromnog ranga. Savreno je istinito rei da je slubeno odsutan. Veina onih koji budu pitali za njega bit e spremni prihvatiti da ti CarSig nije rekao kamo su ga poslali ni na kako dugo."
"Galen je jednom rekao", pone Mark i stane.
Grofica ga mirno pogleda. "Je li ti Galen puno veeras na pameti?"
"Donekle", prizna Mark. "Obuavao me i za ovo. Proli smo kroz sve glavne obrede Imperija, jer nije unaprijed znao u koje e me doba godine moi ubaciti. Carev roendan, Ljetna parada, Zimoslava  sve. Ne mogu ovo raditi a da ne mislim na njega i na to koliko je on mrzio Imperij."
"Imao je svojih razloga."
"On je rekao daje... admiral Vorkosigan ubojica."
Grofica uzdahne i zavali se u sjedalu. "Da?"
"Je li?"
"I sam si ga imao priliku promatrati. to ti misli?"
"Gospo... ja sam ubojica. I ne bih to za sebe rekao."
Oi joj se suze. "Ispravno reeno. Dakle. Njegova vojna karijera bila je duga i sloena  i krvava  i dostupna je javnosti. Ali pretpostavljam da je Galen najvie mislio na Suncostajni pokolj, u kojem je poginula njegova sestra Rebecca."
Mark kimne bez rijei.
"Taj odvratni dogaaj naredio je politiki asnik bar-ravarske ekspedicije, a ne Aral. Aral gaje zbog toga pogubio, vlastitim rukama, im je doznao. Naalost bez for-
malnosti vojnog suda. Tako da je izbjegao jednu optubu ali ne i drugu. Dakle, da. On je ubojica."
"Galen je rekao da je to bilo samo skrivanje dokaza. Postojala je usmena zapovijed, a znao ju je samo politiki asnik."
"A kako bi to onda Galen znao? Aral tvrdi drukije. Ja vjerujem Aralu."
"Galenje govorio daje muitelj."
"Ne", ree grofica jednostavno. "To su bili Ges Vorru-tyer i princ Serg. Njihova je frakcija ve izumrla." Osmjehnula se tankim, otrim osmjehom.
"Luak."
"Nitko na Barravaru nije normalan po betanskim mjerilima." Dobacila mu je zabavljen pogled. "ak ni ti ili ja."
Pogotovo ne ja. Kratko je udahnuo. "Sodomit."
Nakrivila je glavu. "Je li ti to vano?"
"To je bilo... vrlo prisutno u Galenovoj obuci."
"Znam."
"Stvarno? Prokletstvo..." Zar je on tim ljudima isto staklo? Sentimentalna drama za zabavu? Samo to grofica nije djelovala kao da se zabavlja. "Izvjee CarSiga, sigurno", ree ogoreno.
"Brzopentom su ispitali jednog od preivjelih Galeno-vih ljudi. Po imenu Lars, ako ti to neto znai."
"Znai." Stisnuo je zube. Ni prilike za dostojanstvo, ni trunak mu nije ostao.
"Zanemarivi Galena, je li Aralova orijentacija vana? Tebi?"
"Ne znam. Istina je vana."
"To je tono. Pa, istinu govorei... ja mislim daje bi-seksualan, ali podsvjesno vie privuen mukarcima nego
enama. Odnosno  vojnicima. Ne mukarcima openito, to ne. Ja sam, po barravarskim mjerilima, prilina, ovaj, mukaraca i tako sam postala rjeenje za njegove dileme. Kad smo se prvi put sreli, bila sam u odori, usred gadnog oruanog sukoba. On je mislio da je u pitanju ljubav na prvi pogled. Nikad se nisam potrudila objasniti mu da su to proradile njegove skrivene strasti." Usne joj se trnu.
"Zato ne? Ili su proradile i vae strasti?"
"Ne, meni je trebalo, oh, etiri ili pet dana da se potpuno otkaim. Pa, dobro, tri dana." Oi joj bijesnu sjeanjem. "Voljela bih da si ga mogao vidjeti tada, kad mu je bilo etrdeset. U naponu snage."
Mark je prislukivao kad je grofica isto tako usmeno ralanila i njega, u ovoj istoj knjinici. Bilo je neeg udno utjenog u spoznaji da njezin skalpel nije bio namijenjen samo njemu. Nisam to samo ja. Ona to radi sa svima. Argh.
"Vrlo ste... iskreni, gospo. to Miles misli o tome?"
Zamiljeno se namrtila. "Nikad me nije nita pitao. Mogue je daje to nesretno razdoblje Aralove mladosti do Milesovih uiju dolo samo kao iskrivljena kleveta Aralo-vih politikih neprijatelja, pa nije obraao pozornost."
"A zato ste meni rekli?"
"Ti si pitao. Odrastao si. I... ima veu potrebu da zna. Zbog Galena. Ako se stvari izmeu tebe i Arala ikad budu ispravile, tvoja predodba o njemu ne smije biti ni lano ocrnjena ni lano uzdignuta. Aral je velik ovjek. To ti kaem ja, Betanka; ali nemoj brkati veliinu i savrenstvo. Biti velik u svakom je sluaju... vee postignue." Iskrivljeno se osmjehnula. "A to bi ti trebalo dati nade, ha?"
"Ha. Mislite rei, preprijeiti mi bijeg. Govorite li mi to zapravo da ete, koliko god zbunjen bio, svejedno oekivati da proizvodim uda?" Uasavajue.
Razmislila je o tome. "Da", ree staloeno. "Zapravo, kako nitko nije savren, logino slijedi da se velika djela postiu kroz nesavrenstvo. Ali svejedno se postiu, na neki neobjanjiv nain."
Nije samo otac bio taj koji je od Milesa uinio luaka, zakljui Mark. "Nikad nisam uo kako analizirate sebe, gospo", ree zlovoljno. Aha, tko brije brijaa?
"Sebe?" Smrknuto se osmjehnula. "Ja sam budala, moj deko."
Izbjegla je pitanje. Ili nije? "Za ljubav?" rekao je lako, trudei se pobjei nagloj nelagodi koju je stvorilo njegovo pitanje.
"I druge stvari." Oi su joj bile sleene.
Vlaan, maglovit sumrak skupljao se i pokrivao grad kad su se grofica i Mark dovezli u carsku rezidenciju. Vozio ih je Pym, u velianstvenoj, bolesno urednoj livreji. Jo pola tuceta grofovih ljudi pratilo ih je u drugom vozilu, vie kao poasna straa nego kao pravi uvari, shvatio je Mark: inilo se da se vesele zabavi. Kad je rekao neto u tom smislu, grofica primijeti: "Da, njima je ovo slobodnija veer nego obino. CarSig e zatvoriti cijelu rezidenciju. U ovakvim prigodama razvije se cijelo jedno usporedno pod--drutvo slugu  a nije posve nepoznato ni da neki markantan vojnik zapne za oko kakvom mlaem vorskom cvjetiu i napreduje enidbom, ukoliko ima dovoljno dobru vojnu podlogu."
Stigli su do carske palae, koja je po grai podsjeala na kuu Vorkosigan, samo osam puta uveanu. Pourili su kroz ljepljivu maglu u toplu, sjajno osvijetljenu unutranjost. Mark je otkrio da se grofica slubeno dri njegove lijeve ruke, to je bilo i zastraujue i utjeno odjednom. Je li on pratnja ili privjesak? U svakom sluaju, uvukao je eludac i ispravio kraljenicu koliko je mogao.
Mark se zapanjio kad je prva osoba na koju su naletjeli u predvorju bio Simon Illyan. ef sigurnosti veeras je bio odjeven kako je odgovaralo prigodi, u carsku paradnu cr-veno-plavu odoru, to ga ba nije inilo neupadljivim usprkos sitnom tijelu, ali je moda bilo dovoljno drugih cr-veno-plavih odora da se moe uklopiti. Samo to je Illyan na boku nosio pravo smrtonosno oruje, plazmini luk i disruptor ivaca u oito koritenim navlakama, a ne zatu-pljene ukrasne maeve vorskih asnika. U desnom mu je uhu svjetlucala prevelika slualica.
"Gospo", kimne Illyan i povue ih u stranu. "Kad si ga danas popodne vidjela," rekao je tihim glasom grofici, "kako mu je bilo?"
U ovom kontekstu nije bilo potrebe objanjavati tko je on. Grofica pogleda oko sebe da se uvjeri kako ih ne moe uti nitko od sluajnih prolaznika. "Nije dobro, Simone. Boja mu je slaba, jako je crven u licu i povremeno se gubi, a to me plai vie nego sve ostalo. Lijenik ga je htio po-tedjeti dvostrukog stresa ugradnje mehanikog srca dok se eka da organsko doraste na potrebnu veliinu, ali moda na kraju nee moi ekati. Mogao bi svakog asa zavriti na operaciji."
"to misli, da ga posjetim ili ne?"
"Ne. im ue kroz vrata, pokuat e sjesti i poslovati. A stres truda nee biti nita u usporedbi sa stresom kad shvati da ne moe. To bi ga uasno uzrujalo." Zastala je. "Osim ako moe samo naas svratiti da mu, recimo, kae kakvu dobru vijest."
Illvan frustrirano strese glavom. "ao mije."
Budui da grofica nije odmah progovorila, u tiini koja je uslijedila Mark se usudio rei: "Mislio sam da ste na Komarru, gospodine."
"Morao sam se vratiti radi ovoga. Careva roendanska veera je godinji komar za osiguranje. Samo jedna bom-
ba mogla bi raznijeti praktiki cijelu prokletu vladu. Ti to dobro zna. Bio sam na putu kad sam dobio vijest o Ara-lovoj... bolesti. Daje to moglo pomoi, bio bih izaao iz broda i gurao ga dovde."
"I... to se dogaa na Komarru? Tko nadgleda, ovaj, potragu?"
"Povjerljivi podreeni. Sad kad izgleda da moda traimo samo tijelo" Illvan baci pogled na groficu i prekine se. Ona se sivo namrti.
Sputaju prioritet potrage. Mark uznemireno udahne. "I koliko ljudi trai na Jacksonovu Skrovitu?"
"Koliko si moemo priutiti. Ova nova kriza", trzaj II-lyanove glave oznaio je opasnu bolest grofa Vorkosigana, "napinje mi resurse. Imate li pojma koliko e nezdravog uzbuenja premijerovo stanje izazvati samo na Cetagan-di?"
"Koliko?" Glas mu je postao otar i preglasan, ali bar grofica nije napravila nikakav pokret koji bi ga utiao. Promatrala je s hladnim zanimanjem.
"Barune Mark, jo niste u poloaju traiti i zahtijevati pregled najtajnijeg rasporeda CarSiga!"
Jo ne? I nikad nee biti, sigurno. "Samo molim, gospodine. Ali ne moete se pretvarati da ova operacija nema veze sa mnom."
Illyan mu uzvrati dvoznanim, neodreenim kima-njem glave. Dotakao je svoju slualicu, naas poprimio odsutan izraz lica, pa salutira grofici u znak pozdrava. "Morate mi oprostiti, gospo."
"Zabavi se."
"I ti." Njegova je grimasa odraavala ironiju njezina smijeka.
Mark se naao kako prati groficu uz iroko stubite i u dugaku sobu za prijeme pokrivenu zrcalima s jedne i
visokim prozorima s druge strane. Majordom na irom otvorenim vratima najavljivao ih je titulama i imenima, pojaanim glasom.
Markov prvi dojam bila je bezlina, zloslutna zbrka arenih obrisa, kao vrt pun mesoderskih biljaka. Duga vor-skih odora, dobrano zainjena paradnim crveno-plavim odorama, ak je i zasjenjivala prekrasne oprave dama. Veina ljudi stajala je u malim, promjenjivim skupinama, glasno razgovarajui; nekolicina ih je sjedila u tanunim stolcima uza zidove, stvarajui vlastite kamarile. Sluge su se glatko kretale meu njima, nudei pladnjeve s hranom i piem. Veinom sluge. Svi ti neobino tjelesno spremni mladii u odorama osoblja rezidencije sigurno su bili agenti CarSiga. Stariji ljudi opasnog izgleda u livreji obitelji Vor-barra koji su stajali na izlazima bili su carevi osobni oru-nici.
Mark je zakljuio kako mu samo njegova paranoja daje dojam da su se sve glave okrenule prema njemu a val tiine proao kroz gomilu kad su uli; ali nekoliko glava se jest okrenulo i nekoliko oblinjih razgovora jest stalo. Meu njima je bio i Ivan Vorpatril i njegova majka, gospa Alys Vorpatril; ona je smjesta mahanjem pozvala groficu Vorkosigan k sebi.
"Cordelia, duo", zabrinuto se nasmijei gospa Vorpatril. "Mora mi rei stoje novo. Ljudi pitaju."
"Da, pa, zna kako to ide", uzdahne grofica.
Gospa Vorpatril suho kimne. Okrenula je glavu da uputi Ivana, koji je oito nastavljao razgovor prekinut ulaskom Vorkosigana: "Potrudi se da veeras bude prijazan prema onoj djevojci Vorsoissonovih ako bude imao ikakve prilike. Ona je mlaa sestra Violette Vorsoisson, moda e ti se vie svidjeti. A i Cassia Vorgorov je tu. Njoj je ovo prvi put da je na Carevu roendanu. I Irene Vor-tashpula, kasnije mora s njom odplesati bar jedan ples.
Obeala sam njezinoj majci. Zbilja, Ivane, veeras ovdje ima toliko prihvatljivih djevojaka. Kad bi se samo malo potrudio...' Dvije starije ene dohvatile su se pod ruke da koraknu u stranu, djelotvorno izbacivi Marka i Ivana iz svog privatnog razgovora. Otro kimanje grofice Vorkosigan prema Ivanu upozorilo ga je da je opet na straarskoj dunosti. Sjetivi se posljednjeg puta, Mark pomisli kako bi moda vie volio grofiinu snaniju drutvenu zatitu.
"A to je to sve bilo?" upita Mark Ivana. Kraj njih je proao sluga s pladnjem pia; slijedei Ivanov primjer i Mark dohvati jednu au. Pokazalo se da sadri suho bijelo vino zainjeno limetom, to je bilo sasvim ukusno.
"Polugodinji sajam stoke", namrti se Ivan. "Ovo i zi-moslavni bal prilike su kad se najvie vorske junice izvode na paradu."
Tu stranu careva roendanskog obreda Galen nije nikad spomenuo. Mark potegne malo vei gutljaj pia. Poinjao je proklinjati Galena, vie zbog onog to mu nije rekao nego zbog onog to ga je, i kako, natjerao da naui. "Zar e i one gledati mene?"
"S obzirom na to kakvim sve abama doista daju poljubac, ne vidim zato ne bi", slegne Ivan.
Ba ti hvala, Ivane. Stojei pokraj Ivanova visokog crveno-plavog sjaja, vjerojatno i izgleda kao skvrena smea krastaa. Bar se tako osjeao. "Alija uope nisam u igri", ree vrsto.
"Nemoj se kladiti. Ima samo ezdeset nasljednika grofova i puno vie keri koje treba udati. Stotine, ini mi se. Kad se jednom prouje to se dogodilo s jadnim prokletim Milesom, sve je mogue."
"Hoe rei da... ne bih morao juriti ene? Ako budem mirno stajao, one e doi k meni?" Ili, u najmanju ruku, k njegovu imenu, poloaju i novcu. S tom gaje pomilju za-pahnulo odreeno smrknuto zadovoljstvo, ako to nije bila
nemogua kombinacija. Bolje da ga vole zbog poloaja nego da ga uope ne vole; ponosne budale koje tvrde suprotno nikad nisu dole tako blizu umiranju od gladi za nekim ljudskim dodirom kao on.
"Bar je kod Milesa to tako funkcioniralo", ree Ivan, s neobjanjivim preljevom zavisti u glasu. "Nikako ga nisam uspio nagovoriti da to iskoristi. Naravno, on nije mogao podnijeti odbijanje. Pokuaj opet, to je moj moto, ali on bi se samo sav raspao i danima ostao uvuen u svoju ljuturu. Nije ba bio poduzetan. Ili moda jednostavno nije bio pohlepan. Obiavao je stati kod prve sigurne ene na koju bi naiao. Prvo Elena, a kad je to propalo, Quinn. Premda pretpostavljam da mogu shvatiti zato bi stao kod Quinn." Ivan je ispio ostatak svoga vina i zamijenio au punom s jednog pladnja u prolazu.
Admiral Naismith bio je, Mark se podsjetio, Milesova druga pojava. Sasvim je mogue da Ivan ne zna ba sve o svome roaku.
"Ah, prokletstvo", primijeti Ivan bacajui pogled preko ruba ae. "Evo jedne od onih s popisa moje majice i upravo su je ispalili prema nama."
"Pa dobro, jel' ti ganja ene ili ne?" upita Mark zbunjeno.
"Nema nikakve svrhe ganjati ene ovdje. Tu ti je sve gledaj-ali-ne-diraj. Nema anse."
Pod ansom, u ovom kontekstu, Mark je shvatio da Ivan misli seks. Kao mnoge zaostale kulture koje jo uvijek ovise o biolokoj reprodukciji umjesto tehnologiji ma-terinih replikatora, Barravarci su seks podijelili u dvije skupine: doputen, unutar formalnog ugovora u kojem se svako proizvedeno potomstvo mora priznati i nedoputen, to jest, sve ostalo. Mark se jo vie razvedrio. Znai li to da je ova prilika zona bez seksa? Nema napetosti, nema strave?
Pribliavala im se mlada ena koju je Ivan primijetio. Imala je na sebi dugu haljinu pastelno zelene boje. Tamno-smea kosa bila joj je podignuta na glavu u pletenicama i kovrama, s nekoliko ivih cvjetova. "I to s njom ne valja?" upita Mark apatom.
"ali se?" promrmlja Ivan za uzvrat. "Cassia Vorgo-vor? Mala kampica s licem konja i graom daske za peglanje...?" Prekinuo se kad je dola dovoljno blizu da ih moe uti i uljudno joj kimnuo. "Bok, Cass." Sakrio je skoro svu bolnu dosadu u svom glasu.
"Bok, barune Ivan", rekla je zadihano. Osmjehnula mu se oaranih oiju. Istina, lice joj je bilo pomalo dugako i figura vitka, ali Mark je zakljuio kako je Ivan previe izbirljiv. Imala je lijepu kou i zgodne oi. Dobro, sve su prisutne ene imale zgodne oi, to je samo minka. I teki parfemi. Moglo joj je biti najvie osamnaest godina. Njezin stidljiv smijeak zamalo mu je natjerao suze na oi; tako je beskorisno bio usredotoen na Ivana. Mene nitko nikad nije tako gledao. Ivane, ti prljavi nezahvalnie!
"Veseli li se plesu?" upitala je Ivana, prozirno ga ohrabrujui.
"Ne posebno", slegne Ivan ramenima. "Svake je godine isto."
Uvenula je. Prvi put je ovdje, Mark se mogao okladiti. Da su stajali na stubitu, Mark bi doao u napast da gurne Ivana niz njega. Proistio je grlo. Ivanov pogled padne na njega i bukne od inspiracije.
"Cassie", zapreo je Ivan, "jesi li ve upoznala mog novog roaka, baruna Marka Vorkosigana?"
inilo se da ga je sad prvi put primijetila. Mark joj se oprezno osmjehne. Zbunjeno se zagledala u njega. "Ne... ula sam... valjda ne izgleda ba isto kao Miles, zar ne?"
"Ne", ree Mark. "Ja nisam Miles. Drago mije, gospo Cassia."
Sa zakanjenjem se sjetivi bontona, odvratila je: "Drago mije, ovaj, barune Mark." Nervozno je poniknula glavom, zatresavi svoje cvijee.
"Zato se vas dvoje ne biste bolje upoznali? Oprostite, moram porazgovarati s jednim ovjekom" Ivan je mahnuo nekom u crveno-plavoj odori na drugom kraju sobe i skliznuo u stranu.
"Veselite li se plesu?" pokua Mark. Toliko se bio usredotoio da zapamti sve formalne kretnje poreznog obreda i sveane veere, da se ne spominje Tko je Tko od otprilike tri stotine imena koja su sva poinjala s "Vor", da je jedva i pomislio na ples poslije toga.
"Ovaj... donekle." Oi su joj s oklijevanjem napustile Ivanovo uspjeno povlaenje, dotakle Marka i pobjegle.
Dolazi li esto ovamo? uspio je ipak ne provaliti. Sto da kae? Kako ti se svia Barrayar? Ne, to ne bi posluilo. Ba je veeras vani lijepa magla. A i unutra. Daj mi po-mozi, djevojko! Reci neto, bilo to!
"Jeste li vi stvarno klon?"
Bilo to osim toga. "Da."
"Oh, grozno."
Jo tiine.
"Mnogi ljudi su klonovi", primijetio je.
"Ovdje nisu."
"Istina."
"Ovaj... oh!" Lice joj se rastopilo od olakanja. "Oprostite, barune Mark. Vidim da me mama doziva" Poklonila mu je kao otkupninu trzavi smijeak i okrenula se da bi pourila prema vremenoj vorskoj gospi na drugom kraju sobe. Mark nije vidio da bi nekog dozivala.
Mark uzdahne. Toliko o nadobudnoj teoriji o nadmonoj privlanosti poloaja. Gospa Cassia oito nije bila u urbi da poljubi apca. Da sam ja Ivan, stajao bih na rukama za djevojku koja bi me tako gledala.
"Djeluje zamiljeno", primijeti grofica Vorkosigan kraj njegova lakta. Blago je poskoio.
"Oh, jo jednom bili pozdravljeni. Da. Ivan me upravo upoznao s onom djevojkom. Mislim, nije mu djevojka."
"Da, promatrala sam vau jednoinku preko Ah/sina ramena. Stala sam tako da vam ona bude okrenuta leima, iz samilosti."
"Ja... ne shvaam Ivana. Menije djelovala kao ugodna djevojka."
Grofica Vorkosigan se osmjehne. "Sve su one ugodne djevojke. Nije u tome poanta."
"A u emu jest?"
"Nije ti jasno? Pa, moda kad bude imao vie vremena za promatranje. Alys Vorpatril je stvarno odana majka, ali naprosto ne moe odoljeti iskuenju da pokua do tanina urediti Ivanovu budunost. Ivan je previe drag ili previe lijen da joj se otvoreno odupre. Pa zato radi to ga god ona zamoli  osim jedne stvari koju bi ona eljela vie no ita drugo, a to je da se smiri u braku i pokloni joj unuke. Osobno smatram da mu je strategija pogrena. Ako se zbilja eli rijeiti optereenja, unuci bi jadnoj Alys sigurno skrenuli pozornost. U meuvremenu, premire od straha kad god se on ode provozati."
"To mogu shvatiti", prizna Mark.
"Ponekad bih ga mogla ispljuskati zbog te igrice, samo to nisam sigurna da on to svjesno radi, a i zapravo je to na tri etvrt Alvsina krivnja."
Mark je promatrao gospu Vorpatril kako hvata Ivana, pri dnu sobe. Mark se bojao da ve provjerava koliko je od
popisa proao. "Vi, izgleda, uspijevate odrati razuman materinski stav bez suvine kontrole", primijetio je besposleno.
"To... je moda bila pogreka", promrmlja ona.
Podigao je pogled i u sebi se zgrio pred samrtnim oajem koji se naas nenadano pojavio u grofiinim oima. Moj dugi jezik. Sranje. Izraz je tako uurbano nestao da se nije usudio ak ni ispriati.
"Ne ba posve bez kontrole", rekla je lako, opet ga prihvativi pod ruku. "Doi sa mnom i pokazat u ti to znai umreavanje na barravarski nain."
Povela ga je niz izduenu dvoranu. "Kao to si vidio, veeras se ovdje provode dva dnevna reda", tumaila je grofica ljubazno. "Onaj politiki plan staraca  godinje obnavljanje vorskih obiaja  i genetski plan starih ena. Mukarci zamiljaju da je njihov projekt jedini, ali to je samo egoistino samozavaravanje. itav vorski sustav zasnovan je zapravo na enskoj igri koja se odvija ispod povrine. Stari mukarci u vladinim vijeima provode ivote raspravljajui protiv ovog ili onog komadia vojnog hardvera koji nikad nee ni sletjeti na ovaj planet ili kujui urote da bi ga financirali. U meuvremenu, materi-ni replikator uuljava se kraj njihovih straa, a oni nisu ak ni svjesni da se rasprava koja e sutinski promijeniti budunost Barravara odigrava ovog asa meu njihovim enama i kerima. Koristiti ga ili ne? Prekasno je da ga se iskljui, ve je tu. Srednja klasa masovno ga prihvaa. Svaka majka koja voli svoju ker nagovara je na to, da je potedi tjelesnih opasnosti biolokog raanja. One se bore, ne protiv starih mukaraca, koji nemaju pojma, ve protiv stare garde svojih sestara koje kerima zapravo govore 'Mi smo morale patiti, morate i vi!' Pogledaj oko sebe veeras, Mark. Svjedok si posljednje generacije mukaraca i ena na Barravaru koji ovaj ples pleu na starinski
nain. Vorski e se sustav promijeniti na mjestu gdje se to najmanje oekuje, u dijelu koji gleda  ili se ne sjeti gledati  u same temelje sustava. Kroz pola generacije, nee znati to ih je snalo."
Mark se gotovo mogao zakleti da njezin miran, akademski glas prikriva divlje osvetniko zadovoljstvo. Ali izraz joj je jo uvijek bio nepristran.
Priao im je neki mladi u satnikoj uniformi i kima-njem glave pozdravio i groficu i Marka. "Bojnik od protokola zahtijeva vau nazonost, gospodaru", promrmljao je. I ta izjava kao daje neodreeno visjela u zraku izmeu njih. "Ovuda, molim vas."
Slijedili su ga iz duge sale za prijeme te uz obilno izrezbareno bijelo mramorno stubite, niz jedan hodnik, pa u predvorje u kojem se ve skupilo pola tuceta grofova ili njihovih slubenih predstavnika. Iza prostranog nadsvo-enog prolaza, u glavnoj prostoriji, Gregor je bio okruen malim sazvijeem ljudi, uglavnom u crveno-plavim odorama, ali trojica su bili u tamnim haljama ministara.
Car je sjedio na obinom sklopivom stolcu, ak ne ni pravom komadu namjetaja. "Nekako sam bio oekivao prijestolje", apne Mark grofici.
"To je simbol", uzvratila je apatom. "I, kao veina simbola, naslijeen je. To je standardna vojna asnika terenska sjedalica."
"Ha." A onda se morao rastati od nje, kako gaje bojnik od protokola poveo do za njega odreenog mjesta u redu. Mjesta za Vorkosigana. To je to. Osjetio je asak iste panike, bojei se daje nekako po putu izgubio ili ostavio vreu zlata, ali jo je uvijek bila sigurno privrena za njegovu tuniku. Znojnim je prstima razvezao svilene konopce. Ovo je glupi mali obred. Zato bih sad bio nervozan?
Okret, korak naprijed  koncentraciju mu je gotovo skrhao anoniman apat iz predvorja iza njega: "Boe moj,
Vorkosigani e to zbilja uiniti...!"  korak gore, salutiraj, klekni na lijevo koljeno; ispruio je vreu desnom rukom, ispravno ispruenog dlana i izmucao formalne rijei, osjeajui kao da mu se u lea zabijaju zrake iz plazmi-nih lukova, pogledi svjedoka koji su ekali iza njega. Tek je tad podigao pogled da susretne careve oi.
Gregor se nasmijeio, uzeo vreu i odgovorio jednako formalnim rijeima prihvaanja. Dodao je vreu Ministru financija u crnoj plianoj halji, ali onda odmahne ovjeka u stranu.
"Dakle ipak ste doli  barune Vorkosigan", promrmlja Gregor.
"Samo barun Mark", zamolio je Mark uurbano. "Nisam barun Vorkosigan dok Miles nije, ne bude..." sjetio se grofiina otrog izraza, "mrtav i istrunuo. Ovo nita ne znai. Grof i grofica su tako htjeli. Nije se inio dobar trenutak da im stanem na ulj."
"To je tono." Gregor se tuno osmjehne. "Hvala ti zbog toga. A kako si ti?"
Gregor je bio prva osoba koja je pitala za njega a ne za grofa. Mark zatrepe. Ali onda, Gregor je mogao dobivati medicinska izvjea o svom premijeru svakih sat vremena, ako je tako htio. "Dobro, valjda", slegnuo je ramenima. "U usporedbi sa svima ostalima, svakako."
"Aha", ree Gregor. "Nisi se posluio komunikacijskom karticom." Na Markov zapanjen pogled, dodao je blago: "Nisam ti to dao kao suvenir."
"Ja... nisam vam uinio nikakvu uslugu koja bi mi omoguila da vam se nameem, gospodaru."
"Tvoja obitelj ima kod Imperija kreditnu liniju gotovo beskrajne dubine. Moe se time posluiti, zna."
"Nisam nita traio."
"Znam. asno, ali glupo. Moda se jo i uklopi ovamo."
"Ne elim nikakvih usluga."
"Mnogi novi poslovi poinju s posuenim kapitalom. Kasnije ga vrate s kamatama."
"To sam ve jednom pokuao", ree Mark ogoreno. "Posudio sam Dendariijske plaenike i bankrotirao."
"Hm." Gregorov se smijeak iskrene. Podigao je pogled, iza Marka, na gomilu koja je zacijelo ve natrpala predsoblje. "Opet emo razgovarati. Uivaj u veeri." Ki-manje mu se pretvorilo u slubeni carski otpust.
Mark se uz kljocanje koljena podigao na noge, salutirao kako treba i povukao se do mjesta gdje ga je ekala grofica.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Nakon dugake i dosadne porezne ceremonije, osoblje rezidencije posluilo je banket za tisuu ljudi, rasporeenih po nekoliko prostorija, zavisno od poloaja. Mark je dobio mjesto tek malo nie od Gregorova stola. Vino i gurmanska hrana pruali su mu izliku da ne pria previe sa svojim susjedima. vakao je i pijuckao to je sporije mogao. Svejedno je zavrio neugodno prejeden i oamuen od alkohola, sve dok nije primijetio kako grofica kroz sve zdravice prolazi jedva ovlaivi usne. Oponaao je njezinu strategiju. alio je to to nije prije primijetio, ali bar je poslije svega bio u stanju hodati a ne puzati, a soba se vrtjela samo malo.
Moglo je biti i gore. Mogao sam biti prisiljen proi kroz sve ovo istovremeno se pretvarajui da sam Miles Vorkosi-gan.
Grofica gaje povela u dvoranu iji je uglaani parket bio raien za ples, premda jo nitko nije plesao. ivi ljudski orkestar, sve ljudi u odorama Carske slube, smjestio se u jednom kutu. Ovog je asa sviralo samo nekih pet--est glazbenika, neku vrst uvodne komorne glazbe. Dugaka vrata na jednom kraju sobe bila su otvorena, proputajui prohladni noni zrak s terase. Mark ih je zamijetio i zapamtio za potrebe budueg bijega. Ovog bi asa
bilo neizrecivo olakanje nai se sam u tami. ak mu je poela nedostajati njegova kabina na Peregrinu.
"Pleete li?" upitao je groficu. "Veeras, samo jednom."
Stvar se razjasnila uskoro, kad se pojavio car Gregor i sa svojim uobiajenim ozbiljnim osmijehom poveo groficu Vorkosigan na plesni podij da slubeno otvore ples. Kod prvog refrena, pridruili su im se i drugi parovi. Vorski plesovi naginjali su formalnosti i sporosti, parovi su bili rasporeeni u sloene skupine umjesto da pleu sami i imali su previe preciznih pokreta da bi ih se moglo zapamtiti. Marku se to inilo pomalo kao alegorija za nain kako se ovdje sve odvija.
Tako ostavi bez pratilje i zatitnice, Mark je pobjegao u jednu pokrajnju sobu, gdje se glazba ula jo samo vrlo tiho. Stolovi s jo hrane i pia poredali su se uz jedan zid. Naas je eznutljivo razmatrao privlanost anestetikog opijanja. Zamuen zaborav... Aha, svakako. Javno se na-pij i onda, neizbjeno, javno ipobljuj. Grofici bi ba to trebalo. A ve je bio na pola puta do tako neeg.
Umjesto toga, povukao se u jednu prozorsku istaku. Njegova zlovoljna nazonost bila je izgleda dovoljna da zatiti njegovo skrovite od svih prolaznika. Naslonio se na zid, u sjeni, prekriio ruke i smrknuto se spremio izdrati. Moda uspije groficu natjerati da ga rano odvede kui, nakon njezina jednog plesa. Ali inilo se da ona obrauje gomilu. Koliko god djelovala oputeno, drutveno, veselo, veeras od nje nije uo ni jedne rijei koja nije sluila njezinim ciljevima. Toliko samokontrole u nekom toliko pritajeno napetom bilo je upravo uznemirujue.
Njegovo smrknuto raspoloenje jo je vie palo dok je razmiljao o znaenju one prazne krio-komore. CarSig ne moe doprijeti svuda, rekla je jednom grofica. Prokletstvo... CarSig je trebao biti svevidei. To je bar trebalo
biti znaenje zlokobnog Horusova oka na Illvanovu ovratniku. Je li reputacija Car Siga samo propaganda?
Jedno je sigurno. Miles nije sam sebe izvukao iz te krio-komore. Bio Miles istrunuo, dezintegriran ili jo uvijek zamrznut, nekakav svjedok ili svjedoci moraju negdje postojati. Neka nit, traica, kvaka, veza, trag okrvavljenih krunih mrvica, neto. Mislim da e me ubiti ako nema niega. Moralo je biti neeg.
"Barune Mark?" ree jedan blagi glas.
Podigao je pogled od slijepog zurenja u svoje izme i naao se pred vrlo ljupkim dekolteom, uokvirenim tamno-ruiastim muslinom obrubljenim bijelom ipkom. Profinjena linija kljune kosti, glatko podignute obline i bjelokosna koa tvorili su gotovo apstraktnu skulpturu, nakrivljen topoloki krajolik. Zamislio se smanjenog na veliinu kukca, kako marira preko tih mekih brda i dolina, bosih nogu
"Barune Mark?" ponovila je, s manje sigurnosti.
Nagnuo je glavu unatrag, nadajui se da e sjena sakriti nelagodno crvenilo u njegovim obrazima i uspio pronai bar toliko pristojnosti da joj susretne oi. Ne mogu si pomoi, to je zbog moje visine. Pardon. Lice joj je bilo jednako ugodno oku: elektrino plave oi, oble usne. Kratke, rasputene pepeljastoplave kovre ovjenale su joj glavu. Prema, inilo se, obiaju ovdanjih mladih ena, u kosu je imala upletene siune ruiaste cvjetove, rtvovavi njihove male biljne ivote za kratku velianstvenost jedne veeri. No njezina je kosa bila prekratka da bi ih uspjeno zadrala i nekoliko ih je bilo na rubu toga da ispadne.
"Da?" Zazvuao je previe odrjeito. Namrgoen. Pokua ponovno, s vie ohrabrenja. "Gospo?"
"Oh", osmjehnula se, "nisam ja nikakva gospa. Ja sam Kareen Koudelka."
elo mu se nabora. "Jesi li u rodu s komodorom Cle-mentom Koudelkom?" Ime visoko na popisu viih stoernih asnika Arala Vorkosigana. Galenov popis za druga ubojstva, ako bude prilike.
"To je moj otac", rekla je ponosno.
"Oh... je li on ovdje?" upita Mark nervozno.
Smijeak je nestao u kratkom uzdahu. "Ne. Veeras je morao u zadnji as otii u glavni stoer."
"Ah." Naravno. To bi bila dobra studija, prebrojiti ljude koji su veeras trebali biti ovdje ali nisu, zbog premijerova stanja. Da je Mark zaista bio neprijateljski agent kako se bio pripremao, u onom drugom ivotu, to bi mu bio brz nain da otkrije tko su zaista kljuni ljudi u zaleu Arala Vorkosigana, bez obzira na slubene izjave.
"Zbilja ne izgleda ba kao Miles", rekla je, prouavajui ga kritikim pogledom  ukoio se, ali zakljui da bi uvlaenje trbuha u ovom trenutku samo privuklo vie pozornosti  "ima tee kosti. Bilo bi zanimljivo vidjeti vas zajedno. Hoe li se brzo vratiti?"
Ona ne zna, shvatio je s nekom vrstom uasa. Ne zna daje Miles mrtav, ne zna da sam gaja ubio. "Ne", promrmljao je. A onda, mazohistiki, upita: "Jesi li i ti zaljubljena u njega?"
"Ja?" Nasmijala se. "Ja nemam anse. Imam tri starije sestre i sve su vie od mene. Mene zovu patuljak."
Vrh njegove glave bio je malo nii od vrha njezina ramena, to je znailo da je prosjene visine, za jednu Bar-ravarku. Sestre su joj sigurno prave valkire. Ba Milesov stil. Miris njezina cvijea, ili njezine koe, zapljuskivao ga je u blagim, profinjenim valovima.
Oajnika agonija zgrila se od njegova eluca pa sve do onih duplji. To je moglo biti moje. Da nisam zaribao stvar, ovo je mogao biti moj trenutak. Bila je ljubazna, ot-
vorena, nasmijeena, samo zato to ne zna to je on uinio. A pretpostavimo da joj slae, pretpostavimo da pokua, pretpostavimo da se, protiv svog razuma, uhvati u Ivanovu najpijanijem snu s ovom djevojkom i ona ga pozove na planinarenje, kao Milesa  to onda? Koliko e joj biti zabavno promatrati ga kako se gui, napola do smrti, u svojoj goloj impotenciji? Beznadno, bespomono, bijedno  ve samo iekivanje tog bola i ponienja, ponovno, za-tamnilo mu je pogled. Ramena mu se spuste. "Oh, zaboga, samo odlazi", zastenjao je.
Njene plave oi raire se u iznenaenoj sumnji. "Pym me upozorio da si udan... pa, dobro." Slegnula je ramenima i okrenula se, zabacivi glavu.
Nekoliko ruiastih cvjetia izgubilo je oslonac i skotr-ljalo se dolje. U gru, Mark ih dohvati. "ekaj!"
Okrenula se, jo uvijek namrtena. "Stoje?"
"Ispalo ti je cvijee." Ponudio gaje na skupljenim dlanovima, zdrobljene ruiaste mrlje i pokuao se nasmijeiti. Bojao se daje ispalo jednako zdrobljeno kao i pupoljci.
"Oh." Uzela ih je  dugi, isti, mirni prsti, kratki neukraeni nokti, ruke radne ene  zagledala se u cvijee i prevrnula oima kao da nije sigurna kako bi ih ponovno privrstila. Konano ih naprosto gurne kroz nekoliko kovra na vrhu glave, bez ikakvog reda i jo nesigurnije nego prije. Opet se poela okretati.
Reci neto ili e izgubiti priliku! "Ne nosi dugu kosu kao ostale", izlanuo je. Oh, ne, mislit e da kritizira
"Nemam vremena da se s tim zafrkavam." Nesvjesno, prsti su joj proli kroz nekoliko kovra, razbacujui jo nesretnog bilja.
"to radi?"
"Uglavnom uim." ivahnost koju je njegovo odbijanje tako grubo potisnule poela joj se polako vraati u lice.
"Grofica Vorkosigan mi je obeala, ako zadrim dobre ocjene, da e me idue godine poslati u kolu na Koloniji Beta!" Svjetlo u njezinim oima usredotoilo se do otrine laserskog skalpela. "A ja to mogu. Pokazat u im. Ako Mi-les moe ono to on radi i ja mogu ovo."
"to ti zna o onome to Miles radi?" upitao je prestraeno.
"Proao je kroz Carsku akademiju, zar ne?" Brada joj se podigne, puna inspiracije. "A svi su govorili da je premalen i boleljiv i da je to gubitak vremena i da e umrijeti mlad. A onda, kad je uspio, priali su da je to samo zbog njegova oca. Ali diplomirao je meu najboljima u klasi i ja mislim da njegov otac nije s tim imao nikakve veze." vrsto je kimnula, zadovoljna.
Ali pogodili su ono da e umrijeti mlad. Oito, ona nije znala za Milesovu malu privatnu vojsku.
"Koliko ti je godina?" upitao je. "Osamnaest standardnih." "Menije, ovaj, dvadeset i dvije."
"Znam." Promatrala gaje, jo uvijek sa zanimanjem, ali opreznije. Oi joj bijesnu naglim shvaanjem. Spustila je glas. "Jako si zabrinut za grofa Arala, zar ne?"
Vrlo milosrdno objanjenje za njegovu nepristojnost. "Moj otac grof, odjeknuo je. To je bio Milesov izraz, u jednom dahu. "Izmeu ostaloga."
"Jesi li ve stekao mnogo prijatelja, ovdje?"
"Ja... nisam siguran." Ivan? Gregor? Njegova majka? Je li bilo tko od njih ba prijatelj? "Bio sam previe zaposlen stjecanjem roaka. Nikad prije nisam imao ni roake."
Obrve joj se podignu. "Ni prijatelje?"
"Ne." Bila je to udna spoznaja, neobina i zakanjela. "Ne mogu ba rei da su mi prijatelji nedostajali. Uvijek sam imao preih problema." I jo ih imam.
"Miles uvijek izgleda kao da ima puno prijatelja."
"Ja nisam Miles", odree Mark, dotaknut u nezgodno mjesto. Ne, to nije bila njezina krivnja: sva su mjesta bila nezgodna.
"To vidim..." Zastala je kad je u susjednoj sobi opet poela glazba. "Hoe li plesati?"
"Ne znam ja vae plesove."
"Ovo je ples zrcala. Svatko moe plesati ples zrcala, to nije teko. Samo oponaa sve to radi tvoj partner."
Bacio je pogled kroz nadsvoen prolaz i pomislio na visoka vrata prema terasi. "Moda  moda vani?"
"Zato vani? Ne bi me vidio."
"I nitko ne bi vidio mene." Pala mu je na pamet jedna sumnjiava misao. "Je li te moja majka zamolila za ovo?"
"Ne..."
"Gospa Vorpatril?"
"Ne!" Nasmijala se. "Zato bi to uinile? Doi, ili e nam glazba proi!" Uhvatila gaje za ruku i odluno ga odvukla kroz nadsvoen prolaz, ostavljajui za sobom jo nekoliko cvjetia. Slobodnom je rukom uhvatio nekoliko pupoljaka na svojoj tunici i neprimjetno ih gurnuo u dep svojih hlaa. Upomo, otima me entuzijastica...! Bilo je i gorih sudbina. Suhi polusmijeak trznuo mu je usne. "Ne smeta ti to plee sa abom?"
"Molim?"
"Neto stoje Ivan rekao."
"Oh, Ivan." Omalovaavajue je slegnula svojim bijelim ramenima. "Ne obaziri se na Ivana. Nitko se na njega ne obazire."
Gospo Cassia, osueenasi. Mark se jo malo razvedrio, do stanja osrednje smrknut^sti.
Ples zrcala odvijao se kao to je i opisan, s partnerima okrenutim jedno prema drugome, poniui i ljuljajui se i kreui se u ritmu glazbe. Tempo je bio ivlji i manje dostojanstven nego kod velikih skupnih plesova i izmamio je na plesni podij vie mlaih parova.
Osjeajui se uasno upadljivo, Mark se ubacio u skupinu zajedno s Kareen i poeo oponaati njezine pokrete, s otprilike pola takta zakanjenja. Kao stoje i obeala, trebalo mu je nekih petnaest sekundi da se uhoda. Pomalo se poeo smjekati. Stariji parovi bili su ozbiljni i otmjeni, ali neki mlai plesai bili su kreativniji. Jedan mladi Vor iskoristio je pokret rukom i naas si gurnuo jedan prst u nos, mahnuvi drugima prema njoj; ona je prekrila pravilo i nije ga slijedila, ali njegovo oponaanje njezina okiranog izraza bilo je savreno. Mark se nasmije.
"Kad se smije izgleda sasvim drukije", rekla je Kareen zapanjeno. Zbunjeno je nagnula glavu.
Uzvratio je naginjanjem glave. "Drukije od ega?"
"Ne znam. Nisi tako... smrtno ozbiljan. Dok si se skrivao tamo u uglu izgledao si kao da si upravo izgubio najboljeg prijatelja."
Kad bi samo znala. Okrenula se u pirueti; i on. Uputio joj je pretjeran naklon; s iznenaenim, ali zadovoljnim izrazom lica, nakloni se i ona. Pogled je bio prekrasan.
"Naprosto u te opet morati nasmijati", zakljuila je odluno. I tako, savreno ozbiljnog lica, ispriala mu je tri prosta vica jedan za drugim; na kraju se vie smijao apsurdnosti te kombinacije, prosti vicevi i njezin djevianski izgled.
"Gdje si to ula?"
"Od svojih starijih sestara, naravno", slegnula je.
Bilo mu je ak i ao kad je glazba zavrila. Ovog puta on je preuzeo vodstvo i poveo je natrag u susjednu prosto-
riju na pie, a zatim van na terasu. Kad je prola koncentracija plesa, postao je nelagodno svjestan toga koliko ga ljudi promatra, a ovog se puta nije radilo o paranoji. Bili su upadljiv par, predivna Kareen i njezina vorkosiganska aba.
Vani nije bilo toliko mrano koliko se bio nadao. Osim svjetla koje se prosipalo kroz prozore rezidencije, magla je stvarala blago ope osvjetljenje, rasprujui obojena svjetla postavljena u parku. Ispod kamene balustrade, padina je djelovala gotovo kao uma, sa starim grmovima i drve-em. Kamenom poploane stazice krivudale su prema dolje, s granitnim klupama koje su pozivale na zastajanje. Pa ipak, no je bila dovoljno prohladna da veinu zadri unutra i to je malo pomoglo.
Okruenje je bilo vrlo romantino, protraeno na njega. Zastoja to radim? Kakve koristi ima od toga da izaziva glad koju ne moe utaiti? Boljelo ga je ve samo gledati je. Svejedno se primakao blie, opijeniji njezinim mirisom nego vinom i plesom. Koa joj je isijavala toplinu od zadi-hanosti; na snajperskom bi se nianu vidjela kao baklja. Morbidna pomisao. Seks i smrt inili su se nekako previe povezanim, negdje pri dnu njegova mozga. Bojao se. Unitim sve ega se dotaknem. Nju neu dotaknuti. Odloio je svoju au na kamenu ogradu i gurnuo ruke duboko u depove svojih hlaa. Prsti lijeve ruke automatski su okretali cvjetie koje je tamo sakrio.
"Barune Mark", rekla je, otpivi malo vina, "ti si gotovo stanovnik galaksije. Da si oenjen i da misli imati djecu, bi li elio da ti ena koristi materini replikator, ili ne?"
"Zato bi itko odluio ne koristiti replikator?" upitao je, uz napad vrtoglavice od te nagle promjene razgovora.
"Pa, recimo, da dokae koliko ga voli."
"Boe blagi, kako barbarski! Naravno da ne. Po mome, to bi pokazalo upravo suprotno, da on ne voli nju." Zastao je. "To je bilo potpuno teoretsko pitanje, zar ne?"
"Na neki nain."
"Mislim, ne pozna nikog tko stvarno prolazi kroz ovakvu dilemu  tvoje sestre ili netko?" upita zabrinut. Sigurno ne ti ? Ako je tako, nekom barbaru treba grunuti glavu u vedro ledene vode. I drati je dolje fino i dugo, recimo dok se ne prestane koprcati.
"Oh, ni jedna moja sestra jo nije udana. Premda to nije zbog nedostatka ponuda. Ali mama i tata se ne daju. To je strategija", povjerila mu je.
"Oh?"
"Gospa Cordelia ih je ohrabrila, nakon to se rodila druga djevojka. Bilo je jedno razdoblje, ubrzo nakon to se ona doselila ovamo, kad se galaktika medicina jako irila i postojala je pilula koju se moglo uzeti da se odabere spol budueg djeteta. Neko vrijeme svi su ludili za djeacima. U posljednje vrijeme odnos se malo izjednaio. Ali moje sestre i ja ba smo generacija usred manjka djevojaka. U posljednje vrijeme, tko god ne eli u branom ugovoru dopustiti svojoj eni da koristi materini replikator, teko se moe oeniti. Posrednici se ak nee ni muiti oko toga." Zahihotala je. "Gospa Cordelia je rekla mami da e joj se, ako bude dobro igrala, sva unuad roditi s prezimenima koja poinju na Vor."
"Shvaam", zatrepe Mark. "Je li to zaista ambicija tvojih roditelja?"
"Ne nuno." Kareen slegne ramenima. "Ali, ako se izuzme sve drugo, prefiks ovjeku dobro doe."
"To je... dobro znati. Pretpostavljam." Pogledao je svoje vino i nije otpio.
Ivan je izaao kroz vrata plesne dvorane, ugledao ih i prijateljski im mahnuo, ali i produio. U ruci mu nije bila aa, ve cijela boca, a prije nego stoje nestao niz puteljak bacio je pomalo progonjen pogled preko ramena. Pogledavi malo kasnije preko balustrade, Mark je ugledao vrh njegove glave kako prolazi stazom prema dolje.
Onda Mark otpije gutljaj svoga pia. "Kareen... jesam Uja prihvatljiv?"
"Prihvatljiv za to?" Nagnula je glavu i nasmijeila se.
"Za  za ene. Hou rei, pogledaj me. Iskreno. Stvarno izgledam kao aba. Sav sam iskrivljen a, ako ubrzo neto ne poduzmem, zavrit u iri nego to sam... nizak. I povrh svega, jo sam klon." Da se ne spominje mali problem s disanjem. Kad se tako pogleda, inilo se savreno loginim da se baci preko balustrade s glavom prema naprijed. Na dugi bi si rok tako pritedio toliko bola.
"Pa, to je sve tono", priznala je oprezno.
Prokletstvo, eno, trebala bi to sve zanijekati iz pristojnosti.
"Ali ti si Milesov klon. Ima i njegovu pamet." "Nadoknauje li pamet sve ostalo? U enskim oima?"
"Ne svakoj eni, pretpostavljam. Samo pametnim enama."
"Ti si pametna."
"Da, ali bilo bi nepristojno da to sama kaem." Prola si je rukom kroz kosu i osmjehnula se.
Kako sad dovraga to shvatiti? "A moda nemam Mile-sovu pamet", ree smrknuto. "Moda su me Jacksonci oglupavili, dok su radili druge stvari, da me lake kontroliraju. To bi objasnilo puno toga u mom ivotu." Eto ti nove morbidne misli za prevakavanje.
Kareen zahihoe. "Ne vjerujem, Mark."
Oporo joj uzvrati osmijeh. "Bez isprika. Bez milosti." "Sad zvui kao Miles."
Iz plesne dvorane izala je jedna mlada ena. Odjevena u neku bljedoplavu svilenkastu haljinu, bila je atletske grae, bljetava plavua i visoka gotovo kao Ivan. "Kareen!" domahnula je. "Mama nas trai, sve."
"Odmah, Delia?"
"Da." Pogledala je Marka s uznemirujue otrim zanimanjem ali, povuena kerinskom dunosti, vrati se natrag unutra.
Kareen uzdahne, odgurne se od kamene ograde na koju se bila oslonila, uzaludno pokuala ispraviti izvuenu nit u svojem ruiastom muslinu i osmjehnula se za pozdrav. "Drago mije to smo se upoznali, barune Mark."
"I menije drago to smo razgovarali. I plesali." I to je bila istina. Mahnuo joj je, s vie nehajnosti nego stoje zaista osjeao, dok je ona nestajala u toplom svjetlu carske rezidencije. Kad je bio siguran da ga vie ne vidi, kleknuo je i potajno pokupio posljednje cvjetie koji su joj ispali, te ih zagurao u svoj dep zajedno s ostalima.
Nasmijeila se meni. Ne Milesu. Ne admiralu Nais-mithu. Meni, samome, Marku. Tako mu je moglo biti, da nije bankrotirao kod Bharaputre.
Sad kad je bio sam u tami kao to je bio elio, otkrio je mu se to ba osobito i ne svia. Odluio je potraiti Ivana i krenuo niz vrtnu stazu. Naalost, staza se dijelila na nekoliko mjesta, vjerojatno vodei na vie odredita. Proao je pored parova koji su se usprkos hladnoi otputili do zaklonjenih klupa i nekoliko ljudi koji su naprosto vrludali po parku u privatnim razgovorima, ili da se rashlade. Kojim je putem krenuo Ivan? Ne ovuda, oito; mali okrugli balkoni predstavljao je kraj puta. Okrenuo se natrag.
Netko gaje slijedio, visok ovjek u crveno-plavoj odori. Lice mu je bilo u sjeni. "Ivane?" ree Mark nesigurno. Nije mislio da je to Ivan.
"Znai, ti si Vorkosiganov klaun." Nije to Ivanov glas. Ali iskrivljen izgovor inio je uvredu posve jasnom.
Mark se uspravi. "To si tono pogodio, da", zarei. "A koja je tvoja uloga u ovom cirkusu  medvjed koji plee?"
"Vor."
"To vidim po izrazito niskom elu. Koji Vor?" Dlaice na vratu su mu se uzdigle. Posljednji je put takvo uzbuenje kombinirano s izrazitom muninom u elucu osjetio u onoj uliici u karavanseraju. Srce mu stade lupati. Ali jo niim nije zaprijetio i sam je. ekaj.
"Stranac. Ne shvaa ti ast Vorova", zarei ovjek.
"Nimalo", sloi se Mark vedro. "Mislim da ste svi ludi."
"Nisi vojnik."
"I opet tono. Boe, kako smo veeras pametni. Izuen sam iskljuivo kao samostalni ubojica. Moja je specijalnost smrt iz sjene." Poeo je u glavi odbrojavati sekunde.
Iako je bio krenuo naprijed, ovjek opet ustukne. "Tako se ini", sikne. "Nisi gubio vrijeme da se dokopa grofovske asti. Nisi ba suptilan za jednog ubojicu."
"Nisam suptilan po prirodi." Uhvatio je ravnoteu, ali nije se pomakao. Nikakvih naglih pokreta. Samo blefiraj i dalje.
"Mogu ti rei jednu stvar, klaune mali." I opet je zvualo kao uvreda. "Ako Aral Vorkosigan umre, nee ti zauzeti njegovo mjesto."
"To je potpuno tono", zaprede Mark. "Pa zato se onda toliko uzrujava, vorski tovaru?" Sranje. Ovaj zna daje Miles mrtav. Otkud bi to dovraga mogao znati ? Je li to neki carsigovski ovjek ? Ali na ovratniku nije bilo Ho-rusova oka; imao je neku vrst brodskih oznaka koju Mark
nije mogao do kraja razaznati. Aktivni asnik. "to te smeta jo jedan mali rezervni vorski trut koji ivi od obiteljskog bogatstva u Vorbarr Sultani? Veeras ih je ovdje cijela gomila i lijepo se debljaju."
"Vrlo si samouvjeren."
"Razmisli o okoliu", ree Mark oajno. "Ovdje nee ostvariti nikakvu prijetnju smru. To bi bilo nezgodno za CarSig. A ne vjerujem da eli razljutiti Simona Illvana, tko god bio." I dalje je odbrojavao.
"Ne znam zato misli da ima utjecaja na CarSig", pone ovjek bijesno.
Ali nije dovrio. Nasmijeen sluga u livreji rezidencije naiao je stazom, nosei pladanj pun aa. Mladi je bio vrlo lijepo razvijen.
"Pie, gospodo?" ponudi.
Anonimni Vor se namrti. "Ne, hvala." Okrenuo se na peti i otiao urnim koracima. Grmlje se zatreslo za njim, prosipajui kapljice rose.
"Ja hou, hvala", ree Miles veselo. Sluga mu ponudi pladanj uz blagi naklon. Mislei na svoj jadni eludac, Mark se drao istog laganog vina koje je pio vei dio veeri. "Osamdeset i pet sekundi. Ba vam i nije neko vrijeme. Mogao me triput ubiti, a prekinuli ste nas taman kad je razgovor postao zanimljiv. Kako uope pratite te stvari? Ne moete gore imati dovoljno ljudi da prate svaki razgovor u zgradi. Automatska pretraga za kljunim rijeima?"
"Kanape, gospodine?" Bezizraajno, sluga okrene pladanj i ponudi mu drugu stranu.
"I opet hvala. Tko je bio taj ponosni Vor?"
Sluga baci pogled niz ve praznu stazu. "Kapetan Edwin Vorventa. On je na dopustu dok mu je brod u orbitalnom pristanitu."
"On nije iz CarSiga?"
J\
"Ne, gospodaru."
"A tako? Pa, recite svome efu da bih volio porazgovarati s njim stoje prije mogue."
"To je barun Voraronberg, kastelanov upravitelj za hranu i pie."
Mark se iskezi. "Aha, jasno. Idite, dovoljno sam pijan." "U redu, gospodaru."
"Ne do jutra. Ah! Jo jedna stvar. Znate li moda gdje bih ovog asa mogao pronai Ivana Vorpatrila?"
Mladi se naas odsutno zagledao preko balkona, kao da oslukuje, premda mu se u uhu nije vidjela slualica. "Ako na sljedeem raskriju skrenete lijevo, doi ete do jedne sjenice, u blizini fontane. Mogli biste tamo pokuati."
"Hvala vam."
Mark je krenuo prema uputi, kroz hladnu nonu maglu. U zalutaloj zraci svjetla, kapljice magle na njegovoj odori sjale su kao oblaci nad srebrnim potoiima ukrasnog veza na tkanini. Uskoro je zauo pljuskanje fontane. Malena kamena zgrada, bez zidova, sva od duboko zasjenjenih svodova, stajala je kraj nje.
Ovaj je dep vrta bio tako tih da je uo disanje osobe koja je sjedila u sjenici. Samo jedna osoba; dobro, nee si jo vie smanjiti popularnost prekidajui romantini sastanak. Ali disanje je bilo udno promuklo. "Ivan?"
Nastala je duga pauza. Jo se nije odluio da li da ponovno zazove ili se iskrade na prstima kad je Ivanov glas uzvratio nimalo oduevljenim rezanjem. "to je?"
"Samo... sam se pitao to radi."
"Nita."
"Skriva se od majke?"
"...Aha."
"Ja, ovaj, neu joj rei gdje si."
"Dobro", bio je kiseli odgovor.
"Pa... vidimo se kasnije." Okrenuo se da ode.
"ekaj."
Zastao je, zbunjen.
"Hoe pie?" ponudi Ivan nakon duge stanke.
"Ovaj... jasno."
"Pa, doi po njega."
Mark se zavukao unutra i priekao da mu se oi prilagode tami. Uobiajena kamena klupa i Ivan zavaljen u sjenu. Ivan mu prui svjetlucavu bocu, a Mark dopuni svoju au, prekasno shvativi da Ivan ne pije vino ve neku vrst rakije. Nenamjerni koktel bio je gadnog okusa. Sjeo je kraj stubita, leima oslonjen na kameni stup i odloio svoju au. Ivan se nije gnjavio formalnostima kao to su ae.
"Hoe li se moi vratiti do svog auta?" upita Mark sumnjiavo.
"Ne namjeravam. Osoblje rezidencije ujutro e me izbaciti, zajedno s ostalim smeem."
"Oh." Noni mu se vid popravljao. Mogao je razaznati sjajne djelie Ivanove odore i uglaan sjaj njegovih izama. Odsjaj njegovih oiju. Sjaj mokrih tragova na njegovim obrazima. "Ivane, pa ti" Mark si zagrize jezik na plae i promijeni smjer svoje reenice, "nisi ba dobro?"
"Odluio sam se", izjavi Ivan vrsto, "temeljito napiti." "To vidim. Zato?"
"Nikad prije nisam, ne na carevu roendanu. To je tradicionalni izazov, kao i da se ovdje poevi."
"Pa zar ljudi i to rade?" "Ponekad. Za okladu."
"Zabavno za CarSig."
Ivan se nasmije kroz nos. "Da, ima neeg u tome."
"A s kime si se ti okladio?"
"Ni s kim."
Mark je shvatio da mu ponestaje opreznih pitanja bre nego Ivanu jednoslonih odgovora.
Ali: "Miles i ja", ree Ivan u mrak, "nekad smo zajedno odraivali ovu zabavu, gotovo svake godine. Iznenadio sam se... koliko mi ovaj put nedostaju njegovi klevetniki politiki komentari. Mali kreten znao me tako nasmijati." Ivan se nasmije. Zvualo je uplje i nimalo zabavno. Naglo ustane.
"Rekli su ti za praznu krio-komoru, zar ne", ree Mark.
"Aha."
"Kad?"
"Prije nekoliko dana. Sve od onda razmiljam o tome. Nije dobro."
"Ne." Mark je oklijevao. Ivan je drhtao u tami. "Hoe li... otii kui i lei?" Ja bih to htio.
"Sad vie ne mogu uz brijeg do kue", slegne Ivan ramenima.
"Ja u ti pomoi. Podmetnuti rame."
"... Dobro."
Trebalo je malo napora, ali uspio je Ivana potegnuti na nesigurne noge i probili su se natrag kroz strmi vrt. Mark nije znao koji je milosrdni carsigovski aneo uvar prenio vijest, ali na vrhu ih nije doekala Ivanova majka, ve njegova ujna.
"On je, ovaj..." Mark nije bio siguran to da kae. Ivan je tupo zurio uokolo.
"Vidim", ree grofica.
"Moemo li mu posuditi orunika da ga odvede kui?" Ivan se objesio, a Markova koljena popustila. "Moda dva posilna."
"Da." Grofica je dotakla ukrasnu komunikacijsku iglu na gornjem dijelu svoje haljine. "Pym...?"
I tako je pitanje Ivana rijeeno, a Mark ispusti uzdah olakanja. Olakanje je postalo ista zahvalnost kad je grofica primijetila kako je i njima vrijeme za odlazak. Za nekoliko minuta, Pym je dovezao grofiin auto do ulaza i veernja muka je zavrila.
Na putu natrag do kue Vorkosigan, grofica za promjenu nije mnogo govorila. Zavalila se u svoje sjedalo i iscrpljeno sklopila oi. Nije ga ak nita ni pitala.
U crno-bijelo poploanom predvorju, grofica je predala svoj ogrta sobarici i krenula lijevo, prema knjinici.
"Oprosti mi, Mark. Idem nazvati carsku bolnicu."
Djelovala je tako umorno. "Sigurno bi nazvali da je bilo promjene u grofovom stanju, gospoo."
"Idem nazvati bolnicu", rekla je bezizraajno. Oi su joj bile oteeni prorezi. "Idi lei, Mark."
Nije raspravljao s njom. Iscrpljeno se uzverao uza stubite, do hodnika svoje sobe.
Zastao je pred vratima svoje sobe. Bilo je vrlo kasno. Hodnik je bio pust. Tiina velike kue pritiskala mu je ui. Naglo, okrenuo se i krenuo niz hodnik do Milesove sobe. Tamo opet zastane. U tjednima koje je proveo na Barrayaru ni jednom se nije usudio doi ovamo. Nije bio ni pozvan. Probao je starinsku kvaku. Vrata nisu bila zakljuana.
S oklijevanjem je uao i jednom rijei upalio svjetlo. Spavaonica je bila prostrana, uzevi u obzir ogranienja starinske arhitekture. Pokrajnja komora, jednom namijenjena osobnim slugama, odavno je ve bila pretvorena u privatnu kupaonicu. Na prvi pogled, soba je djelovala go-
tovo raieno, prazna i uredna i ista. Svi tragovi djetinjstva sigurno su ve odavno spakirani u kutije i spremljeni na tavan, u nekom napadaju odraslosti. Vjerovao je da su tavani kue Vorkosigan zapanjujue mjesto.
Ali ipak je bio prisutan i trag vlasnikova karaktera. Polako je proao kroz sobu, s rukama u depovima kao da posjeuje muzej.
Prilino razumno, ono nekoliko sauvanih uspomena naginjalo je uspjesima. Milesovu diplomu iz Carske akademije i asniki dekret bilo je logino oekivati, premda se Mark pitao zastoje nekakav stari vojni prirunik o meteorologiji takoer uramljen i postavljen na zid izmeu ta dva dokumenta. Kutija starih nagrada iz gvmkhane djelovala je kao da bi se ubrzo mogla pridruiti tavanskom drutvu. Pola zida bilo je posveeno masivnoj zbirci knjinih i videozapisa, tisue naslova. Koliko je od toga Miles zaista i proitao? Znatieljan, uzeo je runi ita s kuke na oblinjem zidu i nasumce isprobao tri diska. Svaki je imao bar nekoliko napomena ili glosa unesenih u margine, tragovi Milesova razmiljanja. Mark odustane od pregleda i produi.
Jednu je stvar poznavao iz prve ruke; bode s emajliranim mozaikom na drci to gaje Miles naslijedio od starog generala Piotra. Usudio ga se skinuti i isprobati mu balans i otrinu. U kom li gaje asu u protekle dvije godine Miles prestao vui sa sobom i konano ga pametno odluio ostaviti kod kue? Briljivo gaje vratio u korice i na policu.
Jedan je ukras na zidu bio ironian, osoban i oit: stari metalni fiksator, ukrien kao u vojnom muzeju s vorskim maem. Napola ala, napola prkos. Oboje prevladano. Jeftina foto-reprodukcija stranice iz neke prastare knjige bila je kasirana i smjetena u divljaki skup srebrni okvir. Tekst nije imao konteksta, ali inilo se da se radi o nekoj
vrsti pred-skonog vjerskog blebetanja, neto o hodoasnicima i brijegu i gradu u oblacima. Mark nije bio siguran o emu se tu radi: nitko nikad nije optuio Milesa da je pretjerano religiozan. Ali ovo mu je oito bilo vano.
Neke od ovih stvari nisu nagrade, shvati Mark. To su lekcije.
Holovidni album leao je na nonom ormariu. Mark sjedne i ukljui ga. Oekivao je lice Elli Quinn, ali prvi portret koji se pojavio predstavljao je visokog, namrtenog, neobino runog ovjeka u livreji vorkosiganskog orunika. Narednik Bothari, Elenin otac. Pregledao je cijeli sadraj. Slijedila je Quinn, zatim Bothari-Jesek. Njegovi roditelji, naravno. Milesov konj, Ivan, Gregor; nakon toga, parada lica i oblija. Prolazio je sve bre, ne prepoznajui ni treinu ljudi. Nakon pedesetog lica, prestao je klikati dalje.
Iscrpljeno si protrlja lice. On nije ovjek, on je gomila. Tako je. Sjedio je povijen i bolan, lica skrivenog u ruke, s laktovima na koljenima. Ne. Ja nisam Miles.
Milesova komkonzola bila je osigurana, nimalo ne zaostajui za onom u grofovoj knjinici. Mark joj prie i proui je samo pogledom; ruke je opet gurnuo duboko u depove hlaa. Prsti su mu pronali izguvane cvjetie Kareen Koudelke.
Izvukao ih je van i rairio po dlanu. U navali frustri-ranosti, udario je po pupoljcima drugom rukom i bacio ih na pod. Ni minutu kasnije, bio je na koljenima i rukama, sumanuto opet struui rasprene djelie sa saga. Uvjeren sam da sam lud. Sjeo je na koljena, na podu i poeo plakati.
Za razliku od jadnog Ivana, njega nitko nije prekinuo u jadu, za to je bio duboko zahvalan. Poslao je mentalnu ispriku svome vorpatrilskom roaku: Oprosti, oprosti... premda je bilo pitanje hoe li se Ivan ujutro uope sjeati
njegovog upada. Progutao je slinu da povrati kontrolu nad svojim disanjem; glava ga je opako boljela.
Deset minuta zastoja dolje kod Bharaputre, to je bilo presudno. Da su bili deset minuta bri, Dendarii bi se vratili do svoga shuttlea prije nego to bi ga Bharaputranci stigli raznijeti i sve bi se razvilo u posve drugu budunost. U ivotu mu je ve proteklo na tisue deset-minutnih razdoblja, beznaajnih i bez ikakva uinka. Ali tih je deset minuta bilo sve stoje trebalo da se on od mogueg junaka pretvori u trajno smee. A to vrijeme vie nikad nee moi nadoknaditi.
Je li to pravi dar zapovjednika: prepoznati te kritine minute, iz gomile slinih trenutaka, ak i u kaosu? Riskirati sve da dohvati onaj zlatni trenutak? Miles je imao neobino razvijenu sposobnost vremenskog planiranja. Mukarci i ene su ga slijedili, poklanjali mu svoju vjeru, upravo zbog toga.
Osim jednom kad je Milesovo vremensko planiranje iznevjerilo...
Ne. Urlao im je iz sveg glasa da produe. Milesovo je planiranje bilo promuurno. Ali korake su mu fatalno usporila tua zastajkivanja.
Mark se digao s poda, isprao lice u kupaonici, pa se vrati i sjedne u stolac komkonzole. Prvi sloj osiguranih funkcija otvarao se prepoznavanjem otiska dlana. Stroj ba nije bio oduevljen njegovim otiskom; rast kostiju i potkoni slojevi masti poeli su iskrivljavati njegov otisak izvan raspona prepoznavanja. Ali ne do kraja, ne jo; pri etvrtom pokuaju, stroj je bio zadovoljan onim to je iitao i otvorio mu pristup dokumentima. Sljedei je sloj funkcija zahtijevao ifre i zaporke koje on nije znao, ali zasad je samo i trebao prvi sloj; privatni, premda ne i osiguran, kanal do CarSiga.
CarSigov stroj gotovo ga je odmah prebacio ljudskom faktoru. "Zovem se barun Mark Vorkosigan", rekao je skupniku na nonoj dunosti ije se lice pojavilo iznad vi-deoploe. "elim razgovarati sa Simonom Illvanom. Pretpostavljam da je jo uvijek u carskoj rezidenciji."
"Radi li se o neem hitnom, gospodaru?" upita skup-nik.
"Menije hitno" zarei Mark.
to god skupnik mislio o tome, spojio je Marka. Morao je ustrajati kroz jo dva sloja podreenih prije nego to se pojavilo umorno lice efa CarSiga.
Mark proguta slinu. "Kapetane Illvan."
"Da, barune Mark, o emu se radi?" ree Illvan iscrpljeno. I za CarSig je ovo bila duga no.
"Ranije veeras imao sam zanimljiv razgovor s nekim kapetanom Vorventom."
"Znam to. Ponudili ste mu neke ne pretjerano skrivene prijetnje."
A Mark je bio mislio kako je onaj carsigovski stra-ar/sluga bio poslan da zatiti njega... ah, dobro.
"Imam jedno pitanje za vas, gospodine. Je li kapetan Vorventa na popisu ljudi koji bi trebali znati za Milesa?"
Illvanove oi se suze. "Nije."
"Ali on to zna."
"To je... vrlo zanimljivo."
"Je li vam to od ikakve pomoi?"
Illvan uzdahne. "Daje mi jo jedan problem o kojem moram voditi brigu. Odakle curi? Sad u to morati otkriti."
"Ali  bolje je znati nego ne znati."
"Oh, da."
"Mogu li za uzvrat zamoliti uslugu?"
.....ifi
"Moda." Illvan je djelovao iznimno oprezno. "Kakvu vrst usluge?"
"elim unutra." "Molim?"
"elim unutra. U CarSigovu potragu za Milesom. elio bih poeti s pregledavanjem vaih izvjea, vjerojatno. Nakon toga, ne znam. Ali ne mogu vie podnijeti da budem sam u tami."
Illvan se sumnjiavo zagleda u njega. "Ne", ree konano. "Neu te pustiti da eprka po mojim najtajnijim dosjeima, hvala lijepa. Laku no, barune Mark."
"ekajte, gospodine! alili ste se da nemate dosta ljudi. Ne moete odbiti dobrovoljca."
"to si zamilja, to ti moe uiniti to CarSig nije?" odree Illvan.
"Poanta je u tome, gospodine  to CarSig nije. Niste pronali Milesa. Teko da mogu uiniti ita manje."
Kad se Illvanovo lice smrailo od bijesa, Mark je shvatio da se nije izrazio ba onoliko diplomatski koliko je trebao. "Laku no, barune Mark", ponovio je Illvan kroza zube i presjekao vezu potezom ruke.
Mark je ukoeno sjedio u Milesovu stolcu. Kua je bila tako tiha da je najglasniji zvuk to ga je uo bilo utanje krvi u njegovim vlastitim uima. Trebao je Illvana podsjetiti kako je bio pametan, kako je brzo shvaao: Vorventa je otkrio to on zna, ali Mark mu ni na koji nain nije dao do znanja da on zna to Vorventa zna. Illvanova istraga sad e moi iznenaditi mjesto gdje curi, gdje god to bilo. Zar to nita ne vrijedi? Nisam ja tako glup kao to mislite.
A ni vi niste tako pametni kao to sam ja mislio, Illya-ne. Niste... savreni. To je bilo uznemirujue. Nekako je oekivao da CarSig bude savren; to je miljenje prualo oslonac njegovu svjetonazoru. I Miles, savren. I grof i
grofica. Svi savreni, svi besmrtni. Svi od gume. Jedini stvaran bol je njegov vlastiti.
Pomislio je na Ivana dok plae u sjeni. Na grofa dok umire u umi. Grofica je zadrala masku bolje nego itko od njih. Morala je. Imala je vie toga za skrivanje. Miles, ovjek koji je stvorio cijelu jednu drugu osobu samo da bi pobjegao...
Problem je bio u tome, zakljui Mark, stoje on bio pokuavao biti Miles Vorkosigan posve sam. ak ni Miles nije Milesa radio na taj nain. Priskrbio sije cijelu gomilu sporednih glumaca. Tisue njih. Nije ni udo da ga ne uspijevam sustii.
Polako, znatieljno, Mark otvori svoju tuniku i iz unutarnjeg depa na prsima izvadi Gregorovu komunikacijsku karticu te je spusti na stol komkonzole. Zabuljio se u anonimni plastini ip kao da ima neku ifriranu poruku samo za njega. inilo mu se daje zaista tako.
Znao si. Znao si, zar ne, Gregore, kopile jedno. Samo si ekao da ja to sam shvatim.
U gru odluke, Mark ugura karticu u ita komkonzole.
Ovog puta nije bilo strojeva. ovjek u obinoj civilnoj odjei javio se odmah, premda bez predstavljanja: "Da?"
"Ja sam barun Mark Vorkosigan. Trebao bih biti na vaem popisu. elim razgovarati s Gregorom."
"Odmah, gospodaru?" ree ovjek blago. Ruka mu je plesala preko tipkovnice s njegove desne strane.
"Da. Sad. Molim vas." "Imate doputenje." Nestao je.
Videoploa je ostala crna, ali je audio prenio melodioznu zvonjavu. Zvonilo je prilino dugo. Mark p^one pania-riti. to ako  ali onda zvonjava prestane. uo se udan
1
zveketavi zvuk, onda Gregorov glas ree "Da?" mutnim tonom. Bez videa.
"To sam ja. Mark Vorkosigan. Barun Mark."
"Aha?"
"Rekao si mi da te nazovem."
"Da, ali sad je..." kratka stanka, "prokletih pet ujutro, Mark!"
"Oh. Spavao si?" zapjevuio je oajniki. Nagnuo se naprijed i blago lupio glavom o tvrdu hladnu plastiku stola. Vremensko planiranje. Moje vremensko planiranje.
"Boe, kad to kae, zvui tono kao Miles", promrmlja car. Videoploa se aktivirala; pojavila se Gregorova slika kako pali svjetlo. Bio je u nekoj spavaonici, pozadinski zamuenoj i imao je na sebi samo prostrane crne svilene hlae od pidame. Zakiljio je u Marka kao da se uvjeri kako ne razgovara s duhom. Ali corpus je bio previe korpulentan da ne bude Mark. Car ispusti duboki uzdah i treptanjem se natjera da se usredotoi. "to ti treba?"
Kako predivno saeto. Trebalo bi mu est sati da odgovori u potpunosti.
"Moram upasti u carsigovsku potragu za Milesom. II-lyan me ne puta. Ti ga moe prijei."
Gregor je naas sjedio mirno, onda se kratko nasmije. Proao je rukom kroz snom raskutranu crnu kosu. "Jesi li ga pitao?"
"Jesam. Malo prije. Odbio je."
"Hm, pa... njegov je posao da bude oprezan za mene. Tako da moje prosuivanje moe ostati neovisno."
"Po vaem neovisnom miljenju, gospodine. Gospodaru. Ubacite me unutra!"
Gregor gaje zamiljeno prouavao, trljajui lice. "Da..." razvukao je polako tren kasnije. "Hajdemo... vidjeti to e se dogoditi." Oi mu vie nisu bile nimalo tupe.
"Moe li odmah pozvati Illvana, sire?"
"Stoje sad ovo, provala zahtjeva? Brana je pukla?"
Izlijevam se kao voda... Odakle mu sad taj citat? Zvualo je kao neto grofiino.
"Jo je budan. Molim te. I neka me nazove na ovu konzolu da potvrdi. ekat u."
"U redu", Gregorove usne iskrivile su se u udnom osmijehu. "Barune Mark."
"Hvala, gospodaru. Ovaj... laku no." "Dobro jutro." Gregor prekine komunikaciju.
Mark je ekao. Sekunde su prolazile, rastegnute preko svake mjere. Poeo ga je muiti mamurluk, ali jo je bio i pomalo pijan. Najgore od oba svijeta. Ve je gotovo zadri-jemao kad se komkonzola konano oglasila, trgnuvi ga tako naglo daje zamalo ispao iz stolca.
Uurbano pljesne po upravljau. "Da. Gospodine?"
Illvanovo namrgoeno lice pojavilo se iznad videoplo-e. "Barune Mark." Jedva daje kimnuo. "Ako doete u glavni stoer CarSiga, sutra ujutro na poetku redovnog radnog vremena, dopustit e vam se pregled dokumenata o kojima smo razgovarali."
"Hvala vam, gospodine", ree Mark iskreno.
"To je za dva i pol sata", spomenuo je Illvan s, Marku se inilo, razumljivom natruhom sadizma. Ni Illvan nije spavao.
"Bit u tamo."
Illvan je ovo prihvatio samo drhtajem kapaka i nestao.
Prokletstvo kroz dobra djela, ili samo milost? Mark je razmiljao o Gregorovoj milosti. On je znao. On je znao prije mene. Barun Mark Vorkosigan je stvarna osoba.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Mirno svjetlo zore pretvorilo je zaostalu nonu izmaglicu u zlato, mutni jesenski oblak koji je gradu Vorbarr Sultani davao gotovo aroban izgled. Zgrada glavnog stoera Carske sigurnosti stajala je tu bez prozora, kao etvrtasti obris na svjetlosti, ogroman neukraen betonski blok s ogromnim vratima zacijelo zamiljenim da umanje svakog ovjeka koji je dovoljno glup da im prie. U njegovu sluaju, posve suvian napor, zakljui Mark.
"Kakva odurna arhitektura", rekao je Pymu, koji gaje dovezao u grofiinom cestovnom vozilu.
"Najrunija zgrada u gradu", sloi se orunik veselo. "Potjee od carskog graditelja ludog cara Yurija, baruna Dona Vorrutvera. Ujak kasnijeg viceadmirala. Uspio je izgraditi pet velikih zgrada prije nego stoje Yuri ubijen a on zaustavljen. Gradski stadion vrlo je blizu ovome po ru-noi, ali nismo si mogli priutiti da ga sruimo. Jo ga moramo trpjeti, poslije ezdeset godina."
"Ovo izgleda kao da u podrumu postoje tamnice. Sa zidovima institucionalno zelene boje. Koje nadziru neetini lijenici."
"Tako je i bilo", ree Pym. Proveo ih je kraj straara na ulazu u kompleks i usporio pred ogromnim stubitem.
"Pym... zar nisu ove stube malo prevelike?"
.A
"Aha", nasmijei se orunik. "Da ih pokuate prijei odjednom, do gore biste imali greve u nogama." Pym je polako krenuo jo malo naprijed i stao da propusti Marka. "Ali ako zaokrenete lijevo tamo dolje, otkrit ete prizemna vrata i predvorje s dizalnim cijevima. Zapravo svi ulaze tamo."
"Hvala." Pym je otvorio prednja vrata i Mark se izve-re van. "to se dogodilo s barunom Donom nakon vladavine ludog Yurija? Nadam se da ga je ubilo Drutvo za zatitu arhitekture?"
"Ne, povukao se na selo, ivio kod svoje keri i zeta i umro posve lud. Na njihovom je imanju izgradio vrlo udnu skupinu tornjeva, danas naplauju ulaznice da ih pokau." Mahnuvi mu, Pym povue vrata dolje i ode.
Mark je skrenuo lijevo, prema uputama. Dakle eto ga, ilog i na vrijeme... ili bar na vrijeme. Dugo se tuirao, odjenuo udobnu, tamnu civilnu odjeu i natrpao se s dovoljno tableta protiv bolova, vitamina, lijekova za mamurluk i stimulansa da bude bar umjetno normalan. Vie umjetan nego normalan, ali nije namjeravao Illyanu dopustiti da mu oduzme ovu priliku.
Predstavio se carsigovskom straaru u predvorju. "Ja sam barun Mark Vorkosigan. Oekuju me."
"To ba ne", zarei glas iz dizalne cijevi. Pojavio se II-lyan glavom. Straari se ukoe; Illyan ih natjera da se opuste nimalo vojnikim odmahivanjem rukom. I Illyan se istuirao i presvukao u svoju uobiajenu radnu odoru. Mark je pretpostavljao da je i Illyan dorukovao tablete. "Hvala, narednice. Ja u ga odvesti gore."
"Mora biti depresivno raditi u ovakvoj zgradi", primijetio je Mark dok se uspinjao dizalnom cijevi kraj efa CarSiga.
"Da", uzdahne Illyan. "Jednom sam posjetio zgradu Federalne slube na Escobaru. etrdeset i pet katova, sve
u staklu... nikad u ivotu nisam bio tako blizu da se odselim. Dona Vorrutyera trebalo je zadaviti kad se rodio. Ali... sad je moja." Illyan se ogleda sa sumnjiavom pose-sivnou.
Poveo ih je duboko u  da, zakljui Mark, ova zgrada definitivno ima utrobu. Utroba CarSiga. Koraci su im odzvanjali niz prazne hodnike obrubljene siunim sobama nalik ormarima. Mark je bacio pogled kroz nekoliko napola otvorenih vrata: visoko osigurane komkonzole, pred njima ljudi u zelenim odorama. Bar je jedan ovjek imao nepropisno pun svjetlosni spektar upaljen i usmjeren na svoj stolac. Na kraju hodnika stajao je krupni automat za kavu. Mark nije vjerovao da gaje Illyan sluajno smjestio u komoru s brojem 13.
"Ova komkonzola ima u sebi sva izvjea koja sam primio a koja se odnose na potragu za porunikom Vorkosi-ganom", ree Illyan hladno. "Ako misli da moe s tim uiniti neto bolje nego moji izueni analitiari, predlaem ti da pokua."
"Hvala, gospodine." Mark se zavukao u stolac i pokrenuo videoplou. "To je neoekivano velikoduno."
"Neete se imati na to aliti, gospodaru", objavio je Illyan glasom direktive. Gregor gaje sigurno pristojno izribao, pomislio je Mark dok je Illyan izlazio uz izrazito ironino kimanje glavom. Neprijateljski? Ne. To je nepravedno. Illvan nije bio ni upola toliko neprijateljski nastrojen koliko je mogao biti. To nije samo poslunost caru, shvati Mark uz drhtaj. Da je to stvarno elio, u pitanju ovako duboko povezanom sa sigurnou, Illyan se mogao i suprotstaviti Gregoru. Ali ve je oajan.
Duboko je udahnuo i zabio se u dokumente, itajui, sluajui i gledajui. Illyan se nije alio kad je rekao sve. Bilo je doslovce na stotine izvjea, od pedeset ili ezdeset agenata rasutih po cijelom neksusu crvotoina. Neka su
bila kratka i negativna. Druga su bila duga i negativna. Ali netko je, izgleda, bar jednom posjetio svaku boju krio--postaju na Jacksonovu Skrovitu, tamonjim orbitalnim i skonim stanicama i nekoliko oblinjih lokalnih sustava. Bilo je ak i nedavnih izvjea koja su se pruala sve do Escobara.
Ono ega nije bilo, shvatio je Mark nakon poduljeg vremena, bili su saeci ili dovrene analize. Dobio je samo sirove podatke, u svoj svojoj masi. Sve u svemu, zakljuio je, to mu je bilo i drae.
Mark je itao sve dok mu se oi nisu posuile i poele ga boljeti, a eludac mu je grgljao u prestajaloj kavi. Bilo bi vrijeme za ruak, pomislio je, kad je straar pokucao na njegova vrata.
"Barune Mark, va voza je stigao", ree mu straar uljudno.
Prokletstvo  bilo je vrijeme za veeru. Straar ga je otpratio kroz zgradu i isporuio ga Pymu. Vani je bio mrak. Boli me glava.
Uporno, Mark se vratio idueg jutra i krenuo ponovno. I ponovno. I ponovno. Stizalo je jo izvjea; Zapravo, stizala su bre nego to ih je mogao proitati. to je vie radio, to je vie zaostajao. U polovici petog dana, zavalio se u svome stolcu i zamislio. Ovo je ludost. Illvan ga zatrpava. Iz paralize neznanja, neobino brzo preao je u paralizu od previe znanja. Moram nekako trijairati to smee ili se nikad neu izvui iz ove odvratne zgrade.
"Lai, lai, same lai", divlje je mrmljao svojoj kom-konzoli. inilo se da mu ona namiguje i odvraa mrmljanjem, prepredena i zavodljiva.
Odlunim udarcem iskljuio je komkonzolu, s beskrajnim brbljanjem glasova i slapovima podataka i neko vrije-
me sjedio u tami i tiini, sve dok mu u uima nije prestalo zvoniti.
CarSig nije. Nije pronaao Milesa. Ne trebaju mu svi ti podaci. Nikome ne trebaju. Treba mu samo jedan podatak. 'Ajmo to smanjiti na razumnu veliinu.
Krenimo od nekoliko izriitih pretpostavki. Broj jedan. Miles nije zauvijek izgubljen.
Neka CarSig do mile volje trai istrunulo tijelo, neozna-en grob ili zapis o dezintegraciji. Takva potraga njemu nije ni od kakve koristi, pa makar bila i uspjena. Osobito ako bude uspjena.
Zanimaju ga samo krio-komore, bilo za trajnu pohranu ili prijenosne. Ili  manje vjerojatno i znatno manje uobiajeno  postrojenja za krio-oivljavanje. Ali logika mu je tu zakoila optimizam. Da je Miles uspjeno oivljen i u prijateljskim rukama, prva stvar koju bi uinio bila bi da se javi. Nije to uinio, dakle: jo je uvijek zamrznut. Ili, ako je oivljen, previe mu je loe da bi se javio. Ili nije u prijateljskim rukama. Dakle. Gdje?
Dendariijska krio-komora naena je na Hegenskoj Osi. Pa... to onda? Tamo je poslana ve prazna. Tonui u svoj stolac stisnutih oiju, Mark se umjesto toga usredotoio na suprotan kraj traga. Gura li ga to njegova opsesija da povjeruje ono to eli povjerovati? Ne, prokletstvo. Do-vraga i Hegenska Os. Miles nikad nije ni otiao s planeta. Jednim udarcem, eliminirao je preko tri etvrtine smea od podataka koje mu je zaklanjalo pogled.
Dakle, gledamo samo izvjetaje sa Jacksonova Skro-vita. Dobro. A to onda?
Kako je CarSig provjerio sva ostala mogua odredita? Mjesta bez poznatih motivacija ili veza s Kuom Bhara-putra? U najveem broju sluajeva, CarSig je naprosto pitao, skrivajui svoj pravi identitet ali nudei znaajnu nagradu. Bar etiri tjedna nakon napada. Hladan trag, ta-
korei. Sasvim dovoljno vremena da netko porazmisli o svojem iznenadnom paketu. Dovoljno vremena da ga sakrije, ako to eli. Tako da je, u onim sluajevima kad je CarSig proveo i drugu, temeljitiju potragu, bilo jo vie vjerojatnosti da nita ne nau.
Milesje na nekom mjestu koje je CarSig ve otpisao, u rukama nekog sg- skrivenim motivom zbog kojega ga Mi-les zanima.
Jo je uvijek bilo na stotine mogunosti. Treba mi veza. Mora postojati veza.
CarSig je Norwoodove dendariijske dosjee prouio do razine svake pojedine rijei. Nita. Ali Norwood je imao medicinsko obrazovanje. I sigurno nije poslao krio-komo-ru sa svojim voljenim admiralom u prazno. Poslao ju je nekamo i nekome.
Ako postoji pakao, Norwoode, nadam se da se ovog asa pri u njemu.
Mark uzdahne, nagne se naprijed i opet ukljui kom-konzolu.
Nekoliko sati kasnije, Illvan je doao do Markove ko-morice, zatvorivi za sobom zvuno izolirana vrata. Lano nehajno naslonio se na zid i primijetio: "Kako ide?"
Mark proe rukom kroz kosu. "Usprkos vaim ljubaznim nastojanjima da me zakopate, mislim da napredujem."
"Oh? Na koji nain?" Mark je zamijetio da Illvan nije zanijekao optubu.
"Posve sam uvjeren da Miles nije ni otiao s Jacksono-va Skrovita.
"A kako objanjava to to smo krio-komoru nali na Hegenskoj Osi?"
"Ne objanjavam. To je diverzija." "Hm", ree Illvan neodreeno. "I upalila je", doda Mark okrutno. Illvanove se usne stanje.
Diplomacija, podsjeti se Mark. Diplomacija, ili nikad nee dobiti ono to mu treba. "Priznajem da su vam resursi ogranieni, gospodine. Zato ih treba upotrijebiti suvislo. Sve to imate na raspolaganju za ovo trebalo bi poslati na Jacksonovo Skrovite."
Ironian izraz Illvanova lica govorio je sve. ovjek upravlja CarSigom ve gotovo trideset godina. Trebat e znatno vie od diplomacije da bi mu Mark mogao govoriti kako da radi svoj posao.
"to ste doznali o kapetanu Vorventi?" pokuao je Mark drugim pristupom.
"Veza je bila kratka i nimalo zloslutna. Njegov mlai brat je pomonik moga nadglednika galaktikih operacija. Shvaa, nisu u pitanju nelojalni ljudi."
"Pa... to ste uinili?"
"S kapetanom Edwinom, nita. Prekasno je. Pria o Milesu ve je izala u vorsku mreu, u obliku apata i govorkanja. tetu vie nije mogue kontrolirati. Mladi Vorventa premjeten je i oduzet mu je in. to je ostavilo runu rupu meu mojim ljudima. Bio je dobar u svom poslu." Illvan nije zvuao osobito zahvalan Marku.
"Oh." Mark zastane. "Vorventa je mislio da sam neto uinio i grofu. Je li i to ulo u govorkanja?"
"Da."
Mark se namrti. "Pa... bar vi znate da nije tako", uzdahne. Podigao je pogled prema Illvanovu kamenom licu i osjetio muninu straha. "Zar ne, gospodine?"
"Moda. Moda i ne."
1
"Kako ne?! Vidjeli ste lijeniki izvjetaj!"
"Aha. Srani udar djelovao je posve prirodno. Ali moglo ga se i umjetno uzrokovati, koristei kirurku opremu. Oteenja sranog podruja zamaskirala bi svaki trag."
Mark se strese od bespomonog bijesa. "Kompliciran posao", zagrcnuo se. "Vrlo precizan. Kako sam natjerao grofa da bude miran i nita ne primijeti dok sam to radio?"
"To je jedan od problema s takvim scenarijem", prizna Illvan.
"A to sam uinio s kirurkom opremom? Skenerom koji bi mi za to bio potreban? Dva, tri kilograma opreme."
"Mogao si ih baciti negdje u umi. Ili negdje drugdje."
"Jeste li ih pronali?"
"Ne."
"Jeste li ih traili?"
"Da."
Mark vrsto protrlja lice, stisne zube i natjera ih da se razdvoje. "Dakle. Imate dovoljno ljudi da raereite nekoliko kvadratnih kilometara ume u potrazi za runim skalpelom koji nije tamo, ali ne i dovoljno da ih poaljete na Jacksonovo Skrovite i potraite Milesa, koji jest tamo. Shvaam." Ne. Mora se zauzdati ili e izgubiti sve. Htio je zavijati. Htio je tresnuti Illvana posred face.
"Galaktiki operativac je visoko obrazovani specijalist s rijetkim osobnim kvalitetama", ree Illvan ukoeno. "Potraga za poznatim objektima moe se pokriti i obinim vojnicima, kojih ima znatno vie."
"Da. Zao mije." On se ispriava? Tvoj cilj. Sjeti se svoga cilja. Pomislio je na groficu i udahnuo jedan dubok, umirujui dah. Nekoliko njih.
"Nisam rekao da sam uvjeren u to", rekao je Illvan promatrajui mu lice. "Samo sumnjam u to."
"Hvala-valjda", zarei Mark.
Sjedio je punu minutu, pokuavajui srediti svoje ratrkane misli, skupiti najbolje argumente. "Gledajte", ree konano. "Rasipate resurse, a jedan od resursa koji rasipate sam ja. Poaljite mene natrag na Jacksonovo Skrovite. Ja znam vie o tamonjoj situaciji nego bilo koji drugi va agent. Imam nekog obrazovanja, moda samo za ubojicu, ali neto ipak znam. Dovoljno da na Zemlji tri ili etiri puta izmaknem vaim uhodama! Dovoljno da me dovede dovde. Poznam Jacksonovo Skrovite, priroene stvari koje se mogu pokupiti samo ako tamo odrastete. A ne biste me ak morali ni platiti!" ekao je, zadravi dah od svoje uasnute hrabrosti. Vratiti se natrag? Kroz pamenje mu zalipta krv. Hoe Bharaputrancima dati priliku da poprave rezultate gaanja?
Illvanov hladan izraz nije se promijenio. "Tvoji dosadanji rezultati u tajnim operacijama nisu ba jako impresivni, barune Mark."
"Pa, nisam briljantni zapovjednik na bojnom polju. Nisam Miles. To sad ve svi znamo. Koliko drugih vaih agenata jesu Miles?"
"Ako si, ovaj, tako nesposoban kao to djeluje, tvoje slanje bilo bi samo dodatno rasipanje. Ali pretpostavimo da si jo prepredeniji nego to ak i ja vjerujem. Sve ovo bacakanje ovdje samo je dimna zavjesa." Illvan se isto znao sluiti prikrivenim uvredama. Otro poput bodea i ravno meu rebra. "I pretpostavimo da doe do Milesa prije nego mi. to onda?"
"Kako to mislite, to onda?"
"Ako nam ga vrati kao mrtvaca sobne temperature kojeg se moe jo samo pokopati, a ne kao krio-sluaj za koji jo ima nade  kako emo znati da si ga tako i pro-
naao? A naslijedit e njegovo ime, poloaj, bogatstvo i njegovu budunost. Veliko iskuenje, Mark, za ovjeka bez identiteta. Jako veliko."
Mark sakri lice u ruke. Sjedio je slomljeno, bijesno i divlje frustrirano. "Gledajte", ree kroz prste, "gledajte. Ili sam ovjek koji je, po vaoj teoriji, uspio napola ubiti Arala Vorkosigana i to tako dobro da nisam ostavio traga  ili nisam. Moete tvrditi da nisam dovoljno sposoban za misiju. Ili moete tvrditi da nisam vrijedan takvog povjerenja. Ali ne moete upotrijebiti oba argumenta odjednom. Odluite se!"
"ekam daljnje dokaze." Illvanove oi bile su poput kamena.
"Kunem se", apne Mark, "od vika sumnje ispadamo vee budale nego od vika povjerenja." U njegovu sluaju barem, to je svakako bila istina. Odjednom se uspravi u stolcu. "Pa ispitajte me brzopentom."
Illvan podigne obrve. "Hm?"
"Ispitajte me brzopentom. Nikad to niste uinili. Rijeite se sumnji." Ispitivanje brzopentom moglo je, po svim priama, biti neobino poniavajue iskustvo. Pa to. to znai jo jedno ponienje u njegovu ivotu? Toplo i poznato, eto to.
"eznuo sam za tim, barune Mark", prizna Illvan, "ali tvoj, ovaj, predak ima poznatu idiosinkratinu reakciju na brzopent i pretpostavljam daje dijeli. Nije to ba uobiajena alergija. Stvara uasnu hiperaktivnost, jako puno brbljanja, ali, naalost, nema nikakve neodoljive potrebe da govori istinu. Beskorisno."
"U Milesu." Mark se uhvati za nadu. "Pretpostavljate? Ne znate sigurno! Moj metabolizam dokazano nije jednak Milesovu. Zar ne moete bar provjeriti?"
"Da", ree Illvan polako, "to mogu." Odgurnuo se od zida i izaao iz komorice, govorei: "Samo nastavi. Uskoro se vraam."
Napet, Mark ustane i ushoda se po sobi, dva koraka u svakom smjeru. Strah i elja pulsirali su mu u mozgu. Sjeanje na neljudsku hladnou u oima baruna Bharaputre sukobljavalo se s vrelim bijesom u njegovu grlu. Ako eli neto pronai, trai tamo gdje si i izgubio. Sve je izgubio na Jacksonovu Skrovitu.
Illvan se konano vratio. "Sjedni i podigni lijevi rukav."
Mark ga poslua. "Stoje to?"
"Flaster za probu."
Kad je Illvan pritisnuo mali medicinski flaster na donju stranu njegove podlaktice a zatim ga uklonio, Mark je osjetio peckanje kao od ika. Illvan baci pogled na sat i osloni se na komkonzolu, promatrajui Markovu ruku.
Za minutu, pojavila se ruiasta tokica. Za dvije, cijela konica. Za pet, nastala je tvrda bijela oteklina okruena intenzivno crvenim tragovima koji su se pruali od zglavka do lakta.
Illvan razoarano uzdahne. "Barune Mark. Iskreno vam preporuam da u budunosti pod svaku cijenu izbjegavate brzopent."
"To je alergijska reakcija?"
"To je vrlo jaka alergijska reakcija."
"Sranje." Mark je sjedio i razmiljao. I ekao se. Spustio je rukav prije nego to se raskrvavi. "Da Miles sjedi ovdje, itajui sve ove dokumente, dajui iste argumente, biste li ga posluali?"
"Porunik Vorkosigan ima dug dosje pun uspjeha koji nuno privlai moju pozornost. Rezultati govore sami za sebe. A, kao to si sam vie puta istaknuo, ti nisi Miles. Ne
moe upotrijebiti oba argumenta odjednom", doda ledeno. "Odlui se."
"Zato ste me onda uope pustili ovamo, ako nita to kaem ili uinim nema nikakvog utjecaja?" eksplodira Mark.
Illvan slegne ramenima. "Ne raunajui izravnu naredbu od Gregora  bar znam gdje si i to radi."
"Kao elija, samo to ulazim dobrovoljno. Da me moete zakljuati u eliju bez komkonzole, bili biste jo sretniji."
"Iskreno, da."
"Ba. Tako." Namrgoeno, Mark opet ukljui kom-konzolu. Illvan izie iz sobe.
Mark je skoio iz stolca, oteturao do vrata i provirio glavom van. Illvanova lea bila su ve na pola puta niz hodnik.
"Sad imam svoje vlastito ime, Illvane!" dovikne Mark bijesno.
Illvan se osvrnuo, podigao obrve i produio.
Mark je pokuao proitati jo jedno izvjee, ali negdje izmeu oiju i mozga sve kao da se pretvorilo u besmisleno blebetanje. Danas je bio previe uzrujan da nastavi s analizom. Konano odustane i pozove Pyma da doe po njega. Vani je jo bilo danje svjetlo. Na putu doma, u kuu Vorkosigan, zabuljio se kroz zgrade u zalazak sunca sve dok ga oi nisu zaboljele.
Bio je to prvi put toga tjedna da se vratio iz CarSiga na vrijeme da se pridrui grofici na veeri. Naao je nju i Bo-thari-Jesek kako oputeno jedu u kutku prizemlja s pogledom na zatien dio vrta, gusto popunjen jesenskim cvijeem i biljkama. Rasvjeta je scenu zadrala arenom u sve guem sumraku. Grofica je na sebi imala ukraenu zele-
nu jaknu i dugu suknju, gradsku odjeu vorske gospoe; Bothari-Jesek imala je slinu odjeu, samo plavu, oito posuenu iz grofline garderobe. Jedno je mjesto bilo postavljeno i za njega, usprkos injenici da se etiri dana za redom nije pojavljivao na obrocima. udno dirnut, skliznuo je na svoje mjesto.
"Kako je danas grofu?" upita ponizno. "Bez promjene", uzdahne grofica.
Prema grofiinu obiaju, proveli su trenutak u tiini prije nego to su poeli jesti, to je grofica koristila za neujnu molitvu koja danas, pretpostavljao je Mark, nije bila namijenjena samo blagoslivljanju kruha. Bothari-Jesek i on uljudno su ekali, Elena razmiljajui bogzna o emu, a Mark u glavi ponovno prolazei kroz razgovor s Illya-nom, prisjeajui se svih pametnijih stvari koje je trebao rei, prekasno. Jedan sluga donio je hranu u pokrivenim posudama i otiao da bi ih ostavio nasamo, to je grofica uvijek prakticirala kad nisu imali formalnu veeru i slubene goste. Obiteljski stil. Ha.
Uistinu, Bothari-Jesek je u danima nakon grofova kolapsa grofici pruala kerinsku potporu, pratei je u estim posjetima Carskoj vojnoj bolnici, obavljajui sitne poslove, sluajui povjerljive misli; Mark je pretpostavljao da je grofica otkrila vie svojih stvarnih misli Eleni nego bilo kome drugome i osjetio je zbog toga malo neobjanjive zavisti. Kao jedino dijete njihova omiljenog orunika, Elena Bothari bila je Vorkosiganovima gotovo posvojena ki, kua Vorkosigan bila je dom u kojem je odrasla. Pa, ako je on stvarno Milesov brat, ini li to Elenu njegovom posvojenom sestrom? Jednog e dana morati isprobati tu zamisao na njoj. I biti spreman da se izmakne udarcu. Neki drugi put.
"Kapetanice Bothari-Jesek", poeo je Mark nakon prvih nekoliko zalogaja, "to se dogaa s Dendariima na Komarru? Ili Illvan i vas dri u mraku?"
"Bolje bi mu bilo da ne pokua", ree Bothari-Jesek. Naravno, Elena ima saveznike koji su iznad zapovjednika CarSiga. "Malo smo promijenili raspored. Quinn je zadrala glavne svjedoke tvog, ovaj, napada" ljubazno od nje to nije upotrijebila neki izravniji izraz, recimo katastrofa, "Zeleni odred, dio Naranastog i Plavog odreda. Sve je druge poslala u Peregrinu, pod mojim zamjenikom, da se pridrue floti. Ljudi su ve postali nervozni, zatvoreni u orbiti, bez dopusta i bez dunosti." Izgledala je iskreno nesretnom zbog tog privremenog gubitka zapovjednitva.
"Znai da je Ariel jo uvijek kod Komarra?"
"Da."
"Quinn, naravno... Kapetan Thorne? Narednica Taura?"
"Svi jo ekaju."
"Dosad su ve i oni sigurno nervozni."
"Da", ree Bothari-Jesek i vilicom tako snano probode komad uzgojenog proteina da je odletio preko cijelog tanjura. Nervozni? Da!
"A to si ti doznao ovog tjedna, Mark?" upita grofica.
"Nita to ve niste doznali, bojim se. Zar vam Illvan ne alje izvjetaje?"
"Da, ali zbog razvoja dogaaja stigla sam samo baciti pogled na analitike saetke. U svakom sluaju, elim uti samo jednu vijest."
Jasno. Ohrabren, Mark joj je poeo priati o svojim istraivanjima, ukljuujui i trijau podataka i sve snanija uvjerenja.
"ini se da si vrlo temeljit", primijetila je.
On slegne ramenima. "Sad otprilike znam sve to zna i CarSig, ako je Illvan bio poten. Ali budui da CarSig iskreno nema pojma gdje je Miles, to je sve uzalud. Kladim se..."
"Da?" ree grofica.
"Kladim se da je Miles jo na Jacksonovu Skrovitu. Ali ne mogu natjerati Illvana da se usredotoi. Pozornost mu je ratrkana posvuda. Na umu mu je Cetaganda."
"Za to postoje ozbiljni povijesni razlozi", ree grofica. "A i noviji, bojim se, premda sam uvjerena da ti Illvan nije htio priznati ni jednu od carsigovskih briga koja nije izravno povezana s Milesovim poloajem. Recimo samo da mu je ovo vie nego lo mjesec." I ona je zastala, prilino dugo. "Mark... ti si, konano, Milesov klonski blizanac. To tvoje uvjerenje zvui tako strastveno. Kao da zna. Pretpostavlja li da... stvarno zna? Na nekoj razini?"
"Mislite, kao neka psihika veza?" rekao je. Kakva uasna zamisao.
Kimnula je, blago pocrvenjevi. Bothari-Jesek djelovala je uasnuto i uputila mu udno preklinjui pogled. Da se nisi usudio prtljati s njezinim nadama, ti  /
To je pravi izraz njezina oaja. "ao mije. Nema tu nieg psihikog. Samo psihotinog." Bothari-Jesek se opusti. On se opustio, onda se odjednom ozari novom zamisli. "Premda moda ne bi bilo loe Uljana uvjeriti da tako mislite."
"Illvan je preuvjereni racionalist." Grofica se tuno osmjehne.
"Ta strast dolazi samo od frustriranosti, gospoo. Nitko mi ne da da neto uinim."
"A to bi elio uiniti?"
elim pobjei na Koloniju Beta. A grofica bi mu vjerojatno pomogla u tome.
... Ne. Vie nikad neu bjeati.
Duboko je udahnuo, kao zamjena za hrabrost koju nije osjeao. "elim se vratiti na Jacksonovo Skrovite i potraiti ga. Mogao bih obaviti jednako tako dobar posao kao bilo koji Illvanov agent, znam da bih mogao! Pokuao sam mu to predloiti. Nije zagrizao. Da moe, najradije bi me zakljuao u neku sigurnu eliju."
"U ovakve dane, jadni Simon bi prodao duu da moe cijeli svijet natjerati da malo zastane", prizna grofica. "Ovog asa, pozornost mu nije rasprena ve upravo skrhana. Pomalo ga alim."
"Ja ne. Simona Illvana ne bih pitao ni koliko je sati. Niti bi mi on rekao." Mark se zamisli. "Gregor bi mi zaobilazno dao naslutiti gdje bih mogao potraiti sat. A vi..." metafora mu se proirila sama od sebe, "vi biste mi poklonili veliku budilicu."
"Daje imam, sine, dala bih ti cijelu tvornicu satova", uzdahne grofica.
Mark provae, proguta, stane i podigne pogled. "Stvarno?"
"S" poela je odluno, onda je oprez ipak sustigne. "Stvarno to?"
"Je li barun Mark slobodan ovjek? Hou rei, u Bar-ravarskom carstvu nisam poinio nikakav zloin, zar ne? Budui da nema zakona protiv gluposti. Nisam uhien."
"Ne..."
"Mogao bih sam otii na Jacksonovo Skrovite! K vragu Illvan i njegovi dragocjeni resursi. Da" ah, tu je kvaka  malo se ispuhao, "da imam kartu", dovri. Cijelo njegovo bogatstvo, koliko je znao, iznosilo je sedamnaest carskih marki zguvanih u depu hlaa, koje su mu preostale od dvadesetpetice to mu je grofica bila dala kao deparac za taj tjedan.
Grofica odgurne svoj tanjur i nasloni se u stolcu, ispijena lica. "To mi ba ne djeluje kao jako bezopasna zamisao. Govorei o gluposti."
"Bharaputra je vjerojatno izdao ucjenu na tvoju glavu, nakon onog to si uinio", doda Bothari-Jesek kao pomo.
"Ne na moju  na glavu admirala Naismitha", pobuni se Mark. "A i neu se vratiti Bharaputri." Nije to bilo neslaganje s groficom. Mjesto na njegovu elu gdje sije Bharaputra bio ubiljeio bod jo je uvijek potajno arilo. eljno se zagledao u nju. "Gospoo..."
"Ti me potpuno ozbiljno moli da ti dam novac kako bi stavio svoj ivot na kocku?" rekla je.
"Ne  njegovo spaavanje! Ne mogu" bespomono je mahnuo rukom oko sebe, mislei na kuu Vorkosigan, cijelu ovu situaciju "ne mogu ovako nastaviti. Ovdje sam sav izvan ravnotee, sav sam pogrean."
"Ravnoteu e stei s vremenom. Naprosto je jo prerano", rekla je usrdno. "Samo si nov."
"Moram se vratiti. Moram pokuati ispraviti ono to sam uinio. Ako mogu."
"A ako ne moe, to e onda?" upita Bothari-Jesek hladno. "Zbrisati s lijepom prednou?"
ita li mu ta ena misli? Markova ramena povila su se pod teretom njezina ruganja. I njegove sumnje. "Ja...", dahnuo je, "ne..." ne znam. Nije mogao naglas dovriti reenicu.
Grofica ispreplete svoje duge prste. "Ne sumnjam u tvoje srce", rekla je, mirno ga promatrajui.
Prokletstvo i mogla bi to srce slomiti svojim povjerenjem daleko temeljitije nego Illvan svojom sumnjom. Sklupao se u svom sjedalu.
"Ali  ti si mi druga prilika. Nova nada, koju nisam ni traila. Nisam vjerovala da bih na Barravaru mogla
imati drugo dijete. Sad je Jacksonovo Skrovite pojelo Mi-lesa, a ti eli otii za njim? I ti?"
"Gospoo", ree oajno, "Majko  ne mogu ti biti utjena nagrada."
Prekriila je ruke i oslonila bradu na jednu ruku, pok-rivi akom usta. Oi su joj bile sive kao zimsko more.
"Ti bi, prije svih, morala shvatiti", molio je Mark, "vidjeti kako druga prilika moe biti vana."
Odgurnula je svoj stolac i ustala. "Ja... morat u razmisliti o tome." Izala je iz male blagovaonice. Mark s jadom primijeti da joj je na tanjuru ostalo pola obroka.
I Bothari-Jesek je to primijetila. "Ba fino", zareala je.
ao mije, ao mije...
Ustala je da potri za groficom.
Mark je sjedio, naputen i sam. I, slijepo i samo napola svjesno, nastavio jesti dok mu nije pozlilo. Nakon toga, oteturao je do svoje sobe dizalnom cijevi i leao, elei san vie nego dah. Nije dosegao ni jedno ni drugo.
Nakon beskrajno dugoga vremena, njegova oamuena glavobolja i vreli bolovi u elucu taman su se poeli povlaiti kad je netko pokucao na njegova vrata. Prevrnuo se uz prigueno stenjanje. "Tko je?"
"Elena."
Ukljuio je svjetlo i sjeo u krevetu oslonivi se na izrezbarenu plou uzglavlja, podmetnuvi jastuk pod kraljenicu da prigui neke ubitano tvrde listove ljenjakove akacije u dubokom reljefu. Nije elio razgovarati s Bothari--Jesek. Ni s bilo kojim drugim ljudskim biem. Zakopao je koulju na iroko koliko je mogao. "Ui", promrmlja.
Ula je oprezno provirivi iza vrata, lica ozbiljnog i blijedog. "Bok. Jesi li dobro?"
"Ne", priznao je.
"Dola sam se ispriati", ree ona.
"Ti? Ispriati se meni? Zato?"
"Grofica mije ispriala... neto od onog to ti se dogodilo. Oprosti. Nisam shvaala."
I opet su ga secirali i to in absentia. Vidio je to po uasnutom nainu kako ga je Bothari-Jesek promatrala, kao da je njegov nabrekli trbuh bio otvoren i rairen autopsijom, s rezom odavde dovde. "Ah, kvragu. to je sad rekla?" S mukom se trudio da sjedne uspravnije.
"Miles je neto govorio o tome. Ali nisam shvatila koliko je bilo strano. Grofica mije tono rekla. to ti je Galen uinio. Silovanje ok-tapom i, ovaj, poremeaj u jelu. I onaj drugi poremeaj." Skrenula je pogled s njegova tijela na lice, kao jasan znak nimalo dobrodole dubine njezinih novih spoznaja. Mora daje razgovarala s groficom barem dva sata. "I sve je to bilo tako namjerno [proraunato. To je najavolskiji dio."
"Nisam siguran koliko je ono sa ok-tapom bilo proraunato", ree Mark oprezno. "Meni je izgledalo da je Galen potpuno otkaio. Do daske. Nitko nije tako dobar glumac. Ili je moda poelo proraunato, ali mu je izmaklo kontroli." A onda bespomono plane. "Prokletstvo!" Bothari-Jesek poskoila je pola metra u zrak. "Ona nema prava s tobom razgovarati o tome! Niti s bilo kim drugim! Kvragu, to sam ja, najbolja predstava u gradu?"
"Ne, ne", Bothari-Jesek rairi ruke. "Mora shvatiti. Rekla sam joj za Maree, onu kloniranu plavuu s kojom smo te nali. to sam ja mislila da se dogodilo. Optuila sam te pred groficom."
Smrznuo se, zapljusnut posramljenou i novim oajem. "Nisam znao da joj nisi odmah rekla." Zar je sve to
je vjerovao da je izgradio s groficom bilo na trulim temeljima i sad se raspalo u ruevine?
"Toliko te je eljela za sina, nisam se mogla prisiliti da joj kaem. Ali veeras si me tako razbjesnio da sam sve izbrbljala."
"I to se onda dogodilo?"
Bothari-Jesek zapanjeno strese glavom. "Ona je takva Betanka. Tako je udna. Nikad nije tamo gdje je oekuje, mentalno. Nije se nimalo iznenadila. A onda mi je sve objasnila  osjeala sam se kao da mi je iskrenula glavu naopako i dobro je oprala."
Umalo se nasmijao. "To zvui kao tipian razgovor s groficom." Zagueni strah poeo se povlaiti. Ne prezire me... ?
"Bila sam u zabludi", ree Bothari-Jesek vrsto.
Ruke su mu se oajno rairile. "Lijepo je znati da imam takvog zatitnika, ali nisi bila u zabludi. Ono to si mislila bilo je tono ono to se i jest dogaalo. Da sam mogao, bih", ree ogoreno. "Nije me zaustavila vrlina nego visoka voltaa."
"Oh, ne mislim da sam pogrijeila u injenicama. Ali projicirala sam i jako puno svog vlastitog bijesa u nain kako sam te objasnila samoj sebi. Nisam imala pojma do koje si mjere proizvod sistematske torture. I kako si se nevjerojatno odupro. Na tvom mjestu, ja mislim da bih pala u katatoniju."
"Nije bilo ba cijelo vrijeme tako grozno", rekao je s nelagodom.
"Ali mora shvatiti", ponovila je uporno, "i to se dogodilo se mnom. S mojim ocem."
"Ha?" Osjeao se kao da mu je netko naglo okrenuo glavu ulijevo. "Znam kakve veze ima moj otac, ali kakve veze moe imati tvoj?"
Ushodala se po sobi. Spremajui se za neto. Kad je progovorila, sve je izalo odjednom. "Moj je otac silovao moju majku. Tako sam ja nastala, za vrijeme barravarske invazije na Escobar. Znam to ve nekoliko godina. Zato sam alergino osjetljiva na to pitanje. Ne mogu to podnijeti", ruke su joj se stisnule, "ali to je u meni. Ne mogu pobjei. Zato mi je bilo vrlo teko jasno te sagledati. Osjeam se kao da sam te zadnjih deset tjedana gledala kroz maglu. Grofica ju je konano rasprila." I stvarno, vie se nije smrzavao pred njezinim oima. "I grof mi je pomogao, vie nego to mogu izraziti."
"Oh." to je trebao rei? Dakle, nisu samo o njemu razgovarale protekla dva sata. Oito je da je u njezinoj prii bilo jo neto, ali on nije namjeravao pitati to. Bar jednom u ivotu, nije se morao on ispriavati. "Meni... nije ao to postoji. Kako god da si nastala."
Iskrivljeno se osmjehnula. "Zapravo nije ni meni."
Osjeao se vrlo neobino. Bijes zbog napada na privatnost izblijedio je, a zamijenilo gaje olakanje koje gaje zapanjilo. Bilo je veliko olakanje nemati vie tajni. Strava mu se sva nekako sasuila, kao da je to dijeljenje doslovno moglo smanjiti teret. Kunem se, ako ispriam jo etvorici ljudi, bit u posve slobodan.
Spustio je noge s kreveta, uhvatio je za ruku, poveo je do drvenog stolca kraj prozora, popeo se na njega i poljubio je. "Hvala ti!"
Djelovala je sasvim zbunjeno. "Zbog ega?" upitala je dahom smijeha. vrsto joj je ponovno uhvatio ruku.
"Sto postoji. to doputa meni da postojim. Nemam pojma." Iskesio se, oduevljen, ali smijeak mu je nestao u vrtoglavici, opreznije se spustio sa stolca i sjeo.
Zurila je dolje u njega, grickajui usnicu. "Zato si to radi?"
Nije imalo smisla pretvarati se da ne zna to je to to; posljedice njegova prederavanja bile su sasvim dovoljno oite. Osjeao se kao udovite. Rukom prijee preko svog oznojenog lica. "Ne znam. Mislim, mislim da je pola onoga to nazivamo ludou zapravo samo neki jadni krelac koji izlazi na kraj s bolom sluei se strategijom koja ivcira one oko njega."
"Kako to izlazi na kraj s bolom ako si zadaje jo bola?" upitala je nezadovoljno.
Napola se nasmijeio, s rukama na koljenima, zabu-ljen u pod. "Ima tu neka vrst neodoljive privlanosti. Skrene ti misli s pravih stvari. Sjeti se kako zubobolja djeluje na koncentraciju."
Stresla je glavom. "Radije ne bih, hvala."
"Galen je samo pokuavao razoriti moj odnos s mojim ocem", uzdahnuo je, "ali time je uspio unititi moj odnos sa svima. Znao je da me nee moi izravno kontrolirati kad me jednom pusti na Barravar i zato mi je morao ugraditi motive koji e potrajati." Tiho je dodao: "To mu se obilo o glavu. Jer, u odreenom smislu i Galen je bio moj otac. Posvojeni otac. Prvi kojeg sam imao." Grof je toga bio ivo svjestan. "Kad su me Komarranci pokupili s Jack-sonova Skrovita, bio sam tako edan identiteta. Mislim da sam bio kao one ptice koje se fiksiraju na pumpu ili kutiju hrane, jer je to prva stvar veliine ptice koju vide kad se izlegnu."
"Ima nevjerojatan dar za analizu informacija", primijetila je. "To sam primijetila jo na Jacksonovu Skro-vitu."
"Ja?" Zatreptao je. "Ni sluajno!" Nikakav talent, jer bih inae dobivao bolje rezultate. Ali usprkos svim frustracijama, osjeao je neku vrst zadovoljstva sjedei proteklog tjedna u komorici u CarSigu. Smirenost fratarske elije u kombinaciji s opsjedajuim izazovom cijelog sve-
mira podataka... na neki udan nain, to gaje podsjealo na mirne trenutke s virtualnim programima za uenje, iz njegova djetinjstva u klonskim jaslicama. Trenuci kad ga nitko nije nastojao povrijediti.
"I grofica tako misli. eli te vidjeti." "to, sad?"
"Poslala me po tebe. Ali morala sam ti prvo rei svoje. Prije nego to bude prekasno i izgubim priliku. Ili hrabrost."
"U redu. Daj da se malo sredim." Bio je silno zahvalan to veeras nije bilo vina. Povukao se u svoju kupaonicu, oprao lice hladnom vodom, natjerao se da proguta nekoliko tableta protiv bolova i poeljao se. Preko tamne koulje navukao je jedan od onih seljakih kaputia i krenuo za Bothari-Jesek u hodnik.
Odvela ga je u grofiinu privatnu radnu sobu, smirenu i skromnu prostoriju s pogledom na stranji vrt, tik pokraj njezine spavae sobe. Njezine i njezina supruga. Markje naas ugledao tamnu unutranjost, niz jednu stubu i kroz zasvoen prolaz. Grofova odsutnost mogla se gotovo opipati.
Grofica je bila za svojom komkonzolom, ne osiguranim vladinim modelom ve vrlo skupom komercijalnom varijantom. Cvjetovi od sedefa u crnom drvenom okviru uokvirivali su videoplou, koja je proizvodila sliku nekog izmuenog ovjeka. Grofica je otro govorila: "Pa, onda otkrij kakvi su uvjeti! Da, noas, sad. A onda mi se ponovno javi. Hvala." Pritiskom je iskljuila konzolu i okrenula se prema Marku i Bothari-Jesek.
"To si provjeravala kartu za Jacksonovo Skrovite?" upitao je drhtavo, nadajui se, usprkos svemu.
"Ne."
"On." Naravno da ne. Kako bi ga mogla pustiti? Budala. Bilo je beskorisno pretpostavljati
"Provjeravala sam kako da ti nabavim brod. Ako krene, trebat e ti znatno vie pokretljivosti nego to bi imao kod predvienih komercijalnih letova."
"Kupiti brod?" rekao je zapanjeno. A mislio je da je ono o tvornici satova bila ala. "Nije li to prilino skupo?"
"Iznajmit u ga ako mogu. Kupit u ga ako moram. Izgleda da u barravarskoj i komarrskoj orbiti postoje neke tri-etiri mogunosti."
"Svejedno  kako?" ak ni Vorkosigani ne kupuju skoni brod od suvinog sitnia.
"Mogu neto zaloiti", rekla je grofica prilino neodreeno, ogledajui se oko sebe.
"Budui da postoji sintetika, vie se ne moe zaloiti obiteljske dragulje." Slijedio je njezin pogled. "Ne kuu Vorkosigan!"
"Ne, ona je vezana. Isti je problem i s okrunom rezidencijom u Hassadaru. Ali Vorkosigan Surleau mogu zaloiti na rije."
Srce carstva, oh, sranje...
"Sve te kue i povijest, sve je to lijepo", poalila se, dignuvi obrve na njegov oajan izraz, "ali prokleti muzeji nisu ba jako tekui fondovi. U svakom sluaju, financije su moja briga. Ti e imati dosta svojih."
"Posada?" bila je prva pomisao koja mu je pala na pamet i ravno kroz usta.
"Skoni pilot i inenjer doi e s brodom, to je minimum. to se tie ostalog, pa, ima sve one besposlene Dendariije koji vise u komarrskoj orbiti. Pretpostavljam da bi meu njima mogao pronai dva-tri dragovoljca. Jasno je da Arielom ne moe natrag u jacksonski lokalni svemir."
"Quinnie si je dosad ve raskrvavila prste grebui po vratima", ree Bothari-Jesek. "ak je ni Illvan nee moi jo dugo zadrati, ako CarSig ubrzo ne pronae neto."
"Hoe li Illvan pokuati zadrati i mene?" upita Mark tjeskobno.
"Da nema Arala, ja bih ila", ree grofica. "Aja sasvim sigurno ne bih dopustila Illvanu da me zaustavi. Ti ide u moje ime. Ja u rijeiti stvari s CarSigom."
Mark se bio spreman okladiti u to. "Dendarii na koje mislim vrlo su motivirani, ali  predviam da e biti problema kad bude trebalo slijediti moje naredbe. Tko e zapovijedati tim privatnim izletom?"
"Zlatno pravilo, deko. Onaj tko ima zlato odreuje pravila. Brod e biti tvoj. Izbor pratnje e biti tvoj. Ako ele da ih povede, morat e suraivati."
"To bi funkcioniralo do prvog skoka kroz crvotoinu. A onda e me Quinn zakljuati u najblii ormar za metle."
Grofica se nasmijala i protiv volje. "Hm. Ima pravo." Zavalila se u svome stolcu i spojila prste na neko vrijeme, napola sklopljenih oiju. Onda ih opet irom otvori. "Ele-na", rekla je. "Bi li prisegnula barunu Vorkosiganu?" Prsti njezine desne ruke rairili su se prema Marku.
"Ja sam ve dala prisegu barunu Vorkosiganu", ree Elena ukoeno. Mislei na Milesa.
Sive oi otvrdnule su poput kremena. "Smrt otputa sve prisege." A onda zaiskre. "Vorski sustav nikad nije ba jako uspjean kad treba hvatati lanjake koje im alje galaktika tehnologija. Zna to, uvjerena sam da ne postoji odluka o statusu prisege vjernosti kad je jedan od pri-senika u krio-stazi. Konano, tvoja rije ne moe imati dah, ako daha uope nema. Naprosto emo morati proizvesti vlastiti presedan."
"Mogli bi zabrljati", ree grofica. "Moglo bi se dogoditi da ne budu dovoljno paljivi." Prsti su joj zabubnjali po sedefnoj intarziji.
"Ne shvaam", prigovori Bothari-Jesek. "Zato bi se neki neprijatelj trudio da ga oivi? Kakva bi sudbina mogla biti gora od smrti?"
"Ne znam", uzdahne Mark. Ali ako postoji, kladim se daje Jacksonci znaju prirediti.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
S dahom je doao bol.
Bio je u bolnikom krevetu. Toliko je znao i prije nego to je otvorio oi, prepoznao je neudobnost, hladnou i smrad. To mu se inilo ispravnim stanjem stvari. Neodreeno, premda neugodno, poznato. Trepnuo je, da bi otkrio kako su mu oi prekrivene nekakvim gelom. Mirisnom, prozirnom, medicinskom elatinom. Kao da pokuava vidjeti kroz staklenu plou prekrivenu mau. Jo je nekoliko puta trepnuo, postigao ogranienu otrinu, a onda je morao stati da se oporavi od napora.
S disanjem mu neto uasno nije bilo u redu, naporno dahtanje uope mu nije prualo dovoljno zraka. I pitalo je. Pitanje je dolazilo iz plastine cijevi u njegovu grlu, shvatio je, pokuavajui gutnuti. Usne su mu bile suhe i ispucane; cijev koja mu je punila usta nije mu doputala da ih ovlai. Pokuao se pomai. Tijelo mu je odgovorilo gomilom bolova koji su palili svaku kost. Bilo je cijevi i u njegovim rukama. I u uima. I u nosu.
Bilo je prokleto previe cijevi. To je loe, shvatio je mutno, premda ne bi mogao rei otkud to zna. Uz junaki napor, pokuao je dignuti glavu i pogledati niz svoje tijelo. Cijev u njegovom grlu bolno se pomakla.
Grebeni rebara. Trbuh napet i upao. Crvene masnice irile su mu se po prsima, kao dugonogi pauk smjeten tik ispod koe, s tijelom iznad njegove prsne kosti. Kirurko ljepilo dralo je neravne rubove rezova, viestruki ljubiasti oiljci koji su izgledali kao karta velike rijene delte. Bio je prepun monitorskih flastera. Jo neke cijevi izlazile su iz mjesta na kojima nije trebalo biti otvora. Ugledao si je genitalije, oputenu hrpicu punu masnica; i odatle je ila cijev. Bol odande bio bi na svoj nain utjean, ali nije osjeao uope nita. Nije osjeao ni ruke ni noge, premda ih je vidio. Cijelo mu je tijelo bilo debelo prekriveno mirisavim gelom. Koa mu se ljutila, u gadnim velikim blijedim krpama, ulijepljena u gel. Glava mu je pala unatrag, a crni oblaci zavru mu u oima. Previe prokletih cijevi. Nije dobro...
Bio je u nesigurnom, polubudnom stanju, lebdei izmeu zbunjujuih komadia sna i bola, kad je dola ena.
Nagnula se u njegovo zamueno vidno polje. "Sad emo izvaditi pacer." Glas joj je bio jasan i tih. Nije vie bilo cijevi u njegovim uima, ili ih je moda samo sanjao. "Vae novo srce e kucati, a plua e vam raditi sama od sebe."
Nagnula se preko njegovih bolnih prsa. Lijepa ena, onog otmjenog, intelektualnog tipa. Bilo mu je ao to je pred njom odjeven samo u gel, premda mu se inilo da je jednom imao jo manje od toga. Nije se mogao sjetiti ni gdje ni kada. Uinila je neto s paukom ispod njegove koe; vidio je kako mu se koa rastavila u tankom crvenom prorezu, a zatim se opet zatvorila. inilo se da e mu isjei srce, kao neka drevna sveenica kad prinosi rtvu, ali nije moglo biti tako, jer se njegovo naporno disanje nastavilo. Sigurno je neto izvadila, jer je odloila to neto na pladanj koji je drao njezin pomonik.
"Eto." Pomno gaje promatrala.
Uzvratio joj je pogled, treptanjem uklanjajui iskrivljenost od premaza. Imala je ravnu, svilenkasto crnu kosu, svezanu u pundu  zapravo vie kao pletenicu  na potiljku. Nekoliko tankih pramenova pobjeglo joj je i lepralo oko lica. Zlaana koa. Smee oi s natruhom orijentalnog kapka. Kratke, tvrdoglavo crne trepavice. Linija nosa u hladnom luku. Prijazno, originalno lice, ne kirurki prilagoeno matematiki savrenoj ljepoti, ve oivljeno ivahnom napetou. Nimalo prazno lice. Iza njega se nalazio netko zanimljiv. Ali, naalost, ne i netko poznat.
Bila je vitka i visoka, odjevena u bljedozelenu laboratorijsku kutu preko druge odjee. "Dok-tor", pokuao je pogoditi, ali oko plastike u ustima izalo je kao bezoblino grgljanje.
"Sad u izvaditi tu cijev", rekla mu je. Povukla je neto ljepljivo oko njegovih usta i s obraza  flaster? Otrgla je jo koe. Njeno je izvukla cijev iz njegova grla. Zagrcnuo se. Bilo je to kao da pokuava od-gutati zmiju. Skoro se ponovno onesvijestio od olakanja to se rijeio cijevi. Jo neka cijev  kisik?  blokirala mu je nosnice.
Pokrenuo je eljust i gutnuo prvi put u... u... U svakom sluaju, jezik mu je bio oteen i debeo. Prsa su ga uasno boljela. Ali potekla je slina; suha mu se usta opet ovlae. ovjek ne cijeni slinu dovoljno sve dok ne ostane bez nje. Srce mu je lupalo hitro i lako, kao lepet ptijih krila. To se nije inilo ispravnim, ali bar je neto osjeao.
"Kako se zovete?" upitala gaje.
Podsvjesni uas koji je briljivo bio ignorirao sad zijev-ne crno ravno pod njim. Dah mu se ubrzao od panike. Usprkos kisiku, nije mogao nahvatati dovoljno zraka. I nije mogao odgovoriti na njezino pitanje. "Ah," apnuo je. "Ag..." Nije znao tko je, ni kako je doao do tog ogromnog tereta boli. Neznanje ga je plailo daleko vie od boli.
Mladi u bljedoplavoj medicinskoj kuti nasmije se. "Mislim da u dobiti okladu. Taj je sav koagulirao iza ela. Sve sami kratki spojevi tamo otraga." Dotakao sije elo.
ena se nezadovoljno namrti. "Pacijenti ne ispadaju iz krio-staze kao obroci iz mikrovalne. Treba im isto toliko lijeenja kao da ih izvorna ozljeda nije ubila, pa i vie. Trebat e nekoliko dana prije nego to budem mogla i poeti procjenu viih neurolokih funkcija."
Svejedno, izvukla je neto otro i sjajno iz ovratnika svoje kute i krenula oko njega, dotiui ga i prouavajui monitorski prikaz na zidu iznad njegove glave. Kad mu se desna ruka digla na dodir, osmjehnula se. Aha, i ja u se kad se meni digne na dodir tvoje desne ruke, nasmijeiti, pomislio je mutno.
elio je govoriti. elio je onom tipu u plavom rei da crvotoinom skoi do pakla zajedno sa svojom okladom. Sve to mu je izalo iz usta bilo je uplje siktanje. Stresao se od frustriranosti. Morao je funkcionirati ili umrijeti. U to je bio uvjeren do sri. Budi najbolji ili propadni.
Nije znao otkud dolazi ta sigurnost. Tko e ga to ubiti? Nije znao. Oni, neki bezlini oni. Nema vremena za odmor. Mariraj ili umri.
Medicinski dvojac je otiao. Natjeran nejasnim strahom, pokuao je vjebati, razgibavanje u krevetu. Sve to je mogao pokrenuti bila je desna ruka. Privuen bacakanjem koje su prijavili njegovi monitorski flasteri, mladi se vratio i natrpao ga sedativima. Kad se tama opet sklopila nad njim, elio je zavijati. Nakon toga, imao je jako rune snove; svaki bi sadraj bio dobrodoao njegovu izbezumljenom mozgu, ali sve ega se mogao sjetiti kad se probudio bilo je da su bili runi.
Nemjerljivo kasnije, lijenica se vratila da ga nahrani. Recimo.
Dotakla je upravlja i podigla mu uzglavlje, razgovorljivo predlaui: "A sad emo isprobati tvoj novi eludac, prijatelju."
Prijatelju? Je li joj on prijatelj? Svakako mu trebaju prijatelji, nedvojbeno.
"ezdeset mililitara glukozne otopine  eerna vodica. Prvi obrok u ivotu, takorei. Pitam se ima li ve dovoljno osnovne kontrole nad miiima da moe sisati slamku?"
Imao je, kad mu je spustila nekoliko kapi tekuine na usnice da ga potakne. Sisanje i gutanje, puno osnovnije nije moglo biti. Samo to nije mogao sve popiti.
"To je u redu", nastavila je ona. "Zna, eludac ti jo nije do kraja izrastao. Ni srce ni plua. Lilly se urila da te probudimo. Svi zamjenski organi su malo premali za tvoje tijelo, to znai da e teko raditi i nee rasti onako brzo kao u inkubatoru. Jo e dosta dugo biti kratkog daha. Ali barem ih je zato bilo lake instalirati. Vie prostora za rad ja to znam cijeniti."
Nije bio posve siguran obraa li se njemu, ili samoj sebi, kao kad neka usamljena dua razgovara s kunim ljubimcem. Odnijela je au i vratila se s lavorom, spuvama i runicima, pa ga pone prati, dio po dio. Zato se kirurg bavi bolniarskim poslom? Ime na depu njezine zelene kute glasilo je DR. R. DURONA. Ali ona je, izgleda, obavljala i neurofizioloke preglede. Provjera svoga posla?
"Bio si prava mala tajna, zna. Isporuen na moju adresu u kutiji. Raven je rekao da si prem.li za vojnika, ali izvukla sam dovoljno maskirne tkanine i komadia zatitne mree za disruptor ivaca, kao i etrdeset i est krhotina granate, tako da sam bila sigurna da nisi bio samo sluajni promatra. Gdje god da si bio, ta iglina granata imala je tvoje ime. Naalost, ne i napisano." Uzdahnula je, napola za sebe. "Tko si ti?"
Nije zastala ekajui na odgovor, to mu je sasvim odgovaralo. Napor gutanja eerne vodice opet gaje iscrpio. Jednako je odgovarajue pitanje bilo i Gdje je i ljutilo ga je to se ona, koja to sigurno zna, nije sjetila da mu i kae. Soba je bila anonimno mjesto visoke medicinske tehnologije, bez prozora. Na povrini planeta a ne na brodu.
Kako li to znam? Neodreena slika broda u njegovoj glavi kao da se raspala na dodir. Kakav brod? Kad smo ve pri tome, koji planet?
Trebao bi postojati prozor. Veliki prozor, koji bi uokvirio visok, maglovit pogled na grad s brzom rijekom koja ga sijee na pola. I ljudi. Nije bilo ljudi, koji bi, po svemu, trebali biti ovdje, premda ih nije mogao zamisliti. Mjeavina ope medicinske poznatosti i nepoznatosti konkretne situacije vezala mu je eludac u vor.
Oprema za ienje bila je ledena i grebla je, ali bilo mu je drago to se rijeio gela, da se ne spominje sve ono odvratno smee to se primilo za njega. Osjeao se kao guter koji mijenja kou. Kad je zavrila, sve mrtve bijele krpice su nestale. Nova je koa djelovala vrlo osjetljivo.
Utr ljala mu je depilacijsku kremu na lice, to se inilo suvinim i peklo je k'o vrag. Zakljuio je da mu se ta vrsta peckanja svia. Poeo se oputati i uivati u njezinim uslugama, koliko god bile nelagodno intimne. Barem mu je vraala dostojanstvo istoe i nije djelovala kao neprijatelj. Neka vrsta saveznika, bar na tjelesnoj razini. Oistila mu je lice od kreme, brade i dobre koliine koe i poeljala mu kosu, premda mu je kosu, naalost, kao i koa, ispadala u uznemirujuim busenima.
"Eto", rekla je, zvuei zadovoljno. Podigla je veliko runo zrcalo prema njegovu licu. "Vidi li nekog koga pre-poznaje?" Brino gaje promatrala, shvatio je, pazei na fokus i kretanje njegovih oiju.
I
To sam ja ? Pa... valjda u se naviknuti. Crvena koa rastegla se preko okvira kostiju. Istaknut nos, otra brada... sive su oi djelovale udno mamurno, bjeloonice posve grimizne. Tamna kosa bila je sva u pramenovima, kao ruan sluaj uge. Zapravo se bio nadao neem znatno privlanijem.
Pokuao je progovoriti, pitati. Usta su mu se pomakla ali, kao i misli, previe trzavo da bi proizvela ita suvislo. Pijuckao je zrak i slinu. Nije mogao ak ni psovati, zbog ega je jo vie elio psovati, to se brzo svelo na grgljavo rezanje. Uurbano je maknula zrcalo i stala, zabrinuto ga promatrajui.
Samo mirno. Ako se nastavi tako bacakati, vjerojatno e ga zveknuti jo jednom dozom sedativa, a to nikako nije htio. Legao je na lea, bespomono dahui. Opet je spustila krevet, smanjila svjetla i krenula prema vratima. Uspio je zastenjati. Upalilo je: vratila se.
"Lilly je tvoju krio-komoru nazvala Pandorinom kutijom", promrmljala je zamiljeno. "Ali ja sam o njoj razmiljala kao o kristalnom lijesu zaaranog viteza. Kad bi bar bilo tako lako da te probudim poljupcem."
Sagnula se, kapaka ustreptalih i napola sputenih i dotakla mu usne svojima. Leao je vrlo mirno, napola od ugode, napola od panike. Uspravila se, promatrala ga jo trenutak i uzdahnula. "Nisam ni mislila da e upaliti. Moda jednostavno ja nisam prava princeza."
Ima vrlo udan ukus za mukarce, gospo, pomislio je oamueno. Stoje za mene velika srea...
S nadom u budunost prvi put otkako je povratio svijest, legao je tiho i pustio je da ode. Sigurno e se vratiti. Prije, ili bi se onesvijestio, ili bi ga uspavali sedativima; ovog puta, doao mu je prirodni san. Nije mu se ba svidjelo  ako umrem prije nego se probudim  ali ispunilo je enju njegova tijela i izbrisalo bol.

Polako, zadobio je kontrolu nad lijevom rukom. Onda je uspio trznuti desnom nogom. Njegova lijepa gospa vratila se i nahranila ga s jo eerne vodice, ali vie nije bilo slatkih poljubaca za desert. Kad je prisilio i lijevu nogu da se trza, opet se vratila, ali ovog puta neto je bilo uasno krivo.
Dr. Durona djelovala je deset godina starije i postala je hladna. Ledena. Kosa joj je bila razdijeljena po sredini i putena u dva glatka krila, odrezana na visini brade, sa srebrnim pramenovima koji su svjetlucali kroz ebanovi-nu. Njezine ruke na njegovu tijelu, dok mu je pomagala da sjedne, bile su sue, hladnije, otrije. Nimalo milujui.
Upao sam u vremenski zaokret. Ne. Opet su me zamrznuli. Ne. Predugo mi treba da se oporavim i ona je ljuta to me mora ekati. Ne... Zbunjenost mu je napunila grlo. Upravo je izgubio jedinog prijatelja kojeg je imao, a nije znao ni zato. Unitio sam nau sreu...
Izmasirala mu je noge, vrlo profesionalno, opremila ga prostranom bolnikom spavaicom i natjerala ga da stane. Umalo se onesvijestio. Vratila ga je u krevet i otila.
Kad se idui put vratila, opet je promijenila kosu. Ovog puta narasla joj je dugaka, vrsto povuena unatrag i vezana srebrnim prstenom na potiljku, padajui u konjski rep ravnog kraja, sa irokim srebrnim pramenovima. Ostarjela je jo deset godina, mogao se zakleti. Sto mi se to dogaa? Ponaanje joj je bilo malo meke, ali ni blizu srei kao na poetku. Proetala ga je do kraja sobe i natrag, to gaje posve iscrpio i nakon toga je opet zaspao.
Duboko ga je potreslo kad se opet vratila u hladnoj, kratkokosoj verziji. Morao je priznati, uspjeno ga je natjerala na noge i u pokret. Lajala je na njega kao vjebovni narednik, ali prohodao je, a zatim je prohodao i bez po-
moi. Prvi ga je put izvela iz sobe, do mjesta gdje je kratak hodnik zavravao kliznim vratima i zatim natrag.
Upravo su krenuli na jo jedan krug kad su se vrata na kraju siktavo otvorila, a kroz njih je prola Dr. Durona, u verziji s konjskim repom. Zabuljio se u onu Dr. Durona ravne kratke kose koja je stajala kraj njega i zamalo briz-nuo u pla. Nije fer. Zbunjujete me. Dr. Durona prie Dr. Duroni. Treptanjem je raistio vodu u svojim oima i usredotoio se na ploice s imenima. Kratka kosa bila je Dr. C. Durona. Konjski je rep bila Dr. P. Durona. Ali gdje je moja Dr. Durona? elim Dr. R.
"Bok, Chrys, kako mu je?" upita Dr. P.
Dr. C. odgovori: "Nije loe. Ali jo malo i iscrpla sam ga za ovu terapiju."
"Vidi se" Dr. P. se pribliila da ga pomogne uhvatiti dok je padao. Nije mogao natjerati usta da oblikuju rijei: sve to je ispadalo bili su zagueni jecaji. "I pretjerala si rekla bih."
"Nimalo", ree Dr. C, podupirui ga s druge strane. Zajedno su ga odvele natrag do kreveta. "Ali izgleda da e mentalni oporavak kod ovoga doi nakon tjelesnog. to nije dobro. Zna da smo pod pritiskom. Lilly je ve nestrpljiva. Mora ubrzo poeti stvarati veze, inae nam nee biti ni od kakve koristi."
"Lilly nikad nije nestrpljiva", prigovori Dr. P. "Ovog puta jest", ree Dr. C. smrknuto.
"Hoe li mentalni oporavak zbilja uslijediti?" Pomogla mu je da legne a da ne padne.
"Pogaaj. Rowan nam jami za tjelesni oporavak. Sjajan posao. U mozgu ima puno elektrine aktivnosti, neto e sigurno zacijeliti."
"Da, ali ne odmah", dopro je toplo zabavljen glas iz hodnika. "to to radite s mojim jadnim pacijentom?"

Bila je to Dr. Durona. Opet. Imala je dugu, finu kosu zaguranu u neurednu pletenicu na potiljku, ista ebano-vina. Dok mu se nasmijeeno pribliavala, zabrinuto je pogledao prema njezinoj ploici s imenom. Dr. R. Durona. Njegova Dr. Durona. Zacvilio je od olakanja. Nije bio siguran da bi podnio daljnju zbunjenost, boljela je vie od fizikih bolova. ivci su mu, izgleda, bili oteeniji od tijela. Bilo je to kao u jednom od njegovih runih snova, osim to su mu snovi bili puno runiji, s vie krvi i odsjeenih udova, a ne samo ena u zelenoj kuti koja stoji u sobi i svaa se sama sa sobom.
"F.T. znai fizikalna tortura", odree Dr. C. No sad je jasno...
"Vrati se i opet ga mui kasnije", pozove Dr. R. "Ali njeno."
"Koliko smijem pritisnuti?" Dr. C. bila je ozbiljna, pozorna, stojei nakrivljene glave i pravei biljeke na bolnikom kartonu. "Odozgo stiu hitna pitanja, zna."
"Znam. Fizioterapija, ne ee od svaka etiri sata, sve dok ti ne dam odobrenje. I nemoj mu srani ritam natjerati preko sto etrdeset."
"Tako visoko?"
"Neizbjena posljedica toga to mu je srce jo uvijek premalo."
"U redu, duo". Dr. C. s treskom je zatvorila karton i dobacila ga Dr. R., a zatim odmarira van; Dr. P. ju je slijedila.
Prila mu je njegova Dr. Durona, Dr. R., nasmijeila se i odmaknula mu kosu s oiju. "Uskoro e ti trebati ianje. A na golim dijelovima poeo je rast. To je jako dobar znak. Sa svim tim to ti se dogaa oko glave, mislim da se neto sigurno dogaa i u njoj, ha?"
Samo ako histerine napadaje broji pod aktivnost... suza preostala od prethodnog napadaja strave pobjegla mu je iz oka u nervoznom treptaju. Dotakla je njezin trag. "Oh", promrmlja u suosjeajnoj brizi, od ega mu je odjednom postalo neugodno. Ja nisam... ja nisam... ja nisam mutant. Molim?
Nagnula se blie. "Kako se zove?"
Pokuao je. "Kk... srgzvh..." Jezik ga nije htio sluati. Znao je on rijei, samo ih nije mogao natjerati da izau. "Kko... szv?"
"Ponavlja za mnom?" Razvedrila se. "To je poetak"
"Ngh! Kko ss tee zv?" Dotakao je dep njezine kute, nadajui se da nee pomisliti kako je pokuava pipati.
"Molim...?" Pogledala je dolje. "Pita me kako seja zovem?"
"Gh! Gh!"
"Zovem se Dr. Durona." Zastenjao je i prevrnuo oima. "... Zovem se Rowan."
Pao je natrag na uzglavlje s uzdahom olakanja. Row-an. Lijepo ime. elio joj je rei kako je to lijepo ime. Ali to ako se sve zovu Rowan  ne, ona kao narednik zove se Chrys. U redu je. Moi e svoju Dr. Duronu izdvojiti iz krda ako bude trebalo; ona je jedinstvena. Nesigurnom rukom dotakao je njezine usne, a zatim svoje, ali nije ga shvatila i opet poljubila.
S oklijevanjem, samo zato to nije imao snage da je zadri, pustio ju je da izvue ruku iz njegove. Moda je sanjao taj poljubac. Moda sve ovo sanja.
d
Dugo, nesigurno vrijeme prolo je nakon to je otila, ali za promjenu nije zadrijemao. Leao je budan, preplavljen uznemirujuim, nepovezanim mislima. Struja svijesti nosila je udne dijelove brodoloma, neka slika ovdje, neto stoje moglo biti sjeanje ondje, ali im bi mu se pozornost usmjerila prema unutra da to ispita, protok misli bi se zamrznuo i opet bi se uzdigla plima panike. Pa, dobro. Neka se bavi neim drugim, a svoje misli promatra samo pod kutom, postrance; neka se zagleda u svoj odraz u onome to zna i igra se detektiva s vlastitim identitetom. Ako ne moe uiniti ono to eli, uini ono to moe. A ako ne moe odgovoriti na pitanje Tko je, moe bar pokuati s Gdje je. Monitorski su flasteri nestali; vie ga se ne prati preko radija. Bilo je vrlo tiho. Izvukao se iz kreveta i dospio do vrata. Otvorila su se automatski, na kratak hodnik mutno osvijetljen nonim svjetiljkama u vrpcama na razini tla.
Brojei i njegovu, u hodniku je bilo samo etiri sobe. Nijedna nije imala prozora. Ni drugih pacijenata. Maleni ured za praenje monitora bio je prazan  ne. alica nekog pia puila se na stolu kraj ukljuene komkonzole s pauziranim programom. Netko e se ubrzo vratiti. Pourio je dalje i isprobao jedina izlazna vrata, na kraju hodnika; i ona su se automatski otvorila.
Jo jedan kratak hodnik. Sa svake strane po jedna dobro opremljena operacijska dvorana. Obje su bile zatvorene, oiene, utihle za no. I bez prozora. Dva skladita, jedno zakljuano, drugo ne. Dva zakljuana laboratorija; u jednom od njih, kroz staklo je mogao mutno razaznati gomilu kaveza s malim ivotinjama. Sve je bilo natrpano opremom, medicinsko/bioloke vrste, znatno vie nego to bi trebalo obinoj klinici. Ovo je mjesto upravo zaudaralo na istraivanje.
Kako znam  ne. Ne pitaj. Samo produi. S kraja hodnika dozivala gaje dizalna cijev. Tijelo gaje boljelo, kao i disanje, ali morao je iskoristiti priliku. Idemo, idemo, idemo.
Gdje god bio, nalazio se na samom dnu. Pod dizalne cijevi bio mu je pod nogama. Uzdizala se u polumrak, osvijetljena ploama koje su objavljivale S-3, S-2, S-l. Cijev je bila iskljuena, sigurnosna vrata zatvorena preko otvora. Runo ih je gurnuo u stranu i razmotrio mogunosti. Mogao bi upaliti cijev i riskirati da se negdje na nekom monitoru osiguranja zapali neka signalna lampica (zato moe zamisliti tako neto?), ili je moe ostaviti iskljuenom i popeti se tajno, sigurnosnim ljestvama. Probao je uspeti se na samo jednu preku; pred oima mu se zacrnjelo. Oprezno se vratio dolje i ukljuio cijev.
Blago se podigao do razine S-l i izaao. Siuno predvorje imalo je samo jedna vrata, vrsta i bezlina. Otvorila su se pred njim i zatvorila za njim. Zabuljio se u neto to je oito bilo samo spremite i krenuo natrag. Njegova vrata nestala su u praznom zidu.
Trebala mu je puna minuta prestravljene potrage dok se uvjerio da ga njegov oblesavjeli mozak ne zafrkava. Vrata su bila preruena u zid. I upravo se zakljuao s vanjske njihove strane. Uasnuto ih je cijela pretapkao, ali nisu ga htjela pustiti natrag. Bose su mu se noge smrzavale na uglaanom betonskom podu, vrtjelo mu se u glavi i bio je uasno umoran. Htio se vratiti u krevet. Frustriranost i strah zamalo su ga nadjaali, ne zato to su bili tako snani, ve zato to je on bio tako slab.
eli to samo zato to ne moe dobiti. Perverznjae jedan. Produi, naredio sije otro. Od jednog do drugog oslonca, doao je do vanjskih vrata skladita. I ona su bila zakljuana za vanjsku stranu, otkrio je to na onaj tei nain kad su se zatvorila za njim. Idemo dalje.

Skladite se otvaralo na jo jedan kratak hodnik, usmjeren prema obinom predvorju s dizalnom cijevi. Ova se razina pretvarala daje zadnja, razina B-2; otvori oznaeni B-l, P, 1, 2 i tako dalje uzdizali su se i izvan dometa njegova pogleda. Krenuo je na nultu toku, P. P kao Prizemlje? Da. Izaao je u jo jedno mrano predvorje.
Mjesto je bilo uredno, otmjeno ureeno, ali kao poslovno sredite a ne kao dom, s biljkama u teglama i recepcijom ili uvarskim mjestom. Nigdje nikog. Nikakvih oznaka. Ali konano su se pojavili prozori i prozirna vrata. Odraavali su mutnu sliku unutranjosti; vani je bila no. Naslonio se na stol komkonzole. Pun pogodak. Ne samo mjesto gdje moe sjesti, ve i podataka koliko hoe... vraga. Konzola je radila na prepoznavanje dlana i nije mu se ak htjela ni upaliti. Ima naina da se zaobie prepoznavanje dlana  kako on to...?  rascjepkane vizije eksplodirale su kao jato klenova, bjeei mu iz dohvata. Zamalo je zaplakao od iste beskorisnosti svega toga, sjedei u stolcu, preteke glave naslonjene na ruke preko prazne, nepristupane videoploe. Drhtao je. Boe, mrzim hladnou. Odepesao je do staklenih vrata. Vani je snijeilo, siune sjajne tokice ukoso su jurile kroz bijeli luk reflektora. Bit e tvrde i siktati i pei na goloj koi. udna vizija desetak golih ljudi koji drhtei stoje u pononoj oluji bljes-nula mu je u umu, ali nije mogao prizoru pridruiti nikakvo ime, samo dojam duboke katastrofe. Je li moda tako umro, smrznuvi se na vjetru i snijegu? Nedavno, negdje u blizini?
Bio sam mrtav. Spoznaja ga je prvi put pogodila, udar oka koji mu se irio iz eluca prema van. Kroz tanku tkaninu spavacice dotakao je bolne oiljke na svojim prsima. A ni sad se ne osjeam ba najbolje. Zahihotao je, neuravnoteen zvuk uznemiruju ak i njegovim vlastitim uima. Zapuio si je usta akom. Bit e da se prije nije stigao bojati, jer ga je retroaktivni val strave oborio na koljena.
A onda i na sve etiri. Ruke su mu se nekontrolirano tresle od drhtave hladnoe. Poeo je puzati.
Mora daje dosegnuo nekakav senzor, jer su se prozirna vrata siktavo otvorila. A, ne, nee opet napraviti istu pogreku i izagnati se u vanjsku tamu. Krenuo je puzati u suprotnom smjeru. Vid mu se zamutio i nekako se okrenuo, ledeni beton umjesto glatkih ploica pod rukom upozorio ga je na pogreku. inilo se da mu je neto dograbilo glavu, napola ok, napola udarac, uz gadan zujavi zvuk. Divljaki odbaen, nanjuio je oprljenu kosu. Fluorescentni tragovi okretali su mu se po mrenicama. Pokuao se povui, ali umjesto toga se srui preko utora od vrata, u baricu ledene vode i nekakve ljigave naranaste mase, kao prljava mahovina. Ne, prokletstvo, ne elim se opet smrznuti...! Skvrio se od oajne zgaenosti.
Glasovi, povici na uzbunu. Koraci, blebetanje, tople, oh, blaeno tople ruke odvukle su ga od smrtonosnih vratnica. Nekoliko enskih glasova i jedan muki. "Kako je dospio ovamo gore?" "nije smio izii." "Pozovi Rowan. Probudi je" "Izgleda grozno." "Ne", jedna ruka povukla gaje za kosu i okrenula mu lice prema svjetlu, "tako i inae izgleda. Ne vidi se."
Lice koje je pripadalo ruci nadvilo se nad njegovo, otro i zabrinuto. Bio je to Rowanin pomonik, mladi koji gaje uspavao. Bio je to vitak ovjek eurazijskih crta, s izrazitom kvrgom na nosu. Na plavoj je kuti pisalo, ludo, R. Du-rona. Ali ne Dr. R. Onda emo ga nazvati... brat Durona. Mladi je govorio: "opasan. Nevjerojatno je da se u tom stanju probio kroz nae osiguranje!"
"N'kvo Vg'ranje." Rijei! Usta su mu slagala rijei! "P'arna s'g'rnost!" Zamiljeno je dodao: "Glupan."
Mladievo lice trgnulo se natrag, u zaprepatenoj uvrijeenosti. "Sa mnom razgovara, Kratki Spoju?"
"On govori!" Lice njegove Dr. Durone pojavilo se iznad njih, uzbuenog glasa. Prepoznao ju je ak i s rasputenom kosom koja joj je padala oko lica u tamnom oblaku. Roivan, ljubavi moja. "Raven, to je rekao?"
Mladieve se tamne obrve naboraju. "Zakleo bih se da je rekao 'poarna sigurnost'. Valjda trabunja."
Rowan se divlje nasmijei. "Raven, sva osigurana vrata otvaraju se prema van bez ifre. Za bijeg u sluaju vatre ili kemijske nesree ili  shvaa li ti kakva je razina razumijevanja za to potrebna?"
"Ne", ree Raven hladno.
Ono glupan je sigurno zapeklo, s obzirom na izvor... mrano se osmjehnuo licima iznad sebe i stropu predvorja koje je lelujalo iznad njih.
S lijeva je doao stariji alt, vraajui red i rasprujui gomilu. "Ako nemate ovdje posla, vratite se u krevet." Jedna Dr. Durona ija je kratko podiana kosa bila gotovo posve bijela, vlasnica alta, dospjela mu je u vidno polje i zamiljeno se zagledala dolje u njega. "Duo moja, Rowan, umalo je pobjegao, ovako neoporavljen!"
"Ne ba pobjegao", ree Brat Raven. "ak i daje nekako proao kroz polje sila, ovako odjeven, veeras bi se za dvadeset minuta smrznuo, tamo vani."
"Kako je izaao?"
Jedna nesretna Dr. Durona je priznala: "Sigurno je proao kraj monitorske postaje dok sam bila na zahodu. ao mi je!"
"Zamislite da je doao dovde po danu?" razmiljao je alt. "Zamislite da gaje netko vidio? To bi bila katastrofa."
"Nakon ovog, privatno krilo zakljuavat emo na dlan", obeala je jedna zajapurena Dr. Durona.
"Nisam sigurna da e to biti dovoljno, s obzirom na ovu nevjerojatnu predstavu. Juer jo nije mogao ni ho-
i
dati. Svejedno, ovo mi daje razloga za nadu koliko i za zabrinutost. Mislim da ovdje imamo neto. Morat emo postaviti bolje strae."
"Koga si moemo priutiti?" upita Rowan.
Nekoliko Dr. Durona, odjevenih u spavaice, zagledalo se u mladia.
"Au, ne", pobuni se Raven.
"Rowan ga moe pratiti po danu i nastaviti s poslom. Ti e preuzeti nonu smjenu", odredila je sjedokosa ena odluno.
"Da, gospoo", uzdahne mladi.
Carski je mahnula rukom. "Sad ga odvedite natrag u njegovu sobu. Provjeri da se nije to otetilo, Rowan."
"Dovest u lebdeu paletu", ree Rowan.
"Ne treba ti to za njega", naruga se Raven. Kleknuo je, pokupio lutalicu u ruke i stenjui se uspravio. Pokazuje snagu? Pa... i ne ba. "Teak je k'o mokra krpa. 'Ajmo, Kratki Spoju, natrag u krevet."
Mutno uvrijeen, pustio je da ga odnese. Rowan je zabrinuto lepetala kraj njega preko predvorja, niz cijev, kroz skladite i natrag u onu udnu zgradu ispod zgrade. Ovog puta je barem, kao odgovor na njegovo stalno drhtanje, grija u krevetu podesila na malo viu temperaturu.
Rowan ga je pregledala, osobito pomno provjeravajui njegove bolne oiljke. "Unutra si nije uspio nita rastrgati. Ali ini se daje fizioloki uznemiren. Moda od bola."
"Da mu dam jo dva kubika sedativa?" upita Raven.
"Ne. Samo dri sobu u polumraku i tiini. Iscrpio se. Kad se jednom zagrije, mislim da e sam zaspati." Dotakla mu je obraz, a zatim usne, njeno. "To mu je danas ve drugi put da je progovorio, zna?"
j
eljela je da razgovara s njom. Ali sad je bio previe umoran. I previe uznemiren. Noas je meu ljudima bilo velike napetosti, meu svim tim Dr. Duronama, bilo je neeg stoje nadilazilo medicinski strah za pacijentovu sigurnost. Bili su jako zabrinuti zbog neeg. Neeg u vezi s njim? Moda je sebi bio nepoznanica, ali oni su znali vie i nisu mu nita govorili.
Rowan se konano jae omotala u kuni haljetak i otila. Raven je razmjestio dva stolca, jedan kao sjedalo a drugi za noge, smjestio se i poeo itati iz runog itaa. Uiti, jer je povremeno vraao ekrane ili pravio zabiljeke. Ui da postane lijenik, sasvim sigurno.
Leao je na leima, iscrpljen preko svake mjere. Njegov gaje noanji izlet zamalo ubio, a stoje doznao od sve te muke? Ne ba mnogo, osim ovoga: Doao sam na neko vrlo neobino mjesto.
I tu sam zarobljenik.
DVADESETO POGLAVLJE
Mark, Bothari-Jesek i grofica sjedili su u knjinici kue Vorkosigan, pregledavajui brodske specifikacije dan prije predvienog polaska.
"Misli da bih imao vremena stati i posjetiti svoje klo-nove na Komarru?" upitao je Mark groficu pomalo eznutljivo. "Bi li mi Illyan to dopustio?"
CarSig se, nakon konzultacije s groficom, odluio za komarrsku privatnu internatsku kolu kao prvu postaju za klonove, a grofica je pak obavjetavala Marka. CarSigu se rjeenje svialo jer su morali uvati samo jednu lokaciju. Klonovima se svialo jer su ostali sa svojim prijateljima, jedinom poznatom tokom u tom iznenadnom novom poloaju. Uiteljima se svialo jer su klonove mogli tretirati kao jedan zaostali razred i nadoknaivati gradivo sa svima odjednom. Istovremeno, mlade su izbjeglice imale priliku druiti se s mladim ljudima iz normalnih, premda uglavnom bogatijih, obitelji i postepeno shvaati socijalizaciju. Kasnije, kad to bude sigurnije, grofica se zauzimala za to da ih se smjesti u obitelji, usprkos njihovoj nezgodnoj dobi i veliini. Kako e nauiti kasnije stvoriti vlastite obitelji ako ne budu imali modela? tvrdila je Illvanu. Mark je taj razgovor sluao s najveom moguom zadivlje-nou, pazei da ni sluajno ne otvori usta.
"Sigurno, ako tako eli", rekla je sad grofica Marku. "Illvan e se buniti, ali samo po navici. Jedino... pada mi na pamet samo jedan stvarni prigovor koji bi mogao imati, zbog tvog odredita. Ako se, Boe sauvaj, opet sretne s Kuom Bharaputra, moda bi bilo bolje da ne zna ba sve
0 CarSigovim mjerama. Bilo bi pametnije da ih posjeti na povratku." Grofica je djelovala kao da joj se ne svia okus njezinih vlastitih rijei, ali godine ivota s problemima osiguranja dovodile su do automatike takvog razmiljanja.
Ako opet susretnem Vau Luigija, klonovi e mi biti zadnja briga, pomisli Mark zlovoljno. A zato je uope i htio osobno ih posjetiti? Zar se jo uvijek pokuava prodati pod junaka? Junak bi morao biti samozatajan i strog. A ne tako oajno eljan hvale da progoni svoje  rtve  zahtijevajui zahvale. Valjda je ve dosta tog izigravanja budale. "Ne", uzdahne konano. "Ako bilo tko od njih ikad bude elio razgovarati sa mnom, valjda znaju gdje me mogu nai." Uostalom, ne bi bilo ni junakinje koja bi ga poljubila.
Grofica je podigla obrve na ton njegova glasa, ali slegne ramenima u znak slaganja.
Pod vodstvom Bothari-Jesek, okrenuli su se praktinijim problemima, ukljuujui i trokove goriva i popravke na sustavu za odravanje ivota. Bothari-Jesek i grofica  koja je, podsjetio se Mark i sama jednom zapovijedala brodom  bile su zanesene zapanjujue tehnikom raspravom o ugaanju Necklinovih klipova kad se slika na komkonzoli razdvojila i pojavilo se lice Simona Illvana.
"Bok, Elena." Ona je sjedila u stolcu pred komkonzo-lom; kimnuojoj je. "Molim te Cordeliju."
Bothari-Jesek se osmjehne, kimne, prigui audioizlaz
1 sklizne u stranu. Uurbano je pozvala groficu, apuui: "Imamo li problema?"
"Blokirat e nas", brinuo se Mark uzrujano dok se grofica smjetala u sjedalo pred komkonzolom. "Zakucat e me za pod, naprosto to znam."
"", prekori ga grofica uz blag osmijeh. "Oboje, sjednite tamo i oduprite se iskuenju govora. Simon je moja briga." Ponovno je otvorila audioprijenos. "Da, Simone, kako ti mogu pomoi?"
"Gospo", Illvan joj kratko kimne, "jednom rijeju, moete odustati. Ovaj plan koji spremate je neprihvatljiv."
"Kome, Simone? Meni nije. Tko jo ima pravo glasa?" "Sigurnost", zarei Illvan.
"Ti si Sigurnost. Bila bih ti zahvalna ako preuzme odgovornost za vlastite emocionalne reakcije, a ne da ih prebacuje na neke neodreene apstrakcije. Ili se makni s veze i povezi me sa satnikom sigurnosti."
"Dobro. Neprihvatljivo je za mene." "Jednom rijeju  tvoj problem." "Zahtijevam da odustanete."
"Odbijam. Ako me eli zaustaviti, na kraju e morati nabaviti nalog za moje i Markovo uhienje."
"Razgovarat u s grofom", ree Illvan ukoeno, s izrazom ovjeka koji je natjeran na oajnike mjere.
"Previe mu je loe za takvo to. A ja sam ve razgovarala s njim."
Illvan je progutao svoj blefa da se nije zadavio, bar ne pretjerano. "Ne znam to mislite postii ovom neodobrenom pustolovinom, osim zamutiti vodu, moda ugroziti ivote i potroiti malo bogatstvo."
"Pa ba je u tome poanta, Simone. Ja ne znam to Mark moe uiniti. A ne zna ni ti. Problem s CarSigom je u tome to u posljednje vrijeme niste imali konkuren-
ije. Uzimate svoj monopol zdravo za gotovo. Malo gurka-nja dobro e vam doi."
Illvan je neko vrijeme sjedio stisnutih zubi. "Ovime trostruko ugroavate kuu Vorkosigan", ree konano. "Ugroavate si posljednju rezervu."
"Svjesna sam toga. I odluila sam se preuzeti rizik." "Imate li pravo na to?" "Imam vie prava nego ti."
"Vlada je iza zatvorenih vrata u takvoj strci kakvu nisam vidio ve godinama", ree Illvan. "Centristika koalicija batrga se pokuavajui pronai ovjeka koji bi zamijenio Arala. A isto rade i druge stranke."
"Izvrsno. Nadam se da e netko od njih uspjeti prije nego to se Aral vrati na noge, inae ga nikad neu uspjeti nagovoriti da se povue."
"Vi to tako vidite?" upita Illvan. "Kao priliku da zavrite karijeru svoga supruga? Je li to odanost, gospo?"
"Vidim priliku da ga ivog izvuem iz Vorbarr Sultane", rekla je ledeno, "cilj oko kojeg sam esto oajavala, tijekom godina. Ti odaberi svoju odanost, a ja u svoju."
"Tko ga moe naslijediti?" upita Illvan nezadovoljno.
"Nekoliko ljudi. Racozv, Vorhalas ili Sendorf, da spomenem samo trojicu. Ako ne, neto u Aralovu vodstvu nije bilo u redu. Znak je velikoga ovjeka i nasljedstvo ljudi koje ostavlja iza sebe i kojima je prenio vlastite vjetine. Ako ti misli daje Aral tako mali daje zaguio sve potencijalne nasljednike oko sebe, irei nedostatnost kao kugu, onda je Barravaru moda i bolje bez njega."
"Znate da ne mislim tako!"
"Fino. Onda ti se argument sam od sebe ponitava."
"Izbezumljujete me." Illvan si protrlja vrat. "Gospo", ree konano, "nisam vam ovo elio rei. Ali jeste li raz-
mislili o moguim opasnostima ako dopustite barunu Marku da doe do baruna Milesa prije svih drugih?"
Zavalila se u stolcu, smjekajui se, blago lupkajui prstima. "Nisam, Simone. Na kakve opasnosti misli?"
"Iskuenje da pomogne sebi", odgrize Illvan.
"Da ubije Milesa. Prokletstvo, reci to misli." Oi su joj opasno svjetlucale. "Pa, naprosto e se morati pobrinuti da tvoji ljudi dou do Milesa prije njega. Zar ne. Ja se neu buniti."                                                      - 
"Prokletstvo, Cordelia", zavikao je izmueno, "sigurno vam je jasno  ako upadnu u nevolje, prvo to e uiniti bit e da pozovu CarSig u pomo!"
Grofica se nasmijei. "Ja sam mislila da u vaoj prisezi ima neto o tome kako ivite da biste sluili. Ili nema?"
"Vidjet emo", odree Illvan i prekine vezu. "Sto e uiniti?" upita Mark zabrinuto.
"Pretpostavljam da e krenuti preko mene. Budui da sam ga ve prestigla s Aralom, to mu ostavlja samo jednu mogunost. Mislim da neu ni ustajati. Oekujem jo jedan poziv, vrlo brzo."
Uznemireni, Mark i Bothari-Jesek pokuali su nastaviti s brodskim specifikacijama. Mark je poskoio kad je kom opet zazvonio.
Pojavio se neki nepoznat mladi ovjek, kimnuo grofici, objavio: "Gospo Vorkosigan. Car Gregor" i nestao. Umjesto njega pojavilo se Gregorovo lice, zbunjena izraza.
"Dobro jutro, gospo Cordelia. Stvarno ne bi smjela tako uzrujavati jadnog Simona, zna."
"Zasluio je", odvratila je mirno. "Priznajem, ovog asa ima puno toga na pameti. Potisnuta panika svaki put ga pretvori u metlu; to mu doe umjesto tranja u krug i vritanja. Valjda tako izlazi na kraj s pritiskom."
I
"Dok se mi drugi snalazimo postajui pretjerani analitiari", promrmlja Gregor. Grofiine se usne trnu, a Mark odjednom pomisli kako zna tko bi mogao brijati brijaa.
"U pogledu sigurnosti, njegova je briga opravdana", nastavi Gregor. "Je li taj jacksonski pothvat mudar?"
"To je pitanje na koje se moe odgovoriti samo praktinim testom. Takorekui. Priznajem da su Simonovi argumenti iskreni. Ali  to misli, kako e interesi Bar-rayara biti najbolje poslueni, sire? To je pitanje na koje se mora odgovoriti."
"Podijeljenog sam miljenja."
"A srca?" njezino pitanje bilo je izazov. Rairila je ake, napola preklinjui, napola umirujui. "Na jedan ili drugi nain, jo e dugo imati posla s barunom Markom Vorko-siganom. Ovaj e izlet, ako nita drugo, pokazati opravdanost i neopravdanost svih sumnji. Ako se to ne provjeri, dvojbe e uvijek ostati prisutne, nepoeani svrab. A to nije poteno prema Marku."
"Kako znanstveno", dahnuo je. Promatrali su se podjednako suho.
"Mislila sam da bi ti se to moglo svidjeti."
"Je li barun Mark s tobom?"
"Da." Grofica ga pokretom pozove k sebi.
Mark je uao u domet kamere. "Sire."
"Dakle, barune Mark", prouavao gaje Gregor ozbiljno. "ini se da tvoja majka eli da ti dam dovoljno konopca da se sam objesi."
Mark proguta slinu. "Da, sire."
"Ili spasi..." Gregor kimne glavom. "Nekabude. Sretno i dobar lov."
"Hvala, sire."
Gregor se osmjehne i prekine vezu. Illyan se vie nije javljao.
Isto popodne, grofica je povela Marka sa sobom u Carsku vojnu bolnicu, u svakodnevni posjet suprugu. Od grofova kolapsa, Mark ju je ve dvaput bio pratio na takvim posjetima. Nije mu se to ba dopadalo. Kao prvo, cijelo je mjesto mirisom previe podsjealo na klinike koje su njegovu jacksonsku mladost pretvorile u muku; uhvatio se u prisjeanju prvih operacija i tretmana, koje je ve bio smatrao posve zaboravljenim. Kao drugo, sam je grof jo uvijek plaio Marka. ak i leei, snaga njegove osobnosti bila je velika kao opasnost po njegov ivot, a Mark nije bio siguran koja ga od te dvije strane vie strai.
U bolnikom hodniku pred uvanom premijerovom sobom, koraci su mu se usporili i zastao je, u bijednoj neodlunosti. Grofica se osvrne i stane. "Da?"
"Ja... zbilja ne elim tamo ulaziti."
Zamiljeno se namrtila. "Neu te tjerati. Ali proreci u ti neto."
"Reci, o, proroice."
"Nee nikad zaaliti ako to uini. Ali mogao bi duboko aliti ako to ne uini."
Mark probavi tu zamisao. "U redu", rekao je tiho i slijedio je.
Na prstima su uli i stali na debeli sag. Zastori su bili razmaknuti i pruali pogled na Vorbarr Sultanu, sve do drevnih graevina i rijeke koja je sjekla srce carstva na pola. Popodne je bilo oblano, hladno i kino, siva i bijela izmaglica vrtjela se oko vrhova najviih modernih nebodera. Grofovo lice bilo je okrenuto srebrnom svjetlu. Djelovao je odsutno, dosadno i bolesno, lica podbulog i zelenkastog, samo dijelom kao posljedica svjetla i propisne
J
zelene pidame koja ih je sve neizbjeno podsjeala na njegov poloaj pacijenta. Bio je sav prekriven monitor-skim flasterima, a u nosnicama mu je bila privrena cijev za kisik.
"Ah." Glava mu se okrenula kad su uli i osmjehnuo se. Upalio je svjetlo kraj svoga kreveta, proizvevi neto topliju rasvjetu, koja mu svejedno nije uspjela popraviti boju lica. "Najdraa kapetanice. Mark." Grofica se sagnula do njega i razmijenili su poljubac znatno dulji nego to bi forma zahtijevala. Grofica se uspela na krevet i sjela prekrienih nogu, popravivi svoju dugu suknju. Nehajno je poela masirati njegove bose noge, a on zadovoljno uzdahne.
Mark je priao na oko metar udaljenosti. "Dobar dan, gospodine. Kako ste?"
"Nije ba dobro kad ne moe poljubiti ni vlastitu enu a da ne ostane bez daha", poalio se. Legao je na lea, teko diui.
"Pustili su me u laboratorij da vidim tvoje novo srce", primijeti grofica. "Ve je veliine pileeg i veselo kucka u svojoj posudi."
Grof se slabano nasmije. "Groteskno." "Meni je to bilo slatko." "Od tebe me to ne udi."
"Ako ba hoe neto groteskno, razmisli to poslije eli uiniti sa starim srcem", savjetovala mu je grofica sa zloestim osmijehom. "Mogunosti za neukusne viceve gotovo su neodoljive."
"Da ti mozak stane", promrmlja grof. Bacio je pogled na Marka, jo se uvijek smijeei.
Mark duboko udahne. "Gospa Cordelia vam je objasnila to namjeravam, zar ne, gospodine?"
"Mhm." Grofov smijeak izblijedi. "Da. Pazi lea. Jack-sonovo Skrovite gadno je mjesto."
"Da... znam."
"Stvarno zna." Okrenuo je glavu pa se zagleda kroz sivi prozor. "Volio bih da mogu poslati Botharija s tobom."
Grofica je djelovala prestraeno. Mark joj je s lica mogao proitati pomisao: Zar je zaboravio daje Bothari mrtav? Ali nije se usudila pitati. Umjesto toga, jo se ire nasmijei.
"Povest u Bothari-Jesek, gospodine."
"Povijest se ponavlja." Namuio se da se uspravi na jedan lakat i otro dodao: "Bolje da se ne ponovi, deko, uje li?" Spustio se natrag na jastuke prije nego to ga je grofica mogla na to natjerati. Lice mu se opustilo; bio je malo mutan, ali ne toliko izgubljen da bi zaboravio nasilnu smrt svoga orunika. "Elena je pametnija nego to je bio njezin otac, to priznajem", uzdahnuo je. Grofica je zavrila s njegovim tabanima.
Leao je na leima, namrten, naizgled trudei se da smisli jo neki koristan savjet. "Nekad sam mislio  a i to sam otkrio tek kad sam ostario, zna  da je najgora sudbina postati mentorom. Imati priliku da kae kako, ali ne i da sam uini. Poslati tienika u svijet, sjajnog i krasnog, da primi tvoju vatru... Mislim da sam otkrio jo goru sudbinu. Poslati uenika u svijet znajui prokleto dobro da nisi imao prilike nauiti ga dovoljno... Budi pametan, deko. Brzo se sagni. Nemoj se u sebi unaprijed predati neprijatelju. Pobijediti te mogu samo ovdje." Dotakao si je sljepoonice.
"Ja jo ne znam ak ni tko je neprijatelj", ree Mark alosno.
"Oni e vjerojatno pronai tebe", uzdahne grof. "Ljudi e ti se izdati, rijeima i na druge naine, ako bude tih i strpljiv i dopusti im to, umjesto da se toliko uri predati njima i postane slijep i gluh. Ha?"
"Valjda. Gospodine", ree Mark zbunjeno.
"Ha." Grof je ostao posve bez daha. "Vidjet e", zakri-pao je. Grofica ga pogleda, spusti se s kreveta i ustane.
"Pa", ree Mark i kratko kimne, "do vienja." Rijei su mu ostale visjeti u zraku, nedovoljne. Srane bolesti nisu zarazne, prokletstvo. ega se boji? Progutao je slinu, i oprezno se pribliio grofu. Nikad ga jo nije dotakao, osim dok je pokuavao pomoi da ga ukrcaju na lebdei bicikl. Prestraen, ohrabren, ispruio je ruku.
Grof je prihvati u kratak, snaan stisak. Njegova ruka bila je velika i etvrtasta, tupih prstiju, ruka za lopate i pijuke, za maeve i pitolje. Markova ruka inila se prema njoj malena i djetinja, bucmasta i blijeda. Nisu imale nita zajedniko, osim stiska.
"Zbuni neprijatelje, deko", proape grof.
"Prijei iz bijega u napad sasvim je potena taktika, gospodine."
Njegov se otac nasmije kroz nos.
Te je veeri, svoje posljednje veeri na Barravaru, Mark obavio jo jedan, posljednji videopoziv. Oduljao se do konzole u Milesovoj sobi, ne ba potajno, ali privatno. Deset je minuta zurio u bezlini stroj prije nego to je tr-zavo unio kod koji je dobio.
Kad je zvonjava prestala, nad videoploom pojavila se slika sredovjene plavokose ene. Ostaci upadljive ljepote inili su joj lice snanim i samopouzdanim. Oi su joj bile plave i pune humora. "Rezidencija komodora Koudelke", javila se slubeno.
To joj je majka. Mark je progutao paniku i zadrhtao: "Mogu li razgovarati s Kareen Koudelka, molim vas  gospoo?"
Plava obrva se trne. "Mislim da znam tko ste vi, ali  to da kaem, tko zove?"
"Barun Mark Vorkosigan", procijedio je.
"Samo as, gospodaru." Izala je iz dometa kamere; uo joj je glas kako nestaje u daljini, dozivajui: "Kareen!"
U pozadini se ulo prigueno lupanje, nerazumljivi glasovi, krik i Kareenin nasmijeen glas kako vie: "Ne, Delia, to je za mene! Mama, reci joj da se makne! Moj, samo moj! Van!" Zvuk vrata koja su se zatvorila preko neijeg tijela, uzvik, a zatim i odluniji, konani udarac zaista zatvorenih vrata.
Zadihana i raskutrane kose, Kareen Koudelka stigla je u domet kamere i ponudila mu "Bok!" sa zvjezdicama u oima.
Ako ba i nije bilo posve isto kao pogled koji je gospa Cassia bila uputila Ivanu, bilo je vrlo slino, snanije i pla-vije. Mark se skoro onesvijestio. "Bok", rekao je zadihano. "Nazvao sam da se oprostim." Ne, prokletstvo, to je pre-kratko
"Molim?"
"Ovaj, oprosti, nisam ba tako mislio. Ali uskoro odlazim s planeta, a nisam htio otii a da ne razgovaram s tobom."
"Oh." smijeak joj se spustio. "Kad e se vratiti?"
"Nisam siguran. Ali kad se vratim, volio bih te opet vidjeti."
"Pa... jasno."
Jasno, rekla je. Koliko je divnih pretpostavki bilo skriveno u tom jasno.
Oi su joj se suzile. "Neto nije u redu, barune Mark?"
"Ne", ree uurbano. "Ovaj... ono to sam uo u pozadini, to je tvoja sestra?"
"Da. Morala sam zakljuati vrata, inae bi stala izvan dometa kamere i plazila bi mi se dok razgovaramo." Iskreni izraz povrijeenosti pokvario se kad je dodala: "To ja njoj radim kad je frajeri nazovu."
On je frajer. Kako... kako normalno. Naveo ju je, pitanje za pitanjem, da mu pria o svojim sestrama, svojim roditeljima i svome ivotu. Privatne kole i voljena djeca... komodorova obitelj bila je dobrostojea, ali s nekom vrstom barravarske radne etike koja je stvarala strast za obrazovanjem i postignuima, s idealom slube koji se provlaio kroza sve, vukui ih sve u budunost. Naao se zapljusnut njezinim rijeima, kao u snu. Bila je tako mirna i stvarna. Nikakvih sjena muenja, nieg pokvarenog ili izoblienog. Osjeao se kao da se hrani, ne eludac ve glavu. Mozak mu je bio topao i pun i sretan, dojam gotovo erotian ali manje opasan. Naalost, nakon nekog je vremena postala svjesna nesrazmjera u razgovoru.
"Boe mili, blebeem. Oprosti." "Ne! Volim te sluati kad pria."
"No, to je novost. U ovoj obitelji imam sree kad uspijem ubaciti koju rije u razgovor. Nisam ni progovorila do svoje tree godine. Odveli su me na testiranje. Pokazalo se da je to samo zato to su moje sestre na sve odgovarale umjesto mene!"
Mark se nasmije.
"Sad mi kau da nadoknaujem izgubljeno vrijeme."
"Ja znam sve o izgubljenom vremenu", ree Mark a-lobno.
"Da, ja... ula sam poneto. Tvoj je ivot bio velika pustolovina."
"Ne ba pustolovina", ispravio ju je. "Vie katastrofa." Zapitao se kako bi njegov ivot izgledao odraen u njezi-
nim oima. Neto sjajnije... "Moda u ti, kad se vratim, ispriati poneto o tome." Ako se vrati. Ako mu ovo uspije.
Ja nisam dobra osoba. To bi morala znati, prije. Prije ega? Sto se dulje budu poznavali, to e mu tee biti priznati joj svoje odvratne tajne.
"Gle, ja... mora shvatiti." Boe, zvui tono kao Bot-hari-Jesek, pripremajui se na priznanje. "Ja sam prilino zariban i tu ne mislim samo na vanjski izgled." Prokletstvo, prokletstvo, a to ova draga mlada djevica ima s mranim perfidnostima psihoprogramiranja i muenja i njihovim nesigurnim posljedicama? Kakvog on ima prava nagurati joj u glavu sav taj uas? "ak ne znam ni to bih ti trebao rei!"
Sad je jo prerano, jasno je to osjeao. Ali kasnije bi moglo biti prekasno, ostaviti je da se osjea izdanom i prevarenom. A ako produi ovaj razgovor jo samo minutu, prijei e u oajniko provaljivanje svega i izgubiti jedinu svijetlu, neotrovanu stvar koju je pronaao.
Kareen zbunjeno nagne glavu. "Moda bi trebao pitati groficu."
"Ti je dobro pozna? Razgovarate?"
"O, da. Ona je najbolja prijateljica moje majke. Moja mama je nekad bila njezina tjelesna uvarica, prije nego to se povukla i dobila nas."
Mark je opet osjetio sjenovitu udrugu baka. Mone stare ene s genetikim planovima... U daljini mu se inilo kako ima nekih stvari koje bi mukarac morao uiniti sam. Ali na Barravaru se koriste posrednici. On na svojoj strani ima posebnu izaslanicu za cijeli enski rod. Grofica e raditi za njegovu korist. Aha, kao ena koja dri uplakano dijete da dobije bolno cjepivo koje e ga spasiti od smrtonosne bolesti.
Koliko vjeruje grofici? Usuuje li joj se vjerovati i u ovome?
"Kareen... prije nego to se vratim, uini mi uslugu. Ako bude imala prilike privatno razgovarati s groficom, pitaj je to ona misli, to bi trebala doznati o meni prije nego to se bolje upoznamo. Reci joj da sam te ja to zamolio."
"U redu. Ja volim razgovarati s gospom Cordelijom. Ona je bila neka vrst moga mentora. Kad razgovaram s njom, ini mi se da sve mogu." Kareen je oklijevala. "Ako se vrati do zimoslave, hoe li opet plesati sa mnom na carskom balu? A da se ovaj put ne skriva u kutu", dodala je otro.
"Ako se vratim do zimoslave, neu se morati skrivati u kutu. Da."
"Dobro. Drat u te za rije."
"Moja rije kao Vorkosigana", ree olako.
Njene plave oi se raire. "Oh. Mene." njezine meke usne razdvoje se u zasljepljujui osmijeh.
Osjeao se kao daje krenuo pljunuti i umjesto toga otkrio u ustima dijamant. I nije ga vie mogao opozvati i ponovno progutati. Djevojka mora imati neku vorsku crtu u sebi, kad tako ozbiljno shvaa ovjekovu rije.
"Sad moram ii", rekao je.
"U redu. Barune Mark  budi oprezan?"
"Ja  zato si to rekla?" Nije joj rekao ni rijei o tome kamo ide, niti zato, mogao se zakleti u to.
"Moj otac je vojnik. Ima u oima isti izraz kao i on, kad lae o nekoj opasnosti na koju se sprema. Ni on nikad ne prevari moju mamu."
Ni jedna mu jo djevojka nije rekla da bude oprezan i to kao da to stvarno misli. To ga je neizrecivo dirnulo. "Hvala ti, Kareen." Nevoljko, prekinuo je vezu, kretnjom koja je gotovo milovala.
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
Mark i Bothari-Jesek s Barravara su stigli na Komarr u kurirskom brodu Car Siga vrlo slinom onom kojim su se proli put vozili; bila je to, Mark se zakleo, posljednja usluga koju e ikad zatraiti od Simona Illvana. Ova je odlunost potrajala dok nisu stigli u komarrsku orbitu, gdje je Mark otkrio da su mu Dendarii uranjeno poslali zimo-slavni dar. Konano su stigle osobne stvari lijenika Nor-wooda, poslane iz glavnog dijela dendariijske flote.
CarSig je ipak CarSig i ve ih je otvorio. Tim bolje; teko da bi Marku dopustili da ih dotakne a da se nisu prije toga uvjerili kako su ve pronali sve mogue tajne. S podrkom Bothari-Jesek, Mark je preklinjao, blefirao, gnjavio i davio sve dok mu nisu dopustili pristup stvarima. S oitim oklijevanjem, CarSig ga je uz nadzor pustio u zakljuanu prostoriju u orbitalnom stoeru. Ali su ga pustili.
Mark je pustio Bothari-Jesek da nadgleda pripreme broda koji je pronaao grofiin agent. Kao dendariijski kapetan, Bothari-Jesek bila je ne samo logian odabir za logistike zadae ve vjerojatno i pretjerivanje. Uz mali trzaj savjesti, Mark ju je izgurao iz svojih misli i bacio se na prouavanje svoje nove krinje s blagom. Sam u praznoj sobi. Raj.
I
Nakon prvog uzbuenog pregleda materijala  koji je ukljuivao staru odjeu, zbirku diskova, pisma i razliite uspomene iz etiri godine Norvroodove dendariijske slube  Markje pao u depresiju, sklon povjerovati daje CarSig u pravu. Ovdje nema nieg vrijednog. Nieg ni u kakvom rukavu  CarSig je provjerio; Mark je odloio odjeu, knjige i uspomene i sve sasvim tjelesne stvari. udno se osjeao, baratajui starom odjeom, oznaenom tragovima tijela koje je zauvijek nestalo. Prokleto previe smrtnosti. Umjesto toga, usredotoio se na umnije ostatke ovjekova ivota i karijere: njegovu knjinicu i tehnike biljeke. CarSig je donio tu istu odluku prije njega, primijetio je smrknuto.
Uzdahnuo je i zavalio se u stolac, dugo razmiljajui. Oajniki je elio da mu Norwood da neki klju, ako nita drugo a ono zato da ovjek kojeg je nehotice odveo u smrt ne pogine tako uzaludno. Nikad vie ne elim biti bojni zapovjednik. Nikad.
Nije oekivao da e biti oito. Ali veza, kad ju je konano pronaao, satima kasnije, bila je toliko neupadljiva koliko je to samo mogue. Radilo se o biljeci, rukom une-senoj na plastinu foliju uguranu u gomilu slinih biljeki, ratrkanih po priruniku za krio-pripremu u hitnim uvjetima. Sve to je pisalo bilo je: Sastanak s Dr. Duronom u 09.00, za laboratorijski materijal.
Ne ona Durona...?
Mark se vratio Norwoodovim diplomama i svjedodbama, dijelu kompjuterskih dosjea koje je ve vidio u CarSi-govim podacima na Barravaru. Norwood je svoju obuku u krio-tehnici proao u nekom ivotnom centru Beauchene, potovanoj komercijalnoj bolnici koja se bavila krio-oiv-ljavanjem na Escobaru. Ime "Dr. Durona" nije se pojavljivalo nigdje na popisu njegovih izravnih instruktora. Nije se pojavljivalo na popisu osoblja ivotnog centra. Nije se,
zapravo, uope nigdje pojavljivalo. Mark provjeri ponovno, za svaki sluaj.
Na Escobaru vjerojatno ima hrpa ljudi koji se zovu Durona. Nije to neko rijetko ime. Svejedno je stisnuo foliju. Svrbjela ga je u dlanu.
Nazvao je Quinn, na nedaleko ukotvljenom Arielu.
"Ah", ree ona, promatrajui ga na videu bez imalo dobrodolice. "Vratio si se. Elena mije rekla. to ti zamilja, to radi?"
"Zanemari to. Sluaj, ima li meu Dendariima itko, lijenik ili tehniar, tko se obrazovao u ivotnom centru Beauchene? Po mogunosti u isto vrijeme kad i Norwood? Ili bar blizu toga vremena?"
Ona uzdahne. "U njegovoj grupi bila su trojica. Lijenik Crvenog odreda, Norwood i lijenik Naranastog odreda. CarSig nas je ve ispitivao o tome, Mark."
"I gdje su oni sada?"
"Lijenik Crvenog odreda poginuo je u nesrei shut-tlea, prije nekoliko mjeseci"
"Agh!" Proao je rukom kroz kosu.
"A ovjek iz Naranastog odreda je tu na Arielu."
"Da!" zakreti Mark sretno. "Moram razgovarati s njim." Umalo je rekao Pozovi ga, ali onda se sjeti daje na CarSigovoj vezi i da ga zacijelo nadgledaju. "Poalji kapsulu po mene."
"Kao prvo, CarSig gaje ve ispitivao, vrlo podrobno, a kao drugo, tko si mi pak ti da izdaje naredbe?"
"Elena ti nije ba puno rekla, vidim." udno. Je li sumnjiva orunika prisega bila jaa od odanosti Dendariima? Ili je naprosto bila previe zaposlena da bi priala? Koliko je vremena  bacio je pogled na sat. Moj Boe. "Sluajno sam na putu za Jacksonovo Skrovite. Kreem vrlo brzo. Ako bude jako dobra, moda zamolim CarSig
da te prepusti meni i dopustim ti da me prati na putu. Moda." Zadihano joj se iskesio.
Gorui pogled kojim je uzvratila bio je rjeitiji nego bilo kakva psovka. Usne su joj se pomakle  broji do deset?  ali nije se zauo nikakav zvuk. Kad je konano progovorila, glas joj je bio obuzdan do predenja. "Tvoja kapsula e biti na postaji za jedanaest minuta."
"Hvala."
Lijenik je bio zlovoljan.
"Gledajte, ve sam proao kroz ovo. Trajalo je satima. Gotovi smo."
"Obeajem da u biti kratak", uvjeri ga Mark. "Samo jedno pitanje."
Lijenik se zloudno zagledao u Marka, moda zato to ga je ispravno odredio kao razlog zato je posljednjih dvanaest tjedana zarobljen na brodu u komarrskoj orbiti.
"Kad ste vi i Norwood prolazili kroz krionsku obuku u Beaucheneu, sjeate li se da ste upoznali neku Dr. Duro-nu? Moda pri izdavanju laboratorijske opreme?"
"Tamo je sve bilo puno doktora. Ne. Mogu li sad ii?" Lijenik je poeo ustajati.
"ekajte!"
"To je bilo ono jedno pitanje. A CarSigove gorile ve su mi ga postavile."
"I tako ste im odgovorili? ekajte. Da razmislim." Mark si tjeskobno zagrize usnicu. Samo ime nije bilo dovoljno da krene, ak ni njemu. Mora biti jo neeg. "Sjeate li se... daje Norwood bio s nekom visokom, markantnom enom eurazijskih crta lica, ravne crne kose, smeih oiju... neobino pametnom." Nije se usuivao predloiti njezine godine. Mogle su biti bilo to, od dvadeset do ezdeset.
Lijenik se zaueno zagleda u njega. "Aha! Kako ste znali?"
"Stoje ona bila tamo? Kakav je bio njezin odnos s Nor-woodom?"
"I ona je tamo bila student, mislim. Neko vrijeme jurio je za njom, maui vojnim sjajem koliko je mogao, ali mislim daje nije uhvatio."
"Sjeate li se njezina imena?"
"Roberta, ili tako neto. Rowanna. Ne sjeam se."
"Je li bila s Jacksonova Skrovita?"
"Ja sam mislio daje Eskobaranka." Lijenik slegne ramenima. "Klinika je imala postdiplomskih studenata s cijelog planeta, kao specijalizante za krio-oivljavanje. Ja nisam s njom nikad ni razgovarao. Vidio sam je nekoliko puta s Norwoodom. Moda je mislio da bih se i ja pokuao ugurati."
"Znai ta je klinika vrhunsko mjesto. Sa irokom reputacijom."
"Mi smo tako mislili."
"ekajte ovdje." Mark je ostavio lijenika sjediti u Arielouoj maloj sobi za sastanke i izjurio da pronae Quinn. Nije morao daleko trati. ekala je na hodniku, tapkajui izmom.
"Quinn, brzo! Trebam video iz ljema narednice Tau-re, s povrinske misije. Samo jednu sliku."
"CarSigje konfiscirao originale." "Sigurno si zadrala kopije." Kiselo se osmjehnula. "Moda." "Quinn, molim te!"
"ekaj ovdje." Brzo se vratila i predala mu disk s podacima. Ovoga gaje puta slijedila u sobu za sastanke. Budui da osigurana konzola vie nikako nije htjela prihva-
titi njegov otisak dlana, koliko ga god migoljio, Mark je bio prisiljen prepustiti njoj daje ukljui. Premotao je Tau-rin video do slike koju je elio. Krupni plan visoke, tamnokose djevojke dok okree glavu, rairenih oiju. Mark je zamutio pozadinu klonskih jaslica.
Tek tada pokae lijeniku neka pogleda.
"Hej!"
"Je li to ona?"
"To je..." lijenik je zurio. "Ovdje je mlaa. Ali to je ona. Odakle vam to."
"Nije vano. Hvala vam. Neu vas vie zadravati. Bili ste od velike pomoi."
Lijenik je izaao jednako nevoljko kao to je i uao, osvrui se preko ramena.
"O emu se radi, Mark?" upita Quinn.
"Rei u ti kad budemo na mom brodu i na putu. Ne prije." Imao je prednost pred CarSigom i nije ju namjeravao ispustiti. Ako ne budu posve oajni, nikad ga nee pustiti, s groficom ili bez nje. A sve je bilo fer; on nije imao ni jednu informaciju do koje i CarSig nije mogao doi. Samo ih je on malo drugaije presloio.
"Dovraga, odakle ti brod?"
"Mama mi gaje dala." Trudio se da se ne smjeka.
"Grofica? Prokletstvo! Pustit e tebe?"
"Nemoj mi zavidjeti na jednom malom brodu, Quinn. Konano, mom starijem bratu roditelji su dali cijelu flotu brodova." Oi su mu sjajile. "Vidimo se na brodu, im kapetanica Bothari-Jesekjavi daje spreman."
Njegov brod. Ne ukraden, nieg lanog ili smuljanog. Njegov po pravu zakonskog dara. On, koji nikad nije do-
bio roendanski dar, sad ga je imao. Za dvadeset i dvije proputene godine.
Mala jahta bila je iz prole generacije, prethodno vlasnitvo komarrskog oligarha iz bogatih dana prije barra-varskog osvajanja. Nekad je bila vrlo luksuzna, ali oito je u zadnjih deset godina nitko nije odravao. Sto nije znailo daje komarrski klan zapao u tekoe, shvatio je Mark: nabavljali su novu i zato su je i prodali. Komarranci su se razumjeli u privredu, a Vorovi su se razumjeli u odnos izmeu privrede i poreza. Pod novim je reimom privreda obnovila velik dio nekadanje ivosti.
Mark je dnevnu sobu jahte proglasio sobom za sastanke. Sad se ogledavao po njoj, prouavajui svoje goste, rasporeene po namjetaju privrenom za sagom pokrivenu palubu, oko lanog kamina koji je imao videoprogram atavistikog plesa vatre, ukljuujui ak i infracrveno zraenje.
Quinn je bila tu, naravno, jo uvijek u svojoj dendariij-skoj odori. Do kraja je izgrizla nokte i umjesto toga prela na grickanje unutarnje strane obraza. Bel Thorne sjedio je tiho i povueno, a trajna snudenost naglaavala je tanke bore oko njegovih oiju. Narednica Taura nadnosila se nad Thornea, ogromna i zbunjena i oprezna.
To nije udarna skupina. Mark se pitao bi li trebao povesti jo iste sile... ne. Ako je ita nauio iz one prve misije, onda je to ovo: kad nema dovoljno sile za pobjedu, bolje se uope ne uputati u silu. Ono to jest uinio bilo je da pokupi sve iskustvo koje su Dendarii mogli ponuditi glede Jacksonova Skrovita.
Ula je Bothari-Jesek i kimnula mu. "Krenuli smo. Izili smo iz orbite, a tvoj pilot dri komunikacijske kanale otvorenima. Dvadeset sati do prve skone toke."
"Hvala, kapetanice."
Quinn je kraj sebe napravila mjesta za Bothari-Jesek; Mark je sjeo na ognjite od lanog kamena, leima okrenut pucketavim plamenovima, ruku blago sklopljenih meu koljenima. Duboko je udahnuo. "Dobro doli na brod i hvala vam svima to ste doli. Svi shvaate, ovo nije slubena dendariijska ekspedicija, a CarSig je nije ni odobrio ni financirao. Nae trokove privatno plaa grofica Vorko-sigan. Svi ste navedeni kao osoblje na neplaenom privatnom dopustu. S jednom iznimkom, ja nad vama nemam nikakvih ovlasti. Niti vi nadamnom. Imamo hitan zajedniki interes, to zahtijeva da udruimo svoje sposobnosti i informacije. Prva od njih je pravi identitet admirala Naismitha. Quinn, jesi li kapetana Thornea i narednicu Tauru uputila u to?"
Bel Thorne kimne. "Stari Tung i ja to smo ve odavno shvatili. Milesov tajni identitet nije ba tako tajan kako se on nadao, bojim se."
"Menije to dolo kao novost", zagrmi narednica Taura. "Alije svakako objasnilo mnoge stvari koje su me udile."
"U svakom sluaju, dobrodoli u ui krug", ree Quinn. "Slubeno." Okrenula se Marku. "Dobro, to ima? Neku vezu, konano?"
"Oh, Quinn. Do gue sam u vezama. Ali sad mi manjka motiv."
"Znai da si ispred CarSiga."
"Moda ne zadugo. Poslali su agenta na Escobar, u potrazi za pojedinostima o ivotnom centru Beauchene  sigurno e i oni uoiti istu vezu. Prije ili kasnije. Ali ja sam ovu ekspediciju planirao s primarnim popisom dvadeset mjesta na Jacksonovu Skrovitu koja treba detaljno ponovno pregledati. Zbog neeg to sam naao meu Nor-woodovim osobnim stvarima, promijenio sam redoslijed popisa. Ako Miles bude oivljen  to je dio moje pretpo-
stavke  koliko dugo misli da e mu trebati da uini neto ime e privui pozornost na sebe?"
"Ne dugo", ree Bothari-Jesek nevoljko.
Quinn suho kimne. "Premda bi se mogao isto tako probuditi i s privremenim gubitkom pamenja." Ili trajnim; nije to rekla naglas, ali Mark je vidio strah na njezinu licu. "Kod krio-oivljavanja, to je gotovo uobiajena pojava."
"Problem je u ovome  CarSig i mi nismo jedini koji ga trae. Vrijeme me svrbi. iju e pozornost prvo privui?"
"Mhm", ree Quinn smrknuto. Thorne i Taura izmijenili su zabrinute poglede.
"U redu." Mark proe rukom kroz kosu. Nije ustao i ushodao se, kao Miles; izmeu ostaloga, od Quinnina ne-odobravajueg pogleda inilo mu se da se ljuljao. "Evo to sam pronaao i to mislim. Kad je Norwood bio na Esco-baru obrazujui se za krio-preparaciju, upoznao je neku doktoricu Robertu ili Rowannu Durona, s Jacksonova Skrovita, koja je takoer bila tamo kao specijalizant krio--oivljavanja. Imali su neku vrst pozitivnog odnosa, u svakom sluaju dovoljno da je se Norwood sjeti kad su ih Bharaputranci priepili. I da joj vjeruje dovoljno da joj poalje krio-komoru. Sjetite se, Norwood je u to vrijeme takoer bio pod pogrenim dojmom da je kua Fell na saveznik. Jer Durona Grupa radi za Kuu Fell."
"Samo malo", ree Quinn smjesta. "Kua Fell tvrdi da nema krio-komore!"
Mark podigne ruku da je zaustavi. "Dopustite mi da vas malo uputim u jacksonsku povijest, koliko je ja znam. Prije nekih devedeset ili stotinu godina"
"Boe, barune Mark, koliko e dugo trajati ta povijest?" upita Bothari-Jesek. uvi barravarski izraz potovanja, Quinn je naglo podigla pogled.
I
"Strpite se. Morate shvatiti tko je i to Durona Grupa. Prije devedeset godina, otac trenutnog baruna Rvovala uspostavljao je svoju malu potajnu genetsku trgovinu robljem, proizvodnju ljudskih bia prema narudbi. U nekom trenutku palo mu je na pamet: zato bi iznajmljivao vanjsku pamet? Moe uzgojiti svoju vlastitu. Mentalne osobine najtee je genetski stvoriti, ali stari je Rvoval i sam bio genij. Pokrenuo je projekt koji je kulminirao stvaranjem ene koju je nazvao Lilly Durona. Ona je trebala biti muza njegova medicinskog istraivanja, njegova lijenika robinja. U oba smisla.
Odrasla je, dobila obrazovanje i krenula na posao. I bila je briljantna. Otprilike u to vrijeme, stari je barun Rvoval umro, bez previe tajni, pri jednom od ranih pokuaja presaivanja mozga.
Kaem bez previe tajni, zbog prirode koju je njegov sin i nasljednik, trenutni barun Rvoval, smjesta pokazao. Njegov je prvi projekt bio da se rijei svih potencijalnih suparnika meu braom i sestrama. Stari je barun imao mnogo djece. Rvovalova rana karijera neka je vrst jack-sonske legende. Najstariju i najopasniju brau dao je jednostavno ubiti. Sestre i mlau brau poslao je u laboratorije za prilagodbu tijela, a odatle u vrlo tajne bordele u kojima opsluuju muterije s te strane. Pretpostavljam da su dosad ve svi pomrli. Ako su imali sree.
Osim toga, po svemu sudei, Rvoval se sluio istim tim izravnim pristupom i s osobljem koje je naslijedio. Njegov je otac s Lilly Duronom postupao kao s voljenim blagom, ali novi barun Rvoval zaprijetio je da e je poslati za njegovim sestrama, da izravno udovolji biolokim snovima njegovih muterija ako ne bude suraivala. Poela je smiljati svoj bijeg, u suradnji s Rvovalovim prezrenim mlaim polubratom po imenu Georish Stauber."
"Ah! Barun Fell!" ree Thorne. Thorne je djelovalo prosvijetljeno, Taura zadivljeno, Quinn i Bothari-Jesek uasnuto.
"Upravo on, ali tad jo to nije bio. Lilly i mladi Georish pobjegli su pod zatitu Kue Fell. Zapravo, vjerujem daje Lilly bila Georishova ulaznica. Oboje su poeli sluiti svojim novim gospodarima, uz veliku mjeru neovisnosti postignutu pregovorima, bar to se tie Lilly. Takva je bila Pogodba. Pogodbe su onoliko blizu polusvetosti koliko to na Jacksonovu Skrovitu neto moe biti.
Georish se poeo uzdizati kroz redove Kue Fell. A Lilly je osnovala Durona Grupu za istraivanje, klonirajui samu sebe. Opet i opet. Durona Grupa, koja sad ima nekih trideset ili etrdeset kloniranih sestara, slui Kui Fell na nekoliko naina. Oni su neka vrst obiteljskog lijenika za vie Fellove suradnike koji ne ele svoje zdravlje povjeriti vanjskim specijaliziranim kuama kao to je Bharaputri-na. A, budui daje Kua Fell specijalizirana za oruje, bavili su se istraivanjem i razvojem bojnih otrova i biolokog naoruanja. I protuotrova. Durona Grupa zaradila je Kui Fell malo bogatstvo Peritaintom, a nekoliko godina kasnije i ogromno bogatstvo protuotrovom za Peritaint. Durona Grupa ima neku vrst tihe slave, ako pratite takve stvari. A CarSig ih prati. Cak i u proienim dosjeima koje su meni pokazali bila je hrpa toga o njima. No, vei dio je ove prie na Jacksonovu Skrovitu ope poznat.
Velikim dijelom zahvaljujui bodovima koje je Kua Fell dobila preko Lilly, Georish se prije nekoliko godina uspeo do vrhunca i postao barun Fell. Sad stiu dendariij-ski plaenici. I sad vi morate rei meni to se dogodilo." Mark kimne prema Bel Thorne. "Ja sam uhvatio samo komadike. prie."
Bel fune. "Znao sam neto od ovoga, ali mislim da nisam jo nikad ulo cijelu priu. Nikakvo udo to se Fell i
I
Rvoval toliko mrze." Bacilo je pogled na Quinn; ona mu kimne kao doputenje da nastavi. "Pa, prije otprilike etiri godine, Miles je Dendariima pronaao jedan ugovor. Obino spaavanje. Na poslodavac  oprosti, Barravar, tako ih dugo zovem na poslodavac da je to ve automati-ka."
"Zadri je", Mark mu da savjet.
Bel kimne glavom. "Imperij je htio uvesti galaktikog genetiara. Ne znam tono zato." Bacilo je pogled na Quinn.
"Ni ne mora znati", ree ona.
"No, neki Dr. Canaba, jedan od vrhunskih genetiara Kue Bharaputra, htio je prebjei. Kua Bharaputra ima vrlo smrtonosan stav prema osoblju koje eli otii s glavom punom poslovnih tajni, pa je Canabi trebala pomo. Pogodio se s Barrayarskim imperijem da ga prihvati."
"Odatle ja dolazim", ubaci Taura.
"Da", ree Thorne, "Taura je bila jedan od njegovih najdraih projekata. On je, ovaj, ustrajao daje povedemo. Naalost, projekt super-vojnika nedugo prije toga je naputen, a Tauru su prodali barunu Ryovalu, koji skuplja, oprosti mi, narednice, genetske neobinosti. Pa smo mi, osim to smo oslobodili Canabu iz Kue Bharaputra, morali jo i nju osloboditi iz Kue Ryoval. Ovaj, Taura, bolje da ti ispria stoje bilo dalje."
"Admiral je stigao i spasio me iz Ryovalova glavnog biolokog pogona", zagrmi krupna ena. Teko je uzdahnula, kao od neke slatke uspomene. "Dok smo bjeali, posve smo unitili Ryovalovu glavnu banku gena. Stogodinja zbirka tkiva otila je u dim. Doslovno." Nasmijeila se, pokazujui svoje onjake.
"Kua Ryoval te je noi izgubila oko pedeset posto svoje vrijednosti, po procjeni baruna Fella", doda Thorne. "Barem."
Mark hukne, pa se smiri. "To objanjava zato vi svi mislite da e ljudi baruna Ryovala traiti admirala Nais-mitha."
"Mark", ree Thorne oajno, "ako Ryoval pronae Mi-lesa prije nas, dat e ga oivjeti samo da bi ga mogao opet ubiti. I opet. I opet. Zato smo toliko insistirali da igra Mi-lesa kad smo odlazili s Jacksonova Skrovita. Ryoval nema motiva da se osveuje klonu, samo admiralu."
"Shvaam. Joj. Hvala. Ovaj, a to se dogodilo s doktorom Canabom? Ako smijem pitati?"
"Sigurno je isporuen", ree Quinn. "Dobio je novo ime, novo lice, nov laboratorij i plau koja bi ga morala usreiti. Odani novi podanik Imperija."
"Hm. Dobro, to me dovodi do druge veze. Nimalo nove niti tajne, premda jo ne znam to bih s njom. A ne zna ni CarSig, usput reeno, premda su zbog toga dvaput slali agente da provjere Durona Grupu. Barunica Lotus Bharaputra, barunova supruga, Duronin je klon."
Taurine pandaste ruke suknu joj do usana. "Ona djevojka!"
"Da, ona djevojka. Pitao sam se zato me od nje prolaze marci. Ve sam je prije vidio, samo u drugoj verziji. Klon klona.
"Barunica je jedna od Duroninih najstarijih klonskih keri ili sestara, ili kako ve hoete zvati to pleme. Roj. Nije se prodala jeftino. Lotus se odmetnula za jedno od najveih mita u povijesti Jacksonova Skrovita  potpuno, ili gotovo potpuno suupravljanje Kuom Bharaputra. Ve je dvadeset godina druica baruna Bharaputre. A sad izgleda da e dobiti jo neto. Durona Grupa u sebi ima
nevjerojatan opseg biolokih strunjaka, ali odbijaju se baviti klonskim presaivanjem mozga. To je upisano u osnovnu pogodbu izmeu Lilly Durone i Kue Fell. No barunica Bharaputra, kojoj je sad ve vie od ezdeset standardnih godina, ini se da uskoro namjerava zapoeti drugu mladost. Sudei po onome to smo vidjeli."
"Prokletstvo", promrmlja Quinn.
"Tako da tu postoji jo jedna veza", ree Mark. "Zapravo, ima tu cijela mrea meusobnih veza, kad jednom otkrije pravu nit. Ali to ne objanjava, bar ne meni, zato bi Durona Grupa sakrila Milesa od njihovih vlastitih efova iz Kue Fell. A sigurno su tako uinili."
"Ako ga imaju", ree Quinn, grickajui si iznutra obraz.
"Ako", prizna Mark. "Premda bi", malo se razvedrio, "to objasnilo zato je ona krio-komora zavrila na Hegen-skoj Osi. Durona Grupa nije ju pokuavala sakriti od Car-Siga. Pokuavali su je sakriti od drugih Jacksonaca."
"Gotovo se sve slae", ree Thorne.
Mark je rairio ake i drao ih dlanom prema dlanu, kao da se meu njima rasteu nevidljive niti. "Aha. Gotovo." Sklopio je ruke. "I sad smo tu. I idemo tamo. Prvi e nam problem biti vratiti se u jacksonski svemir kraj Fel-love skone stanice. Kapetanica Quinn ponijela je cijelu opremu za prilagodbu identiteta. Svoje zamisli o tome podijelite s njom. Imamo deset dana da neto smislimo."
Skupina se rasprila da proui nove probleme, svatko na svoj nain. Bothari-Jesek i Quinn ostale su kad je Mark ustao i protegao si bolna lea. I bol u glavi.
"Dobra analiza, Mark", ree Quinn nevoljko. "Ako nije sve potpuna glupost."
Ona bi to trebala znati. "Hvala ti, Quinn", rekao je iskreno. I on se molio da ne ispadne sve samo privid, vrlo komplicirana pogreka.
"Da... mislim da se malo promijenio", primijeti Bothari--Jesek oprezno. "Porastao je."
"Da?" Quinnin pogled preao je po njemu, gore i dolje. "Istina..."
Markovo srce zagrijalo se u ednom oekivanju kakve mrvice odobravanja.
"udebljao se."
"Idemo na posao", zarei Mark.
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE
Sjeao se^ da je jednom negdje uio reenice koje petljaju jezik. ak si je mogao predoiti i cijeli popis takvih reenica, crne rijei na blijedoplavoj podlozi. Je li to bila neka kola govornitva? Naalost, premda si je mogao predoiti ekran, mogao se sjetiti samo jednog konkretnog primjera. Natjerao se da sjedne u krevetu i isproba ga. "Knee, vete... knee, vitee, rakiselise... sranje!" Duboko je udahnuo i krenuo ponovno. Ponovno. Ponovno. Jezik mu je bio debeo kao stara arapa. inilo se nevjerojatno vanim da povrati kontrolu nad govorom. Dokle god bude govorio kao idiot, tako e se i ponaati prema njemu.
Moglo bi biti i gore. Ve je jeo pravu hranu, a ne eernu vodicu ili meke kaice. Ve se dva dana sam tuirao i odijevao. Nije vie bilo spavaice. Umjesto toga, dali su mu koulju i hlae. Nalik brodskoj trenirci. Siva mu se boja isprva sviala, a onda zabrinula jer se nije mogao dosjetiti zato mu se svia. "Knee. Vitee. Ras-kiselie. Li. Ti. Se. niranci. Ha!" Zavalio se natrag, slavodobitno zadihan. Podigao je pogled i ugledao doktoricu Rowan kako viri kroz vrata, promatrajui ga s blagim osmijehom.
Jo uvijek zadihan, domahnuo joj je u pozdrav. Odvojila se od vrata i sjela k njemu na krevet. Imala je svoju uobiajenu zelenu kutu i nosila neku torbu.
"Raven je rekao da si pola noi buncao", primijetila je, "ali u krivu je, zar ne. Vjebao si."
"Aha", kimnuo je. "Movam priati. Zapov'd" dotakao sije usne i neodreeno mahnuo po sobi, "sluanje."
"Stvarno tako misli?" Obrve su joj se skupile od zabavljenosti, ali oi pod njima otro su ga prouavale. Pomakla se i privukla meu njih krevetni stol. "Sjedni, moj autoritativni mali prijatelju. Donijela sam ti neke igrake."-
"D'go djetinjsvo", promrmljao je namrteno i opet se gurnuo u sjedei poloaj. Prsa su ga sad samo tupo boljela. Bar se inilo da se rijeio odurnijih dijelova drugog djetinjstva. A jo ga eka i drugi pubertet? Boe sauvaj. Moda bi taj dio mogao preskoiti. Zato se grozim puberteta kojeg se ni ne sjeam ?
Naas se nasmijao kad je izvrnula torbu i po stolu rairila kojih dvadesetak dijelova rastavljenih runih oruja. "Test, ha?" Poeo ih je skupljati i spajati. Oamut, dis-ruptor ivaca, plazmini luk i projektilni pitolj... klizni, okreni, klik, gurni do kraja... jedan, dva, tri, etiri, sve ih je sloio u red. "Bez bate'ja. Ne' me nao'ati, ha? Ovo  viak." Pola tuceta rezervnih i nepripadajuih dijelova odgurnuo je na hrpici u stranu. "Ha. Trik." Samozadovoljno joj se iskezi.
"Dok si ih sastavljao, ni jednom nisi uperio nita od svega ni na mene ni na sebe", primijetila je znatieljno.
"Hm? Nis' vidio." Bila je u pravu, shvatio je. Sumnjiavo je dotakao plazmini luk.
"Jesi li se ieg prisjetio dok si to radio?" upitala je.
Stresao je glavom s obnovljenom frustracijom, onda se razvedri. "AT ujutro sam se ne' sjet'o. Pod tm." Kad bi ubrzao, govor bi mu opet postao nerazumljiv, koenje usnica.
"Pod tuem", prevela je ohrabrujue. "Ispriaj mi. Uspori koliko god treba."
"Sporos1. Je. Smrt", objavio je isto. Trepnula je. "Svejedno. Reci mi."
"Ah. Dobro. Mislim da s'm bio mali. Jah'o konja. Starac na d'ugom. Uzb'do. Hadno. Konji... pufu koja." Duboko disanje koje je mogao proizvesti nije bilo dovoljno. "D'vee. Planina, dv'e, tri planine, z d'veem, sve povezano z novim plas'inim c'jevima. Dole do kue. Djedo sretan. .. jer su c'jevi djelotvorne." Borio se da ovu posljednju rije ne uniti i uspio. "I ljudi sretni."
"to ljudi rade, u tom prizoru?" upitala je, zvuei zbunjeno. "Ti ljudi."
Opet je sve vidio, sjeanje na sjeanje. "Pale d'vo. Prave eer."
"To nema smisla. eer dolazi iz biolokih proizvodnih pogona, ne od paljenja drvea", ree Rowan.
"Drrrvee", ustvrdio je. "Smeo ee'no drrvee." Podiglo se jo jedno sjeanje: starac je odlomio komad neeg to je djelovalo kao tamni pjeanik i dao mu da proba, gurnuvi mu komad u usta. Osjeaj starih, umrljanih prstiju, hladnih uz njegov obraz, slatkoa zainjena okusom stavljene koe i konja. Zadrhtao je od posvemanjeg osje-tilnog dojma. To je bilo stvarno. Ali jo uvijek se nije mogao sjetiti imena. Djedo.
"Planine moje", dodao je. Ta gaje pomisao rastuila, a nije znao zato.
"Molim?"
"Vlasnik." Tmurno se namrtio.
"Jo neto?"
"Ne. To je sve." ake su mu se stisnule. Ispruio ih je, paljivo rairivi prste po krevetnom stolu.
"Jesi li siguran da to nije neki san od sino?" "Ne. Pod tm", ustrajao je.
"Vrlo udno. Ovo sam oekivala", pokazala je glavom na ponovno sloeno oruje i poela ga vraati u platnenu torbu. "Ovo," trzajem glave oznaila je njegovu priicu, "se ne slae. Drvee od eera meni zvui kao san."
Ne slae se sa ime? Protrnuo je od oajnikog uzbuenja. Dohvatio ju je za vitki zglavak, zarobivi joj ruku u kojoj je jo uvijek drala oamut. "Ne slae  im? S'a to zna?!
"Nita."
"Nije ni'!"
"To boli", rekla je mirno.
Smjesta ju je pustio. "Nije ni'", opet je ustrajao. "Ne'. 'o?"
Uzdahnula je, do kraja spremila oruje, zavalila se i promotrila ga. "Bila je istina da nismo znali tko si. Sad bi bilo tonije rei da nismo sigurni koji si."
"Mogu birat'? Reci!"
"Sad si... u opasnoj fazi oporavka. Amnezija od krio--oivljavanja rijetko se cijela povue odjednom. Sjeanje se najee Vraa u valovima. Tipina zvonolika krivulja. Isprva samo malo, onda sve vie i vie. I onda se opet povue. Nekoliko zadnjih rupa moe potrajati i godinama. Budui da nisi imao drugih ozljeda glave, moja je prognoza da e s vremenom povratiti cijelo svoje sjeanje. Ali."
Vrlo zloslutno ali. Preklinjui se zagledao u nju.
"U ovoj fazi, na rubu navale, osoba koja pati od krio--amnezije moe osjeati toliku potrebu za identitetom da e prihvatiti i pogrean identitet i poeti skupljati dokaze koji bi ga poduprli. Da se tako neto ispravi, moe potrajati tjednima ili mjesecima. U tvom sluaju, zbog osobitih razloga, mislim da je takvo to ne samo izrazito mogue,
ve bi bilo jo i izrazito teko ponovno razdvojiti pravu i lanu osobu. Moram biti vrlo, vrlo paljiva da ti ne sugeriram nita u to nisam posve uvjerena. A teko je, jer u glavi vjerojatno razvijam teorije jednako tako uurbano kao i ti. Moram se uvjeriti da sve to mi prui stvarno dolazi od tebe, a ne kao odraz neke moje sugestije."
"Oh." Opet se stutio u krevet, uasno razoaran. "Postoji mogunost preaca", dodala je. Opet se uspravio. "'o? Daj!"
"Postoji lijek koji se zove brzopent. Jedna od derivacija koristi se u psihijatriji kao sedativ, ali najee se zapravo koristi za ispitivanje. Naziv seruma istine nije toan, ali laici ga vole tako nazivati."
"Ja... znam bzopen'." Obrve su mu se skupile. Znao je neto vano o brzopentu. Ali to?
"Taj lijek dovodi do izrazitog oputanja, a ponekad, kod pacijenata u krio-oivljavanju, moe ubrzati povratak pamenja."
"Ah!"
"Meutim, to moe biti i vrlo neugodno. Pod njegovim utjecajem, ljudi e zadovoljno govoriti o svemu to im padne na um, ak i o najintimnijim i najskrovitijim mislima. Medicinska etika nalae mi da te upozorim na to. Isto tako, neki su ljudi alergini na taj lijek."
"O'kud... zna... etiku?" upitao je znatieljno.
Neobino, trgnula se. "Escobar", rekla je i zagledala se u njega.
"e smo sad?"
"Radije ti ne bih rekla, jo ne."
"Kako bi mi to smutilo sje'nje?" upitao je uvrijeeno.
"Mislim da u ti uskoro moi rei", umirila gaje. "Uskoro."
"Mm", zarei on.
Iz depa na kuti izvukla je mali bijeli paketi, otvorila ga i odvojila iz njega jednu tokicu pokrivenu plastikom. "Isprui ruku." Posluao ju je i pritisnula je toku na donju stranu njegove podlaktice. "Flaster za test", objasnila je. "Zbog nekih mojih teorija o tome ime se bavi, mislim da kod tebe postoji posebno velika vjerojatnost alergije. Umjetno izazvane alergije."
Opet je odvojila toku  bocnulo gaje  i pomno mu se zagledala u ruku. Pojavila se crvena tokica. Namrtila se. "Svrbi li?" upita sumnjiavo.
"Ne", slagao je i stisnuo desnu aku da se ne poee. Lijek koji e mu vratiti um  morao gaje dobiti. Pobijeli, prokleto bilo, pomislio je prema crvenoj tokici.
"Izgleda da si malo osjetljiv", rekla je zamiljeno. "Vrlo malo."
"Molim..."
Usne su joj se iskrivile od sumnje. "Pa... to moemo izgubiti? Odmah se vraam."
Izala je i ubrzo se vratila s dva hipospreja, koje je odloila na krevetski stol. "Ovo je brzopent", pokazala je, "a ovo je protuotrov. Odmah mi reci ako se osjeti udno, svrbe, marce, teko disanje ili gutanje, ili ako ti jezik otekne."
"Sad je natefen", poalio se kad mu je podigla rukav i pritisnula prvi sprej na unutarnju stranu njegovog lakta. "Kako u znat?"
"Znat e. Sad samo lezi i opusti se. Trebao bi se osjetiti pospano, kao da pluta, dok nabroji do deset unatrag. Pokuaj."
"Des't. Dev'. Os. Se'am. es', pe', et' tri-dva-je'n." Nije se osjeao pospano. Osjeao se napeto i nervozno i bijedno. "Sigurna si daje to pravi?" Prsti su mu poeli lup-
kati po stolu. Zvuk je bio neprirodno glasan u njegovim uima. Stvari u sobi dobile su otre, jasne obrise obojanih rubova. Rowanino lice odjednom je izgubilo svu osobnost, maska od bjelokosti.
Maska se prijetei nadnijela nad njega. "Kako se zo-ve?" siknulaje.
"Ja... ja... hihi..." Usta su mu se napunila mucanjem. On je nevidljivo oko, bez imena...
"udno", promrmlja maska. "Krvni tlak trebao bi ti se sputati a ne dizati."
Naglo, sjetio se stoje tako vano kod brzopenta. "B'zo-pent  pos'nemviperaktvn." Stresla je glavom, neshvaa-jui. "Jiper", ponovio je, kroz usta koja su se grila kao od nekog napadaja. elio je govoriti. Tisuu rijei navalilo mu je na jezik, lanani sudar po njegovim ivcima. "Ja. Ja. Ja."
"Ovo je vrlo neobino." Namrtila se prema hipospreju koji je jo drala u ruci.
"Mnjmj." Ruke i noge su mu se podigle kao napete opruge. Rowanino lice postalo je oaravajue, poput lutke. Srce mu je jurilo. Soba se ljuljala, kao da roni. Uz napor, ispruio je ruke. Mora se opustiti. Mora se opustiti ovog trena.
"Sjea li se iega?" upitala je. Njezine tamne oi bile su poput bazena, vlane i predivne. elio je plivati u tim oima, sjajiti u njima. elio joj je ugoditi. elio ju je izvui iz tog zelenog platnenog oklopa, da naga s njim plee pod zvijezdama, da... Njegovo mrmljanje u ovom smislu odjednom je pronalo izraz u poeziji, neke vrste. Zapravo, radilo se o vrlo prostoj pjesmici koja je koristila oitu simboliku crvotoina i skonih brodova. Na sreu, izala je prilino nerazumljivo.
Na njegovo olakanje, ona se nasmijei. Ali bilo je tu i neeg nimalo smijenog... "Zadnji put ka' sam to recitir'o, ne'ko me prebio k'o mafku. I onda sam bio na b'zopentu."
Pozornost je projurila njezinim predivnim dugim tijelom. "Ve si prije dobio brzopent? ega se jo sjea o tome?"
"Zvao se Galen. Ljut na mene. Ne znam za'." Sjetio se crvenog lica koje se nadnosi nad njega, isijavajui neumoljivom, ubilakom mrnjom. Udarci padaju po njemu. Potraio je sjeanje na strah i otkrio ga udno pomijeanog sa saaljenjem. "Ne s'vaam."
"to te jo pitao?"
"Ne znam. Rek'o sam mu jo jednu pjesmu."
"Recitirao si ovjeku poeziju pri ispitivanju brzopen-tom?"
"Sat'ma. Bio je ljut k'o ris."
Obrve su joj se podigle; jednim je prstom dotakla svoje meke usne, razdvojene od oduevljenja. "Pobijedio si ispitivanje brzopentom? Nevjerojatno! Onda bolje da ne razgovaramo o poeziji. Ali sjea se Sera Galena. Ha!"
"Galen pae?" Tjeskobno je nagnuo glavu. Ser Galen, tako je! Ime je bilo vano; ona gaje prepoznala. "Reci mi."
"Ja... nisam sigurna. Svaki put kad pomislim da smo napravili korak naprijed, ti napravi dva u stranu i jedan unatrag."
"Volio bi' hodati s tobom", povjerio joj je i prestravljeno se uo kako, kratko i nepristojno, opisuje to bi jo volio raditi s njom. "Ah. Ah. Oprosti, gos'o." Ugurao sije prste u usta i zagrizao ih.
"U redu je", umirivala gaje. "To je samo brzopent." "Ne je testos'eron."
Otvoreno se nasmijala. To je bilo vrlo ohrabrujue, ali trenutno oduevljenje opet se utopilo pred novom navalom napetosti. Ruke su mu cupkale i prevrtale odjeu, a noge se trzale.
Namrtila se prema medicinskom monitoru na zidu. "Tlak ti jo uvijek raste. Koliko god bio armantan pod brzopentom, ovo nije normalna reakcija." Dohvatila je drugi hiposprej. "Mislim da bismo sad trebali stati."
"Ja nisam normalan", rekao je tuno. "Mutant." Preplavio gaje val tjeskobe. '"e mi izvadit' mozak?" upitao je s iznenadnom sumnjom, promatrajui hiposprej. A onda, u zasljepljujuem udaru shvaanja. "Hej! Znam gdje sam! Ja sam na Jacksonovu Skrovitu!" Zabuljio se u nju, prestravljen, skoio na noge i pojurio prema vratima, izma-kavi se njezinim rukama.
"Ne, ekaj, ekaj!" dozivala ga je, trei za njim sa svjetlucavim hiposprejem u ruci. "To je reakcija na lijek, stani! Daj da ti to prekinem! Poppy, dri ga!"
Izmakao se Dr. Duroni s konjskim repom u hodniku laboratorija i bacio se u dizalnu cijev, pourujui svoje napredovanje otiskujui se od sigurnosnih ljestava pokretima koji su mu kroz napola zacijeljene prsne miie slali strijele zaarenog bola. Uskovitlani kaos hodnika i katova, povika i treih koraka, konano se pretvorio u predvorje koje je prije pronaao.
Projurio je kraj nekih radnika koji su vozili lebdeu paletu prepunu kutija, pa kroz prozirna vrata. Ovog puta nije ga odbacilo nikakvo polje sila. Straar u zelenoj zimskoj jakni usporeno se okrenuo, poteui oamut, usta otvorenih u uzviku koji je izaao gust kao hladno ulje.
Zatreptao je u zasljepljujuem dnevnom svjetlu, ugledavi rampu, poploano parkiralite i prljavi snijeg. Led i ljunak grizli su mu bosa stopala dok je zadihano trao preko parkiralita. Kompleks je bio okruen zidom. U
zidu su bile vratnice, otvorene i jo straara u zelenim jaknama. "Nemojte ga oamutiti!" vikala je za njim neka ena.
Izjurio je na prljavu ulicu i jedva se izmakao cestovnom vozilu. Prodorna siva bjelina izmjenjivala se u njegovim oima s eksplozijama boja. Veliki otvoren prostor s druge strane ceste bio je posut golim crnim drveem s granama poput pohlepnih pandi, uperenima u nebo. Nie niz ulicu ugledao je i druge zgrade, iza zidova, visoke i neobine. U ovom pejzau nije bilo nieg poznatog. Krenuo je prema otvorenom i prema drveu. Crna i ljubiasta vrtoglavica zasjenjivala mu je pogled. Hladan zrak prljio mu je plua. Spotakao se i pao, otkotrljavi se na lea, nesposoban disati.
Pola tuceta doktorica Durona bacilo se na njega kao vukovi na plijen. Dohvatile su mu ruke i noge i povukle ga sa snijega. Rowan je dojurila, napeta lica. ulo se siktanje hipospreja. Odvukle su ga natrag preko ceste kao svezanu ovcu i urno ga unijele u veliku bijelu zgradu. Glava mu se poela raiavati, ali prsa su mu se tresla od bola, kao da ih je netko stisnuo u kripac. Kad su ga vratile u krevet u podzemnoj klinici, lana paranoja izazvana drogom ve je posve izvjetrila iz njega. Zamijenila ju je stvarna paranoja....
"Misli da gaje netko vidio?" pitao je zabrinuti alt.
"Straari na vratima", odree drugi glas. "I ekipa za isporuku."
"Jo tko?"
"Ne znam." Rowan je hvatala dah, kosa joj je bjeala u snijegom ovlaenim pramenovima. "Po cesti je prolo pet-est vozila dok smo ga jurile. U parku nisam vidjela nikoga."
"Ja sam vidjela nekoliko ljudi", ponudi jo jedna Dr. Durona. "Daleko, s druge strane jezera. Gledali su nas, ali sumnjam da su ba puno vidjeli."
"Bili smo lijepa predstava, nekoliko minuta."
"to se ovog puta dogodilo, Rowan?" iscrpljeno je pitala sjedokosa Dr. Durona dubokog glasa. Prila je blie i za-buljila se u njega, oslonjena na izrezbaren tap. Nije se inilo daje to modni detalj, ve stvarna potreba. Svi su je sluali. Je li to tajnovita Lilly?
"Dala sam mu jednu dozu brzopenta", izvijestila je Rowan ukoeno, "da mu pokuam potaknuti sjeanje. Kod krio-oivljavanja to ponekad upali. Ali on je dobio reakciju. Krvni mu je tlak skoio, postao je paranoian i izjurio kao lud. Nismo ga uspjeli zaustaviti dok se nije sruio u parku." Jo je uvijek i sama hvatala dah, uoio je to kad se njegova agonija poela povlaiti.
Stara Dr. Durona puhne kroz nos. "Je li upalilo?"
Rowan je oklijevala. "Pojavile su se neke udne stvari. Moram razgovarati s Lilly."
"Smjesta", ree stara Dr. Durona  oito ne-Lilly. "Ja" ali prekinula se kad je njegov uzdrhtali, mucav pokuaj govora zavrio u gru.
Svijet se naas pretvorio u konfete. Otrina mu se vratila uz dvije ene koje su ga drale nepominim, Rowan koja se naginje preko njega dovikujui naredbe i ostatak Durona u povlaenju. "Doi u gore im budem mogla", ree Rowan oajniki preko svog ramena. "Ne mogu ga sad ostaviti."
Stara Dr. Durona kimnula je u znak razumijevanja i povukla se. Rowan odmahne ponueni hiposprej nekog sredstva protiv grenja. "Uvodim novo pravilo. On ne smije dobiti nita bez prethodnog testa osjetljivosti." Otjerala je veinu svojih pomonika, te opet zamraila, utiala i
zagrijala sobu. Polako, ritam disanja mu se vratio, premda gaje eludac jo uvijek jako bolio.
"ao mi je", rekla mu je. "Nisam znala da bi ti brzo-pent mogao uiniti ovakvo to."
Pokuao je rei Nisi ti kriva, ali kao da je opet izgubio sposobnost govora. "J-j-jesssam uinio. Neto. Loe?"
Za odgovor joj je trebalo jako puno. "Moda jo sve bude u redu."
Dva sata kasnije, doli su po njega s lebdeom paletom i preselili ga.
"Dobivamo i druge pacijente", rekla mu je bezizraajno Dr. Chrys kratke kose. "Treba nam tvoja soba." Lai? Poluistine?
Najvie ga je zbunilo to kamo su ga premjestili. Imao je predodbu o zakljuanoj eliji, ali umjesto toga, prebacili su ga gore, putem teretne dizalne cijevi i spustili ga na poljski krevet u Rowaninu osobnom apartmanu. Bila je to jedna u redu slinih soba, izgleda u stambenom katu za Durone. Njezin se apartman sastojao od dnevne sobe kombinirane s radnom, spavae sobe i privatne kupaonice. Apartman je bio razumno prostran, premda natrpan. Osjeao se manje kao zatvorenik, a vie kao kuni ljubimac, prokrijumaren protiv pravila u neku ensku spavaonicu. Premda je vidio jo jednu muku verziju Dr. Durone, osim Ravena. Bio je to ovjek od nekih trideset godina kojem se Dr. Chrys obratila kao "Hawku". Ptice i cvijee, svi su oni bili ptice i cvijee, u ovom kavezu od betona.
Neto kasnije, jedna mlada Durona donijela im je veeru na pladnju. Jeo je zajedno s Rowan, na malom stolu u njezinoj dnevnoj sobi, dok je sivi dan vani blijedio u sumrak. Pretpostavljao je da zapravo nema promjene u njegovu statusu pacijenta/zarobljenika, ali bilo je ugodno
iv.
maknuti se iz bolnike sobe, osloboditi se monitora i zlokobne medicinske opreme. Raditi neto tako obino kao veerati s prijateljem.
Nakon obroka, proetao je po dnevnoj sobi. "Smijem pogledati?"
"Samo naprijed. Reci mi ako ti ita zapne za oko."
Jo uvijek mu nije htjela rei nita izravno o njemu, ali bar se inila voljnom da razgovara o samoj sebi. Njegova unutarnja slika svijeta pomicala se kako su razgovarali. Zato u glavi imam crvotone karte? Moda e se morati sam oporaviti na onaj tei nain. Nauiti sve to postoji u svemiru, a sve to preostane, rupa u obliku malog ovjeka koja se bude nalazila u sredini, bit e on istim procesom eliminacije. Zastraujua zadaa.
Zabuljio se kroz polarizirano staklo prozora, u slabano svjetlucanje u zraku, kao da vani pada vilinska praina. Sad je znao prepoznati tit polja sila, spoznajni napredak u odnosu na njegov prvi, eoni susret sa titom. tit je bio vojne kvalitete, shvatio je, neprobojan za sve od virusa i estica plina pa do... ega? Projektila i plazme, sigurno. Ovdje negdje mora biti neki vrlo snaan generator. Zatita je bila naknadno dodana u arhitekturu zgrade, a ne ukljuena u osnovnu zamisao. Tu se skrivala neka povijest... "Jesmo na Jacksonovu Skrovitu, zar ne?" upitao je.
"Da. Znai li ti to neto?"
"Opasnost. Loe stvari. to je ovo?" Mahnuo je oko sebe.
"Klinika Durona."
"Je, da? to radite? Zato sam ja tu?"
"Mi smo privatna klinika za Kuu Fell. Obavljamo sve vrste medicinskih zadaa za njih, prema potrebi."
"Kua Fell. Oruje." Asocijacije su padale na prava mjesta posve automatski. "Bioloko oruje." Pogledao ju je s optubom.
"Ponekad", priznala je. "I bioloka obrana." Je li on vojnik Kue Fell? Zarobljen protivniki vojnik? Dovraga, kakva bi to vojska uposlila napola invalidnog patuljka kao bilo kakvog vojnika. "Naruen od Kue Fell?"
"Ne."
"Ne? Pa za' sam ovdje?"
"To je i nama bila velika zagonetka. Stigao si zamrznut u krio-komori i bilo je oito da si pripremljen vrlo urno. U sanduku adresiranom na mene, putem obinog kurira, bez povratne adrese. Nadali smo se da e nam moi neto rei ako te oivimo."
"Ima jo."
"Da", rekla je iskreno.
"Ali ne' mi rei."
"Jo ne."
"to ako izaem odav'e?"
Djelovala je zabrinuto. "Molim te, nemoj. Mogli bi te ubiti."
"Oopet."
"Opet", kimnulaje.
"Tko?"
"To... ovisi o tome tko si."
Skrenuo je s teme, zatim zaobilazno vratio razgovor na nju jo tri puta, ali nije ju mogao uspavati ni zavarati da mu kae neto o njemu. Iscrpljen, za veeras je odustao, premda je uspio samo budno leati na svom krevetu, prevakavajui problem kao to grabljivac gloe leinu plijena. Ali sve to nabacivanje kostima postiglo je samo da mu se um zamrzne od frustriranosti. Prespavaj to, rekao
je samome sebi. Sutra mora donijeti neto novo. Kakav god njegov poloaj inae bio, stabilan nije. Osjeao je to, osjeao se kao da balansira na otrici noa; ispod njega leala je tama, skrivajui perje ili otra koplja ili moda nita, beskrajni pad.
Nije bio posve siguran kakvo je objanjenje za vrelu kupelj i terapeutsku masau. Kao vjebanje, da, to mu je bilo jasno. Dr. Chrys dovukla je u Rowaninu radnu sobu bicikl za vjebu i pustila ga da se znoji gotovo dok se nije onesvijestio. Neto tako bolno moralo mu je koristiti. Ali jo nije smio raditi sklekove. Pokuao je samo jedan i sruio se, razrogaenih oiju, uz priguen cvile bola, da bi se bijesna Dr. Chrys izderala na njega jer je pokuao nedoputene kretnje.
Dr. Chrys napravila je neke biljeke i opet otila, ostavljajui ga Rowaninoj njenoj panji. Sad je leao, blago se puei, u Rowaninu krevetu, odjeven samo u runik, dok je ona pregledavala skeleto-muskularnu strukturu po cijelim njegovim leima. Pri masai, prsti Dr. Chrys bili su poput sondi. Rowanine ruke su milovale. Kako anatomski nije bio u stanju presti, tu i tamo proizveo bi neki tihi, ohrabrujui jecaj. Dola mu je sve do tabana i nonih prstiju i krenula natrag gore.
Lica zabijena u jastuk, postepeno je shvatio da se jedan vrlo vaan tjelesni sustav javljao na dunost, prvi put nakon to su ga oivjeli. Pravo dizanje iz groba. Lice mu se zajapurilo od mjeavine nelagode i oduevljenja i prebacio je ruku prema gore, naizgled nehajno, da to prikrije. Ona je tvoj lijenik. Morala bi to doznati. Nije to bilo kao da ona ve ne pozna svaki djeli njegova tijela, izvana i iznutra. Bila je doslovno do lakta ve u njemu. Svejedno je ostao skriven u svom runom zaklonu.
"Okreni se", ree Rowan, "da preem i drugu stranu."
"Ovaj... radije ne", promrmljao je u jastuk.
"Zato ne?"
"Ovaj... sjea s' kako si me stalno pitala jel' mi neto radi?"
"Da..."
"Pa... proradilo je."
Kratak trenutak tiine, zatim: "Oh. U tom sluaju, mora se okrenuti. Moram te pregledati."
Duboko je udahnuo. "Koja 'tva za znanost."
Okrenuo se, a ona mu uzme runik. "Je li se to ve i prije dogaalo?" upitala je.
"Ne. P'vi put u ivotu. Ovom ivotu."
Njeni dugi, hladni prsti, dotakli su ga hitro, medicinski. "Dobro izgleda", rekla je s entuzijazmom.
"Ba ti hvala", zapjevuio je veselo.
Nasmijala se. Nije mu trebalo sjeanje da mu kae kako je dobar znak ako se ena u ovakvom trenutku smije njegovim vicevima. Ispitivaki, blago, povukao ju je blie prema sebi. Triput hura za znanost. Da vidimo to e se dogoditi. Poljubio ju je. Uzvratila mu je poljubac. Rastopio se.
Govor i znanost su nakon toga gurnuti na neko vrijeme u zapeak. Da se ne spominje zelena kuta i svi slojevi ispod nje. Tijelo joj je bilo prelijepo kao to je i zamiljao, ista estetika linije i obline, mekoe i cvjetnih, skrivenih mjesta. Njegovo vlastito tijelo bilo je iva suprotnost, mala hrpica kostiju oznaena okantno crvenim oiljcima.
Snana svijest o nedavnoj smrti nabujala je u njemu, uhvatio se kako je ljubi oajniki, strastveno, kao da je ona sam ivot koji bi tako mogao uhvatiti i zadrati. Nije znao je li mu prijatelj ili neprijatelj, je li to dobro ili loe. Ali bilo je toplo i vlano i pokretno, ne ledeno i nepokret-
no, najsuprotnija stvar kriostazi koja je postojala. Iskoristi dan. Jer no eka, hladna i neumoljiva. Ta se lekcija gorue irila iz njegova sredita prema van, kao radijacija. Oi su joj se rairile. Samo ga je zadihanost natjerala da uspori do pristojnijeg, razumnijeg ritma.
Njegova runoa trebala ga je smetati, ali nije i pitao se zato je tako. Ljubav vodimo zatvorenih oiju. Tko mu je to rekao? Ista ena koja mu je rekla i Nije stvar u mesu, nego u pokretu? Otvaranje Rowanina tijela bilo je kao suoavanje s onim rastavljenim orujem. Znao je to da uini, koji dijelovi su bitni a koji su kamuflaa, ali nije se mogao sjetiti gdje je to nauio. Znanje je bilo tu, ali instruktor je bio izbrisan. Ta kombinacija poznatog i nepoznatog uznemirila gaje vie nego bilo koja druga koju je tu doivio.
Zadrhtala je, uzdahnula i opustila se, a on se poljupcima vratio natrag uz njezino tijelo da joj promrmlja u uho: "Ovaj... misl'm da jo ne smijem raditi sklekove."
"Oh." njezine staklaste oi se otvore i pronau fokus. "Boe. Da." Nekoliko trenutaka eksperimentiranja pronala su medicinski prihvatljiv poloaj, on na leima, vrlo udobno, bez pritiska ili napora za prsa, ruke ili trbuni pojas i doao je i na njega red. To se inilo ispravnim, prvo dame, pa ga nitko nee gaati jastucima zato stoje odmah zaspao. Uasno poznata situacija, samo su sve pojedinosti bile krive. I Rowan je to ve prije radila, procijenio je, premda moda ne preesto. Ali nije mu bila ni potrebna neka velika vjetina. Njegovo tijelo radilo je sasvim dobro...
"Doktorice D", uzdahnuo je prema njoj, "ti si genije. Es... Asku... Esh... onaj Grk bi mog'o od tebe uiti o oivljavanju."
Nasmijala se i razlila kraj njega, tijelom uz tijelo. Kad leimo, visina nije vana. I to je znao. Izmjenjivali su ma-
nje uurbane, istraivake poljupce, polagani uitak kao bomboni poslije veere.
"Jako ti dobro ide", promrmljala je zadihano, grickajui mu uho.
"Aha..." smijeak mu je izblijedio, zabuljio se u strop, mrtei se u kombinaciji blage, post-koitalne sjete i obnovljene, premda posve mentalne frustriranosti. "...pitam se jesam li bio oenjen?" Glava joj se povukla, na njezin povrijeen izraz dolo mu je da si pregrize jezik. "Mis'm da nisam", doda uurbano.
"Ne... ne." Opet se smjestila uz njega. "Nisi oenjen." "Koji god bio?" "Tako je."
"Ha." Oklijevao je, prolazei prstima kroz njezinu dugu kosu, lijeno je irei kao lepezu preko crvenih oiljaka na svojim prsima. "I to misli, s kim si sad vodila ljubav?"
Dugim je kaiprstom njeno dotakla njegovo elo. "S tobom. Naprosto s tobom."
To je bilo vrlo ugodno uti, ali... "Ljubav ili terapija?"
Zagonetno se osmjehnula, prelazei mu dalje po licu. "Pomalo i jedno i drugo, ja mislim. I znatielja. I prilika. Protekla tri mjeseca bila sam prilino uronjena u tebe."
inilo mu se iskrenim. "Meni 'zgleda da s'ti stvorila priliku."
Pobjegao joj je mali zadovoljni smijeak. "Pa... moda."
Tri mjeseca. Zanimljivo. Znai bio je mrtav malo vie od dva mjeseca. Mora daje kroz to vrijeme potroio podosta resursa Durona Grupe. Kao prvo, tri mjeseca rada ove ene nisu mogla biti jeftina.
"Zato to radi?" upitao je, mrtei se prema stropu dok se ona paljivo smjetala oko njegova ramena. "Mislim, sve ovo. to oekuj' od mene zauzvrat?" Napola invalid, ne zna ni govoriti, bezlian i glup, ni pare ni imena. "Svi visite na mom oporavku k'o da sam vam za'nja nada." ak je i brutalno djelotvorna fizioterapeutkinja Chrys sve to radila za njegovo dobro, shvaao je. Skoro da mu je ona bila i najdraa, ba zbog te nemilosrdnosti. Znao je odgovoriti na nju. "Tko me jo hoe, da me sk'ivate? Neprijatelji?" Ili prijatelji"?
"Neprijatelji, sigurno", uzdahne Rowan.
"Mhm." Lijeno je leao; ona je zadrijemala, on nije. Doticao je mreu njezine kose i pitao se. Sto li ona vidi u njemu? Ja sam o krio-komori razmiljala kao o kristalnom lijesu zaarana viteza... izvadila sam dovoljno krhotina granate, tako da sam bila sigurna da nisi bio samo sluajni promatra...
Dakle, treba obaviti neki posao. A Durona Grupa ne bi traila obinog plaenika. Ako je ovo Jacksonovo Skrovi-te, obinih gorila moe se pronai na kile.
Ali onda, nikad nije ni mislio daje on obian ovjek. Ni na trenutak.
Oh, gospo moja. Tko bih ti trebao biti ?
DVADESET I TREE POGLAVLJE
Ponovno otkrie seksa vie-manje ga je kroz sljedea tri dana uinilo nepokretnim, ali instinkt za bijegom ponovno se javio jednog popodneva kad gaje Rowan ostavila da spava, a on nije zaspao. Podigao je kapke i pratio tragove oiljaka na svojim prsima i razmiljao. Van je oito bio krivi smjer. Unutra jo nije pokuao. Ovdje su izgleda svi svoje probleme nosili Lilly. U redu. I on e otii do Lilly.
Gore, ili dolje? Kao jacksonski voa, po tradiciji bi trebala stanovati ili u potkrovlju ili u bunkeru. Barun Ryo-val je ivio u bunkeru, ili je bar u njegovoj glavi postojala mutna slika povezana s tim imenom koja je ukljuivala sjenovite pod-podrume. Barun Fell zauzimao je potkrovlje na apogeju, gledajui iz svoje orbitne stanice odozgo na sve ostalo. inilo se da u glavi ima podosta slika Jackso-nova Skrovita. Je li mu to dom? Ta ga je pomisao zbunila. Gore. Gore i unutra.
Obukao je svoju sivu trenirku, posudio neke Rowani-ne arape i skliznuo u hodnik. Pronaao je dizalnu cijev i odvezao se na najgornji kat, odmah iznad Rowanina. Bio je to jo jedan kat stambenih apartmana. U njegovu je sreditu pronaao jo jednu dizalnu cijev, s bravom za prepoznavanje dlana. Mogla bi je koristiti svaka Durona. Oko nje je vodilo spiralno stubite. Popeo se uz stubite, vrlo
polako i pri vrhu priekao da mu se dah u potpunosti povrati. Zatim pokuca na vrata.
Kliznula su u stranu, a vitak eurazijski djeak od kojih deset godina ozbiljno ga pogleda. "to elite?" Djeak se mrtio.
"elim vidjeti tvoju... baku."
"Uvedi ga, Robin", zazvao je meki glas.
Djeak je poniknuo glavom i pokretom ga pozvao da ue. Njegove noge u arapama neujno su stupale preko dubokog saga. Prozori su bili polarizirani da zadre tamno sivilo poslijepodneva, a barice toplijeg utog svjetla iz svjetiljki borile su se protiv tame. Iza prozora, polje sila vidjelo se kao siune iskrice, kako bi ga kapljice vode ili trunci praini dotakli i odbili se ili nestali.
Jedna smeurana ena sjedila je u prostranom stolcu i promatrala ga kako se pribliava tim tamnim oima na licu od stare bjelokosti. Imala je na sebi crnu svilenu tuniku visokog ovratnika i prostrane hlae. Kosa joj je bila posve bijela i vrlo duga; jedna vitka djevojica, vrlo doslovno djeakova blizankinja, eljala ju je preko naslona stolca, dugim, dugim potezima. Prostorija je bila vrlo topla. Gledajui je kako ga gleda, zapitao se kako je ikad pomislio da bi ona zabrinuta ena sa tapom mogla biti Lillv. Oi stare stotinu godina gledale su te na drukiji nain.
"Gospo", ree. Usta su mu se odjednom posuila.
"Sjedni." Glavom mu je pokazala plitki naslonja smjeten iza niskog stolia pred njom. "Violet, draga", mrava ruka sva od bijelih bora i plavih vena dotakla je djevojinu ruku, zatitiniki sputenu na njezino rame. "Donesi nam sad aj. Tri alice. Robin, molim te, idi dolje i dovedi Rowan."
Djevojica joj je rasporedila kosu u lepezu oko tijela i dvoje djece nestane uz nimalo djetinju utnju. Oito, Du-
rona Grupa ne zapoljava strance. Nikakva krtica nee moi prodrijeti u tu organizaciju. S jednakom poslunou, spustio se na mjesto koje mu je pokazala.
Njeni su vokali drhtali od starosti, ali izgovor joj je jo uvijek bio savren. "Jeste li doli k sebi, gospodine?" upitala je.
"Ne, gospoo", ree tuno. "Samo k vama." Briljivo je razmiljao o tome kako da oblikuje svoje pitanje. Lilly nee biti nita manje medicinski oprezna nego Rowan. "Zato me ne moete identificirati?"
Njene se bijele obrve podignu. "Dobro reeno. Mislim da ste spremni za neke odgovore. Ah."
Dizalna cijev je zamumlala i pojavilo se Rowanino zabrinuto lice. Uurbano je izala. "Lillv, ispriavam se. Mislila sam da spava"
"U redu je, dijete. Sjedi. Natoi aj." Violet se ponovno pojavila iza ugla, nosei veliki pladanj. Lillv je djevojici apnula nekoliko rijei iza blago drhtave ruke, djevojica je kimnula i otrala. Rowan klekne, u neem to je djelovalo kao precizan stari obred je li nekad ona zauzimala Violetino mjesto? bio je prilino uvjeren daje tako  i natoila zeleni aj u krhke bijele alice, te ih razdijelila uokolo. Sjela je kraj Lillvnih koljena i naas se utjeno dotakla sijede kose koja se tamo kovrala.
aj je bio vrlo vru. Kako je u posljednje vrijeme poeo izrazito mrziti hladnou, to mu se svidjelo i paljivo je pijuckao. "Odgovori, gospoo?" podsjetio ju je oprezno.
Rowanine usne razdvoje se u negativnom, zabrinutom dahu; Lilly podigne jedan prst i prekine je.
"Pozadina", ree starica. "Vjerujem kako je dolo vrijeme da ti ispriamo jednu priu."
Kimnuo je i zavalio se sa svojim ajem.
"Jednom davno", naas se osmjehnula, "bila su tri brata. Prava bajka, ha? Najstariji original i dva mlaa klo-na. Najstariji je  kako to biva u tim priama  bio roen s velianstvenim nasljeem. Plemstvo  bogatstvo  udobnost  njegov otac, premda ne ba kralj, imao je vie moi od bilo kojeg kralja u pred-skonoj povijesti. I tako je postao metom mnogih neprijatelja. Budui da se znalo koliko je odan svome sinu, mnogim je tim neprijateljima palo na pamet da ga pokuaju udariti preko jedinog djeteta. Odatle to udno umnoavanje." Kimnula je prema njemu. eludac mu je od toga zadrhtao. Srknuo je jo aja da prikrije svoju zbunjenost.
Ona zastane. "Moete li se sjetiti nekih imena?" "Ne, gospoo."
"Hm." napustila je bajku; glas joj postane otriji. "Barun Miles Vorkosigan od Barravara bio je original. On je sad nekih dvadeset i osam standardnih godina star. Prvi njegov klon izraen je ovdje, na Jacksonovu Skrovitu, prije dvadeset i dvije godine, po narudbi komarrske skupine pobunjenika, u Kui Bharaputra. Ne znamo kako se taj klon naziva, ali komarrska sloena urota da ga zamijene za original propala je prije otprilike dvije godine, a klon je pobjegao."
"Galen", apne on.
Otro gaje pogledala. "On je bio zapovjednik Komar-ranaca, tako je. Drugi klon... je zagonetka. Najbolja je pretpostavka da su ga proizveli Cetagandanci, ali nitko ne zna sigurno. Prvi put se pojavio prije nekih deset godina, kao posve odrastao i nevjerojatno nadaren plaeniki zapovjednik, sluei se posve legalnim betanskim imenom Miles Naismith, po majinskoj liniji. Nije nikakav prijatelj Cetagandancima, pa teorija da je nekakav cetagandski prebjeg ima odreene logike u sebi. Nitko ne zna koliko je star, premda mu oito ne moe biti vie od dvadeset i
osam godina." Otpilaje malo svog aja. "Nae je uvjerenje da ste vi jedan od ta dva klona."
"Isporuen vama kao kutija smrznutog mesa? Razne-senih prsa?"
"Da."
"Pa to onda? Klonovi  ak i smrznuti klonovi  ovdje sigurno nisu novost." Bacio je pogled na Rowan.
"Da nastavim. Prije otprilike tri mjeseca, Bharaputrin klon vratio se kui  s ekipom plaenikih vojnika koje je izgleda ukrao iz dendariijske flote naprosto se pretvarajui da je svoj klonski blizanac, admiral Naismith. Napao je Bharaputrine klonske jaslice u pokuaju da ukrade ili moda oslobodi skupinu klonova predvienu da budu tijela za presaivanje mozga, neto ega se osobno gnuam."
Dotakao je svoja prsa. "On je... izgubio?"
"Ne. Ali admiral Naismith stigao je ubrzo zatim traei svoje ukradene ljude i brodove. U guvi koja je uslijedila na povrini, u Bharaputrinom glavnom medicinskom pogonu, jedan od njih dvojice je poginuo. Drugi je pobjegao, zajedno s plaenicima i veinom Bharaputrina vrlo vrijedna klonskog inventara. Napravili su budalu od Vae Luigija  kad sam to prvi put ula, tako sam se smijala da mije pozlilo." Skromno je otpila aja.
Mogao je tono zamisliti kako je to izgledalo, premda mu se malo mutilo pred oima od takvog prizora.
"Prije nego to su skoili, dendariijski su plaenici ponudili nagradu za povrat krio-komore koja skriva ostatke ovjeka za kojeg tvrde daje Bharaputrin klon."
Oi su mu se rairile. "Ja?"
Podigla je ruku. "Vaa Luigi, barun Bharaputra, posve je uvjeren da su lagali, te daje ovjek u kutiji zapravo njihov admiral Naismith."
"Ja?" rekao je s manje sigurnosti.
"Georish Stauber, barun Fell, odbija ak i nagaati. A barun Rvoval prekopao bi cijeli grad za makar i pedeset--postotnu priliku da se dokopa admirala Naismitha, koji gaje prije etiri godine otetio kako nikome nije uspjelo u cijelom stoljeu." Usne su joj se rairile u otrom osmijehu.
Sve je to imalo smisla, to uope nije imalo smisla. Sliilo je na priu koju je uo nekad davno, u djetinjstvu i sad je ponovo susree. U nekom drugom ivotu. Mutna prisnost, uspomena, kao kroz debelo staklo. Dotakao sije glavu, koja je boljela. Rowan je zabrinuto promatrala taj pokret.
"Zar nemate medicinskih zapisa? Neto?"
"Uz odreen rizik, doli smo do razvojnih dosjea Bha-raputrina klona. Naalost, oni idu samo do etrnaeste godine. Nemamo nita o admiralu Naismithu. Naalost, od samo jedne toke ne moe se napraviti triangulacija."
Okrenuo se prema Rowan. "Ti me pozna i iznutra i izvana. Zar ne moe pogoditi?"
"Ti si udan." Rowan strese glavom. "Pola tvojih kostiju plastine su zamjene, zna? A ono malo pravih to ti je ostalo pokazuje stare lomove, stare traume... rekla bih ne samo da si stariji nego to bi Bharaputrin klon trebao biti, rekla bih da si stariji i od izvornog baruna Vorkosiga-na, a to nema nikakvog smisla. Kad bismo bar mogli pronai jedan vrst, solidan trag. Sjeanja koja si ispriao tako su uasno dvoznana. Razumije se u oruje, kao admiral  ali i Bharaputrin klon izuen je za ubojicu. Sjea se Sera Galena, to bi trebalo biti mogue samo Bha-raputrinu klonu. Otkrila sam i za ono eerno drvee. Zove se javor i potjee sa Zemlje  a Bharaputrin klon tamo je proao obuku. I tako dalje." Bespomono je rairila ruke.
"Ako ne dobiva pravi odgovor", rekao je polako, "moda ne postavlja pravo pitanje."
"A to bi bilo pravo pitanje?"
Nijemo je stresao glavom. "Zato..." Ruke mu se raire. "Zato niste moje smrznuto tijelo predali Dendarii-ma i pobrali nagradu? Zato me niste prodali barunu Ryo-valu, kad me toliko eli? Zato ste me oivljavali?"
"Barunu Rvovalu ne bih prodala ni laboratorijskog takora", izjavi Lilly mirno. Trznula se u kratkom osmijehu. "Stare prie, meu nama."
Koliko stare? Starije od njega, tko god bio.
"A to se tie Dendariija  moda emo jo poslovati s njima. Ovisno o tome tko si."
Pribliavali su se sri problema; osjeao je to. "Da?"
"Prije etiri godine, admiral Naismith posjetio je Jack-sonovo Skrovite i, osim to je nevjerojatno posramio Rya Ryovala, odveo je stanovitog doktora Hugha Canabu, jednog od Bharaputrinih najboljih genetiara. Dakle, ja poznam Canabu. I to je jo vanije, znam koliko su Vaa Luigi i Lotus platili da ga dovedu ovamo i koliko je kunih tajni on znao. Nikad ga ne bi ivog pustili da ode. Ali nestao je i nitko s Jacksonova Skrovita nije ga nikad uspio pronai."
Usredotoeno se nagnula naprijed. "Pretpostavivi da Canaba nije nestao samo kroz zranu komoru  admiral Naismith oito zna kako izvui ljude. Zapravo, to je neto po emu je slavan. Zato nas zanima."
"elite otii s planeta?" Ogledao se oko sebe, na udobno, samodovoljno carstvo Lilly Durone. "Zato?"
"Ja imam Pogodbu s Georishom Stauberom  barunom Fellom. To je vrlo stara Pogodba i mi smo oboje vrlo stari. Moje je vrijeme sigurno na izmaku, a Georish postaje", namrtila se, "nepouzdan. Ako ja umrem  ili on umre  ili si uspije presaditi mozak u mlae tijelo, to je bar jednom ve pokuao  naa stara Pogodba prestat e
vrijediti. Durona Grupa mogla bi dobiti manje povoljnu pogodbu nego to je ona koju smo tako dugo imali s Kuom Fell. Mogla bi se nai raskomadana  prodana  oslabljena tako da privue napade starih neprijatelja kao to je Ry, koji pamti svaku uvredu i ozljedu za vjenost. Mogla bi se nai prisiljena baviti se poslom kojim ne elim. Posljednjih nekoliko godina traim izlaz. Admiral Nais-mith zna gdje ga mogu nai."
Ona je eljela da on bude admiral Naismith, oito vredniji klon. "A to ako sam onaj drugi?" Zurio je u svoje ruke. Samo ruke. Nikakvih naznaka.
"Mogli bi vas otkupiti."
Tko? Je li on spasitelj ili roba? Kakav izbor. Rowan je djelovala kao da joj je neugodno.
"Od kakve sam vam koristi ako se ne sjeam tko sam?"
"Nikakve, mali ovjee." Njezine tamne oi naas su zasjale kao komadii vulkanske stijene.
Ova ena preivjela je gotovo stoljee na Jacksonovu Skrovitu. Ne smije podcijeniti njezinu bezobzirnost samo zbog jedne predrasude prema presaivanju mozgova.
Ispili su aj i povukli se u Rowaninu sobu.
"to ti se od svega toga inilo poznatim?" upitala gaje Rowan zabrinuto kad su se nali sami na njezinom malom naslonjau.
"Sve", rekao je, duboko zbunjen. "Ali  Lilly, izgleda, misli da vas mogu sve nekamo sakriti, kao kakav maioniar. Ali ak i ako jesam admiral Naismith, ne sjeam se kako sam to uspijevao!"
"", pokuala gaje umiriti. "Spreman si za navalu sjeanja, kunem ti se. Gotovo vidim kako poinje. I govor ti se u zadnjih nekoliko dana znaajno poboljao."
"To je od terapeutskog ljubljenja", nasmijeio se, sugestivan kompliment koji mu je, kako se i nadao, priutio jo malo terapije. Ali kad je izronio po zrak, rekao je: "Nee mi se vratiti ako sam ja onaj drugi. Sjeam se Ga-lena. Zemlje. I kue u Londonu... kako se taj klon zove?"
"Ne znamo" , rekla je i na oajan stisak njegovih ruku, dodala: "Ne, stvarno ne znamo."
"Admiral Naismith... ne bi smio biti Miles Naismith. Trebao bi biti Mark Pierre Vorkosigan." Kvragu, a kako je to znao? Mark Pierre. Piotr Pierre. Pero, Pero, mali de-ro, svoju enu je otjer'o, rugalica iz gomile koja je starca dovela do uasnog, ubilakog bijesa, tako da su ga morali zaustaviti  slika mu je pobjegla. Djedo ? "Ako je bhara-putranski klon trei sin, moe se zvati bilo kako." Neto se tu nije slagalo.
Pokuao je zamisliti djetinjstvo admirala Naismitha kao tajnog projekta cetagandske obavjetajne slube. Njegovo djetinjstvo? Moralo je biti vrlo neobino, ako je ne samo uspio pobjei u osamnaestoj godini ili mlai ve i izbjei cetagandskim obavjetajcima i u godinu dana si stvoriti bogatstvo. Ali nije se mogao sjetiti nieg iz takve mladosti. Potpuna praznina.
"Sto ete uiniti sa mnom ako nisam Naismith? Zadrati me kao ljubimca? Kako dugo?"
Rowan zabrinuto napui usne. "Ako si Bharaputrin klon  morat e i sam pobjei s Jacksonova Skrovita. Dendariijski je napad napravio veliku guvu u Vaa Lui-gijevu glavnom stoeru. Mora osvetiti krv i posjed. I ponos. Ako je tako  pokuat u te izvui."
"Ti? Ili svi vi?"
"Nikad nisam ila protiv skupine." Ustala je i usho-dala se po svojoj dnevnoj sobi. "A godinu dana sam proivjela na Escobaru, sama, dok sam prolazila obuku u krio-
-oivljavanju. esto sam se pitala... kako bi bilo biti polovica para. Umjesto etrdesetina skupine. Bih li se osjeala veom?"
"Jesi li bila vea kad si bila jedna cjelina, na Escoba-ru?"
"Ne znam. To je glupa ideja. Svejedno  ne mogu ne misliti o Lotus."
"Lotus. Barunica Bharaputra? Ona koja je napustila vau skupinu?"
"Da. Lillvina najstarija ki, poslije Rose. Lilly kae... ako se ne drimo sve zajedno, visjet emo svaka posebno. Misli na jednu staru metodu pogubljenja u kojoj  k"
"Znam to je vjeanje", rekao je uurbano, prije nego to se mogla upustiti u medicinske detalje.
Rowan se zabulji kroz prozor. "Jacksonovo Sklonite nije mjesto na kojem moe biti sam. Nikome ne moe vjerovati."
"Zanimljivi paradoks. Stvara lijepu dilemu."
Pretraila mu je lice u potrazi za ironijom, pronala je i namrtila se. "To nije ala."
Oito, ak ni samostojna materinska strategija Lilly Durone nije do kraja rijeila problem, kako se vidjelo s Lotus.
Promatrao ju je. "Jesu li ti naredili da spava sa mnom?" upita odjednom.
Trznula se. "Ne." Opet se ushodala. "Ali jesam traila doputenje. Lilly je rekla da mogu, jer bi te to moglo privui naim interesima." Zastala je. "ini li ti se to uasno hladnim?"
"Na Jacksonovu Skrovitu  samo opreznim." A privlaenje je svakako ilo u dva smjera. Jacksonovo Skloni-
te nije mjesto na kojem se moe biti sam. Ali nikome ne moe vjerovati.
Ako je ovdje itko normalan, zakleo bi se da je to sluajno.
itanje, od kojeg je isprva dobivao probadajue bolove u oima i brze i uasne glavobolje, postajalo je sve lake. Sad je ve mogao izdrati i po deset minuta prije nego to postane nepodnoljivo. Zakopan u Rowaninoj radnoj sobi, gurao se do ruba bola, djeli informacija, nekoliko minuta odmora, pa opet. Poevi od sredita prema van, itao je prvo o Jacksonovu Skrovitu, njegovoj jedinstvenoj povijesti, ne-vladinoj strukturi, te o stotinu i esnaest velikih Kua i bezbrojnim manjim kuama, sa svim njihovim pomijeanim vezama i vendettama, stalno promjenjivim pogodbama i izdajama. Durona Grupa bila je na putu da i sama postane Manja Kua, procijenio je, cvatui iz Kue Fell kao hidra i, kao i hidra, reproducirajui se bespolno. Spomeni kua Bharaputra, Hargraves, Dyne, Rvoval i Fell pokretali su mu u glavi slike koje nisu dolazile s vi-deoprikaza. Nekoliko njih ak se poelo i meusobno povezivati. Premalo. Pitao se je li znaajno to mu se najpoznatijim ine Kue najslavnije po svemirskim nezakonitim operacijama.
Tko god bio, ja poznam ovo mjesto. Pa ipak... slike su mu se inile uskim, preplitkim da bi predstavile itavo jedno djetinjstvo. Moda je bio mala osoba. Svejedno, bilo je to vie nego to je iz svoje podsvijesti mogao izvui o mladosti navodnog admirala Naismitha, klona cetagand-ske proizvodnje.
Djedo. Te su uspomene imale masu i gotovo omamlju-juu snagu dojma. Tko je Djedo? Jacksonski staratelj? Ko-marrski mentor? Cetagandski instruktor? Netko ogroman
i divan, tajanstven i star i opasan. Djedo nije imao izvora, kao da je dolazio ukljuen u sam svemir.
Izvori. Moda bi prouavanje pretka, invalidnog bar-ravarskog barunica Vorkosigana, moglo neto otkriti. Konano, sazdan je na Vorkosiganovu sliku i priliku  uiniti nekome takvo to vrlo je runa stvar. Izvukao je popis barrayarskih referenci iz Rovvanine komkonzolne knjinice. Bilo je nekih stotinjak dokumentarnih knjiga, videa, dokumenata i dokumentaraca. Da si stvori okvir, poeo je s opom povijesti, brzo je pregledavajui. Pedeset tisua Prvaka. Kolaps crvotoine. Doba izolacije. Krvava stoljea... Ponovno otkrie... rijei su se zamutile. Glava mu se inila prepunom do pucanja. Poznato, tako bolno poznato... morao je stati.
Zadihan, zatamnio je sobu i legao na kau sve dok mu oi nisu prestale pulsirati u bolu. Ali, ako je ikad bio obuavan da zamijeni Vorkosigana, to bi mu sve i moralo biti poznato. Morao je prouiti Barrayar uzdu i poprijeko. / jesam. elio je moliti Rowan da ga prikuje za zid i da mu jo jednu dozu brzopenta, bez obzira na to to mu se dogodi s krvnim tlakom. Stvar je zamalo proradila. Moda jo jedan pokuaj...
Vrata se siktavo otvore. "Hej?" Upalilo se svjetlo. Ro-wan je zastala na vratima. "Jesi li dobro?"
"Glavobolja. itanje." "Ne bi trebao..."
Toliko uriti, dodao je u sebi, Rowanin stalni refren u posljednjih nekoliko dana, sve od razgovora s Lilly. Ali ovog puta se prekinula. Podigao se u sjedei poloaj; prila je i sjela pokraj njega. "Lilly eli da te dovedem gore."
"U redu" Krenuo je ustati, ali ona ga zaustavi.
Poljubila ga je. Dugim, dugim poljupcem koji ga je isprva oduevio a onda zabrinuo. Odvojio se od nje da upita: "Rowan, to je?"
"... Mislim da te volim." "To je problem?"
"Samo moj problem." Uspjelo joj je kratko, nesretno se osmijehnuti. "Izai u s tim na kraj."
Uhvatio joj je ruke, pratei vene i tetive. Ima predivne ruke. Nije znao to da kae.
Povukla gaje na noge. "Doi." Drali su se za ruke cijelim putem do ulaza u dizalnu cijev za potkrovlje. Kad se odvojila da pritisne plou za prepoznavanje dlana, nije mu opet prihvatila ruku. Uspeli su se zajedno i stigli oko kromirane ograde u Lillynu dnevnu sobu.
Lilly je sjedila, uspravna i formalna, u svojem irokom, punjenom naslonjau, sijede kose danas spletene u jednu debelu pletenicu koja joj je padala preko ramena i u krilo. Iza nje, malo udesno, tiho je stajao Hawk. Ne sluga. Straar. Troje stranaca u sivim kvazi-vojnim uniformama s bijelim rubom bilo je oko nje; dvije ene su sjedile, a mukarac je stajao. Jedna ena imala je tamne kovre i smee oi koje su ga zaareno gledale. Druga, starija ena imala je kratku svijetlosmeu kosu jedva dotaknutu sjedi-nama. Ali ovjek mu je prikovao svu pozornost.
Boe moj. To sam drugi ja.
Ili... ne-ja. Stajali su oi u oi. Ovaj je bio bolno uredan, istih izama, odore ispeglane i slubene, ve samom pojavom izraz potovanja prema Lilly. Vojne su oznake blistale na njegovom ovratniku. Admiral... Naismith? Naismith je bilo ime priiveno iznad lijevog prsnog depa na njegovoj radnoj asnikoj odori. Otar udah, elektrini bljesak sivih oiju i napola priguen osmijeh inili su mu lice nevjerojatno ivahnim. Ali ako je on bio koata sjena
samoga sebe, ovaj je bio udvostruen on. Nizak, etvrtast, miiav i napet, teke eljusti i primjetnog trbuha. Izgledao je kao vii asnik, tjelesne mase uravnoteene nad kratkim nogama rairenim u agresivnom poloaju voljno, poput pretilog buldoga. Dakle, to je Naismith, slavni spasitelj kojeg Lilly toliko eli. Mogao je u to povjerovati.
U potpunu opinjenost klonskim blizancem prodrla je sve jaa, uasavajua spoznaja. Ja sam onaj krivi. Lilly je upravo potroila bogatstvo oivljavajui pogrenog klona. Koliko e se ljutiti? Za jacksonskog vou, takva velika pogreka bit e kao da otpisuje bodove samoj sebi. I zaista, Lillvno je lice bilo ozbiljno i mirno kad je pogledala prema Rowan.
"To je on, sigurno", dahne ena zaarenih oiju. Ruke su joj bile vrsto stisnute u ake na krilu.
"Ja... vas poznajem, gospoo?" upitao je pristojno, briljivo. Njezina vrelina ga je uznemirivala. Napola nesvjesno, primakao se blie Rowan.
Izraz lica bio joj je kao od mramora. Samo je blago irenje oiju, kao da ju je laserska zraka upravo uredno presjekla na pola, otkrivalo dubinu... kojeg osjeaja? Ljubavi, mrnje? Napetosti... Glavobolja mu se pogorala.
"Kao to vidite", ree Lilly. "iv i zdrav. Vratimo se raspravi o cijeni." Okrugli stol bio je pokriven alicama i mrvicama  koliko je ta konferencija ve trajala?
"Sto god elite", ree admiral Naismith, teko diui. "Platit emo i idemo."
"Bilo koju razumnu cijenu." Smeokosa starija ena uputila je svome zapovjedniku udno priguujui pogled. "Doli smo po ovjeka, ne po animirano tijelo. Zabrljano oivljavanje bilo bi po mome razlog za popust, oteena roba." Taj glas, taj ironian alt... Tebe poznam.
"Njegovo oivljavanje nije zabrljano", ree Rowan otro. "Ako je i bilo problema, to je bilo u pripremi"
Zaarena se ena trne i bijesno namrti.
"ali, zapravo, on se sasvim dobro oporavlja. Svakoga dana osjetno napreduje. Jednostavno je jo prerano. Previe se urite." Pogled prema Lilly? "Stres i pritisci usporavaju rezultate koje se eli pouriti. On samog sebe previe pouruje, sam sebe toliko zapetlja"
Lilly podigne jednu umirujuu ruku. "To kae moj specijalist za krio-oivljavanje", rekla je admiralu. "Va klon-ski brat se oporavlja i moe se oekivati oporavak. Ako je to zaista ono to elite."
Rowan se ugrize za usnicu. Zaarena ena grizla je nokte.
"A sad dolazimo do onog to ja elim", nastavi Lilly. "I, bit e vam drago to uti, to nije novac. Razmotrimo malo nedavnu povijest. Nedavnu iz moje perspektive, tonije."
Admiral Naismith bacio je pogled kroz velike etvrtaste prozore koji su gledali na jo jedno tamno jacksonsko zimsko popodne, s niskim lepravim oblacima koji su pijuckali snijeg. Polje sila je bljeskalo, tiho jedui ledene zvjezdice. "Nedavna povijest menije i te kako na umu, gospoo", rekao je. "Ako je poznate, znate zato se ne elim ovdje zadravati predugo. Recite to elite."
Ni priblino dovoljno zaobilazno za jacksonsl^e poslovne obiaje, ali Lilly kimne. "Kako je ovih dana doktor Ca-naba, admirale?"
"Molim?"
Ukratko, po jacksonskim mjerilima, Lilly je opet objasnila svoje zanimanje za sudbinu odbjeglog genetiara. "Vaa je organizacija omoguila da Hugh Canaba potpuno nestane. Vaa je organizacija na Dagooli etiri, pred
nosom njihovih cetagandskih uvara ukrala deset tisua marilakanskih ratnih zarobljenika, premda priznajem da oni vrlo spektakularno nisu nestali. Negdje izmeu ta dva ekstrema lei sudbina moje male obitelji. Oprostit ete mi malu alu ako vam kaem kako mi se ini da ste ba ono to bi doktor prepisao."
Naismithove se oi raire; protrljao je lice, uvukao zrak kroza zube i uspio istisnuti napeti smijeak. "Shvaam. Gospoo. Dobro. Zapravo, projekt kakav predlaete bio bi sasvim mogu, osobito ako mislite da biste se mogli pridruiti doktoru Canabi. Shvaate, nisam ga spreman izvui iz depa danas popodne"
Lilly kimne.
"Ali im se dogovorim sa svojim zaleem, mislim da bi se neto moglo smisliti."
"Onda nam se vratite im se dogovorite sa svojim zaleem, admirale i va e vam klonski blizanac biti stavljen na raspolaganje."
"Ne!" poela je zaarena ena, napola ustavi; njezina kolegica uhvati joj ruku i strese glavom, a ona potone natrag u svoje sjedalo. "Dobro, Bel", promrmljala je.
"Nadali smo se da emo ga povesti danas", ree plaenik, gledajui u njega. Oi su im se susrele uz udar. Admiral je skrenuo pogled, kao da se uva nekog prejakog stimulansa.
"Ali, kao to vidite, to bi meni oduzelo glavno orue za pogaanje", promrmlja Lilly. "A uobiajen princip pola unaprijed i pola pri dostavi oito nije primjenjiv. Moda bi vas umirio skroman financijski predujam."
"Izgleda da su se dosad dobro brinuli za njega", ree smeokosi asnik nesigurnim glasom.
"Ali to bi istovremeno", namrtio se admiral, "i vama dalo priliku da ga ponudite drugim zainteresiranim stra-
nama. Gospoo, moram vas upozoriti da ne poinjete rat licitacijom, u ovom sluaju. Mogao bi dovesti do pravog."
"Vae interese titi vaa jedinstvenost, admirale. Nitko drugi na Jacksonovu Skrovitu nema ono to ja elim. Vi imate. A mislim da vrijedi i obrnuto. Vrlo smo dobro postavljeni da meusobno zakljuimo pogodbu."
Za jednog Jacksonca, ovo je bilo nevjerojatno ohrabrivanje. Prihvati, sklopi pogodbu! pomislio je; onda se zapita zato? Zato ga ti ljudi ele? Vani, zapuh vjetra zakovitlao je snjene pahulje u zasljepljujui, vrtloni zastor. Udario je u prozor.
Udario je u prozor...
Lilly je shvatila sljedea, tamne joj se oi raire. Nitko drugi to jo nije primijetio, nestanak tog tihog svjetluca-nja. Njezin zapanjen pogled sreo se s njegovim, kad mu se glava okrenula od prvog zurenja prema van, a usne joj se otvore da progovori.
Prozor prsne prema unutra.
To je bilo sigurnosno staklo; umjesto opasnih krhotina, sve ih je zasula kia vrelih grumenia. Dvije plaenice skoe na noge. Lilly je kriknula, a Hawk skoi pred nju, s oamutom u ruci. Nekakvo veliko zrano vozilo lebdjelo je pred prozorom: jedan, dva... tri, etiri ogromna vojnika skoe unutra. Prozirna biozatitna oprema pokrivala je mreastu zatitu protiv disruptora ivaca; lica su im bila pokrivena kapuljaama i naoalama. Vatra iz Hawkova oamuta bezazleno je pucketala oko njih.
Bolje bi ti bilo da baci prokleti oamut na njih! Osvrnuo se u divljakoj potrazi za kakvim projektilom, noem, stolcem, nogom od stola, bilo to ime bi mogao napasti. Iz depne veze jedne od plaenica uo se metalni glas: "Quinn, ovdje Elena. Neto je upravo spustilo polje sila oko zgrade. Dobivam ispuste energije  kvragu, to se to dogaa? Treba pojaanje?"
"Da!" zavikala je uarena ena, kotrljajui se u stranu od zrake oamuta koja ju je pucketajui slijedila preko saga. Lovice s oamutom. Napad je, dakle, otmica, a ne ubojstvo. Hawk se konano snaao toliko da dohvati okrugli stoli i zamahne njime. Dohvatio je jednog vojnika ali drugi ga obori oamutom. Lilly je stajala posve mirno, smrknuto gledajui. Zapuh ledenog vjetra zaleprao je nogavice njezinih hlaa. Nitko nije nianio u nju.
"Koji je Naismith?" zagrmio je pojaani glas jednog vojnika. Dendarii su se sigurno razoruali za pregovore; smeokosa plaenica napala je jednog uljeza prsa o prsa. On si to nije mogao priutiti. Zgrabio je Rowan za ruku i sakrio se iza stolca, pokuavajui uoiti ist put do izlazne cijevi.
"Uzmi obojicu", doviknuo je zapovjednik kroz buku. Jedan vojnik skoio je prema dizalnoj cijevi da im odsjee odstupnicu; etvrtasta njuka njegova oamuta trepnula je u svjetlu kad je uoio gotovo istu metu.
"Vraga!" povie admiral, zalijeui se u vojnika. Vojnik se spotakao i promaio. Zadnja stvar koju je vidio kad su on i Rowan jurnuli prema dizalnoj cijevi bila je zraka oamuta koja je dohvatila Naismitha u glavu. I drugo dvoje Dendariija bilo je na tlu.
Silazili su s uasavajuom sporou. Kad bi on i Ro-wan mogli doi do generatora polja sila, bi li ga uspjeli ukljuiti i zarobiti napadae unutar njega? Za njima je zacvrala vatra iz oamuta, zvjezdasto se rasprskavajui o plohu cijevi. Okrenuli su se u zraku, nekako doekali na noge i oteturali natrake u hodnik. Nema vremena za objanjavanje  zgrabio je Rovvaninu ruku i pritisnuo je na plou za prepoznavanje, laktom udarivi po prekidau za iskljuivanje. Vojnik koji ih je slijedio zakevtao je i pao tri metra, ne ba glavom naprijed.
Trznuo se na udarac i povukao Rowan kroz hodnik. "Gdje su generatori?" povikao je preko ramena. Druge uzbunjene Durone pojavljivale su se iz svih smjerova. Par Fellovih straara u zelenim odorama provalio je u hodnik na suprotnom kraju i pojurio prema dizalnoj cijevi za potkrovlje. Ali na ijoj su oni strani? Povukao je Rowan kroz najblia otvorena vrata.
"Zakljuaj!" dahne. Zatvorila je vrata i zakljuala ih. Bili su u nekom od duronskih stambenih apartmana. Slijepa ulica nije bila dobro skrovite, ali pomo je, izgleda, stizala. Samo nije znao za koga. Neto vam je upravo spustilo polje sila... Iznutra. Moglo ga se spustiti samo iznutra. Napola se presavinuo, razjapivi usta, spaljenih plua, lupajueg srca i bolnih prsa, dok mu je vrtoglava tama mraila vid. Svejedno je oteturao do opasnog prozora, pokuavajui shvatiti taktiku situaciju. Kroza zid su dopirali prigueni pucnjevi i udarci iz hodnika.
"Kvragu, kako vam je kopilad mogla spustiti tit?" zadihano je upitao Rowan, drei se za prozorsku dasku. "Nije se ula eksplozija  izdaja?"
"Ne znam", odvrati Rowan zabrinuto. "To je vanjska sigurnost. Za nju bi trebali biti zadueni Fellovi ljudi."
Zurio je preko ledenog parkiralita. Preko njega je tralo jo nekoliko ljudi u zelenom, viui, pokazujui prema gore, skrivajui se iza parkiranih vozila i pokuavajui nanianiti projektilnim orujem. Jo jedan straar uurbano im je pokazivao da odustanu: promaaj bi mogao pogoditi potkrovlje i sve koji su u njemu. Kimnuli su i ekali.
Iskrivio je vrat, pritisnuvi se licem o staklo, trudei se da vidi gore lijevo. Oklopljena je letjelica jo lebdjela kraj potkrovnog prozora.
Napadai su se ve povlaili. Prokletstvo! Nikakve anse za polje sila. Prespor sam. Letjelica se zaljuljala kad su se vojnici uurbano popeli u nju. Bljesnule su ruke i de-
beli mali obris u sivom prevuen je preko ponora, est stravinih katova iznad betona. Prevukli su i oputenog vojnika. Nee biti ranjenika za ispitivanje. Stisnutih zubi, Rowan ga povue unatrag. "Makni se s vatrene linije!"
Odupro joj se. "Pobjei e!" pobunio se. "Moramo se boriti sada, na vlastitom terenu"
S ulice, iza starog i oronulog kamenog zida, podigla se jo jedna letjelica. Mali civilni model, nenaoruan i bez oklopa. Borila se za visinu. Kroz njezin je prozor vidio zamuen sivi obris za upravljaem, bljesak bijelih zubi u grimasi. Napadaka letjelica odvojila se od prozora. Denda-riijska letjelica pokuala se zaletjeti u njihovu i natjerati je na sputanje. Poletjele su iskre, plastika je krkala a metal kripao, ali oklopljena je letjelica otresla drugu; skovitlala se na plonik i sletjela uz zavrno krckanje.
"Unajmljeno, kladim se", zacvilio je promatrajui. "Morat e se platiti. Dobar pokuaj, zamalo je upalilo  Ro-wan! Je li neka od onih dolje letjelica vaa?"
"Misli od grupe? Da, ali"
"Idemo. Moramo dolje." Ali zgrada je do sad ve puna osiguranja. Svakog e prilijepiti uza zid dok ga ne identificiraju i ne odobre kretanje. Ne moe skoiti kroz prozor i odletjeti pet katova, premda je eznuo da ba to uini. Oh, da mu je plat nevidljivosti.
Oh. Da!
"Nosi me! Moe li me nositi?" "Vjerojatno, ali"
Odjurio je do vrata i bacio joj se na lea u naruje kad su se opet otvorila.
"Zato?" upitala je.
"Samo daj, samo daj!" siknuo je kroza zube. Odvukla ga je natrag na hodnik. Prouavao je kaos kroz stisnute kapke, vrlo uvjerljivo daui. Razne uznemirene Durone
rojile su se iza kordona Fellovog osiguranja koji je sad blokirao ulaz u potkrovlje. "Neka mi Dr. Chrys uhvati noge", promrmljao je krajikom usana.
Privremeno previe zapanjena da mu proturjei, Rowan povie: "Chrys, pomozi mi! Moramo ga odnijeti do-lje."
"Oh" Uvjerena da se radi o nekakvoj medicinskoj krizi, Dr. Chrys nije postavljala pitanja. Dohvatila je njegove lanke i za nekoliko sekundi probijali su se kroz gomilu. Dvije doktorice Durona koje trkom nose blijedog tipa nezdrava izgleda  straari u zelenim odorama uurbano su se izmicali i mahali im da prou.
Kad su doli do prizemlja, Chrys je pokuala odjuriti prema klinici. Naas su ga vukle u dva smjera, onda oslobodi noge od zapanjene Dr. Chrys i odjuri od Rowan. Ona krene za njim i do vanjskih su vrata stigli zajedno.
Pozornost straara bila je usredotoena na napore dvojice ljudi s minobacaem; oi su mu pronale njihov cilj, sjenu pokretne mete koja je nestajala meu snjenim oblacima. Ne, ne, ne pucajte...! Baca se podrignuo; bljesak eksplozije zatresao je letjelicu ali je nije sruio.
"Odvedi me do najvee, najbre stvari koju moe pokrenuti", dahnuo je Rowan. "Ne smijemo im dopustiti da pobjegnu." Ne smijemo ni Fellovim ljudima dopustiti da ih raznesu. "Pouri!"
"ZatoV
"One gorile su otele mog, mog... brata", zadihano je rekao. "Moram za njima. Spustiti ako moemo, slijediti ako ne moemo. Dendarii sigurno imaju nekakvo pojaanje, samo ako ih ne izgubimo. Ili Fell. Lilly je njegova, njegova vazalka, zar ne? Mora reagirati. Ili netko mora." Divljaki se tresao. "Izgubimo ih i nikad ih neemo nai. S tim raunaju."
"Kvragu, a to bismo mogli uiniti da ih sustignemo?" pobunila se Rowan. "Upravo su te pokuali oteti, a ti hoe trati za njima? To je posao za osiguranje!"
"Ja sam ja sam..." to? to sam ja? Frustrirano mucanje prelo je u potpuni raspad sistema. Ne, ne opet
Vid mu se raistio uz siktanje hipospreja, gorka hladnoa na njegovoj ruci. Dr. Chrys ga je pridravala, a Ro-wan je imala palac pritisnut na jedan njegov kapak, pridravajui ga dok mu je zurila u oi, dok je drugom rukom spremala hiposprej u dep. Pokrila ga je neka vrsta staklaste zbunjenosti, kao daje umotan u celofan. "To bi trebalo pomoi", ree Rowan.
"Ne pomae", poalio se, ili je bar to pokuao. Rijei su mu izale kao mumljanje.
Odvukle su ga iz predvorja, na tiho mjesto u blizini jedne od dizalnih cijevi za podzemni dio klinike. Znai da je u napadaju izgubio samo nekoliko trenutaka. Jo je imao ansu  pobunio se u Chrvsinom stisku, koji se pojaa.
Udarci enskih koraka, ne vojnikih izama, zauli su se iza ugla. Pojavila se Lilly, ledenog lica i rairenih nosnica, u pratnji Dr. Poppy.
"Rowan. Vodi ga odavde", ree Lilly, potpuno mirnim glasom usprkos zadihanosti. "Georish e sve prevrnuti istraujui to se dogodilo. Mora izgledati kao da on nije nikad ni bio ovdje. Nai napadai su nekakvi Naismithovi neprijatelji. Naa pria bit e da su Dendarii doli ovamo u potrazi za Naismithovim klonom, ali ga nisu nali. Chrys, rijei se svih dokaza u Rowaninoj sobi i sakrij dosjee. Idemo!"
Chrys kimne i otri. Sad ga je Rowan drala na nogama. udno se oputao, kao da se topi. Trepne u borbi s drogom. Ne, moramo krenuti za
Lilly dobaci Rowan kreditni ip, a Dr. Poppy joj preda dva kaputa i doktorsku torbu. "Izvedi ga kroz stranja vrata i nestani. Poslui se evakuacijskim kodovima. Nasumce odaberi mjesto i sakrij se, ne na naem posjedu. Javi se sigurnom vezom, s nekog drugog mjesta. Do onda bih trebala znati to e se od cijele ove zbrke moi spasiti." Njezine naborane usne povukle su se preko bjelokosnih zubi stisnutih u bijesu. "Hajde, djevojko."
Rowan je posluno kimnula i uope nije raspravljala, primijetio je uvrijeeno. Drei ga vrsto pod ruku, upravila mu je nesigurne korake niz teretnu dizalnu cijev, kroz pod-podrum i u podzemnu kliniku. Skrivena vrata na njezinoj drugoj razini otvorila su se u uzak tunel. Osjeao se kao takor koji uri kroz labirint. Rowan je triput zastala da unese kodove u neke sigurnosne naprave.
Izali su na podzemnoj razini neke druge zgrade, a vrata su nestala za njima, nerazaznatljiva od zida. Produili su kroz obine kanalizacijske tunele. "esto koristite ovaj put?" upitao je zadihano.
"Ne. Ali svako toliko elimo neto unijeti ili iznijeti a da to ne znaju uvari na naim vratima  oni rade za baruna Fella."
Konano su se nali u maloj podzemnoj garai. Povela ga je do male plave lake letjelice, postarije i neupadljive i uvalila ga na putniko sjedalo. "Offo je k'ivo", alio se oteklog jezika. "Admiral Naismith  netko bi trebao ii za admiralom Naismithom."
"Naismith ima cijelu plaeniku flotu." Rowan se vezala u pilotsko sjedalo. "Neka se oni petljaju s njegovim neprijateljima. Pokuaj se smiriti i doi do daha. Ne elim ti davati jo jednu dozu."
Letjelica se podigla uz kovitlanje snijega i nesigurno zaljuljala na vjetru. Grad koji se irio pod njima brzo je nestao u pomrini kako ih je Rowan podizala. Bacila je
pogled na njegov uznemiren profil. "Lilly e neto poduzeti", utjeila gaje. "I ona hoe Naismitha."
"To je krivo", mrmljao je. "To je potpuno krivo." Skutrio se u jakni koju je Rowan omotala oko njega. Ona pojaa grijanje.
Ja sam onaj krivi. inilo se da nema nikakve vlastite vrijednosti osim tajnovite vanosti za admirala Naismitha. A ako u pogodbi ne bude admirala Naismitha, jedina osoba koja e jo biti zainteresirana za njega bit e Vaa Luigi, eljan osvete za zloine kojih se ak nije mogao ni sjetiti. eludac mu se grio u bolu, a u glavi mu je lupalo. Svi miii su ga boljeli, napeti poput ice.
Sve to ima je Rowan. I, izgleda, admiral, koji gaje doao traiti. Koji je vrlo vjerojatno riskirao vlastiti ivot da ga vrati. Zato? Moram uiniti... neto.
"Dendariijski plaenici. Jesu li svi ovdje? Ima li admiral brodove u orbiti, ili to? Koliko pojaanja ima? Rekao je da e mu trebati neko vrijeme da stupi u dodir sa svojim zaleem. Koliko vremena? Odakle su stigli Dendarii, s komercijalnog sletita? Mogu li pozvati zranu podrku? Kolikokakogdje" Mozak mu se luaki trudio prikupiti podatke kojih nije imao i sloiti od njih plan napada.
"Opusti se!" molila je Rowan. "Nita ne moemo uiniti. Mi smo mali. A ti nisi ni u stanju. Ako ovako nastavi, samo e se dotjerati do jo jednog napadaja."
"Fuka moje stanje! Morammoram"
Rowan trpko podigne obrve. Zavalio se u svome sjedalu s uzdahom, posve iscrpljen. Trebao sam biti u stanju to uiniti... uiniti neto... Nita nije uo, napola opinjen zvukom vlastitog plitkog disanja. Poraen. Opet. Nije mu se to svialo. Tmurno se zabuljio u svoj blijed i iskrivljen odraz u staklu prozora. Vrijeme se rasteglo.
Svjetla na kontrolnoj ploi nestanu. Odjednom su ostali bez teine. Pojas sjedala zagrize u njega. Magla se zapuila oko njih, sve bre i bre.
Rowan je zavritala, borila se i lupala o kontrolnu plou. Zatreptala je; na as su opet imali pogon. A onda ga opet izgubili. Silazili su teturajui. "to sad ne valja, prokletstvo!" povie Rowan.
Pogledao je prema gore. Nita osim ledene magle  padali su ispod razine oblaka. A onda se iznad njih pojavi neki tamni obris. Velik kamion, teak...
"Nije problem u letjelici. Na momente nam obaraju polje", rekao je pospano. "Sile nas da sletimo."
Rowan proguta slinu, usredotoena, trudei se da zadri letjelicu ravnom u kratkim trenucima kad bi imala nadzor nad njom. "Boe, jesu li to opet oni?"
"Ne. Ne znam... moda su imali pojaanje." Adrenalinom i odlunou, natjerao sije mozak da proradi kroz izmaglicu sedativa. "Napravi buku!" rekao je. "Ostavi trag!"
"Molim?"
Nije shvaala. Nije kuila. Trebala je  netko je morao  "Srui makinu!" Nije ga posluala.
"Zar si poludio?" Doteturali su do tla na pravu stranu i nedodirnuti, u goloj dolini, sam snijeg i pucketanje leda.
"Netko nas eli oteti. Moramo ostaviti trag, inae emo samo nestati bez traga. Nema komunikacija." Glavom je pokazao na mrtvu kontrolnu plou. "Moramo ostaviti tragove, zapaliti neto, bilo to!" Borio se sa svojim pojasom da pobjegne.
Prekasno. etvorica-petorica krupnih mukaraca okruilo ih je iz mraka, izvuenih oamuta. Jedan posegne, otvori njegova vrata i izvue ga van. "Pazite, nemojte ga povrijediti!" po vikala je Rowan prestraeno i pojurila za njim. "To je moj pacijent!"
"Neemo, gospoo", rekao je jedan od krupnih ljudi u zimskoj jakni, "ali ne smijete se boriti." Rowan stane mirno.
Divljaki je zvjerao uokolo. Kad bi pojurio prema kamionu, bi li uspio? Njegovih nekoliko koraka naprijed zavrilo je kad ga je jedan od gorila zgrabio za koulju i potegao ga u zrak. Bol mu je bljesnula kroz prsa kad mu je ovjek zakrenuo ruke iza lea. Neto hladno i metalno kvrcnulo mu je oko zglavaka. To nisu bili isti ljudi koji su provalili u Kliniku Durona; nije bilo slinosti u osobinama, odorama, ni u opremi.
Jo jedan krupan ovjek zakoraio je kroz snijeg. Odgurnuo je svoju kapuljau i runom svjetiljkom posvijetlio svoje zarobljenike. Moglo mu je biti nekih etrdeset standardnih godina, gruba lica, maslinasto smee kose i tamne kose povuene unatrag u obian vor. Oi su mu bile sjajne i vrlo ivahne, crne obrve iskrivljene od zbunjenosti dok je zurio u svoj plijen.
"Otvorite mu koulju", rekao je jednom od svojih ljudi.
Straar ga poslua; krupni ovjek posvijetlio je preko gomile oiljaka. Usne su mu se razvukle u bjeliastom osmijehu. Odjednom, zabacio je glavu i glasno se nasmijao. Odjeci njegova glasa gubili su se u praznom zimskom sumraku. "Ry, budalo jedna! Pitam se koliko e ti vremena trebati da shvati?"
"Barune Bharaputra", rekla je Rowan tankim glasom. Podigla je bradu u kratkom, prkosnom pozdravu.
"Dr. Durona", uzvratio je Vaa Luigi, uljudan i zabavljen. "Va pacijent, dakle? Znai da neete odbiti moj poziv da nam se pridruite. Molim vas, budite mi gost. S vama emo imati pravo obiteljsko okupljanje."
"to elite od njega? Izgubio je pamenje."
"Pitanje nije to ja elim od njega. Pitanje je... to netko drugi moe eljeti od njega. I to ja mogu eljeti od njih. Ha! Jo bolje!" Odmahnuo je svojim ljudima i okrenuo se. Zarobljenike su ugurali u zatvoreni kamion.
Jedan od ljudi odvojio se da upravlja plavom letjelicom. "Gdje da to ostavim, gospodine?"
"Odvezi je natrag u grad i parkiraj u nekoj pokrajnjoj ulici. Bilo gdje. Vidimo se kod kue."
"Da, gospodine."
Vrata kamiona su se zatvorila. Kamion se podigne.
DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE
Mark zastenje. Svijetle iskrice bola prolazile su kroz mrak munine.
"Dat e mu sinergina?" rekao je neki iznenaen glas. "Nisam shvatio da barun eli da ga mazimo."
"Hoe ti istiti kad izbljuje doruak?" zagrmi drugi glas.
"Ah."
"Barun e raditi to hoe. Samo je rekao da ga hoe ivog. A to jest."
Hiposprej zasike.
"Jadni krelac", ree prvi glas zamiljeno.
Zahvaljujui sinerginu, Mark se poeo oporavljati od pogotka oamutom. Nije znao koliko je vremena i prostora bilo izmeu njega i Klinike Durona; promijenili su vozila bar tri puta nakon to je doao svijesti, jednom u neto vee i bre od zranog automobila. Negdje su zastali, pa su i on i vojnici proli kroz komoru za dekontaminaciju. Neodreeno odjeveni vojnici otili su svojim putem, a njega su predali dvojici straara, krupnim ljudima bezizraajnih lica u crnim hlaama i crvenim tunikama.
Boje Kue Rvoval. Oh.
Poloili su ga licem na dolje, vezanih ruku i nogu, u stranji odjeljak lake letjelice. Sivi oblaci koji su tamnjeli prema veeri nisu mu davali predodbu o tome kuda lete.
Miles je iv. Olakanje zbog te injenice bilo je tako snano da se oduevljeno smjekao ak i lica pritisnutog u ljepljivu plastiku sjedala. Kako je bilo lijepo vidjeti mravog malog kretena! Uspravnog. I disao je. Umalo je zaplakao. Ono to je uinio poniteno je. Sad bi stvarno mogao biti barun Mark. Svi moji grijesi su isprani.
Zamalo. Molio se da je ona doktorica Durona bila iskrena o Milesovu oporavku. Milesove su oi bile zastraujue zbunjene. I nije prepoznao Quinn, to je nju sigurno pokosilo. Bit e ti bolje. Odvest emo te kui i bit e ti bolje. Odvui e Milesa kui i opet e sve biti u redu i bolje od toga. Bit e divno.
im taj idiot Rvoval ispravi svoju zabunu. Mark je bio spreman ubiti idiota koji mu je zeznuo obiteljski sastanak. CarSig e se pobrinuti za njega.
Uli su u podzemnu garau a da nije vidio nita od vanjskog izgleda njihova odredita. Dvojica straara grubo su ga povukla na noge i oslobodila ih; prolazili su ga marci, trzao se. Proli su kroz elektronsku sigurnosnu komoru, a onda su mu oduzeli odjeu. Proveli su ga kroz... mjesto. To nije bio zatvor. Nije bio ni jedan od poznatih bordela Kue Rvoval. U zraku se osjeao blag, uznemirujue medicinski miris. Bilo je previe strogo da bi se tu provodilo oblikovanje tijela na muterijama izvana. Previe tajnovito i osigurano za proizvodnju robova po narudbi, tamo gdje se ljudska bia pretvaralo u nemogue stvari. Nije bilo ni jako veliko. Nije bilo prozora. Pod zemljom? Dovraga, gdje sam ja to?
Nee paniariti. Zabavljao se naas razmiljajui o tome to e Rvoval uiniti s vlastitim vojnicima kad otkrije da su dohvatili pogrenog blizanca. Ako Rvoval od prve ne
uoi svoju pogreku, poigravao se idejom da privremeno sakrije svoj pravi identitet. Neka Miles i Dendarii dobiju vie vremena. Njih nisu uhvatili, oni su slobodni. Ja sam ga pronaao! Sigurno e doi po njega. A ako ne oni, onda CarSig. CarSig sigurno ne zaostaje za njim vie od tjedan dana, moda i manje. Pobijedio sam, bogamu! Pobijedio sam!
U glavi mu se jo uvijek vrtjelo od udne mjeavine oduevljenja i strave kad su ga straari doveli pred Ryo-vala. Bio je to luksuzan ured, ili radna soba; barun je oito ovdje stanovao, jer se kroz prolaz vidjela dnevna soba. Mark je od prve prepoznao Rvovala. Vidio ga je na video-snimci Arielove prve misije na Jacksonovu Skrovitu. Razgovor u kojem je prijetio da e si na zid objesiti odsjeenu glavu admirala Naismitha obuenu u plastiku. Kod nekog bi se drugog takva prijetnja mogla shvatiti kao pretjerivanje, ali Mark je imao nelagodan osjeaj da je Rvoval to mislio sasvim doslovno. Rvoval je napola sjedio napola se oslanjao na svoj komkonzolni stol. Imao je sjajnu tamnu kosu rasporeenu u sloenu frizuru, nos visokog luka i glatku kou. Snaan i mladenakog izgleda za jednog stogodinjaka.
Nosi klona. Markov smijeak postane vuji. Nadao se da Rvoval nee njegovo podrhtavanje od kemijskih sredstava shvatiti kao strah.
Straari su ga posjeli u stolac i svezali ga metalnim vrpcama preko zglobova. "Priekajte vani", uputi ih barun. "Neemo dugo." Izali su.
Rvovalove ruke malo su se tresle. Koa njegova bron-anog lica bila je malo vlana. Kad je podigao pogled i osmjehnuo se Marku, oi su mu gorjele nekim unutarnjim arom. Bio je to izraz ovjeka toliko ispunjenog vizijama u svojoj glavi da gotovo nije ni vidio stvarnost. Mark je od bijesa jedva mario za to. dera klonova!
"Admirale", dahne Rvoval sretno. "Obeao sam vam da emo se ponovno sresti. Neizbjeno kao sudbina." Pogledao je Marka uzdu i poprijeko; tamne mu se obrve uzdignu. "Udebljali ste se u zadnje etiri godine."
"Dobar ivot", zarei Mark, nelagodno se sjetivi svoje nagosti. Koliko mu se god gadila dendariijska odora, zapravo mu je dobro stajala. Quinn ju je osobno prekrojila za ovo preruavanje i sad bi volio daje dobije natrag. No, vjerojatno je to prevarilo Rvovalove vojnike, u onom trenutku privremene junake ludosti.
"Tako mije drago to ste ivi. Isprva sam se nadao da ete poginuti u jednoj od svojih borbica, ali kad sam razmislio, poeo sam se moliti da preivite. Imao sam etiri godine da isplaniram ovaj sastanak. Mijenjao sam i poboljavao planove. Bilo bi mi ao da ste propustili ovaj sastanak."
Rvoval ga nije prepoznao kao ne-Naismitha. Rvoval jedva da ga je uope vidio. inilo se da gleda kroz njega. Barun je poeo etkati pred njim, nabrajajui svoje planove kao nervozni ljubavnik, sloeni planovi osvete koji su se protezali od opscenih, preko suludih, do nemoguih.
Moglo bi biti i gore. Rvoval bi mogao sve te prijetnje sipati pred onog mravog, sitnog, zbunjenog ovjeka izgubljenih oiju koji pati od krio-amnezije i koji ne zna ak ni tko je, a kamoli zato mu se ovakvo to dogaa. Pomisao se Marku zgadila. Aha. Bolje ja nego on, ovog trena. Tko bi rekao.
eli te zastraiti. To su samo rijei. Kako je ono rekao grof? Nemoj se u sebi unaprijed predati neprijatelju...
Prokletstvo, Rvoval ak nije ni njegov neprijatelj. Svi ti kiasti planovi bili su stvoreni za Milesa. Ne, ak ne ni za Milesa. Za admirala Naismitha, ovjeka koji ne postoji. Rvoval je jurio duha, privienje.
Rvoval je zastao kraj njega, prekinuvi svoju proapta-nu tiradu. Znatieljno, preao je vlanom rukom preko Markova tijela, prstima anatomski precizno pratei miie skrivene pod slojevima masnoe. "Znate", dahnuo je, "bio sam vas namjeravao izgladnjeti. Ali mislim da sam se predomislio. Mislim da u vas umjesto toga na silu hraniti. Dugorono gledano, rezultati bi mogli biti znatno zabavniji."
Mark prvi put bolesno zadrhti. Rvoval je to osjetio pod svojim znatieljnim prstima i iskesio se. ovjek ima odvratan instinkt za svoju metu. Bolje da Rvoval ostane usredotoen na privid? Bolje da se prokleto maknemo odavde.
Duboko je udahnuo. "ao mi je to vas moram razoarati, barune, ali imam lou vijest za vas."
"Zar sam traio da progovori?" Rvovalovi prsti vrate se gore, da tipnu meso oko njegove eljusti. "Ovo nije ispitivanje. Nije inkvizicija. Priznanje ti nee donijeti nita. Cakni smrt."
To je ona prokleta zarazna hiperaktivnost. ak su je i Milesovi neprijatelji uhvatili.
"Ja nisam admiral Naismith. Ja sam klon kojeg su napravili Bharaputranci. Vae gorile su dohvatile krivog ovjeka."
Rvoval se samo osmjehne. "Zgodan pokuaj, admirale. Ali ve danima promatramo Bharaputrinog klona u Klinici Durona. Znao sam da ete doi po njega, nakon svega to ste uinili da ga vratite prvi put. Ne znam kakva vas to strast vodi jeste li ljubavnici? Iznenadili biste se koliko ljudi naruuje klonove upravo u tu svrhu."
Tako. Kad se Quinn zaklela da ih nitko ne moe slijediti, bila je u pravu. Rvoval ih nije slijedio. ekao ih je. Izvrsno. Njegovi potezi osudili su ga kao Naismitha, a ne rijei ili odora.
"Ali dobit u i njega", slegne Rvoval ramenima. "Vrlo brzo."
A ne, nee. "Barune, ja sam zaista onaj drugi klon. Dokaite sami sebi. Pregledajte me."
Rvoval zahihoe. "to predlae? Skeniranje DNA? ak ni Durone nisu bile sigurne." Duboko je uzdahnuo. "Toliko ti toga elim uiniti, jedva znam otkud da ponem. Moram ii polako. I loginim redom. Na primjer, ne mogu muiti dijelove tijela koje sam ve odstranio. Pitam se na koliko te godina mogu rastegnuti? Ili desetljea?"
Mark osjeti kako mu samokontrola poputa. "Ja nisam Naismith", rekao je, glasa povienog od napora.
Rvoval dohvati Markovu bradu i potegne je gore, usana iskrivljenih od ironine nevjerice. "Onda u na tebi vjebati. Probni krug. A Naismith e mi ve doi. S vremenom."
Zapanjit e se kad vidi to e ti doi s vremenom. CarSig nee nimalo oklijevati da digne Kuu Rvoval u zrak, nikakvih obzira ak ni po jacksonskim mjerilima.
Da spase Milesa.
On, naravno, nije Miles.
Zabrinuto je razmiljao o tome kad su na Rvovalov poziv opet uli straari.
Prvo je premlaivanje bilo prilino neugodno. Ne radi bola. Radi bola bez bijega, straha bez poputanja, koji je pritiskao um i napinjao tijelo. Rvoval je promatrao. Mark je vritao bez ustruavanja. Nikakve tihe patnje ni mukog ponosa, hvala na pitanju. Moda to uvjeri Rvovala da on nije Naismith. To je ludost. Pa ipak, straari mu nisu slomili nikakvu kost i cijela je stvar prola vie reda radi. Ostavili su ga zakljuanog, golog, u vrlo hladnoj, siunoj prostoriji, moda ormaru, bez prozora. Zrak je prolazio
kroz otvor promjera moda pet centimetara. Kroz to nije mogao provui ni aku, a kamoli tijelo.
Pokuao se pripremiti, oeliiti. Dati si nade. Vrijeme je na njegovoj strani. Rvoval je iznimno iskusan sadist, ali psiholokog tipa. Rvoval e ga odrati ivog i relativno neoteenog, bar u prvo vrijeme. Konano, ivci moraju biti netaknuti da bi prijavljivali bol. Um mora biti relativno ist, da proe kroz sve pojedinosti agonije. Komplicirana ponienja, a ne odmah bievanje do smrti, to e biti prvo na rasporedu. Sve to treba uiniti jest preivjeti. Kasnije  kasnije nee ni postojati. Grofica je rekla da e Markov odlazak na Jacksonovo Skrovite prisiliti Illvana da poalje vie agenata htio on to ili ne; ve i to je smatrala sigurnim profitom od Markova putovanja, ak i ako on osobno nita drugo ne postigne.
A konano, to je njemu znailo jo nekoliko ponienja? Milesov ogromni ponos bi se skrhao. Ali on ga nije ni imao. On je dobro poznavao muenje. O, Ryoval. Ni ne zna koliko si pogrenog ovjeka dohvatio.
Dakle, da je Rvoval upola tako dobar psiholog kao to si oito umilja, bio bi ugrabio nekoliko Milesovih prijatelja i muio ih pred njim. To bi kod Milesa ostavilo strane posljedice. Ali ne i kod njega. On nema prijatelja. Prokletstvo, Ryovale, Ja mogu smisliti i gore stvari nego ti.
Nije vano. Njegovi e ga prijatelji spasiti. Vrlo brzo. Odmah.
Odrao je mentalni otpor sve dok tehniari nisu doli po njega.
Kasnije su ga vratili u njegovu malu eliju, vjerojatno da mu daju samoe za razmiljanje. Dosta dugo nije uope razmiljao. Leao je na boku, diui u tankim udasima,
napola bez svijesti, dok su mu se ruke i noge polako trzale u ritmu unutarnjeg bola koji nikako nije prestajao.
Konano, vid mu se polako raistio, a bol se korak po korak povukla, da bi je zamijenio crni, crni bijes. Tehniari su ga privezali, nagurali mu cijev u grlo i napumpali ga nekakvim odvratnim visokokalorinim napojem. Zainjenim sredstvom protiv povraanja, rekli su mu, tako da ga se kasnije ne moe rijeiti i koktelom metabolikih preparata koji e ubrzati probavu i stvaranje naslaga. Cijela je stvar bila puno presloena da bude smiljena na licu mjesta; moralo se raditi o neemu stoje Kua Rvoval imala na zalihi. A on je mislio da je to njegova vlastita, jedinstvena perverzija. Prije je mislio da sije nakodio, ali Ryo-valovi ljudi poveli su ga daleko preko granica obinog igranja s bolom, pod pogledom njihova gospodara, koji je doao gledati. I prouavati ga, sa sve veim osmijehom. Rvoval je znao. Vidio je to u njegovim prepredenim, zadovoljnim oima.
Rvoval je njegovoj vlastitoj pobuni oduzeo sve tajno zadovoljstvo. Jedina tjelesna mo koja je bila na njegovoj odluci, u njegovom nadzoru, oduzeta mu je. Ryoval ga je zakvaio, uvukao mu se pod kou. Duboko pod kou.
Ali mogu ti raditi to god hoe i koliko god hoe i moe naprosto ne-biti-tamo; to nije nita u usporedbi s onim kad te dobiju da radi sam sebi. Razlika izmeu obinog muenja i pravog ponienja bila je u rtvinom sudjelovanju. Galen, ija su muenja bila tjelesno znatno blaa od bilo ega o emu je razmiljao Rvoval, to je znao. Galen je uvijek njega natjerao da radi sam sebi, ili bar da u to vjeruje.
Kasnije je Rvoval pokazao da i on to zna, kad je hipo-sprejem Marka napunio snanim afrodizijakom, prije nego to ga je dao svojim  straarima? ili su to bili namjeste-
nici posueni iz jednog od bordela? Tako daje, staklastih oiju, postao sudionik u vlastitom ponienju. Sigurno je to bila krasna predstava za holovide koji su lebdjeli oko njih, snimajui cijelu stvar iz svakog mogueg ugla.
Donijeli su ga natrag u eliju da provari to novo iskustvo, kao to su ga bili donijeli i da provari prvo prisilno hranjenje. Dugo je trajalo dok ok i droge nisu izvjetrili. Polako se kretao od iscrpljene oputenosti do strave i natrag. Neobino. Droge su prespojile njegove steene reakcije od ok-tapa, svodei ih na neto poput tucavice; inae bi predstava bila znatno dosadnija i kraa. Rvoval je gledao.
Ne. Rvoval je prouavao.
Svijest o njegovu pogledu poela ga je opsjedati. Ryo-valovo zanimanje nije bilo erotsko. Mark je vjerovao kako se barun zasitio banalnosti svakog mogueg tjelesnog ina ve prije nekoliko desetljea. Rvoval gaje prouavao radi... refleksa? Malih izdaja interesa, straha, oaja. Nita od svega nije bilo prireeno radi bola. Bilo je puno bola, ali to je bilo usput. Uglavnom neugodnosti prisilnog hranjenja i pomanjkanje neuroprijenosnika.
To ni nije bilo muenje, shvati Mark. To je tek testiranje. Moje muenje tek se osmiljava.
Odjednom je shvatio to stie, sve odjednom. Prvo e ga Rvoval naviknuti na sve ovo, navui ga, ponovljenim dozama. Tek e onda dodati bol i probosti ga, u titranju, izmeu boli i uitka; zahtijevat e od njega da mui sam sebe, kako bi doao do mrane nagrade. A onda e povui drogu i pustiti Marka, priviknutog na scenarij, da nastavi. I on e to uiniti. A onda e mu Rvoval ponuditi slobodu. A on e plakati i moliti da ostane, preklinjati ga da ostane rob. Unitenje kroz zavoenje. Kraj igre. Osveta potpuna.
Vidi me, Ryoval, ali i ja vidim tebe. Vidim te.
Prisilna hranjenja odvijala su se po rasporedu, svaka tri sata. To je bio jedini sat kojim je raspolagao, inae bi mislio da je vrijeme stalo. Uao je u vjenost.
Oduvijek je mislio da biti iv oderan ima veze s otrim noevima. Ili tupim. Rvovalovi tehniari radili su to kemijski, prskajui briljivo odabrane dijelove tijela nekim sprejem. Nosili su rukavice, maske, zatitnu odjeu; pokuao je, ali nije uspio, strgnuti jednu masku i natjerati bar jednog da podijeli uitak. Proklinjao je svoj mali rast i plakao i gledao svoju kou kako se pretvara u mjehurie i kaplje s njega. Kemikalija nije bila kiselina, ve neki udan enzim; ivci su mu ostali uasavajue netaknuti, izloeni. Dotai bilo to, ili podnijeti bilo kakav dodir, nakon toga je postala agonija, osobito pritisak sjedenja ili leanja. Stajao je u maloj eliji, prebacujui se s noge na nogu, ne dodirujui nita, satima, dok mu drhtave noge konano nisu popustile.
Sve se dogaalo tako brzo. Dovraga, gdje su svi nestali? Koliko je dugo ve ovdje? Jedan dan?
Dakle, preivio sam jedan dan. Dakle, mogu preivjeti i drugi jedan dan. Ne moe biti gore. Moe samo biti jo.
Sjedio je i ljuljao se, uma napola ispranog od bola. I bijesa. Osobito bijesa. Od trenutka prvog prisilnog hranjenja, to vie nije bio Naismithov rat. Ovo je sad bilo osobno, izmeu Rvovala i njega. Ali ne dovoljno osobno. Nikad nije bio sam s Rvovalom. Uvijek je bio brojano nadjaan, optereen, prebacivan iz jednog vezanog poloaja u drugi. Admirala Naismitha jo su uvijek tretirali kao prilino opasnog malog seronju, ak i sad. To nee ii.
Bio bi im rekao sve, sve o barunu Marku i o Milesu i o grofu i o grofici i o Barravaru. I o Kareen. Ali prisilna hranjenja zapuila su mu usta, a droge su mu oduzele dar govora, a kod drugih stvari bio je previe zaposlen vritanjem. To je sve bio kriv Rvoval. ovjek je gledao. Ali nije sluao.
Htio sam biti barun Mark. Samo sam htio biti barun Mark. Zar je to tako loe? Jo je uvijek elio biti barun Mark. Skoro da je i uspio, ve mu je bilo pod prstima. I oteli su mu. Plakao je zbog toga, vrele suze padale su kao rastopljeno olovo na njegovu ne-kou. Osjeao je kako mu barun Mark izmie, rastrgan, iv zakopan. Raspadnut. Samo sam htio biti ovjek. I opet sam zaribao stvar.
DVADESET I PETO POGLAVLJE
Po stoti je put kruio po sobi, kuckajui po zidovima. "Ako uspijemo otkriti koji je vanjski zid", rekao je Rowan, "moda ga nekako uspijemo probiti."
"ime, noktima? to ako smo na treem katu? Hoe li, molim te, sjesti", zarei Rowan. "Izluuje me!"
"Moramo se izvui."
"Moramo ekati. Lilly e shvatiti da nas nema. I neto e se poduzeti."
"Tko e poduzeti? I kako?" Bijesno se ogledao po maloj spavaoj sobi. Nije bila predviena za zatvor. Obina gostinska soba, s prikljuenom vlastitom kupaonicom. Bez prozora, to je znailo da se nalaze pod zemljom, ili u nekom unutarnjem dijelu kue. Ako su pod zemljom, provaliti kroz zid ba i nee biti korisno, ali kad bi se mogli probiti do neke druge sobe, mogunosti bi im procvale. Jedna vrata i pred njima dvojica straara opremljenih oamutima. Sino su pokuali navesti straare da otvore vrata, jednom lanom boleu i jednom pravom, kad je njegova uzbuenost dovela do jo jednog napadaja. Stra-ari su im dodali Rowaninu lijeniku torbu, to nije nimalo pomoglo, jer je onda iscrpljena ena poela na njegove zahtjeve za akcijom odgovarati prijetei da e ga uspavati.
"Preivi, pobjegni, sabotiraj", recitirao je. To je postala molitva, prolazei mu kroz glavu u beskrajnom ponavljanju. "To je vojnikova dunost."
"Ja nisam vojnik", ree Rowan, trljajui oi s podonjacima. "I Vaa Luigi me nee ubiti, a da je mislio ubiti tebe bio bi to uinio jo sino. On se ne igra sa svojim plijenom kao Rvoval." Ugrizla se za usnicu, moda alei zbog te zadnje reenice. "Ili e nas moda ovdje ostaviti zajedno sve dok te ja ne ubijem." Okrenula se u krevetu i povukla jastuk preko glave.
"Trebala si sruiti letjelicu."
Zvuk ispod jastuka mogao je biti stenjanje ili psovka. Vjerojatno je malo previe puta spomenuo taj problem.
Kad su vrata kliknula i otvorila se, okrenuo se kao oprljen.
Straar im je pristojno napola salutirao. "Barun Bha-raputra vas pozdravlja, gospoo, gospodine i biste li se pripremili da se pridruite njemu i barunici na veeri. Kad budete spremni, otpratit emo vas gore."
Bharaputrina blagovaonica imala je velika staklena vrata s pogledom na zatvoren, zimom okovan vrt, s velikim straarom na svakom izlazu. Vrt je svjetlucao u sve guem sumraku; znai ovdje su ve jedan pun jacksonski dan, dvadeset i est sati i nekoliko minuta. Vaa Luigi ustao je kad su uli i na njegov pokret straari su se povukli na poloaje izvan vrata, dajui im privid privatnosti.
Blagovaonica je bila ureena vrlo lijepo, s pojedinim naslonjaima i stoliima rasporeenim u stupnjevanom polukrugu oko pogleda na vrt. Najednom kauu sjedila je ena vrlo poznatog izgleda.
Kosa joj je bila sijeda, proarana crnim i omotana oko glave u sloenim pletenicama. Tamne oi, tanka koa boje
slonovae smekana od sitnih bora, nos visokog luka  Dr. Durona. Opet. Bila je odjevena u lepravu koulju od fine blijedozelene svile, moda sluajno nalik boji Duroni-nih laboratorijskih kuta i meke kreni hlae. Dr. Lotus Durona, barunica Bharaputra, ima otmjen ukus. I sredstva da ga slijedi.
"Rowan, duo", kimnula je; ispruila je ruku kao da bi je Rowan trebala poljubiti poput dvorjana.
"Lotus", ree Rowan mrko i stisne usne. Lotus se os-mijehne i okrene ruku, pretvarajui pokret u poziv da sjednu, to su svi i uinili.
Lotus je dotakla kontrolnu plou kraj svoga mjesta, a ula je djevojka u smeoj i ruiastoj bharaputranskoj svili, sluei pie: prvo barunu, uz naklon, oborenih oiju. Djevojka vrlo poznatog izgleda, visoka i vitka, izrazitog nosa, fine ravne crne kose povuene na potiljak i sputene u konjskom repu niz lea... Kad je ponudila barunicu, oi su joj se podigle i otvorile kao cvjetovi prema suncu, pune radosti. Kad se poklonila pred Rowan, podignuti pogled joj se trgnuo, tamne obrve zbunjeno se nabrale. Rowan joj je uzvratila jednako iznenaenim pogledom, s izrazom koji je prerastao u stravu kad se djevojka okrenula.
Kad se poklonila pred njim, jo se jae namrtila.  "Vi...!" proaptala je, kao zapanjena.
"Hajde sad, Lilly, duo, nemoj zuriti", ree barunica blago.
Kad je izala iz sobe, njiui bokovima, prikriveno je preko ramena bacila jo jedan pogled na njih.
"Lilly?" Rowan se zagrcnula. "Nazvala si je Lilly?" "Mala osveta."
Rowanine ake stisnule su se, duboko uvrijeene. "Kako moe? Znajui tko si? Znajui tko smo mi?"
"Kako moe odabrati smrt umjesto ivota?" Barunica slegne ramenima. "Ili jo gore  dopustiti Lilly da bira za tebe? Moja draga sestro Rowan, tvoj as iskuenja jo nije doao. Zapitaj se ponovno za dvadeset ili trideset godina, kad osjeti kako ti tijelo trune, pa e vidjeti hoe li ti odgovor i tada biti tako jasan."
"Lilly te voljela kao ker!"
"Lilly me koristila kao slukinju. Ljubav?" Barunica zahihoe. "Nije ljubav to to dri Durone na okupu. Nego vanjski pritisak. Da se sve vanjske opasnosti, ekonomske i ostale, uklone, najdalji kutci crvotonog neksusa ne bi bili dovoljno daleko da se maknemo od svojih dragih sestara. Zapravo, u veini obitelji je tako."
Rowan je porazmislila. Djelovala je nesretno. Ali nije se usprotivila.
Vaa Luigi proisti grlo. "Zapravo, Dr. Durona, ne biste morali putovati do drugog kraja galaktike da pronaete vlastito mjesto. Kua Bharaputra pronala bi naina da iskoristi va dar i obrazovanje. A moda ak i neto samostalnosti. Recimo voa laboratorija. A kasnije, tko zna  moda i cijelog odjela."
"Ne. Hvala", odsjee Rowan.
Barun slegne ramenima. Je li to bio trag olakanja kod barunice?
Uurbano je prekinuo razgovor. "Barune  jesu li stvarno Ryovalovi ljudi oteli admirala Naismitha? Znate li kamo?"
"Pa, dakle, to je zanimljivo pitanje", promrmljao je Vaa Luigi, promatrajui ga. "Cijelog dana pokuavam uhvatiti Rya, bez uspjeha. Gdje god Ry bio, pretpostavljam daje va klonski blizanac s njim  admirale."
Duboko je udahnuo. "Zato mislite da sam ja admiral, gospodine?"
"Jer sam upoznao i drugog. Pod rjeitim okolnostima. Ne vjerujem da bi pravi admiral Naismith dopustio svojem tjelesnom uvaru da mu izdaje nareenja  a vi?"
Glava ga je boljela. "to e Rvoval uiniti s njim? Ili ve ini?"
"Zbilja, Vaa, to nije razgovor za veeru", prigovori barunica. Znatieljno je pogledala u njega. "Osim toga  zato se vi brinete?"
'"Miles, to si uinio sa svojim mlaim bratom? '" Citat je doao niotkuda i ispao mu iz usta. Nesigurno si dotakne usne. Rowan je zurila u njega. Lotus takoer.
Vaa Luigi ree: "Odgovor na vae pitanje, admirale, ovisi o tome da li je Ry doao do istog zakljuka kao i ja. Ako jest  vjerojatno ne radi ba bogzna to. Ako nije, metode e mu ovisiti o vaem klonskom blizancu."
"Ja... ne shvaam."
"Ryoval e ga prouavati. Eksperimentirati. Izbor poteza proizii e iz analize njegova karaktera."
To i nije zvualo tako strano. Zamislio sije testove na zaokruivanje. Zbunjeno se namrti.
"Ry je umjetnik, na svoj nain", nastavi barun. "Moe stvoriti upravno nevjerojatne psihike posljedice. Vidio sam ga da neprijatelja pretvori u roba potpuno odanog njemu i spremnog da poslua svaku naredbu. Posljednji ovjek koji ga je pokuao ubiti i imao tu nesreu da preivi zavrio je sluei pia na Ryovalovim privatnim zabavama i molei da prui uslugu bilo kakve vrste bilo kojem prisutnom gostu."
"to si ti traio?" upita barunica suho.
"Bijelo vino. To je bilo prije tebe, ljubavi. Ali gledao sam. ovjek je imao nevjerojatan izraz u oima kao da ga duhovi proganjaju."
"Razmiljate li o tome da me prodate Rvovalu?" upitao je polako.
"Ako bude najbolji ponua, admirale. Napad na moj posjed  va i vaeg klona, jo uvijek nisam uvjeren da ga od poetka niste zajedno planirali  vrlo je skupo kotao moju Kuu. I", oi su mu zablistale, "priinio mije osobne neugodnosti. Neu se gnjaviti osvetom nad nekim tko pati od krio-amnezije, ali elim nadoknaditi gubitke. Ako vas prodam Ryu, bit ete kanjeni temeljitije nego to ak i ja elim zamisliti. Ry bi bio oduevljen da ima cijeli par." Vaa Luigi uzdahne. "Kua Rvoval e, bojim se, uvijek biti manja kua, tako dugo dok Ry doputa osobnim zadovoljstvima da nadjaaju profite. teta. Ja bih s njegovim resursima mogao postii puno vie."
Djevojka se vratila, posluila male tanjure s predjelima, dopunila im ae nekom mjeavinom vina i voa i opet nestala. Polako. Vaa Luigi slijedio ju je pogledom. Baruniine oi se suze, primijetivi pogled. Trepavice su joj se spustile, usredotoivi se na pie, im mu se glava okrenula.
"Stoje s... Dendariijskim plaenicima kao ponuaima?" Da! Samo neka Bharaputra da takvu ponudu i Den-darii e mu pokucati na vrata. S plazminim topom. Ba visoka ponuda. Ova igra mora biti kratka. Bharaputra ga ne moe ponuditi na aukciji a da ne prizna da ga ima, a onda, a onda... to? "Ako nita drugo, mogli biste se posluiti njihovom ponudom da natjerate Rvovala na viu", dodao je prepredeno.
"Njihovi su resursi previe ogranieni, bojim se. I nisu ovdje."
"Mi smo ih vidjeli. Juer."
"Samo jedan tajni tim, bojim se. Nikakvih brodova. Nikakve podrke. Koliko shvaam, otkrili su svoj identitet samo da natjeraju Lilly da razgovara s njima. Ali...
imam razloga vjerovati da u igri postoji jo jedan igra. Moji instinkti se trzaju kad vas gledam. Imam vrlo neobian poriv da prihvatim skroman posredniki profit i pustim negativne ponude da padnu na Kuu Rvoval." Barun zahihoe.
Negativne ponude? Oh. Ljudi s plazminim topovima. Nastojao je ne reagirati.
Vaa Luigi produi: "to nas dovodi natrag do izvornog pitanja  kakav je Lillvn interes u svemu ovome? Zato ti je Lilly dala da oivi ovog ovjeka, Rowan? to se toga tie, kako ga je Lilly uope dobila, kad ga nekoliko stotina drugih tragaa nije moglo pronai?"
"Nije mi rekla", ree Rowan bezizraajno. "Ali mene je veselila prilika da izotrim svoju vjetinu. Zahvaljujui izvrsnom ciljanju tvojih ljudi iz osiguranja, bio je prilian izazov, medicinski gledano."
Razgovor je postao medicinsko-tehniki, izmeu Lotus i Rowan, a zatim posve nevezan, dok je klonirana djevojica sluila obilat obrok. Rowan je glatko izbjegavala barunova pitanja, a od njega nitko nije oekivao da neto zna. Ali barunu Bharaputra kao da se nije urilo. Oito je odluio igrati neku vrstu igre ekanja. Nakon toga, stra-ari su ih otpratili natrag u njihovu sobu, koja je, konano je shvatio, bila dio hodnika punog identinih soba, zamiljenih moda kao smjetaj za sluge vanih posjetitelja.
"Gdje smo?" siknuo je prema Rowan im su se vrata zatvorila za njima. "Jesi li uspjela otkriti? Je li ovo Bha-raputrin stoer?"
"Ne", ree Rowan. "Njegova glavna rezidencija jo se popravlja. Nekakav komandoski napad raznio je nekoliko soba", dodala je zlovoljno.
Polako je hodao po sobi, ali nije opet poeo lupkati po zidovima, na Rowanino oito olakanje. "ini mi se... da postoji jo jedan nain da pobjegnemo, osim da se probije-
!
mo iznutra van. A to je da nekom drugom omoguimo da se probije izvana unutra. Reci... to bi bilo tee, probiti se i ugrabiti nekog tko je zarobljenik Kue Bharaputra, Fell ili Rvoval?"
"Pa... Fell bi bio najtei, valjda. On ima vie ljudi i tekog naoruanja. Rvoval bi bio najlaki. Rvovalova kua zapravo je manja kua, samo to je on tako star pa po navici dobiva poasti velike Kue."
"Znai... kad bi tko htio nekog veeg i zloestijeg od Bharaputre, mogao bi otii Fellu."
"Mogao bi."
"I... kad bi netko znao da pomo stie... moglo bi taktiki biti pametnije ostaviti dotinog zarobljenika kod Rvovala nego da ga se prebaci na neku tee dostupnu lokaciju."
"Moglo bi", priznala je.
"Moramo otii Fellu."
"Kako? Ne moemo ak ni izii iz ove sobe!"
"Iz sobe, da, moramo izai iz sobe. Ali moda ne moramo izai iz kue. Kad bi jedno od nas moglo dospjeti do komkonzole, samo nekoliko neprekinutih minuta. Nazvati Fella, nazvati nekoga, da svijet dozna da nas dri Vaa Luigi. To bi pokrenulo stvari."
"Nazvati Lilly", ree Rowan odluno. "Ne Fella."
Ja trebam Fella. Lilly ne moe provaliti u Kuu Ryo-val. Razmislio je o neugodnoj mogunosti da se on i Duro-na Grupa poinju kretati u suprotnim smjerovima. On eli uslugu od Fella, kojem Lilly eli pobjei. Svejedno  Fellu ne bi trebalo ponuditi ba mnogo da ga se zainteresira za napad na Rvovala. Nadoknada materijalnih trokova i profit u staroj mrnji. Aha.
Odlutao je u kupaonicu i zabuljio se u sebe u zrcalu. Tko sam ja? Mrav, izmuen, blijed mali ovjek udnog iz-
gleda, s oima oajnika i sklonou napadajima. Kad bi bar mogao zakljuiti tko je njegov klonski blizanac, juer ugledan tako bolno kratko, sebe bi mogao prepoznati onim drugim istim procesom eliminacije. Tip je njemu izgledao kao Naismith. Ali Vaa Luigi nije budala, a Vaa Luigi je uvjeren u suprotno. Mora biti ili jedan ili drugi. Zato se ne moe odluiti? Ako sam ja Naismith, zastoje moj brat zauzeo moje mjesto ?
U tom asu, otkrio je zato se to zove navala.
Dojam je bio kao daje pod vodopadom neke rijeke koja prazni cijeli kontinent, tone vode koje ga obaraju na koljena. Ispustio je tanuni mijauk, skutrivi se s rukama oko glave, probadan bolovima iza oiju, stravom stisnutog grla. Stisnuo je usnice da sprijei bilo kakav drugi zvuk; to bi privuklo Rowan i svu njezinu brigu. Za ovo je morao biti sam, o da.
Nije udo da nisam mogao pogoditi. Pokuavao sam odabrati izmeu dva pogrena odgovora. O, majko. O, tata. 0, narednice. Va deko je ovo debelo zajebao. Ba debelo. Porunik barun Miles Naismith Vorkosigan puzao je po poploanom podu i bezglasno vritao, samo tanuno siktanje. Ne, ne, ne, o, sranja...
Elli...
Bel, Elena, Taura...
Mark... Mark? Onaj vrsti, namrten, kontroliran, odluan tip bio je Mark ?
Nije se sjeao nieg o svojoj smrti. Dotakao si je prsa, uplaeno, pratei tragove... kojeg dogaaja? Stisnuo sije oi, pokuavajui se sjetiti to je dalje mogao. Povrinska akcija, napad na Bharaputrina kirurka postrojenja, da. Mark je stvorio katastrofu, Mark i Bel skupa, a on je doletio dolje da za sve pokua izvui kestenje iz vatre. Nekakvo megalomansko nadahnue da nadmai Marka, pokae mu kako to rade strunjaci, da odvede svu tu klonsku dje-
cu od Vae Luigija, koji ga je uvrijedio... da ih odvede kui, mami. Sranje, koliko moja majka do sad ve zna o ovome? Nita, nadao se. Svi su jo nekako bili na Jackso-novu Skrovitu. Koliko dugo je bio mrtav...?
Gdje je, dovraga, CarSig?
Osim to se valja tu po podu kupaonice, naravno.
Joj, joj, joj...
I Elli. Ja vas poznajem, gospoo1? pitao je. Trebao sije prije pregristi jezik.
Rowan... Elli... Imalo je smisla, na jedan udan nain. Njegova ljubavnica bila je visoka, smeooka, tamnokosa, pametna i odluna ena. Prva stvar koju su ugledala njegova zbunjena tek probuena osjetila bila je visoka, smeooka, tamnokosa, pametna i odluna ena. Sasvim prirodna pogreka.
Pitao se hoe li Elli prihvatiti takvo objanjenje. Njegova sklonost teko oboruanim djevojkama imala je i svojih loih strana. Udahnuo je bespomono se nasmijavi.
Smijeh mu je zapeo u grlu. Taura, ovdje? Da li Rvoval to zna? Zna li on kako su velikog udjela njezine draesne pandolike ruke imale u unitenju njegove banke gena prije etiri godine, ili krivi samo "admirala Naismitha"? Istina, svi Rvovalovi lovci na glave koje je kasnije sreo bili su opsesivno i iskljuivo usmjereni na njega. Ali Rvovalovi vojnici mislili su za Marka da je admiral. Hoe li i Rvoval tako misliti? Mark e mu sigurno rei da je on klon. Prokletstvo i ja bih mu to rekao na njegovu mjestu, u nadi da u bar malo zamutiti stvari. to se dogaa s Markom? Zato je Mark ponudio sebe kao... otkupninu? Mark sigurno ne pati od krio-amnezije. Ne  Lilly je rekla da su Dendarii i klonovi i "admiral Naismith" svi pobjegli. Pa kako su se onda vratili?
Doli su po tebe, admirale Ugovnati.
I naletjeli ravno na Rvovala, koji je traio isto to. On je prokleto mjesto za sastanke.
Kakvo li je krio-amnezija milosrdno stanje. elio je da mu se vrati.
"Jesi li dobro?" zazove Rowan sumnjiavo. Stala je na vrata kupaonice i ugledala ga na podu. "O, ne. Opet napadaj?" Spustila se na koljena kraj njega, dugim prstima traei ozljede. "Jesi li se negdje udario?"
"Ah... ah..." Neu se gnjaviti osvetom nad nekim tko pati od krio-amnezije, rekao je Vaa Luigi. Znai da bi za sad trebao i dalje patiti od krio-amnezije, dok malo bolje ne uhvati stvari. I sebe. "Mislim da mije dobro."
Dopustio joj je da ga zabrinuto strpa u krevet. Gladila gaje po kosi. Tjeskobno je buljio u nju kroz napola sputene kapke, pravei se umoran od navodnog napadaja. Sto sam uinio?
Sto u uiniti ?
DVADESET I ESTO POGLAVLJE
Zaboravio je zato je tu. Koa mu je opet poela rasti.
Pitao se kamo je nestao Mark.
Ljudi bi dolazili, muili bezimenu stvar bez granica i onda opet odlazili. Doekivao ih je na razne naine. Njegove razliite strane postale su osobe i, konano, dao im je imena, koliko ih je bio u stanju razlikovati. Postojao je Zdero i evo i Urlator i jo jedan, tih, koji je vrebao u kutku, ekajui.
Doputao je deri da se suoava s prisilnim hranjenjima, jer je Zdero bio jedini koji je u njima zapravo uivao. Zdero, uostalom, ne bi nikad smio uiniti sve ono to su radili Ryovalovi tehniari. evu je slao kad bi Rvoval opet doao s afrodizijakim hiposprejem. evo je bio odgovoran i za onaj napad na prilagoenu kloniranu djevojku Maree, inilo mu se, premda je evo, kad nije bio uzbuen, bio vrlo tih i posramljen i nije puno govorio.
Urlator je rjeavao ostalo. Poeo je sumnjati daje Urlator na neki udan nain odgovoran to su svi uope zavrili kod Rvovala. Konano je dospio na mjesto gdje moe biti dovoljno kanjen. Nikad ne alji mazohista na aver-zijsku terapiju. Rezultati su nepredvidljivi. Tako daje Urlator zasluio sve to je dobivao. A onaj neuhvatljivi et-
vrti samo je ekao i govorio da e im jednog dana svima biti najdrai.
Nisu uvijek ostajali unutar svojih granica. Urlator je imao naviku da prislukuje derine trenutke, koji su dolazili redovno, dok Urlatorovi nisu; a nekoliko puta, Zdero se ufurao u evine pustolovine, koje bi onda postale izrazito neobine. Nitko se Urlatoru nije pridruivao od svoje volje.
Kad ih je sve imenovao, konano je pronaao Marka, procesom eliminacije. Zdero i evo i Urlator i Onaj poslali su baruna Marka duboko unutra, da sve to prespava. Jadni, krhki barun Mark, jedva dvanaest tjedana star.
Rvoval ak nije ni vidio baruna Marka, tamo dolje. Nije mogao do njega. Nije ga mogao dotai. dero i evo i Urlator i Onaj, svi su pazili da ne probude bebu. Njeno i zatitniki, oni su ga branili. Bili su opremljeni za to. Runa, neugodna, okorjela gomila, ti njegovi psihiki plaenici. Ali obavljali su svoj posao.
Poeo im je pjevuiti ratne pjesmice, s vremena na vrijeme.
J
DVADESET I SEDMO POGLAVLJE
Daleko od oiju, daleko od srca. Ali, bojao se Miles, ne i obrnuto. Rowan je opet navukla jastuk preko glave. Nastavio je koraati. I govoriti. inilo mu se da se ne moe zaustaviti. U vremenu koje je proteklo od njegove prikrivene navale sjeanja, razvio je gomilu planova za bijeg, svaki s nekom fatalnom manjkavou. Nesposoban da ih provede, naglas ih je ponovno prelazio i poboljavao... Opet i opet. Rowan mu je prestala davati komentare... juer? Zapravo, uope je prestala razgovarati s njim. Odustala je od pokuaja da ga umiri i opusti dodirom i umjesto toga nastojala ostati na suprotnom kraju sobe, ili se dugo skrivati u kupaonici. Nije joj mogao zamjeriti. Povratak njegove nervozne energije prerastao je u neto nalik mahnitosti.
Prisilna je bliskost stvarala veliki pritisak na njezine simpatije za njega. A, morao je priznati, ni on nije bio u stanju sakriti odreenu dozu novostvorenog oklijevanja prema njoj. Hladnoa u dodiru, sve vei otpor njezinu medicinskom autoritetu. Volio ju je i divio joj se, bez daljnjega i bio bi oduevljen da joj preda upravu nad bilo kojom ambulantom koju ima. Pod njegovim zapovjednitvom. Ali krivnja i manjak privatnosti udruili su se da mu uni-.1.
te interes za intimnou. Ovog je asa imao drugih strasti. I u njima izgarao.
Uskoro e stii veera. Pretpostavivi tri obroka po jednom dugom jacksonskom danu, ovdje su ve etiri dana. Barun nije vie razgovarao s njima. Kakve li planove tamo vani stvara Vaa Luigi? Jesu li ga ve prodali? to ako sljedea osoba koja proe kroz vrata bude njegov kupac? to ako se nitko ne pojavi, to ako ga zauvijek ostave tu?
Obroke im je obino na pladnju donosio sluga, pod budnim okom dvojice straara opremljenih oamutima. U kratkim razgovorima, pokuao ih je navesti da prijeu na njegovu stranu, na sve naine na koje je mogao zadrati tajnu svoga identiteta. Samo su mu se smjekali. Sumnjao je u svoju sposobnost da tranjem pobjegne zraci iz oa-muta, ali odluio je pokuati prvom sljedeom prilikom. Nije imao prilike da uini neto pametno. Bio je spreman pokuati neto glupo. Iznenaenje bi koji put i upalilo...
Brava kvrcne. Okrenuo se, spreman jurnuti naprijed. "Rowan, ustaj!" zasiktao je. "Probat u."
"Oh, kvragu", zastenjala je pojavljujui se. Bez povjerenja, unitenog pouzdanja, ustala je i odvukla se oko kreveta da stane kraj njega. "Oamuivanje boli, zna. A onda jo i povraa. Ti e vjerojatno dobiti napadaj."
"Da. Znam."
"Bar e neko vrijeme utjeti", promrmljala je u bradu.
Uspravio se na vrhove prstiju. A onda se opet spusti, kad je ula posluga. Joj, meni. Stoje to? Odjednom je u igru uao novi igra, a njegov um prebaci se u veu brzinu. ekajui najavljeni bijeg, Rowan podigne pogled i oi joj se raire.
Bila je to klonirana djevojka Lilly  valjda bi trebao razmiljati o njoj kao o Lilly junior  u svojoj ruiasto-smeoj uniformi kune posluge, duga suknja na preklop i
ukraena jakna. Uspravnih lea, unijela je pladanj s obrokom i poloila ga na stol na drugom kraju sobe. Nerazumljivo, straar je kimnuo i povukao se, zatvorivi vrata za sobom.
Poela je postavljati stol, poput slukinje; Rowan joj prie, otvorenih usta.
Smjesta je uvidio desetak mogunosti; isto tako, znao je da se ova prilika moda nikad nee ponoviti. Nije bilo naina, u njegovu oslabljenom stanju, da sam svlada djevojku. to je s onim sedativom kojim mu je Rowan bila prijetila? Moe li je Rowan zaskoiti? Rowan nije ba dobro hvatala zaobilazno izraavanje i nije znala slijediti neizravne naredbe. Trait e objanjenja. Htjet e se raspravljati. Mogao je samo pokuati.
"Boe, vas dvije ste ba sline", zacvrkutao je veselo, zurei u Rowan. Ona mu uputi pogled pun izbezumljene zbunjenosti, koji se pretvorio u osmijeh im se djevojka okrenula prema njima. "Kako to da smo dobili, ovaj, tako visokorodnu poslugu, gospo?"
Lillvna glatka ruka dotakne njezina prsa. "Ja nisam gospa", rekla je, tonom koji mu je govorio kolika je budala. Ne bez razloga. "Ali vi..." Sa zanimanjem se zagleda u Rowan. "Vas ne shvaam."
"Je li te barunica poslala?" upita Miles.
"Ne. Ali rekla sam straarima da vam je hrana napunjena drogom i da me barunica poslala da ostanem i gledam vas dok jedete", dodala je, pomalo usput.
"Je li to, ovaj, istina?" upita on.
"Ne." Zabacila je glavu, zaljuljavi kosu i zanemarila ga da bi se edno usredotoila na Rowan. "Tko ste vi?"
"Ona je baruniina sestra", ree on smjesta. "Ki majke vae gospe. Jesi li znala da si nazvana po svojoj, ovaj, baki?"
"...Baki?"
"Reci joj za Durona Grupu, Rowan", rekao je uurbano.
"Onda mi daj priliku da progovorim, ha?" rekla je Ro-wan kroza zube, smjekajui se.
"Zna li ona to je? Pitaj je zna li ona to je", zatraio je, onda si ugura stisnutu aku u usta i zagrize. Djevojka nije dola radi njega. Dola je radi Rowan. Mora dopustiti Rowan da preuzme.
"Pa", Rowan baci pogled na zatvorena vrata, pa natrag na djevojku. "Durone su skupina od trideset i est kloniranih sestara. ivimo pod zatitom Kue Fell. Naa majka  prva Durona  isto se zove Lilly. Jako ju je rastuilo kad nas je Lotus  barunica  napustila. Vidi, Lotus je bila moja... starija sestra. Znai da si mi i ti sestra. Je li ti Lotus rekla zato te je napravila? Hoe li joj biti ki? Nasljednica?"
"Ujedinit u se sa svojom gospom", ree djevojka. U glasu joj se uo blagi prkos, ali njezina zadivljenost Rowan bila je oita. "Pitala sam se... hoete li vi zauzeti moje mjesto." Ljubomora? Ludilo.
Rowanine oi zatamne se od priguenog uasa. "Razumije li ti to to tono znai? to je to klonsko presaivanje mozga? Ona e uzeti tvoje tijelo, Lilly, a tebe vie nee biti."
"Da. Znam. To je moja sudbina." Opet je zabacila glavom, maknuvi kosu s lica. Glas joj je bio potpuno uvjeren. Ali oi... je li to natruha pitanja, u njezinim oima?
"Tako ste sline, vas dvije", promrmljao je, kruei oko njih da prigui tjeskobu. Smjekajui se. "Kladim se da biste mogle zamijeniti odjeu i nitko ne bi vidio razliku." Rowanin hitri pogled rekao mu je da, shvatila je, ali misli da previe gura. "Nee", nastavio je, napuivi usne i
nakrivivi glavu. "Mislim da ne. Djevojka je predebela. Zar ne misli daje predebela, Rowan?"
"Nisam debela!" ree Lilly Junior uvrijeeno. "Ne bi se mogla uvui u Rovvaninu odjeu."
"Nije istina", ree Rowan, odustajui i doputajui mu da je pogura u petu brzinu. "On je idiot. Idemo mu dokazati, Lilly." Poela je skidati jaknu, bluzu, hlae.
Polako, vrlo znatieljno, djevojka je skinula svoju jaknu i suknju i preuzela Rovvaninu odjeu. Rowan jo nije dotakla Lillvnu svilu, uredno sloenu na krevetu.
"Oh, ba lijepo izgleda", ree Rowan. Trznula je glavom prema kupaonici. "Trebala bi se ii pogledati."
"Bio sam u krivu", prizna Miles plemenito, vukui djevojku prema kupaonici. Nema vremena za planove, nema naina da izda nareenja. Morat e se u potpunosti osloniti na Rowaninu... inicijativu. "Zapravo, Rovvanina odjea ti ba dobro stoji. Zamisli da si i ti doktor Durona. One su sve doktori, jesi li to znala? I ti bi mogla biti doktor..." Krajikom oka, vidio je Rowan kako izvlai kope iz svoje kose i stresa je, a zatim dohvaa svilu. Pustio je da se vrata zatvore iza njega i Lilly i usmjerio je prema zrcalu. Otvorio je vodu, da pokrije zvuk Rovvanina kucanja na vanjska vrata, straara kako ih otvara, njezina izlaska, kose sputene preko lica...
Lilly je zurila u veliko zrcalo. Bacila je pogled na njega, njegov odraz kraj njezina; mahnuo je rukom kao daje predstavlja samu sebi. Ona spusti pogled na vrh njegove glave, tik kraj njezina ramena. Dograbio je au i popio vode, da proisti grlo za akciju. Koliko e je dugo moi drati zauzetom ovdje? Nije vjerovao da bije mogao uspjeno zveknuti po glavi, a nije bio ni posve siguran to je u Rovvaninoj lijenikoj torbi, odloenoj na kupaonski stoli, zapravo onaj sedativ kojim je bila prijetila.
Na njegovo iznenaenje, ona je prva progovorila. "Ti si onaj koji je doao po mene, zar ne. Po sve nas klonove."
"Ovaj..." Katastrofalni dendariijski napad na Bhara-rjutru? Je li i ona bila meu klonovima koje su spaavali? Sto onda radi ovdje? "Oprosti mi. Bio sam malo mrtav u zadnje vrijeme, mozak mi ne radi ba kako treba. Krio--amnezija. Moda sam to bio ja, ali moda si upoznala mog klonskog blizanca."
"I ti ima klonove?"
"Bar jednog. Moj... brat."
"Stvarno si bio mrtav?" Zvuala je pomalo neuvjereno.
Podigao je gornji dio svoje sive trenirke i pokazao joj oiljke.
"Oh", rekla je impresionirano. "Valjda jesi."
"Rowan me opet sastavila. Jako je dobra." Ne, ne podsjeaj je na Rowan koje nema. "Kladim se da bi i ti mogla biti isto tako dobra, samo da pokua. Da se obrazuje."
"Kako je bilo? Biti mrtav?" Oi su joj se odjednom usredotoile na njegovo lice.
Spustio je trenirku na mjesto. "Dosadno. Jako dosadno. Praznina. Ne sjeam se nieg. Ne sjeam se kako sam umro" Dah mu je zastao... njuka projektilnog oruja, bljetei u plamenu... prsa mu eksplodiraju prema van, uasan bol... Duboko je udahnuo i oslonio se na stoli, odjednom slabih nogu. "Usamljeno. Ne bi ti se dopalo, jamim ti." Uhvatio je njezinu toplu ruku. "Biti iv je puno bolje. Biti iv, to je, to je..." Trebalo mu je neto na to bi stao. Umjesto toga uzverao se i sjeo na stoli, konano oi u oi s njom. Provukao je ruku kroz njezinu kosu, nagnuo glavu i poljubio je, samo kratak dodir usana. "Zna da si iva kad ti netko uzvrati dodir."
Ustuknula je, okirana i zainteresirana. "Ljubi se drukije od baruna."
Mozak mu zatuca. "Barun te poljubio?" "Da..."
Rana proba novog tijela njegove ene? Je li uskoro predvieno presaivanje? "Oduvijek ivi s, ovaj, sa svojom gospom?"
"Ne. Doveli su me ovamo kad su klonske jaslice unitene. Popravci su gotovo dovreni, uskoro u se odseliti natrag tamo."
"Ali... ne na dugo."
"Ne."
Izazov za baruna mora da je... zanimljiv. Konano, uskoro e ostati bez mozga i nee ga moi optuiti. Vaa Luigi moe uiniti to god eli, pod uvjetom da ne oteti njezinu nevinost. Kakve to posljedice ima po njezinu mentalnu pripremu, njezinu predanost sudbini? Nekakve oito ima, jer inae ne bi bila ovdje.
Bacila je pogled na zatvorena vrata, a usta joj se otvore od iznenadne sumnje. Izvukla je ruku iz njegova stiska i pojurila natrag u praznu spavau sobu. "O, ne!"
"! S!" Pojurio je za njom, opet je dohvatio za ruku, skoio na krevet da joj okrene lice prema svojem i zadri kontakt oima. "Nemoj vikati!" siknuo je. "Ako izjuri i kae straarima, bit e u groznoj nevolji, ali ako samo prieka dok se ona ne vrati, nitko nee ni doznati." Osjeao se vrlo pokvareno, ovako se sluei njezinom oitom panikom, ali nije imao izbora. "Budi tiho i nitko ne mora doznati." Nije imao pojma namjerava li se Rowan vratiti, to se toga tie. Do sad, moda je samo eljela pobjei od njega. Ni jedan od njegovih planova nije ukljuivao ovakvu soluciju.
Lilly junior mogla ga je s lakoom nadvladati, premda nije bio siguran je li i ona toga svjesna. Jedan dobar uda-
rac u prsa oborio bi ga na pod. Ne bi ga ak morala ni posebno jako udariti.
"Sjedni", ree joj. "Tu, kraj mene. Ne boj se. Zapravo, ne mogu ni zamisliti ega bi se uope mogla bojati, kad se ve ne boji svoje sudbine. Ti si vrlo hrabra djevojka. ena. Sjedni..." Povukao ju je dolje; vrlo je nesigurno pogledavala od njega prema vratima, ali dopusti mu da je privremeno smiri. Miii su joj bili napeti kao opruge. "Reci mi... priaj mi o sebi. Priaj mi o svom ivotu. Ti si jedna vrlo zanimljiva osoba, zna?"
"Ja?"
"Ja se ovog asa ne sjeam ba puno toga o svom ivotu, zato i pitam. Meni je to strano, to to se ne mogu sjeati. Ubija me to. Koja je najranija stvar koje se sjea o sebi?"
"Pa... pretpostavljam... mjesto gdje sam ivjela prije nego to sam dola u jaslice. Bila je neka ena koja se brinula za mene. Imam  to je smijeno  ali sjeam se da je imala neko ljubiasto cvijee, visoko kao ja, koje je raslo u nekakvom siunom vrtu, jedva metar kvadratni i mirisalo je na groe."
"Da? Priaj mi o tom cvijeu..."
Dugo e razgovarati, bojao se. A to onda? To to Ro-wan jo nisu doveli natrag bio je vrlo dobar znak. To to se moda ni ne namjerava vratiti predstavlja uznemirujuu dilemu za Lilly Junior. A to bi joj barun i barunica uope mogli uiniti? divlje se rugao njegov um. Ubiti je?
Razgovarali su o njezinu ivotu u jaslicama. Izvukao je iz nje opis dendariijskog napada, s njezine toke gledita. Kako se uspjela vratiti barunu. Otroumno, pametno dijete. Kakva zbrka za Marka. Stanke su postajale sve dulje. Uskoro e morati zavriti govorei o sebi, samo da odri
stvari, a to je nevjerojatno opasno. Njoj je ponestajalo razgovora, oi su joj se sve ee i ee okretale vratima.
"Rowan se nee vratiti", ree Lilly junior konano. "Zar ne?"
"Mislim da ne", rekao je iskreno. "Mislim daje do kraja pobjegla."
"Kako zna?"
"Da su je uhvatili, doli bi po tebe, ak i ako ne bi nju doveli natrag ovamo. Po njihovom, Rowan je jo ovdje. Ti si nestala."
"Ne misli da su mogli nju zabunom uzeti umjesto mene, valjda?" dahnula je zabrinuto. "Povesti je da se ujedini s mojom gospom?"
Nije bio siguran boji li se ona to za Rowan, ili se boji da e joj Rowan preoteti mjesto. Kakva odvratna, uasna nova paranoja. "Kada bi... ne", utjeio ju je. I sebe. "Ne. Na pogled, u hodniku, da, izgledate posve jednako, ali za takvo to morali bi vas pomnije pregledati. Ona je vie godina starija od tebe. To naprosto nije mogue."
"to da uinim?" Pokuala je ustati; uhvatio ju je za ruku i povukao natrag k sebi, na krevet. "Nita", savjetovao joj je. "Sve je u redu. Reci im  reci im da sam te ja natjerao da ostane ovdje."
Iskosa je pogledala njegovo malo tijelo. "Kako?"
"Prevario sam te. Prijetio ti. Psihiki pritisak", rekao je istinito. "Za sve okrivi mene."
Djelovala je vrlo sumnjiavo.
Koliko je stara? Proveo je zadnja dva sata izvlaei iz nje priu o cijelu njezinu ivotu i nije se inilo da ga ima ba puno. Govorila je s udnom mjeavinom otrine i naivnosti. Najvea pustolovina njezina ivota bila je kratka otmica dendariijskih plaenika.
Rowan. Dospjela je van. I to onda? Hoe li se vratiti po njega? Kako? Ovo je Jacksonovo Skrovite. Nikome ne moe vjerovati. Ljudi su ovdje meso. Kao ta djevojka pred njim. Odjednom je vidio komarnu sliku: ona, prazne lubanje, tupih oiju.
"ao mije", apnuo je. "Tako si lijepa... iznutra. Zasluuje ivot. A ne da te pojede ona starica."
"Moja je gospa velika ena", rekla je uporno. "Ona jo vie zasluuje ivot."
Kakva je to iskrivljena etika navela Lotus Duronu da od ovakve djevojke napravi voljnu imitacijsku rtvu? to Lotus misli, koga je zavarala? Samo sebe samu, izgleda.
"Osim toga", ree Lilly junior, "mislila sam da ti se svia ona debela plavua. Plazio si svud po njoj."
"Tko?"
"Ah, tono. To je sigurno bio tvoj klonski blizanac."
"Moj brat", ispravio je automatski. Kakva je pak sad to pria, Mark?
Sad se oputala, pomirena sa svojim udnim zarobljenitvom. I bilo joj je dosadno. Sa zanimanjem se zagleda u njega. "Hoe li me opet poljubiti?" upita.
To je zbog njegove visine. Ona probudi zvijer u enama. Neugroene, postaju smjele. Obino je to smatrao predivnom reakcijom, ali ova ga je djevojka zabrinjavala. Nije mu bila... ravna. Ali morao je ubiti vrijeme, zadrati je ovdje, zabavljati je stoje dulje mogue. "Pa... u redu..."
Nakon nekih dvadeset minuta pitomog i pristojnog maenja, povukla se unatrag i primijetila: "Barun to ne radi tako."
"to radi s Vaom Luigijem?"
Otkopala mu je hlae i poela mu pokazivati. Nakon otprilike jedne minute, zagrcnuo se. "Stani!"
"Ne svia ti se? Barunu se svia."
"Siguran sam u to." Uasno uzbuen, pobjegao je na stolac kraj blagovaonskog stola i skutrio se u njemu. "To je, ovaj, jako lijepo, Lilly, ali za tebe i mene je preozbiljno."
"Ne shvaam."
"Upravo tako." Ona je dijete, usprkos odraslom tijelu, bio je sve vie uvjeren u to. "Kad bude starija... otkrit e vlastite granice. I moi e pozivati ljude da ih prelaze kako bude htjela. Ovog asa jedva da zna gdje ti presta-je a svijet poinje. elja bi trebala tei iznutra, a ne nametati se izvana." Pokuao je vlastiti tok zaguiti istom snagom volje, samo napola uspjeno. Vaa Luigi, govno jedno.
Zamiljeno se namrtila. "Ali nikad neu biti starija."
Rukama je stisnuo podignuta koljena i zadrhtao. Prokletstvo.
Odjednom se sjetio kako je upoznao narednicu Tauru. Kako su postali ljubavnici, u onom oajnikom trenutku. Ah, opet je pao u zasjedu rupa u svome pamenju. Bilo je nekih oitih paralela s ovom sadanjom situacijom i vjerojatno je zato njegova podsvijest pokuavala primijeniti staro uspjeno rjeenje. Ali Taura je bila proizvod bioine-njeringa, mutacija kratkog ivota. Dendariijski su lijenici metabolikim prilagodbama ukrali jo malo vremena za nju, ali ne puno. Svaki je dan poklon, svaka godina udo. Cijeli svoj ivot ona ivi kao dijete u slastiarnici, a on to zduno odobrava. Ali Lilly junior mogla bi poivjeti i stoljee, ako ne bude... kanibalizirana. Treba je zavesti u ivot, a ne u seks.
Kao i integritet, ljubav prema ivotu ne moe se prouavati, ve se njome treba zaraziti. I mora se zaraziti od nekoga tko je ve ima. "Zar ne eli ivjeti?" upitao ju je.
"Ja... ne znam."
"Ja elim. elim ivjeti. A, vjeruj mi, detaljno sam promislio o alternativi."
"Ti si... smijean, mali, ruan ovjek. to ti moe dobiti od ivota?"
"Sve. A mislim uzeti i malo vie." Zelini, elim. Bogatstvo, mo, ljubav. Pobjede, sjajne, briljantne pobjede, blistavo odraene u oima njegovih drugova. Jednog dana, ena, djeca. Krdo djece, visoke i zdrave, koja e one koji proapu Mutant! tresnuti po glavi. I namjeravam imati brata.
Mark. Aha. Prgavi malian kojeg barun Rvoval, sasvim vjerojatno, upravo ovog asa rastavlja na komadie. Umjesto Milesa. ivci su mu se rastegli do vritanja, bez oputanja. Moram stvoriti vrijeme.
Konano je nagovorio Lilly junior da zaspi, umotana u pokrivae na Rowaninoj strani kreveta. Viteki, ostao je na stolcu. Kad je prolo nekoliko sati, bio je u agoniji. Pokuao je s podom. Bilo mu je hladno. Prsa su ga boljela. Uasavao se pomisli da se probudi s kaljem. Konano se zavukao na krevet, preko prekrivaa i sklupao, okrenut u suprotnom smjeru. Bio je silno svjestan njezina tijela. Osjeaj oito nije bio dvostran. Tjeskoba mu je bila utoliko gora jer je bila tako bezoblina. Nije imao kontrole ni nad im. Pred jutro, konano se zagrijao dovoljno da za-drijema.
"Rowan, ljubavi", promrmljao je pospano, zavlaei se u njezinu mirisavu kosu i omatajui se oko njezina toplog, dugog tijela. "Gospo moja." Barravarski izraz; sad je konano znao odakle dolazi to moja gospo. Trznula se; on se odmakne. Svijest mu se vrati. "Ak! Oprosti."
Lilly junior je sjela, izmiui se iz njegova runog malog stiska. Dohvata. "Ja nisam moja gospa!"
"Oprosti, krivi smjer. Ja u glavi razmiljam o Rowan kao o svojoj gospi. Ona je gospa, a ja sam njezin..." njezina dvorska luda "vitez. Ja stvarno jesam vojnik, zna. Iako sam nizak."
Na drugo kucanje na vratima, shvatio je to ga je probudilo. "Doruak. Brzo! U kupaonicu. Klepei malo unutra. Kunem ti se da moemo izdrati jo jednu rundu."
Za promjenu, nije pokuao povesti razgovor sa straa-rima niti ih podmititi. Lilly junior se vratila kad su se vrata opet zatvorila za slugom. Jela je polako, sumnjiavo, kao da ne vjeruje u svoje pravo na hranu. Promatrao ju je sa sve vie zadivljenosti. "Evo. Pojedi i drugu kiflu. Moe je i poeeriti, zna."
"Ne smijem jesti eera."
"Trebala bi probati eer." Zastao je. "Trebala bi probati sve. Trebala bi probati prijatelje. Trebala bi probati... sestre. Trebala bi probati obrazovanje do granica svojih umnih sposobnosti i posao koji bi ti izazvao duh. Od rada postane vei. Stvarniji. Jede i raste. Trebala bi probati ljubav. Vlastitog viteza. Znatno vieg. Trebala bi probati... sladoled."
"Ne smijem se udebljati. Moja gospa je moja sudbina."
"Sudbina! Sto ti zna o sudbini?" Ustao je i ushodao se, u cik-cak izmeu kreveta i stola. "Ja sam ti pravi strunjak za sudbinu. Tvoja gospa lana je sudbina, a zna kako znam? Uzima sve, ali ne vraa nita.
Prava sudbina uzima sve  posljednju kap krvi i po-strue ti vene za svaki sluaj  i vraa ti dvostruko. etverostruko. Stostruko! Ali ne moe davati polovino. Mora dati sve. Znam. Kunem ti se. Vratio sam se iz mrtvih da ti kaem istinu. Prava sudbina daje ti planinu ivota i smjesti te na vrh."
Uvjerenje mu se inilo posve megalomanskim. Oboavao je takve trenutke.
"Ti si lud", rekla je, oprezno zurei u njega.
"Kako ti zna? Ti nikad u ivotu nisi upoznala nikog normalnog. Jesi li? Razmisli o tome."
Zanimanje joj opet padne. "Nema koristi. Svejedno sam zarobljenik. Kamo bih otila?"
"Lilly Durona bi te prihvatila", rekao je smjesta. "Du-rona Grupa je pod zatitom Kue Fell, zna. Kad bi mogla doi do svoje bake, bila bi na sigurnom."
Obrve su joj se spustile samo malo, kao kod Rowan kad bi pronalazila rupe u njegovim planovima bijega. "Kako?"
"Ne mogu nas ovdje ostaviti zauvijek. Zamisli..." priao joj je, stao iza lea, podigao kosu i stisnuo je u neuredan vor na potiljku. "Nisam stekao dojam da Vaa Luigi namjerava zadrati Rowan kad vie ne bude potrebe za tajnou. Kad ja odem, vjerojatno e i ona. Ako budu mislili da si Rowan, kladim se da e moi naprosto odetati van."
"to... to bih rekla?"
"to manje mogue. Dobar dan, Dr. Durona, va prijevoz je stigao. Pokupi torbu i idi."
"Ne bih mogla."
"Moe pokuati. Ako ne uspije, nisi nita izgubila. Ako pobijedi, dobiva sve. I  ako pobjegne  moi e ljudima rei kamo sam nestao. Tko me odveo i kada. Samo ti treba nekoliko trenutaka hrabrosti, a to je besplatno. To stvaramo sami, iz sebe. Hrabrost ti ne mogu oduzeti, kao novac ili neku stvar. Prokletstvo, a zato ti ja to uope govorim? Pobjegla si od dendariijskih plaenika samo hrabrou i domiljatou."
Djelovala je posve izbezumljeno. "To sam uinila za svoju gospu. Nikad nisam nita uinila za... za sebe."
Dolo mu je da se rasplae, napet do istog ivanog kolapsa. To je bila ona vrsta pretjerane, nadahnute rjeitosti koju je obino koristio kad je ljude trebalo nagovoriti da riskiraju svoje ivote, ne da ih spaavaju. Nagnuo se naprijed i demonski joj proaptao u uho: "Uini to za sebe. Svemir e ionako kasnije doi po svoj dio."
Nakon doruka, pokuao joj je pomoi da si uredi kosu kao Rowan. Frizure mu nisu ile od ruke. Kako nisu ni Rowan, inilo mu se daje krajnji rezultat sasvim uvjerljiv. Preivjeli su isporuku i odnoenje ruka.
Znao je da nije veera im su uli bez kucanja.
Bila su tri straara i jedan ovjek u livreji Kue. Dvojica straara su ga dohvatila bez rijei i vezala mu ruke s prednje strane. Bio je zahvalan za tu malu uslugu. Ruke vezane iza lea za pola bi sata postale uasno bolne. Pogurali su ga u hodnik. Ni traga od Vae i Lotus. U potrazi za izgubljenim klonom, nadao se. Baci pogled preko ramena.
"Dr. Durona." ovjek u livreji kimnuo je Lilly junior. "Ja sam va voza. Kamo?"
Odmaknula je pramen kose s oiju, pograbila Rowani-nu torbu, koraknula naprijed i rekla: "Kui."
"Rowan", ree Miles. Okrenula se.
"Uzmi sve, jer s vremenom e ti sve oduzeti. To je ozbiljna istina." Ovlaio je svoje suhe usne. "Poljubac za rastanak?"
Nakrenula je glavu, okrenula se, sagnula, pritisnula usne uz njegove, naas. Krenula je za vozaem.
Pa, to je bilo dovoljno da zadivi straare. "Kako to uspijeva?" upitao je jedan od njih, prijateljski i zabavljeno, dok su ga odvodili u suprotnom smjeru.
"Na mene se treba naviknuti", objasnio im je samozadovoljno.
"Dosta prie", uzdahne voa.
Dvaput je pokuao pobjei na putu do cestovnog vozila; nakon drugog pokuaja, najvei ga je straar naprosto prebacio preko svog ramena, s glavom na dolje i zaprijetio da e ga ispustiti ako se bude migoljio. Kad su ga drugi put uhvatili, upotrijebili su dovoljno sile da Miles povjeruje kako se ne ali. Ugurali su ga u stranji dio vozila, izmeu dva straara.
"Kamo me vodite?"
"Do toke razmjene", ree jedan od njih.
"Kakve toke razmjene?"
"To je sve to treba znati."
Uporno je izbacivao rijeku komentara, mita, prijetnji, uvreda i napokon psovki, ali vie mu nisu odgovarali. Pitao se bi li netko od njih mogao biti ovjek koji gaje ubio. Ne. Nitko tko je bio u onoj guvi u kirurkom pogonu ne bi sad mogao biti tako miran. Ovi su deki toga dana bili daleko. Glas mu je promukao. Vonja je bila duga. Cestovna su se vozila rijetko koristila izvan gradova, zbog loih cesta. A oni su bili daleko izvan bilo kojeg grada. Ve je pao mrak kad su zastali kraj usamljenog raskrija.
Predali su ga dvojici bezizraajnih, smrknutih ljudi u crveno-crnoj livreji, koji su ekali strpljivo kao volovi. Ryo-valove boje. Ovi su mu ljudi svezali ruke iza lea i svezali mu noge, prije nego to su ga bacili u stranji odjeljak lake letjelice. Tiho se uzdigla u tamu.
Izgleda daje Vaa Luigi dobio svoju cijenu.
Ako je Rowan pobjegla, poslat e nekoga da ga trai kod Bharaputre. Gdje Milesa vie nee biti. Premda nije bio siguran da ih Vaa Luigi nee veselo uputiti na Ryo-vala.
Ali, da je Rvovalovu lokaciju tako lako pronai, ve bi je dosad nali.
P
Li-I
Boe moj. Mogao bih biti prvi CarSigov agent na mjestu dogaaja. Mora pripaziti da to istakne, u svom izvjeu Illvanu. Bio se veselio pisanju posmrtnih izvjea za II-lyana. Sad se pitao hoe li to doivjeti.
DVADESET I OSMO POGLAVLJE
"Nije mi drago to vam to moram rei, barune", ree tehniar, "ali vaa rtva muenja izgleda da se divno zabavlja."
dero se iskezio preko cijevi ugurane u usta, dok je barun Rvoval hodao oko njega i zurio. Divei se njegovom nevjerojatnom elucu, moda.
"U ovakvoj situaciji postoji vie moguih psihikih obrana", ree Rvoval. "Ukljuujui tu podvojenu linost i identifikaciju s tamniarima. Oekivao sam da e Nais-mith proi kroz sve njih, s vremenom, ali  tako brzo?"
"Ni ja nisam mogao povjerovati, gospodine, pa sam napravio seriju skenova mozga. Rezultati su neobini"
"Ako mu se linost zaista podvaja, to bi se na skenu trebalo vidjeti."
"Neto se vidi. Izgleda da odreene dijelove svoga uma titi od naih stimulansa, a povrinske reakcije nedvojbeno upuuju na podvajanje, ali... ali rezultati su abnormalno abnormalni, ako se moe tako rei, gospodine."
"Ne ba." Rvoval sa zanimanjem napui usne. "Pogledat u ih."
"to god se dogaalo, ne glumi. U to sam siguran."
"Tako nemogue brzo..." promrmlja Ryoval. "to misli, kad je pukao? Kako mije to moglo promai?"
"Nisam siguran. Rano. Prvog dana  moda ve prvog sata. Ali ako tako nastavi, bit e ga vrlo teko uhvatiti, s nekim velikim pritiskom. Moe stalno... mijenjati brzine."
"Mogu i ja", objavi Rvoval hladno.
Pritisak u njegovu elucu prerastao je u bol. Urlator se zabrinuto pogurao, ali dero se nije htio pomaknuti. Jo je bio njegov red. Onaj je paljivo sluao. Taj etvrti uvijek je sluao kad je barun Rvoval bio prisutan. Rijetko je spavao i gotovo nikad nije govorio.
"Nisam oekivao da e dosei ovu fazu dezintegracije jo mjesecima. To mi remeti raspored", poali se barun.
Da, barune. Zar nismo fantastini? Zar vas ne zanimamo?
"Moram razmisliti kako bi ga se najbolje dalo ponovno usredotoiti", razmiljao je Rvoval. "Kasnije ga dovedite k meni. Vidjet u to e pokazati malo tihog razgovora i nekoliko opita, moda pronaemo nove smjerove."
Ispod svoje prikrivene pojave, Onaj zadrhti od oekivanja.
Dvojica straara isporuila su ga/ih u udobnu dnevnu sobu baruna Rvovala. Nije bilo prozora, premda je veliki holovidni prikaz zauzimao vei dio jednog zida, trenutno prikazujui pogled na neku tropsku plau. Ali Rvovalov je stoer nedvojbeno bio pod zemljom. Ovdje se nitko nee probiti kroz prozor.
Koa mu je jo bila u krpama. Tehniari su mu neza-cijeljene dijelove poprskali nekakvom zatitom, da ne sluzi po Rvovalovu lijepom namjetaju, a druge ozljede pre-
krili su plastinim flasterima, da se ne otvore i ne prokrvare, ostavljajui mrlje.
"Misli da e ovo drati?" upitao je tehniar sa sprejem.
"Vjerojatno ne", uzdahne njegov kolega. "Pametnije bi mi bilo da upozorim ekipu za ienje. Kad bi bar pristao staviti nekakav najlon ili neto takvo."
Straari su ga posjeli u nizak, irok naslonja. Samo stolac, nikakvih otrica, britvi ni iljaka. Ruke su mu vezali iza lea, zbog ega se nije mogao nasloniti. Rairio je koljena i sjedio neudobno uspravno, teko diui.
Stariji straar upita Rvovala: "elite li da ga privee-mo, gospodine?"
Rvoval podigne jednu obrvu. "Moe li ustati bez pomoi?"
"Ne ba lako, ne iz tog poloaja."
Rvovalove usnice podignu se u zabavljenom prijeziru, dok je svisoka gledao svog zarobljenika. "Ah, stiemo. Polako. Ostavite nas. Pozvat u vas. Nemojte nas prekidati. Moda postane buno."
"Vaa zvuna izolacija je vrlo djelotvorna, gospodine." Bezizraajni straari salutirali su i izali. S tim je straa-rima bilo neto pogreno. Kad nisu slijedili naredbe, obino su samo sjedili, ili stajali, bez rijei i bez izraza. Tako su napravljeni, sigurno.
Zdero i evo i Urlator i Onaj zurili su okolo sa zanimanjem, pitajui se na koga e sljedeeg biti red.
Ti si sad imao svoje, ree Urlator deri. Sad u ja. Nemoj se kladiti, ree evo. Mogao bih i ja.
Da nema dere, ree Onaj smrknuto, sad bih ja ve bio na redu. Ovako moram ekati.
Ti jo nikad nisi bio na redu, ree dero znatieljno. Ali Onaj je opet utio.
"Da pogledamo neto", ree Rvoval i dotakne daljinski upravlja. Prikaz tropa promijenio se u videosnimku u prirodnoj veliini, jedna od evinih pustolovina sa... stvorovima iz bordela. evo se promatrao s velikim zanimanjem i oduevljenjem, iz svih tih novih kuteva. derino djelo postepeno je prijetilo da mnoge zanimljive dogaaje izmakne iz vida, ispod njegova ekvatora.
"Razmiljam o tome da poaljem jednu kopiju denda-riijskoj plaenikoj floti", promrmlja Rvoval promatrajui ga. "Zamiljam sve tvoje vie asnike kako ovo gledaju. Mislim da bi ih ovako neto veinu privuklo meni, zar ne?"
Ne. Rvoval lae. Njegova prisutnost ovdje jo je uvijek sigurno tajna, inae uope ne bi bio tu. A Rvovalu se sigurno ne uri da oda tu tajnu. Onaj suho proprmlja: Poalji jedan primjerak Illyanu, ha, pa e vidjeti to e ti to donijeti. Ali Illvan je pripadao barunu Marku, a Mark nije ovdje, i, uostalom, Onaj nikad, nikad, nikad nije govorio na glas.
"Zamisli onu tvoju privlanu tjelesnu uvaricu, kako ti se pridruuje ovdje..." produio je Rvoval s pojedinostima. evo je bio savreno voljan zamisliti neke dijelove, premda su ga drugi dijelovi vrijeali. Urlator?
Ne ja! ree Urlator. To nije moj posao.
Naprosto emo morati pronai novog regruta, rekoe svi. Mogao ih je proizvesti na tisue, prema potrebi. Bio je vojska, tekua poput vode, koja se razdvaja pred preprekama i nemogue ju je unititi jednim udarcem.
Prikaz na videu promijenio se u jedan od Urlatorovih najboljih trenutaka, onaj kad je dobio svoje ime. Ubrzo nakon to su ga kemijski odrali, tehniari su ga prekrili neim ljepljivim, to je uasno svrbjelo. Tehniari ga nisu morali ni dotai. Skoro se sam ubio. Kasnije su mu dali transfuziju, da nadoknade krv koju je izgubio u razdera-nim ranama.
Bez strasti je zurio u zgreno stvorenje na videu. Predstava koju je Rvoval sad elio vidjeti bio je on sam. Promatranje sad zacijelo ima isto ono uzbuenje i dramatinost kao prouavanje rezultata testa. Dosadno. Rvoval je djelovao kao da bi najradije uperio daljinac na njega, da promijeni program.
Onaj je ekao sa sve veim nestrpljenjem. Dah mu se poeo vraati, ali jo uvijek je morao raunati s prokletim niskim sjedalom. To mora biti noas. Do sljedee prilike, ako je uope bude, dero bi ih mogao sve uiniti nepokretnima. Da. ekao je.
Rvovalove usne otpuhnule su razoaranje, promatrajui njegov smireni profil. Iskljuio je video i ustao, te priao stolcu, promatrajui ga kroz stisnute oi. "Nisi ak ni sa mnom, zar ne? Skrenuo si mi nekamo. Moram smisliti neto to e te dovesti natrag k meni. Ili, bolje reeno, to e vas sve dovesti natrag."
Rvoval je bio vie nego dobar u opaanju.
Ne vjerujem ti, ree dero Onome sumnjiavo. to e kasnije biti sa mnom ?
I sa mnom, doda evo. Samo Urlator nije nita rekao. Urlator je bio jako umoran.
Obeajem ti da e te Mark i dalje hraniti, dero, apne Onaj, duboko iz nutrine. Bar tu i tamo. A ti, evo. Mark bi te mogao odvesti na Koloniju Beta. Mislim da tamo ima ljudi koji bi ti mogli pomoi da se uredi dovoljno da moe izai na sunce. Vie ti ne bi trebao Ryovalov hiposprej. A jadni Urlator ionako je sav iscrpljen, on je najvie radio i pokrivao je i vas ostale. Uostalom, evo, to ako Ryoval sljedee odabere kastriranje? Moda biste se ti i Urlator mogli udruiti, a Mark bi vam mogao iznajmiti cijelu etu lijepih ena  zar ne bi ene bile ugodna promjena ?  s bievima i lancima. Ovo je Jacksonovo Skro-
vite, kladim se da ih ima i u videoimeniku. Ne treba vam Ryoval. Mi spasimo Marka, a on e spasiti nas. Obeajem.
Tko si ti da daje Markovu rije? ree dero natmureno.
Ja sam mu najblii.
Sigurno je da si se najbolje skrivao, ree Urlator s prizvukom zamjeranja.
Bilo je neophodno. Mi svi emo nestati, jedan po jedan, kako nas Ryoval bude hvatao. On je uasno otrouman. Mi smo originali. Novi regruti bili bi ionako samo nae iskrivljene sjene.
To je bila istina i svi su to uvidjeli.
"Dovodim ti prijatelja za igru", primijetio je Rvoval, hodajui oko njega. Rvoval iza njegovih lea imao je nekih udnih posljedica u njegovoj unutarnjoj topografiji. dero se stanjio, a Urlator pojavio, a zatim opet potonuo kad se Rvoval vratio u vidokrug. evo je briljivo sve pratio, ekajui neki znak za sebe i blago se ljuljajui. "Tvog klon-skog blizanca. Onog kojeg su moji glupavi ljudi ostavili."
Duboko unutra, barun Mark se probudio vritei. Onaj ga prigui. Lae. Lae.
"Ta glupost se pokazala vrlo skupom i za to e platiti. Tvoj dvojnik je nestao, a onda se nekako pojavio kod Vae Luigija. Tipina glatka Vasina prijevara. Jo uvijek nisam siguran da naa draga Lotus nema nekakvu privatnu vezu s Durona Grupom."
Rvoval je opet kruio oko njega. To je bilo vrlo zbunju-jue. "Vaa je posve uvjeren daje njegov blizanac zapravo admiral, a ti si klon. I mene je zarazio svojom sumnjom, premda, ako ovjek pati od krio-amnezije kao to on tvrdi, sve bi to moglo biti jedno veliko razoaranje, ak i ako je u pravu. Ali to sad nije vano. Imam vas obojicu. Kao to
sam i predvidio. Moe li pogoditi to e biti prva stvar koju ete jedan drugome uiniti?"
evo je mogao. Potpuno tono, premda ne s proapta-nim podrobnostima koje je dodao Rvoval.
Barun Mark je bjesnio, plaui od uasa i oaja. Ni jedan trzaj nije pokrenuo evinu oputenu povrinu, niti zamaglio masno svjetlucanje njegovih oiju bilo kakvom unutarnjom svrhovitou. ekaj, molio je Onaj.
Barun je priao pultu ili baru nainjenom od nekakvog zebrastog, uglaanog drva i razmotao cijelu skupinu svjetlucavog orua koje nitko nije do kraja vidio, premda je Urlator istezao vrat. Zamiljeno, Rvoval je prouavao svoju opremu.
Morate mi se maknuti s puta. I ne smijete me sabotirati, ree Onaj. Znam da vam Ryoval prua ono za ime udite  ali to je trik.
Tebe Ryoval ne hrani, ree dero. Ry oval je moja hrana, proape Onaj.
Imat e samo jednu priliku, ree Urlator nervozno. A onda e se baciti na mene.
I trebam samo jednu priliku.
Rvoval se okrenuo. U ruci su mu svjetlucala runa kirurka klijeta. Prestraen, evo se izmakne Onome.
"Mislim", ree Rvoval, "da u ti kao sljedee iskopati jedno oko. To bi trebalo imati neke zanimljive posljedice u psiholokom fokusu, kad zaprijetim onom preostalom."
Bez prepirke, Urlator se izmakne. Na kraju, dok im je Rvoval prilazio, izmakao se i dero.
Ubojiin prvi pokuaj da se digne propao je i on padne natrag. Proklet bio, dero. Pokuao je opet, prebacio svoju teinu naprijed, gurnuo i koraknuo, napola izgubivi ravnoteu bez ruku koje bi mu pomogle. Rvoval je proma-
trao, izrazito zabavljen, nimalo se ne bojei gegavog malog udovita koje je zacijelo smatrao vlastitim djelom.
Pokuavati se snai sa derinim novim trbuhom bilo je lako kao baviti se Zen streljatvom, naslijepo. Ali njegova usklaenost bila je potpuna.
Prvim udarcem dohvatio je Rvovala u prepone. To ga je uredno sloilo i spustilo mu gornji dio tijela u dohvatljiv domet. Slijedio je to smjesta drugim udarcem, dohvativi Rvovala ravno u grlo. Osjetio je kako ile i tkivo krkaju sve do Rvovalove kraljenice. Kako ovog puta nije imao elikom okovanih izama, slomio sije nekoliko nonih prstiju, raznijevi ih gore i dolje pod pravim kutom. Nije osjeao bola. To je Urlatorov posao.
Pao je. Nije bilo lako opet ustati, s rukama jo vezanim na leima. Batrgajui se po podu i trudei se da gurne noge pod sebe, s razoaranjem je vidio da Rvoval jo nije mrtav. ovjek se bacakao i grgljao i hvatao se za grlo, na sagu kraj njega. Ali kompjuterska kontrola u sobi nije vie prepoznavala barunove glasovne zapovjedi. Imaju jo malo vremena.
Dokotrljao se do Rvovalova uha. "I ja sam Vorkosigan. Onaj koji je izvjeban kao duboka krtica i ubojica. I zbilja me razbjesni kad me ljudi podcjenjuju, zna?"
Uspio se podii na noge i razmotrio problem, to jest injenicu da je Rvoval jo uvijek iv. Uzdahnuo je, gutnuo, koraknuo naprijed i udarao ovjeka nogama sve dok Rvoval nije prestao povraati krv, griti se i disati. Gadna stvar, ali, sve u svemu, jako mu je laknulo to se inilo da nijedan dio njega u tome nimalo ne uiva. ak je i Ubojica morao skupiti odluni profesionalizam da dokraji stvari.
Promotrio je Onoga, koga je sad prepoznao kao Ubojicu. Uglavnom te Galen napravio, zar ne?
Da. Ali nije me napravio ni iz ega.
Dobro si to izveo. Skrivao se. Vrebao. Pitao sam se ima li itko od nas uope ikakvog smisla za vrijeme. Drago mi je da bar jedan od nas zna planirati.
To je ono stoje rekao na otac, grof, prizna Ubojica, s veseljem i nelagodom prihvaajui pohvale. Da e ti se ljudi sami predati, ako dovoljno eka i ne preda se ti njima. I to sam napravio. I Ryoval je to napravio. Stidljivo je dodao: I grof je ubojica, zna. Kao ja.
Hm.
Potegao je zglobove o lisiine i odepesao do zebrastog pulta da proui Rvbvalovu opremu. Izbor je ukljuivao lasersku builicu, kao i odvratnu paletu noeva, skalpela, klijeta i sondi. Builica je bila kratkog dometa, kirurkog tipa, pogodna za sjeenje kostiju, sumnjivo oruje ali vrlo dobro orue.
Odgegao se okolo i pokuao je podii iza lea. Umalo se rasplakao kad mu je ispala. Morat e se opet spustiti na pod. Nespretno je to i uinio i lepetao sve dok je nije uspio opet dograbiti. Dugo se morao gnjaviti, ali konano ju je uspio okrenuti i nanianiti tako da mu proreze lisiine a da mu ne odree ruku ili mu spali dupe. Slobodan, rukama je obujmio svoje nateeno tijelo i zaljuljao se kao to bi ljuljao iscrpljeno dijete. Stopalo ga je poelo boljeti. Razliiti vektori sila izgleda da su se i udruili da mu istegnu lea, kad je udario Rvovala u grlo.
Zurio je, postrance, u svoju rtvu/muitelja/plijen. dera klonova. Osjeao je potrebu da se ispria tijelu koje je smrskao nogama. Nisi ti kriv. Umro si prije koliko, deset godina? Onaj gore, u lubanji, to je bio njegov neprijatelj.
Opsjeo ga je nelogian strah da e Rvovalovi straari provaliti unutra i spasiti gospodara ak i u smrti. Otpuzao je do njega, znatno lake sad kad su mu ruke bile slobodne i osigurao se da nitko vie nikad ne presadi taj mozak. Nitko, nikako.
Opet se zavalio u niski naslonja i sjedio, posve iscrpljen, ekajui smrt. Ryovalovi ljudi sigurno imaju naredbe da osvete svoga palog gospodara.
Nitko nije doao.
... Jasno. ef se zakljuao u svoju sobu sa zarobljenikom i kirurkom opremom i rekao svojim gorilama da ga ne smetaju. Koliko dugo prije nego to netko skupi hrabrosti prekinut njegov mali hobi? Moglo bi biti... prilino dugo.
Teina povratka nade bila je gotovo nepodnoljiv teret, kao hodanje po slomljenoj kosti. Ne elim se micati. Bio je jako ljut na CarSig to su ga tu napustili, ali sve bi im oprostio kad bi samo provalili sad i odveli ga bez daljnjih napora ili truda s njegove strane. Zar nisam zasluio malo odmora? Soba je postala vrlo tiha.
To je bilo pretjerivanje, pomislio je, zurei u Rvovalo-vo tijelo. Malo nezdravo, zna. A i zaprljao si tepih.
Ne znam to dalje.
Tko to govori? Ubojica? dero, evo? Urlator? Svi? Dobri ste vi vojnici i odani, ali niste ba pametni. Pamet nije na posao.
Vrijeme je da se barun Mark probudi. Je li ikad doista i spavao?
"Dobro, deki", promrmljao je naglas, razmatajui se. "Svi gore." Niska sjedalica bila je sama po sebi sprava za muenje. Rvovalov posljednji podli ubod. Uz stenjanje, vratio se na noge.
Nemogue je da stara lisica kao to je Rvoval ima samo jedan ulaz u svoj brlog. Pretraio je podzemni apartman. Ured, dnevna soba, mala kuhinja, velika spavaa soba, prilino udno opremljena kupaonica. eznutljivo se zagledao u tu. Nisu mu dopustili da se opere ni jednom otkako su ga doveli ovamo. Ali bojao se da bi mu to moglo
sprati plastinu kou. Bar je oprao zube. Desni su mu krvarile, ali to nije smetalo. Popio je malo hladne vode. Bar gladan nisam. Ispustio je mali hihot.
Konano je otkrio izlaz za nudu na stranjoj strani ormara u spavaoj sobi.
Ako nema straara, objavi Ubojica, onda je osiguran nekako drugaije.
Ryovalova glavna obrana bit e okrenuta prema van, ree barun Mark polako. Iznutra, sve e biti pripremljeno da omogui brzi bijeg. Za Rjovala. I samo za Ryovala.
Imao je bravu s prepoznavanjem dlana. Prepoznavanje dlana oitava puls, temperaturu i elektrinu vodljivost koe, zajedno s otiscima prstiju i linijama ivota. Mrtve ruke ne otvaraju brave na dlan.
Ima naina da se zaobie bravu na dlan, promrmlja Ubojica. Ubojica je nauio takve stvari, u jednom prijanjem ivotu. Barun Mark ga pusti i zalebdi promatrajui ga.
Kirurka paleta bila je u Ubojiinim rukama gotovo jednako tako korisna kao i elektronski alat. Budui da su imali dovoljno vremena i budui da ta brava na dlan vie nikad nee morati funkcionirati. Barun Mark dremljivo je promatrao dok je Ubojica vadio senzorsku ploicu iz zida, dodirivao neto ovdje, presijecao ondje.
Kontrolni virtual na zidu konano se upali. Ah, promrmlja Ubojica ponosno.
Oh, rekoe ostali. Prikaz je projicirao maleni bljetavi etverokut.
Hoe kodni klju, ree Ubojica oajno. Njegova panika pred hvatanjem u klopku ubrzavala im je rad srca. Urla-torova nesigurna suzdranost popustila je i elektrini trzaji bola projurili su kroza sve njih.
ekaj, ree barun Mark. Ako njima treba kodni klju, znai da treba i Rvovalu.
Barun Ryoval nema nasljednika. Rvoval nije imao zamjenika, nikakve obuene zamjene. Sve je svoje pritisnute podreene drao na zasebnim komunikacijskim kanalima. Kua Rvoval sastojala se od baruna Rvovala i robova i toka. Zato Kua Rvoval i nije napredovala. Rvoval nije dijelio odgovornost, ba nikad.
I stoga, Rvoval nije imao ni mjesta ni povjerljivog podreenog kod kojeg bi ostavio svoj privatni kodni klju. Morao ga je nositi sa sobom. Uvijek.
Crna gomila je cviljela kad se barun Mark okrenuo i vratio u dnevnu sobu. Mark se nije obazirao na njih. Ovo je sad moj posao.
Okrenuo je Rvovalovo tijelo na lea i sistematski ga pretraio, od glave do pete, do koe i jo dublje. Nije propustio ni jednu mogunost, ak ni uplje zube. Nelagodno je sjeo, rairenog trbuha u bolu, istegnutih lea koja su gorjela. Razina bola je rasla kako se ponovno spajao; zato je taj proces i bio tako spor. Mora biti ovdje. Mora biti negdje ovdje.
Bjei, bjei, bjei, blebetala je crna gomila, nevjerojatno ujedinjenim zborskim glasom.
Uutite i pustite me da razmislim. Okrenuo je Ryova-lovu desnu ruku u svojoj. Prsten s ravnim crnim kamenom zabljesnuo je u svjetlu...
Glasno se nasmijao.
Prestraeno je progutao smijeh, osvrui se. Barunova je zvuna izolacija izgleda drala. Prsten nije htio sii s prsta. Zapeo? Ili prikovan za kost? Laserskom je builicom odrezao Rvovalovu desnu ruku. Laser je istovremeno zatvorio ranu, tako da nije puno ni kapalo. Ba fino. Polako i bolno odepesao je natrag do ormara u spavaoj sobi i za-
buljio se u mali bljetavi kvadrat, iste veliine kao i kamen na prstenu.
Kako ga okrenuti? Hoe li pogrean poloaj pokrenuti alarm?
Barun Mark je uurbano pokuao oponaati baruna Rvovala kad se uri. Udar po bravi na dlan, okreni ruku i gurni prsten u kodni otvor  "Ovako", proape.
Vrata su skliznula u stranu, na privatnu dizalnu cijev. Pruala se prema gore, nekih dvadeset metara. Kontrolne ploice za antigravitaciju svjetlucale su, zelena za gore, crvena za dolje. Barun Mark i Ubojica ogledaju se po cijevi. Nije bilo oitih obrambenih naprava, kao to je recimo generator zapetljajnog polja...
Blagi propuh donio im je odozgo miris svjeeg zraka. Idemo! vritali su dero i evo i Urlator.
Barun Mark stajao je rairenih nogu, vrst, zurei, odbijajui se pouriti. Nema sigurnosnih Ijestava, ree konano.
Pa to? Pa. to?
Ubojica je ustuknuo i uutkao ostale, ekajui, pun potovanja.
Hou sigurnosne ljestve, promrmlja barun Mark natmureno. Okrenuo se i opet proetao kroz Rvovalov apartman. Kad je ve tu, potraio je i odjeu. Nije ba bilo nekog izbora; ovo oito nije bila Rvovalova glavna rezidencija. Samo privatni apartman. Odjea mu je sva bila preduga i nedovoljno iroka. Hlae su bile nemogue. Meka pletena koulja ipak se dala rastegnuti preko njegove osjetljive koe. Prostrana jakna, nezakopana, dodala je jo zatite. Sarong betanskog stila, inae predvien za kupaonicu, pokrio mu je prepone. Par papua bio je prevelik lijevoj nozi, ali taman dovoljan za slomljenu i nateenu desnu.
Traio je gotovinu, kljueve, bilo to drugo korisno. Ali nije bilo prirune opreme za penjanje.
Naprosto u morati napraviti vlastite sigurnosne ljestve. Objesio si je lasersku builicu oko vrata, na ogrlici od dva Rvovalova pojasa, koraknuo na dno cijevi i sistematino poeo buiti rupe u plastinom zidu.
Presporo! zavijala je crna gomila. Urlator je urlao u sebi, a ak je i Ubojica vikao: Bjei, prokletstvo!
Barun Mark nije se obazirao. Ukljuio je polje prema gore, ali nije mu dopustio da ih ponese. Drei se vruih utora za ruke i nogu, polako ih je vodio prema gore. Nije se bilo teko penjati, uz potporu gravitacijskog polja, samo je bilo teko zapamtiti da zadri tri sidrine toke. Desna mu je noga bila gotovo beskorisna. Crna je gomila blebetala od straha. Uporan i sistematian, Mark se penjao. Probui rupu. Priekaj. Pomakni ruku, nogu, ruku, nogu. Probui jo jednu rupu. Priekaj...
Tri metra ispod vrha, glava mu je dola u ravninu s malim mikrofonom, ugraenim u zid i zatienim senzo-rom za pokrete.
Vjerojatno oekuje neku ifru. Izreenu Ryovalovim glasom, primijetio je barun Mark mirno. Nee moi.
Ne mora biti ono to oekuje, ree Ubojica. Moe biti bilo to. Plazmini lukovi. Otrovni plin.
Ne. Ryoval je vidio mene, ali i ja sam vidio Ryovala. Bit e jednostavno. I otmjeno. I rtva e si to sama uiniti. Gledaj.
Uhvatio se za izdubljenu drku i proao laserskom builicom kraj senzora za pokrete da probui sljedeu.
Gravitacijsko polje u cijevi se iskljuilo.
Iako je to napola oekivao, zamalo je odletio povuen vlastitom teinom. Urlator vie nije mogao izdrati. Mark
je tiho vritao, preplavljen bolom. Ali se drao i nije ih pustio pasti.
Posljednja tri metra uspona moglo bi se nazvati ko-marom, ali on je sad imao nova mjerila komara. Ovo je bilo naprosto dosadno.
Na gornjem je kraju jo bilo i zapetljajno polje, ali okrenuto prema van. Laserska mu je builica unitila kontrole. Uspio je klimavo, vukui se, invalidno oteturati kroz privatnu podzemnu garau. U njoj se nalazila barunova laka letjelica. Otvorila se na dodir Rvovalova prstena.
Skliznuo je u letjelicu, prilagodio sjedalo i upravlja koliko je mogao svojim izoblienim i bolnim obrisima, ukljuio letjelicu i krenuo naprijed. To dugme na kontrolnoj ploi  tamo? Vrata garae skliznu u stranu. Kad je proao kroz njih, krenuo je gore i gore i gore, kroz tamu, pod udarcima ubrzanja. Nitko nije ak ni pucao na njega. Ispod njega nije bilo svjetala. Kamena zimska pustopoljina. Cijela se graevina mora nalaziti pod zemljom.
Provjerio je zemljovidni prikaz u letjelici i odabrao smjer  istok. Prema svjetlosti. To se inilo ispravnim.
I dalje je ubrzavao.
DVADESET I DEVETO POGLAVLJE
Laka je letjelica pristajala. Miles je iskrenuo vrat i uspio vidjeti to je dolje. Ili, bolje reeno^ to nije dolje. Zora se prevlaila preko zimske pustinje. inilo se da kilometrima uokolo nema nieg zanimljivog.
"udno", ree straar koji je upravljao letjelicom. "Vrata su otvorena." Dotaknuo je svoj kom i ispustio nekakvu hrpu kodova. Drugi se straar nelagodno premjestio, promatrajui svog kolegu. Miles se okretao, trudei se da ih gleda obojicu.
Spustili su se. Oko njih su se podigle stijene, a zatim betonski aht. Ah. Skriveni ulaz. Doli su do dna i krenuli naprijed u podzemnu garau.
"Ha", ree drugi straar. "Gdje su vozila?"
Letjelica je stala i vei straar izvukao je Milesa sa stranjeg sjedala, odvezao mu noge i postavio ga uspravno. Umalo je opet pao. Oiljci na prsima boljeli su ga od napora ruku vezanih na leima. Uspio je uhvatiti ravnoteu i zurio uokolo slino kao i straari. Samo garaa, loe osvijetljena, puna odjeka, nalik peini. I prazna.
Straari su ga poveli prema izlazu. Kodom su proli kroz neka automatska vrata i uli u elektronsku sigurnosnu komoru. Bila je ukljuena, tiho mumljajui. "Vaj?" pozove jedan od straara. "Tu smo. Skeniraj nas."
Bez odgovora. Jedan straar stupi naprijed i ogleda se. Unio je kod u ploicu na zidu. "Svejedno ga provedi."
Sigurnosna ga komora propusti. Jo je uvijek imao na sebi sivu trenirku koju su mu dale Durone; naalost, po svemu sudei, u njezinoj tkanini nije bilo nikakvih zanimljivih napravica.
Stariji straar pokuao je uspostaviti kontakt interko-mom. Nekoliko puta. "Nitko se ne javlja."
"to da uinimo?" upita njegov kolega.
Stariji se namrti. "Svui ga i odvedi efu, valjda. To su nam bila nareenja."
Svukli su mu trenirku; bio je dovoljno svjestan razlike u snazi da se ne pobuni, ali duboko je alio zbog gubitka. Bilo je prokleto hladno. ak su se straari tupava izgleda naas zabuljili u njegova izmuena prsa puna oiljaka. Ponovno su mu svezali ruke na leima i proveli ga kroz zgradu, oprezno sijevajui oima na svakom raskriju.
Bilo je vrlo tiho. Svjetla su gorjela, ali nigdje nije bilo ljudi. udna graevina, ne ba velika, runa i  onjuio je  izrazito medicinskog mirisa. Istraivanja, zakljuio je. Rvovalovo privatno postrojenje za bioloka istraivanja. Oito je, nakon dendariijskog napada od prije etiri godine, Rvoval zakljuio kako mu glavno postrojenje nije dovoljno sigurno. Miles je to mogao shvatiti. Ovo mjesto nije odavalo dojam uurbanosti kao glavno postrojenje. Djelovalo je vojniki i paranoino. Takvo mjesto iz kojeg, ako tamo radite, ne izlazite godinama. Odnosno, kako se radi o Rvovalu, nikad. U prolazu je ugledao nekoliko prostorija koje su sliile na laboratorij. Ali nikakvih tehniara. Straari su nekoliko puta doviknuli pozive. Nitko im nije odgovorio.
Doli su do otvorenih vrata iza kojih se nalazila nekakva radna soba ili ured. "Barune, gospodine?" usudio se stariji straar. "Imamo vaeg zarobljenika."
Drugi straar si protrlja vrat. "Ako on nije tu, misli li da bismo trebali svejedno nastaviti i obraditi ga kao onog drugog?"
"Nije nam jo tako naredio. Bolje da priekamo."
Ba. Miles je mogao zamisliti da Rvoval nije od onih koji nagrauju inicijativu kod svojih podreenih.
Uz dubok, nervozan uzdah, stariji ovjek korakne preko praga i ogleda se. Mlai potakne Milesa da krene za njim. Radna je soba bila lijepo namjetena, sa stolom od pravog drveta i nekom udnom stolicom ispred njega, s metalnim okovima za onog tko sjedi u njoj. Po svemu sudei, nitko ne naputa razgovor s barunom Rvovalom dok barun Rvoval tako ne odlui. ekali su.
"to emo sad?"
"Ne znam. Moje naredbe su ile dovde." Stariji ovjek zastane. "Moda je test..."
Priekali su jo pet minuta.
"Ako vi neete pogledati uokolo", ree Miles veselo, "ja hou."
Pogledali su jedan drugog. Stariji ovjek, naborana ela, izvue oamut i oprezno klizne kroz nadsvoen prolaz u sljedeu sobu. as kasnije, do njih je dopro njegov glas. "Sranje." I, tren kasnije, udno cvilavo mijaukanje, prekinuto i progutano.
To je bilo previe ak i za tupana koji je drao Milesa. Ogromne ake jo uvijek vrsto stisnute oko Milesove nadlaktice, drugi straar slijedio je prvog u prostranu sobu ureenu kao dnevna soba. Holovid preko jednog zida bio je taman i tih. Iznimno nizak naslonja bio je okrenut prema otvorenom prostoru. Vrlo mrtvo tijelo baruna Rvovala lealo je pred njim, lica prema gore, golo, suhih oiju za-buljenih u strop.
Nije bilo oitih znakova borbe  nikakvog prevrnutog namjetaja, ni tragova plazminog luka upaljenih u zid  osim na tijelu. Tamo su tragovi nasilja bili usredotoeni preko svake mjere: smrskano grlo, izubijana prsa, osuena krv razmazana oko usta. Dvostruka crta crnih tokica veliine otiska prsta uredno se irila preko barunova ela. Tokice su izgledale kao opekline. Desna mu je ruka nedostajala, odrezana, zglob uredni batrljak.
Straari su se trzali u neem slinom stravi, naalost samo privremena paraliza zapanjenosti. "to se dogodilo?" proape mlai.
Kamo e sad skoiti ?
Kako je Rvoval uope kontrolirao svoje namjetenike/robove? Manju ribu strahom, naravno; srednju upravnu i tehniki sloj nekom profinjenom kombinacijom straha i koristi. Ali ovi ovdje, njegovi osobni uvari, morali su biti najintimnije osoblje, krajnji instrument kojim se volja njihova gospodara provodila nad svima ostalima.
Nisu mogli biti onoliko mentalno zaostali koliko bi se inilo po tuposti, jer bi tako bili posve beskorisni u krizi. Ali ako su njihovi sueni umovi bili netaknuti, znai da ih se kontroliralo preko emocija. Ljudi kojima je Rvoval doputao stajati iza njega s aktiviranim orujem u ruci morali su biti maksimalno programirani, vjerojatno od roenja. Rvoval im je morao biti otac, majka, obitelj i sve ostalo. Rvoval im je morao biti bog.
Ali sad im je bog bio mrtav.
to e uiniti? Je li im slobodan sam uope shvatljivo kao zamisao? Bez fokusa, koliko e njihovim programima trebati da se pokvare? Predugo. U oima im se pojavio ruan bljesak, kombinacija bijesa i straha.
"Ja to nisam uinio", istakne Miles za svaki sluaj. "Ja sam bio s vama."
"Ostani ovdje", zarei stariji ovjek. "Ja idem u izvianje." Nestao je kroz vrata u barunov apartman i vratio se nekoliko minuta kasnije, sa turim izvjetajem. "Letjelice mu nema. Zatita u dizalnoj cijevi sva je sjebana."
Oklijevali su. Ah, loa strana savrene poslunosti: nedostatak inicijative.
"Ne biste li trebali pogledati po zgradi?" predloi Miles. "Moda ima preivjelih. Svjedoka. Moda... moda se i ubojica jo skriva tu negdje." Gdje je Mark?
"to emo s njim?" upita mlai ovjek, trzajem glave pokazujui na Milesa.
Stariji ovjek neodluno se mrtio. "Moemo ga povesti sa sobom. Ili ga zatvoriti. Ili ga ubiti."
"Ne znate zato me je barun htio", prekine ga Miles smjesta. "Bolje da me povedete sa sobom dok ne doznate."
"Htio te za onog drugog", ree stariji ovjek, ravnoduno ga premjerivi pogledom. Malen, nag, tek napola zalijeen, ruku svezanih iza lea, oito im nije djelovao kao prijetnja. I te kako tono. Prokletstvo.
Nakon kratke promrmljane rasprave, mlai ga ovjek gurne i otpoeli su hitar, sistematian obilazak zgrade, ba kao da gaje Miles naruio. Pronali su dvojicu kolega u crveno-crnim odorama, mrtve. Tajnovita lokva krvi protezala se u jednom hodniku od zida do zida. Jo jedno tijelo, odjeveno kao stariji tehniar, pronali su u jednom tuu, stranjeg dijela glave razmrskanog nekim tupim predmetom. Sputajui se nie, pronalazili su sve vie znakova borbe, pljake i nimalo sluajnog unitenja, kom-konzole i oprema razmrskani.
Pobuna robova? Nekakva borba za vlast izmeu frakcija? Osveta? Sve troje odjednom? Je li Rvovalovo ubojstvo bilo uzrok ili cilj? Radi li se o masovnoj evakuaciji ili
o masovnom ubojstvu? Na svakom uglu, Miles se morao pripremiti za novi prizor klanja.
Najnia razina sadravala je laboratorij na ijem se jednom kraju nalazilo pet-est elija staklenih zidova. Po smradu, tu se neki eksperiment predugo kuhao. Pogledao je u elije i progutao slinu.
Bile su ljudi, jednom davno, te gomile mesa, oiljaka i izraslina. Sad su bili... neka vrsta petrijevki. etvero su bile ene, dvojica mukarci. Neki im je tehniar prije odlaska milosrdno prerezao grla. Promatrao ih je oajniki, lica pritisnuta o staklo. Moraju biti preveliki da bi bili Mark. Takvi se rezultati ne mogu dobiti u samo pet dana. Sigurno. Nije htio ui u elije da ih pogleda izbliza.
To je bar objanjavalo zato se Rvovalovi robovi nisu pokuavali oduprijeti. U zraku se osjeao dojam uasne tedljivosti. Ne svia ti se posao u bordelu, djevojko? Smu-ila ti se dosada i brutalnost straarskog posla, stari? Kako bi bilo da prijedete u znanstvena istraivanja? Posljednja postaja za svakog potencijalnog Spartaka meu Rvovalo-vim ljudskim vlasnitvom. Belje imalo prvo. Trebali smo bombardirati ovo mjesto kad smo zadnji put bili tu.
Straari su naas pogledali elije i pourili dalje. Miles zastane, uhvaen inspiracijom. Vrijedi pokuati...
"Sranje!" sikne Miles i poskoi. Straari se okrenu.
"Onaj... onaj ovjek unutra. Pomakao se. Mislim da u povratiti."
"Nemogue." Stariji se straar kroz prozirni zid zapiljio u tijelo koje je lealo okrenuto leima."
"Odatle nije mogao nita ni vidjeti, zar ne?" ree Miles. "Za Boga miloga, ne otvarajte vrata."
-"*'
"Umukni." Stariji straar grickao je usnicu, zurio u kontrolnu plou, pa, nakon trenutka neodlunosti, otvori vrata i oprezno korakne unutra.
"Bljak!" ree Miles.
"to?" zarei mlai straar.
"Opet se pomakao. Kao, kao da se trza."
Mlai straar izvukao je svoj oamut i krenuo u eliju za svojim kolegom, pokrivajui ga. Stariji ovjek ispruio je ruku, zastao i, predomislivi se, izvukao iz pojasa ok--tap kojim je oprezno dotakao tijelo.
Miles elom lupi po kontroli vrata. Staklo je kliznulo i zatvorilo se u zadnji as. Straari su udarali po vratima kao pobjenjeli psi. Vibracije jedva da su se i osjetile. Usta su im bila otvorena, zavijajui prijetnje i psovke, ali zvuk nije prolazio. Prozirni zidovi morali su biti materijal svemirske kvalitete; zaustavili su i vatru iz oamuta.
Stariji ovjek izvukao je plazmini luk i poeo paliti. Zid se malo zaari. Nije dobro. Miles je prouavao kontrolnu plou... evo. Jezikom je gurao tipke sve dok na izborniku nije pronaao kisik i spustio ga koliko je ilo. Hoe li se straari onesvijestiti prije nego to zid popusti pred plazminim lukom?
Da. Dobar sustav za odravanje ivota, dakle. Ryova-lovi psi sklupali su se uz staklo, skvrenih ruku koje su se u besvijesti oputale. Plazmini luk pao je iz oputenih prstiju i ugasio se.
Miles ih je ostavio zapeaene u grobu njihove rtve.
To je laboratorij. Mora biti nekakvih rezalica i alata... naravno. Trebalo mu je nekoliko minuta iskretanja, rada iza lea i zamalo onesvjeivanja prije nego to si je uspio skinuti lisiine. Zacvilio je od olakanja kad sije oslobodio ruke.
Oruje? Sve oruje u pravom smislu rijei je nestalo, vjerojatno s odlaskom lokalnih stanovnika, a bez bioloko zatitnog odijela nije htio ponovno otvarati staklenu eliju da pokupi opremu straara. Ali laserski skalpel iz laboratorija ve mu je pomogao da se osjea manje ranjivim.
Htio je svoju odjeu. Drhtei od hladnoe, odjurio je kroz jezovite hodnike natrag do osiguranog ulaza i opet obukao svoju trenirku. Onda se vrati u zgradu i zapone ozbiljnu potragu. Isprobao je svaku komkonzolu na koju je naiao i koja nije bila razbijena. Sve su bile usmjerene, bez mogunosti da se ukljue u neki vanjski kanal.
Gdje je Mark ? Odjednom je shvatio da postoji jedna stvar gora od sudbine zarobljenika koji eka da mu se muitelji vrate, a to je sudbina zarobljenika koji eka na muitelje koji se nikad nee vratiti. U moda najizbezumlje-nijih pola sata svoga ivota, otvorio je ili provalio svaka vrata u zgradi. Iza svakih je oekivao pronai oputeno malo tijelo, milosrdno prerezanog vrata... Dahtao je i bojao se jo jednog napadaja kad je, s velikim olakanjem, pronaao siunu eliju u blizini Rvovalovih odaja. Prazna. Ali zaudarala je na nedavnu popunjenost. Krvave i druge mrlje po zidovima i podu okrenule su mu eludac i stresle ga zimicom. Ali gdje god Mark bio i u kakvom god stanju, tu nije. I on se mora maknuti odavde.
Uhvatio je dah i pronaao neku plastinu koaru, te krenuo u oping po laboratorijima, traei korisnu elektronsku opremu. Rezai i ice, mjerni alati, itai, releji, to god je mogao nai. Kad mu se inilo da ima dosta, vratio se u barunovu radnu sobu i bacio se na oteenu komkonzolu. Konano je uspio preskoiti bravu na dlan, samo da bi mu se pojavio bljetavi kvadrati i zahtjev: Utisnite kodni klju. Opsovao je, protegnuo svoja bolna lea i opet sjeo. Ovo e biti dosadno.
Jo je jednom morao proeljati zgradu traei opremu prije nego to je uspio preskoiti blok kodnog kljua. I ta komkonzola vie nikad nee biti to je nekad bila. Ali konano, na kraju, uspio se spojiti s planetarnom komunikacijskom mreom. Jo jedan kratak zastoj dok nije otkrio kako prebaciti trokove poziva na raun Kue Rvoval: ovdje na Jacksonovu Skrovitu sve se plaalo unaprijed.
Zastao je trenutak, pitajui se koga da nazove. Bar-rayar je imao konzulat na Stanici konzorcija Hargraves-Dyne. Dio osoblja bilo je diplomatske ili ekonomske strunosti, ali ak su i oni istovremeno sluili kao analitiari CarSiga. Ostatak su bili sami agenti, koji su upravljali tankom mreom dounika ratrkanih po cijelom planetu, njegovim satelitima i stanicama. Admiral Naismith imao je tamo vezu. Ali je li CarSig ve bio ovdje? Je li sve ovo njihovo djelo, pri spaavanju Marka? Ne, zakljuio je. Bezobzirno, ali ni priblino dovoljno sistematino. Zapravo, ovo je bio isti kaos.
A zato vi deki niste doli po Marka? Neugodno pitanje, na koje nije imao odgovora. Unio je kod konzulata. Ponimo s cirkusom.
Stigli su do njega za pola sata, napeti CarSigov porunik po imenu Iverson s unajmljenim odredom lokalnih gorila iz Kue Dyne, u paravojnim odorama i s pristojnom vojnom opremom. Spustili su se shuttleom ravno iz orbite; vrelina je jo isijavala s njega u vodenastom jutarnjem svjetlu. Miles je sjedio na stijeni ispred pjeakog izlaza ili, bolje rei, izlaza za nudu i ironino ih promatrao kad su svi izjurili van, spremnog oruja i rairili se u strijelce kao da e zauzeti postrojenje na prepad.
asnik je dojurio do njega i napola salutirao. "Admiral Naismith?"
Iversona nije poznavao; na ovoj razini, ovjek ga zacijelo smatra vrijednim, nebarrayarskim uposlenikom CarSiga. "Pravi i jedini. Moete svojim ljudima rei da se opuste. Postrojenje je osigurano."
"Sami ste ga osigurali?" upitao je Iverson s blagom nevjericom.
"Vie-manje."
"Mi ovo mjesto traimo ve dvije godine!"
Miles je potisnuo iznerviranu primjedbu o ljudima koji ne mogu nai ni vlastiti pimpek, s kartom i runom svjetiljkom. "Gdje je, ovaj, Mark? Drugi klon. Moj dvojnik."
"Ne znamo, gospodine. Prema jednoj dojavi, ba smo se spremali napasti Kuu Bharaputra da vas oslobodimo kad ste se javili."
"Tamo sam bio sino. Va dounik nije znao da su me premjestili." Sigurno Rowan  izvukla se, jupi! "Stigli biste neugodno prekasno."
Iversonove se usne stanje. "Ovo je od poetka do kraja bila jedna nevjerojatno zabrljana operacija. Naredbe su se stalno mijenjale."
"Recite mi", uzdahne Miles, "jeste li uli ita od den-dariijskih plaenika?"
"Tajni tim iz vae ekipe trebao bi biti na putu, gospodine." Iversonovi "gospodine" bili su obojani dvojbom, nesigurno potovanje barrayarskog regularca za plaenika koji se sam promaknuo. "Ja... volio bih se sam uvjeriti da je postrojenje osigurano, ako vas ne smeta."
"Samo naprijed", ree Miles. "Bit e vam zanimljiv obilazak. Ako imate dobar eludac." Iverson je poveo svoje vojnike unutra. Miles bi se nasmijao, samo da u sebi nije vritao. Uzdahnuo je, kliznuo sa svoga mjesta i krenuo za njima.
Milesovi ljudi stigli su u malom shuttleu za prijevoz osoblja, sletjevi ravno u skrivenu garau. Promatrao ih je na monitoru iz Rvovalove radne sobe i davao im upute kako da ga pronau. Quinn, Elena, Taura i Bel, svi u po-luoklopima. Zveketavo su utrali u radnu sobu, gotovo jednako impresivni i beskorisni kao i CarSigovci.
"emu leptir kravate?" bilo je njegovo prvo iscrpljeno pitanje kad su dodahtali do njega. Trebao bi ustati i primiti i uzvratiti salutiranja i takve stvari, ali Rvovalov stolac bio je nevjerojatno udoban, a on je bio nevjerojatno umoran.
"Miles!" kriknula je Quinn strastveno.
Ugledavi njezino zabrinuto lice, shvatio je koliko je zapravo bijesan i osjetio se krivim zbog toga. Uasno bijesan, jer je uasno ustraen. Gdje je Mark, prokleti bili? "Kapetanice Quinn", obavijestio ju je da je ovo dunost prije nego to se mogla baciti na njega. Zastala je u pola skoka i recimo stala mirno. Ostali su se nagomilali iza nje.
"Upravo smo se s CarSigom usklaivali za napad na Kuu Bharaputra", ree Quinn zadihano. "Doao si k sebi! Patio si od krio-amnezije  jesi li se oporavio? Ona doktorica Durona rekla je da e"
"Oko devedeset posto, rekao bih. Jo uvijek si pronalazim rupe u pamenju. Quinn  to se dogodilo?"
Djelovala je malo zbunjeno. "Otkad? Kad si poginuo"
"Kreni od prije pet dana. Kad ste doli do Durona Grupe."
"Doli smo traei tebe. Pronali smo te, nakon gotovo etiri prokleta mjeseca!"
"Ti si onesvijetena, Mark je otet, a Lilly Durona je mene i moju doktoricu najurila mislei da emo biti na sigurnom", vratio ju je Miles na temu koja gaje zanimala.
"Oh, to je bila tvoja doktorica. Ja sam mislila  nije vano." Quinn je pregrizla svoje osjeaje, skinula ljem i odgurnula kapuljau. Prstima, izgrienih noktiju, prola je kroz kosu i poela organizirati podatke po vanosti, kao za borbu. "Izgubili smo sate na samom poetku. Dok su Elena i Taura dobile drugu letjelicu, otimai su ve odavno nestali. Traile su te, ali bez uspjeha. Kad su se vratile do Durona Grupe, Bel i ja smo se upravo budili. Lilly Durona je tvrdila da si na sigurnom. Ja joj nisam vjerovala. Izvukli smo se i javili se CarSigu. Oni su poeli povlaiti ljude, ratrkane po cijelom planetu u potrazi za tobom i slati ih u potragu za Markom. Dodatna odgaanja, dok su oni preispitivali omiljenu teoriju da su otimai cetagand-ski lovci na glave. A Kua Rvoval ima nekakvih pedesetak sredita i pogona koje je trebalo provjeriti, ne raunajui ovaj, koji je stvarno bio tajna.
"Onda je Lilly Durona zakljuila da si ipak nestao. Budui da se inilo vanijim da pronaemo tebe, sve raspoloive snage usmjerili smo na to. Ali imali smo manje tragova. Dva dana nam je trebalo samo da pronaemo naputenu letjelicu. A ona nam nije dala nikakve tragove."
"Da. Ali sumnjali ste da Rvoval ima Marka."
"Ali Ryoval je htio admirala Naismitha. Mislili smo da e Ryoval shvatiti da ima pogrenog ovjeka."
Preao si je rukama preko lica. Glava ga je boljela. I eludac. "Nije vam palo na pamet da e Ryovalu moda biti svejedno ? Za par minuta, hou da svi odete niz hodnik i pogledate eliju u kojoj su ga drali. I omiriete je. Hou da dobro pogledate. Zapravo, idite odmah. Narednice Taura, ostani."
S oklijevanjem, Quinn je izvela Elenu i Bela. Miles se nagne naprijed; Taura se prigne da ga uje.
"Taura, to se dogodilo? Ti si Jacksonka. Ti zna to je Rvoval i stoje ovo mjesto. Kako ste svi to mogli zaboraviti?"
Stresla je svojom velikom glavom. "Kapetanica Quinn je mislila da je Mark jedan veliki seronja. Nakon tvoje srti, bila je tako ljuta da ga je jedva htjela pogledati. I isprva sam se slagala s njom. Ali... ne znam. Toliko se trudio. Napad na jaslice je propao za dlaku. Da smo bili malo bri, ili daje osiguranje shuttlea radilo svoj posao, mislim da smo mogli uspjeti."
Sloio se bez rijei. "Nema milosti za pogreke u planiranju kod takvih opasnih operacija. Ne smije biti milosti ni za zapovjednike, inae bolje da ostane u orbiti i baca ljude ravno u dezintegraciju otpada, bre je i jednostavnije." Zastao je. "Quinn e jednog dana biti dobar zapovjednik."
"I ja tako mislim, gospodine." Taura skine ljem i kapuljau i pogleda oko sebe. "Nekako mije mali krelac prirastao srcu. Pokuao je. Pokuao je i nije uspio, ali nitko drugi nije ak ni pokuao. I bio je tako sam."
"Sam. Da. Ovdje. Pet dana."
"Stvarno smo mislili da e Rvoval shvatiti da to nisi ti."
"Moda... moda je tako." Jedan dio njegova uma i sam se drao te nade. Moda i nije bilo tako grozno kao to je izgledalo, tako grozno kao to je njegova galopiraju-a mata ukazivala.
Quinn i drutvo su se vratili, svi smrknuti.
"Dakle", rekao je, "nali ste me. Sad se moda moemo svi usredotoiti na Marka. U zadnjih nekoliko sati preao sam ovo mjesto uzdu i poprijeko i nisam naao nikakva traga. Je li ga povelo osoblje u bijegu? Je li negdje
vani u pustinji, luta i smrzava se? Vani imam est Iverso-novih ljudi koji ga trae dalekozorima i jo jednog koji provjerava zapise u potrazi za dezintegracijom proteinske hrpe od preko pedeset kila. Imate li jo kakvu pametnu ideju?"
Elena se vratila nakon stoje provirila u pokrajnju sobu. "Zna li tko je poastio Rvovala?"
Miles rairi ruke. "Ne znam. Imao je stotine smrtnih neprijatelja, s obzirom na karijeru."
"Ubio gaje netko nenaoruan. Udarac u grlo i onda je premlaen na smrt."
"Primijetio sam."
"Vidio si i onu opremu?"
"Aha."
"Miles, to je bio Mark."
"Kako je mogao? Moralo se dogoditi negdje sino. Nakon, koliko, pet dana to su ga obraivali  a Mark je mali kao ja. Mislim da to fiziki nije mogue."
"Mark je mali, ali nije kao ti", ree Elena. "A u Vorbarr Sultani umalo je ubio ovjeka udarcem u grlo."
"Molim?"
"On je izuen, Miles. Izuen da ubije tvog oca, koji je jo vei od Rvovala i ima godine borbenog iskustva."
"Tono, ali nisam vjerovao  kad je Mark bio u Vorbarr Sultani?" Nevjerojatno, nekoliko mjeseci si mrtav i pogubi sve konce. Prvi put je posumnjao u nagon koji ga je tjerao ravno natrag u aktivni poloaj zapovjednika. Manijak s tri etvrtine pamenja i sklonou napadajima upravo je ono to nam treba, naravno. Da ne spominjemo kratak dah.
"Oh, a glede tvog oca, morala bih ti rei  ne, moda to moe i priekati." Elena ga zabrinuto pogleda.
i "to je s mojim" Prekinulo ga je zujanje kom veze koju mu je Iverson ljubazno stavio na raspolaganje. "Da, porunice?"
"Admirale Naismith, barun Fell je ovdje na ulazu. S dva odreda ljudi. On, ovaj... kae daje doao po tijelo svog pokojnog polubrata, kao najblia rodbina."
Miles tiho zazvidi i osmjehne se. "A je li? Fino. Ovako emo. Neka ue unutra, s jednim tjelesnim uvarom. I porazgovarat emo. Moda on neto zna. Ali nemojte propustiti njegov odred."
"Mislite daje to pametno?" Kvragu, otkud znam? "Jasno."
Za nekoliko minuta, barun Fell osobno zadihano je uao u sobu, praen jednim od Iversonovih iznajmljenih vojnika i krupnim straarom u zelenoj odori. Okruglo ba-runovo lice bilo je od napora malo rumenije nego obino, a inae je ostavljao isti punani dojam djedice, dopunjen uobiajeno opasnim varljivo dobrim raspoloenjem.
"Barune Fell", kimne Miles. "Ba vas je lijepo ponovno vidjeti."
Fell uzvrati kimanjem. "Admirale. Da, pretpostavljam da vama ovog asa sve izgleda prilino dobro. Dakle, ipak je Bharaputrin snajper pogodio vas. Va klonski blizanac izvrsno vas je igrao poslije toga, moram priznati i tako je unio daljnje komplikacije u jednu ve vrlo kompliciranu situaciju."
Argh! "Da. A, ovaj, to vas dovodi ovamo?"
"Trgovina", ustvrdi Fell, jacksonski podrazumijevajui, prvo ti.
Miles kimne. "Ovamo sam doao u letjelici, dovela su me dva vojnika pokojnog baruna. Stvari smo pronali vie--manje ovakve kakve su sada. Ja sam prvom prilikom, ovaj, neutralizirao straare. Kako sam dospio u njihove
I
i
ruke neto je kompliciranija pria." To jest: To je sve to mislim rei dok i ti ne ponudi neto.
"Poele su se iriti neke nevjerojatne glasine o mom dragom pokojnom  on jest pokojan, nadam se?"
"Oh, da. Uskoro ete se i sami uvjeriti."
"Hvala. O smrti moga dragog pokojnog brata. Jednu takvu glasinu uo sam iz prve ruke.
Bivi Ryovalov ovjek odavde je odjurio ravno k njemu kao dounik. Dobro. "Nadam se da ste nagradili onog tko vam je donio vijest."
"Uinit u tako, im se uvjerim daje govorio istinu."
"Dobro. Zato sami ne pogledate." Morao je ustati iz stolca. S naporom je uspio i poveo baruna u dnevnu sobu, praen njegovim tjelesnim uvarom i Dendariima.
Veliki uvar bacao je zabrinute poglede na narednicu Tauru, koja se nadnosila nad njega; uzvratila mu je osmijehom, blistavih onjaka. "Bok. Zna da si sladak?" rekla mu je. On ustukne i primakne se blie svom gospodaru.
Fell je pourio k tijelu, kleknuo pokraj njegove desne strane i podigao osakaeni zglob. Siknuo je od razoaranja. "Tko je to uinio?"
"Jo ne znamo", ree Miles. "Ovako sam ga pronaao."
"Tono ovako?" Fell mu dobaci otar pogled. "Da."
Fell je prouavao crne rupice na mrtvaevu elu. "Tko god daje to uinio, znao je to radi. elim nai tog ubojicu."
"Da... osvetite smrt svoga brata?" upita Elena oprezno.
"Ne. Da mu ponudim posao!" Fell se nasmijao, snaan, veseo zvuk. "Shvaate li vi koliko je ljudi godinama pokuavalo postii istu stvar?"
"Imam ideju", ree Miles. "Ako vi moete pomoi"
U pokrajnjoj sobi, ostatak Rvovalove komkonzole zazvoni.
Fell je podigao pogled, napetih oiju. "Ovamo nitko ne moe nazvati bez kodnog kljua", izjavio je i pourio da ustane. Miles ga je jedva prestigao na putu do radne sobe i kliznuo u stolac.
Aktivirao je videoplou. "Da?" I zamalo opet ispao iz sjedala.
Nad videoploom pojavilo se Markovo podbulo lice. Djelovao je kao da je upravo izaao ispod tua, istrljanog lica, kose vlane i zabaene unatrag. Imao je na sebi sivu trenirku slinu Milesovoj. Plave masnice uto-zelenkastih rubova arenile su mu se po cijelom tijelu, ali oba su mu oka bila otvorena i blistava. I jo je imao oba uha. "Ah", rekao je veselo. "Eto te. I mislio sam da bi mogao tu biti. Jesi li ve shvatio koji si ti?"
"Mark!" Miles je umalo krenuo puzati kroz video. "Jesi li dobro? Gdje si?"
"Vidim da jesi. Dobro. Ja sam kod Lilly Durone. Boe, Miles. Kakvo mjesto. Kakva ena. Dala mi je da se okupam. Vratila mije kou. Sredila mije nogu. Dala mije nekakvo sredstvo za oputanje lea. Vlastitim mi je rukama pruila medicinske usluge previe intimne i previe odurne da ti ih opiem, ali vrlo, vrlo potrebne. I jesam li spomenuo kupanje? Volim je i elim je oeniti."
Sve je to bilo isporueno s takvim mrtvaki ozbiljnim oduevljenjem da Miles nije bio siguran ali li se Mark ili ne. "Na emu si?" upita sumnjiavo.
"Sredstva protiv bolova. Puno, puno sredstava protiv bolova. Oh, to je divno!" Ponudio je Milesu irok, neobian osmijeh. "Ali ne brini se, glava mi je savreno ista. To je samo od kupanja. Drao sam se muki dok me nije
pustila u kupaonicu. Tu sam skrahirao. Ima li pojma kako je kupanje divno, kad spere  nije vano."
"Kako si izaao odavde i doao u Kliniku Durona?" upita Miles uurbano.
"U Rvovalovoj letjelici, naravno. Kodni klju radi."
Iza Milesa, barun Fell uvue dah. "Mark", nagnuo se do videokamere sa smijekom, "bi li mi naas dao da razgovaram s Lilly, molim te?"
"Ah, barun Fell!" ree Mark. "Dobro. Vas sam mislio sljedeeg nazvati. elim vas pozvati na aj, tu kod Lilly. Moramo razgovarati o puno toga. I ti, Miles. I dovedi sve svoje prijatelje." Pogledao gaje otro i znaajno.
U tiini, Miles spusti ruku i pritisne jednu tipku na Iversonovu komu. "A zato, Mark?"
"Jer mi trebaju. Moje su trupe preumorne da danas jo neto rade."
"Tvoje trupe?"
"Molim te, uini to traim. Jer ja to traim. Jer mi to duguje", dodao je Mark, glasom tako tihim da se Miles morao muiti da ga uje. Markove su oi bljesnule, kratka iskrica.
Fell promrmlja: "Iskoristio ga je. On sigurno zna" Opet se nagnuo blie i rekao Marku: "Zna li ti to ima, ovaj, u rukama, Mark?"
"Oh, barune. Znam to radim. Ne znam zato je tolikim ljudima to tako teko povjerovati", dodao je Mark povrijeenim tonom. "Znam tono to radim." A onda se nasmijao. Bio je to vrlo uznemirujui smijeh, napet i preglasan.
"Daj mi Lilly", ree Fell.
"Ne. Doite ovamo i razgovarajte s Lilly", ree Mark nezadovoljno. "Uostalom, elite razgovarati sa mnom."
Uhvatio je Fellove oi izravnim pogledom. "Obeajem vam da e vam se isplatiti."
"Mislim da elim razgovarati s vama", promrmlja Fell. "U redu."
"Miles. Sad si u Rvovalovoj sobi, tamo gdje sam ja bio." Mark mu je pretraivao lice, Miles nije mogao pogoditi zato, ali onda Mark tiho kimne samom sebi, kao daje zadovoljan. "Je li Elena tamo?"
"Da..."
Elena se nagne naprijed s druge strane Milesa. "to treba, Mark?"
"elim naas razgovarati s tobom. Orunice. Nasamo. Moe li sve druge izbaciti iz sobe, molim te? Sve."
"Ne moe", pone Miles. "... Orunica? Ne  ne za-prisegnuta? Nemogue."
"Tehniki, pretpostavljam da nije, sad kad si ti iv", ree Mark. Tuno se osmjehnuo. "Ali trebam uslugu. Prva i zadnja molba, Elena. Nasamo."
Elena se ogleda. "Svi van. Molim te, Miles. Ovo je izmeu Marka i mene."
"Orunica?" mrmljao je Miles, doputajui joj da ga izgura na hodnik. "Kako moe" Elena je zatvorila vrata za svima. Miles je pozvao Iversona da uredi prijevoz i druge stvari. Jo je to uvijek bila utrka s Fellom, uljudna, ali svejedno utrka.
Elena se vratila nakon nekoliko minuta. Lice joj je bilo napeto. "Vi idite kod Durona. Mark me zamolio da mu neto ovdje pronaem. Sustii u vas."
"Kad si ve pri tome, pokupi i sve podatke za CarSig", rekao je Miles, zbunjen brzinom dogaaja. Nekako mu se inilo da vie nema kontrole. "Rei u Iversonu da ti da slobodne ruke. Ali  orunica? Znai li to ono to ja mislim? Kako moe"
"To sad vie nita ne znai. Ali dugujem Marku toliko. Svi mu dugujemo. On je ubio Rvovala, zna."
"Poeo sam shvaati da nema drugog rjeenja. Samo ne vidim kako."
"S obje ruke vezane na leima, kae on. I ja mu vjerujem." Opet se okrenula Rvovalovim odajama.
"To je bio Mark?" mrmljao je Miles, nevoljko se zapu-tivi u suprotnom smjeru. Nije valjda dobio nekog drugog klonskog brata dok je bio mrtav? "Nije djelovao kao Mark. Kao prvo, djelovao je kao da mu je drago to me vidi. To je Mark?"
"O, da", ree Quinn. "To je sasvim sigurno Mark."
Ubrzao je. ak je i Taura morala produiti korake da ga sustigne.
TRIDESETO POGLAVLJE
Mali dendariijski shuttle za prijevoz osoblja zadrao je korak s Fellovim krupnijim vozilom; stigli su u Kliniku Durona gotovo istovremeno. Shuttle Kue Dyna koji je privremeno pripadao CarSigu uljudno je ekao s druge strane ceste, pokraj parka. Samo ekao.
Dok su kruili traei mjesto za slijetanje, Miles upita Quinn, koja je upravljala letjelicom: "Elli  da letimo, recimo, u nekoj lakoj letjelici i ja ti odjednom naredim daje srui, bi li to uinila?"
"Sad?" upita Quinn iznenaeno. Shuttle se zaljulja.
"Ne! Ne sad. Mislim, teoretski. Da me poslua odmah, bez pitanja."
"Pa, pretpostavljam da bih. Ali pitala bih te kasnije. Vjerojatno spremna da te zadavim."
"Tako sam i mislio." Miles se zadovoljno zavali u sjedalo.
Susreli su se s barunom Fellom na prednjim vratima, gdje su se straari spremali otvoriti portal u polju sila. Fell se namrtio na troje Dendariija u poluoklopu, Quinn, Bela i Tauru, koji su pratili Milesa u sivoj trenirci.
"Ovo je moja zgrada", istakne Fell. Par njegovih ljudi u zelenom promatrao ih je bez imalo simpatija.
"To su moji tjelesni uvari", ree Miles, "a dokazao sam da mi trebaju. Jer vae polje sila, izgleda, ne radi kako treba."
"Ta osoba je ponitena", ree Fell smrknuto. "To se nee ponoviti."
"Svejedno." Kao ustupak, Miles palcem pokae na shuttle kod parka. "Moji ostali prijatelji mogu priekati vani."
Fell se namrti, razmiljajui. "U redu", ree konano. Slijedili su ga unutra. Doekao ih je Hawk, poklonio se barunu i slubeno ih sproveo kroz niz dizalnih cijevi, do potkrovlja Lilly Durone.
Prava rije za to, pomislio je Miles uzdiui se preko kromirane ograde, jest "scena". Sve je bilo smjeteno savreno, kao na pozornici.
Mark je bio sredinji lik. Sjedio je udobno zavaljen u naslonja Lilly Durone, umotane desne noge poduprte svilenim jastukom na niskom okruglom ajnom stoliu. Okruen Duronama. Sama Lilly, bijele kose u pletenici, svijene danas u krunu koja joj je ovjenala glavu, stajala je s Markove desne strane, zbunjeno se oslanjajui na lea podstavljenog naslonjaa, blaeno se smjekajui prema vrhu njegove glave. Hawk je zauzeo poloaj s Markove lijeve strane. Dr. Chrys, Dr. Poppy i Dr. Rose skupile su se zadivljeno oko njih. Dr. Chrys je kraj sebe imala veliki aparat za gaenje poara. Rowan nije bila prisutna. Prozor je bio popravljen.
Na sredini stola smjestio se prozirni prenosivi hladnjak. U njemu je leala odsjeena ruka s velikim srebrnim prstenom ukraenim neim to je izgledalo kao etvrtasto izbruen oniks.
Markova pojava uznemirila je Milesa. Bio se pripremio ugledati posljedice neizrecivih muenja, ali Marka je od brade do stopala pokrivala siva trenirka slina njego-
voj. Samo masnice na licu i zavoj na nozi dali su naslutiti dogaaje proteklih pet dana. Ali lice i tijelo bili su mu udno i nezdravo podbuli, a trbuh upravo okantno nabre-kao, znatno vie nego kod onog vrstog obrisa kojeg je ovdje vidio u dendariijskoj odori prije samo nekoliko dana i neusporedivo vie od onog gotovo duplikata samoga sebe kojeg je pokuao spasiti iz napada na klonske jaslice prije etiri mjeseca. Kod nekog drugog, recimo baruna Fella, takva debljina gotovo se ne bi ni primijetila, ali Mark... Bi li to mogla biti i Milesova sudbina, ako uspori? Osjetio je iznenadan poriv da se odrekne slatkia do kraja ivota. Elli je otvoreno buljila, prestravljena i ispunjena gaenjem.
Mark se smjekao. Mala kontrolna kutija leala mu je pod desnom rukom. Kaiprstom je pritiskao jednu tipku.
Barun Fell ugledao je hladnjak s rukom i krenuo prema njemu, ispustivi samo "Ah!"
"Stanite", ree Mark.
Barun je stao i pogledao ga nagnute glave. "Da?" ree oprezno.
"Stvar koja vas zanima lei u ovoj zapeaenoj kutiji, na maloj termalnoj granati. Kojom upravlja", podigao je ruku s daljincem, "ovaj mrtvaki prekida. Postoji i drugi, pozitivni prekida, u rukama jedne druge osobe, izvan ove sobe. Oamutite me ili zaskoite i granata e eksplodirati. Uplaite me i ruka bi mi se mogla poskliznuti. Izmorite me i moda mi prst popusti. Dovoljno me razljutite i mogao bih pustiti samo iz tosa."
"Ve to to ste se pobrinuli za takav aranman", ree Fell polako, "govori mi da znate vrijednost onoga to imate. Ne biste vi to. Blefirate." Prodorno se zabuljio u Lilly.
"Nemojte me iskuavati", ree Mark, jo uvijek se smijeei. "Nakon pet dana gostoljubivosti vaeg polubra-ta, vrlo sam nezgodno raspoloen. Ovo u kutiji vrijedno je
vama. Meni nije. Meutim", udahnuo je, "imate vi i neke stvari koje su vrijedne meni. Barune, sklopimo Pogodbu."
Fell je sisao donju usnu i zurio u Markove svjetlucave oi. "Sluam", ree konano.
Mark kimne glavom. Nekoliko Durona pohitalo je po stolce za baruna Fella i Milesa; tjelesni uvari ostali su stajati. Fellovi uvari djelovali su kao da debelo razmiljaju, promatrajui kutiju i svoga gospodara; sa svoje strane, Dendarii su promatrali straare u zelenom. Fell se smjestio s vrlo slubenim izrazom lica, napola se smijeei, napetih oiju.
"aj?" upita Lilly.
"Hvala", ree barun. Dvoje Durona-djece pohita na njezin znak glavom. Ritual je zapoeo. Miles je sjedio oprezno i stiskao zube to je jae mogao. Sto god se tu dogaalo, on nije imao pojma. Oito je to bila Markova predstava. Ali nije bio posve siguran da je Mark normalan, ovog trena. Pametan, da. Normalan, ne. Barun Fell djelovao je kao da i sam dolazi do istog zakljuka, zurei preko ajnog stolia u svog samoproglaenog domaina.
Dvojica protivnika u tiini su ekala da stigne aj, mo-trei i procjenjujui jedan drugog. Djeak je donio pladanj i spustio ga pokraj neugodne kutije. Djevojica je natoila samo dvije alice, Lillvn najbolji uvozni japanski zeleni aj, za Marka i za baruna i ponudila im ajne kolaie.
"Ne", rekao je Mark na kolaie tonom punim gaenja, "hvala." Barun je uzeo dva i grickao jednog. Mark je poeo lijevom rukom dizati alicu, ali ruka mu se previe tresla, pa ju je brzo spustio natrag na tanjuri na naslonu za ruke, prije nego to prolije aj i ofuri se. Djevojica je u tiini kliznula do njega i podigla mu alicu do usana; otpio je i kimnuo sa zahvalnou, a ona se zajedno sa alicom smjestila do njegova lijevog koljena da ga opet poslui kad bude zatraio. Ozljeden je prokleto tee nego za to se
nekim udom prodaje, shvatio je Miles, osjeajui hladnou u elucu. Barun je pogledao Markovu drhtavu lijevu ruku, a zatim desnu, malo sumnjiavije i s nelagodom se promekoljio.
"Barune Fell", ree Mark, "mislim da ete se sloiti sa mnom kako je vrijeme od bitne vanosti. Da ponem?"
"Molim vas."
"U onom hladnjaku", Mark glavom pokae na odrezanu ruku, "nalazi se klju za Kuu Rvoval. Ry Rvovalov, ovaj, tajni dekodirajui prsten." Mark se glasno zahiho-tao, progutao smijeh i kimnuo djevojici za jo jedan gutljaj aja. Povrativi kontrolu nad svojim glasom, nastavio je. "U kristalu prstena nalaze se osobni kodni kljuevi pokojnog baruna Rvovala. E sad, Kua Rvoval ima neobinu administrativnu strukturu. Tvrditi da je Ry Ryoval bio paranoian i opsjednut kontrolom znailo bi temeljito ga podcijeniti. Ali Rvoval je mrtav, a njegovi ratrkani podinjeni raspreni su posvuda, bez uobiajenih uputa. Kad do njih dospiju govorkanja o njegovoj smrti, tko zna to e uiniti. Jedan primjer ste vidjeli.
A za dan ili dva, grabljivci e doletjeti sa svih strana, da razdijele leinu Kue Rvoval. Ovdje je posjed i vie od devet desetina nepostojeeg zakona. Ve Kua Bharapu-tra ima oitih srodnih interesa za robu Kue Rvoval. Siguran sam da vi znate i za druge, barune."
Fell kimne.
"Ali ovjek koji ima Rvovalove kodne kljueve u ruci ve danas, mogao bi imati znatnu prednost", produi Mark. "Osobito ako ima i materijalnu podrku opreme i osoblja. Bez dosadnih odgaanja dok se Rvovalovi kodovi provaljuju jedan po jedan, takav bi se ovjek mogao staviti u poloaj da odmah preuzme kontrolu nad veim dijelom ili ak svim trenutnim posjedom Kue Ryoval, krenuvi od vrha prema dolje umjesto dio po dio. Dodajte
tome i dobro poznatu krvnu vezu koja daje legitimnost njegovim zahtjevima za nasljedstvo i mislim da bi najvei dio konkurencije odustao bez potrebe da se poteu neki skupi sukobi."
"Prsten s kodnim kljuevima moga polubrata nije va da njime trgujete", ree Fell hladno.
"O, jest", ree Mark. "Ja sam ga zadobio. Ja ga kontroliram. Ja ga mogu unititi. I", oblizao je usne; djevojka opet podigne alicu sa ajem, "ja sam ga platio. Vi ne biste imali ovu ekskluzivnu  a jo je uvijek ekskluzivna  ponudu da nema mene."
Barun jedva primjetno kimne u znak prihvaanja.
"Nastavite."
"to biste rekli, kolika je vrijednost Durona Grupe, u usporedbi s vrijednou trenutnog posjeda Kue Rvoval? Proporcionalno govorei."
Barun se namrti. "Jedna dvadesetina. Jedna tridese-tina, moda. Kua Rvoval ima znatno vie posjeda. Vrijednost, ovaj, intelektualnog vlasnitva je znatno tee izraunati. Njihove specijalnosti prilino se razlikuju."
"Ostavivi po strani  ili naprosto ostavivi  nekretnine. Kua Ryoval je oito znatno vee vrijednosti. Oprema, tehniari, robovi. Popisi klijenata. Kirurzi. Genetiari."
"Morao bih tako rei."
"U redu. Mijenjajmo se. Ja u vam dati Kuu Ryoval, u zamjenu za Durona Grupu, plus vrijednost kreditnog ipa na donosioca, u iznosu deset posto od vrijednosti Kue Rvoval."
"Deset posto. Posrednika naknada", ree Fell, gledajui Lilly. Lilly se nasmijei i ne ree nita.
"Samo jedna posrednika naknada", sloi se Mark. "Bilo bi jeftino i po dvostruko vioj cijeni; a toliko ete najmanje izgubiti bez prednosti Rvovalovih kodnih kljueva."
"A to biste vi uinili sa svim tim gospama, da su vae, ha, Mark?"
"to eljkujem. eljkovati, od prieljkivati. Mislim da mije nesvreni oblik nekako ljepi. Manje nestvaran."
"Mislite moda ovdje zapoeti vlastiti posao? Barune Mark?"
Miles se smrznuo, prestravljen tom novom vizijom.
"Ne", uzdahne Mark. "eljkujem otii doma, barune. Zaista to eljkujem. Durona Grupu dat u  njima samima. A vi ete ih pustiti da odu, bez ogranienja i bez progona, kamo god budu  eljkovale. Escobar, zar ne, Lil-ly?" Pogledao je gore prema Lilly, koja mu uzvrati pogled, nasmijei se i lagano kimne.
"Kako je to neobino", promrmlja barun. "Ja mislim da ste ludi."
"Oh, barune. Ni ne znate koliko." Marku pobjegne poremeen hihot. Ako glumi, to je najbolja predstava koju je Miles ikad vidio, ukljuujui tu i njegove vlastite najlue uzlete muljanja.
Barun se zavalio u svom sjedalu i prekriio ruke. Lice mu se skamenilo od razmiljanja. Hoe li ih odluiti zaskoiti? Izbezumljeno, Miles je poeo izraunavati vojne mogunosti iznenadne ope borbe, Dendarii ovdje, CarSig u orbiti, on i Mark u opasnosti, iznenadni bljesak njuke projektilnog oruja  o Boe, koja guva 
"Deset posto", ree barun konano, "minus vrijednost Durona Grupe."
"Tko e izraunati vrijednost tog intelektualnog vlasnitva, barune?"
"Ja. I evakuiraju se smjesta. Sve vlasnitvo, biljeke, dosjei i eksperimenti koji su u tijeku ostaju netaknuti ovdje."
Mark podigne pogled prema Lilly; ona se sagne i proape mu neto u uho. "Durona Grupa imat e pravo za svoje potrebe umnoiti tehnike dosjee. I imat e pravo ponijeti osobne stvari kao to su odjea i knjige."
Barun se zamiljeno zagleda u strop. "Mogu ponijeti  ono to mogu ponijeti, fiziki. Nita vie. Ne smiju umnoiti tehnike dosjee. A kreditni im raun ostaje kako je uvijek i bio, to jest moj."
Lillyne obrve se skupe; jo jedna proaptana rasprava s Markom iza njezine ruke. On odmahne neki prigovor i pokae prema orbiti. Ona napokon kimne.
"Barune Fell", Mark duboko udahne, "imate Pogodbu."
"Imamo Pogodbu", potvrdi Fell, promatrajui ga s blagim osmijehom.
"Evo ruke", zapjevui Mark. Iskezio se, okrenuo svoju kontrolnu kutiju i okrenuo neki prekida na njezinoj gornjoj strani. Onda je opet odloi na naslon i otrese uzdrh-tale prste.
Fell se protezao u svome sjedalu, otresajui se od napetosti.
Straari su se opustili. Miles je zamalo zavrio kao lokvica. Tibokca, to smo to uinili? Na Lillynu uputu, razne Durone uurbano se ratrkae.
"Bilo je vrlo zabavno poslovati s vama, Mark." Fell ustane. "Ne znam gdje je vama dom, ali ako ikad zakljuite da elite posao, opet doite k meni. Dobro bi mi doao agent kao to ste vi, u galaktikim poslovima. Vae vremensko planiranje je... zlokobno otmjeno."
"Hvala vam, barune." Mark kimne. "Zapamtit u to ako mi neke druge mogunosti ne upale."
"I va brat", doda Fell kao da se naknadno sjetio. "Pod uvjetom da se u potpunosti oporavi, naravno. Mojim bi snagama dobro doao aktivniji bojni zapovjednik."
Miles si proisti grlo. "Potrebe Kue Fell uglavnom su obrambene. Menije drai agresivniji tip operacija kakvim se bave Dendarii", ree.
"Moda e u budunosti biti i napadakijih poslova", ree Fell, pomalo odsutnih oiju.
"Razmiljate o osvajanju svijeta?" upita Miles. "Fello-vo Carstvo?"
"Prisvajanje Kue Rvoval stavit e Kuu Fell u zanimljivo neuravnoteen poloaj", ree Fell. "Ne bi se isplatilo slijediti politiku neogranienog irenja i sukobljavati se sa svim otporom do kojeg to mora dovesti, za samo pet--est godina vladavine. Ali kad bi ovjek poivio jo recimo pedeset godina, mogao bi pronai vrlo zanimljivog posla za jednog sposobnog asnika..." Fell upitno podigne obrvu prema Milesu.
"Ne. Hvala." I elim vam da skupa uivate.
Mark dobaci Milesu stisnut, makoliko zabavljen pogled.
Kakvo li je neobino rjeenje pronaao Mark, pomisli Miles. Kakvu Pogodbu. Zar Jacksonac prkosi svome odgoju pridruivi se anelima, buni se postajui nepokvar-ljiv? Tako se inilo. Mislim daje moj brat vie Jacksonac nego to to i sam shvaa. Odmetnuti Jacksonac. Da ti mozak stane.
Na Fellov znak, jedan od njegovih tjelesnih uvara oprezno podigne prozirnu kutiju. Fell se okrene Lilly.
"Pa, sestro stara. Imala si zanimljiv ivot." "Jo ga imam", osmjehne se Lilly. "Neko vrijeme."
"Za mene dovoljno, pohlepni djeae. Dakle, ovo je kraj puta. Svretak naeg krvnog pakta. Tko bi si to mogao zamisliti, prije svih tih godina, kad smo se zajedno penjali iz Rvovalova podzemlja?"
"Ja ne bih", ree Fell. Zagrlili su se. "Zbogom, Lilly." "Zbogom, Georie."
Fell se okrene Marku. "Pogodba je Pogodba i za moju Kuu. Ovo je za mene. Za stara vremena." Ispruio je ruku. "Mogu li vam stisnuti ruku, gospodine?"
Mark je djelovao zbunjeno i sumnjiavo, ali Lilly mu kimne. Dopustio je Fellu da mu obuhvati aku svojom.
"Hvala vam", ree Georish Stauber iskreno. Trzajem brade pozvao je svoje straare i u njihovoj pratnji nestao niz dizalnu cijev.
"Misli da e Pogodba drati?" upitao je Mark Lilly tankim, zabrinutim glasom.
"Dovoljno dugo. Sljedeih nekoliko dana, Georish e biti i previe zaposlen uvrivanjem svoga novog posjeda. Za to e mu trebati svi resursi i jo mu nee biti dosta. A nakon toga, bit e prekasno. aljenje, kasnije, da. Progon i osveta, ne. To je dovoljno. To je sve to nam treba."
Pogladila ga je po kosi. "Ti se sad samo odmori. Popij jo aja. Mi emo neko vrijeme biti vrlo zauzeti." Okrenula se da prikupi mlade Durone. "Robin! Violet! Doite brzo" urno ih je povela u unutarnji dio svojih odaja.
Mark se zavalio u stolcu, djelujui vrlo umorno. Zbunjeno se namrtio svojoj alici aja, prebacio je u desnu ruku i zamiljeno je protresao prije nego to je otpio.
Elli je dotakla ljem svog poluoklopa, posluala i naglo se, gorko nasmijala. "CarSigov zapovjednik sa stanice Hargraves-Dyne je na liniji. Kae da mu je stiglo pojaanje i pita kamo da ih poalje?"
Miles i Mark se pogledaju. Miles nije znao to Mark misli, ali veina odgovora koji su njemu padali na pamet bila je prilino opscena.
"Kui", ree Mark konano. "I usput mogu povesti i nas."
"Ja se moram vratiti u dendariijsku flotu", ree Miles uurbano. "Ovaj... a gdje su oni, Elli?"
"Na putu od Illvrice prema toki sastanka kraj Esco-bara, ali ti im, gospodine, nee prii ni blizu dok ti lijenici CarSiga ne odobre aktivnu dunost", rekla je odluno. "Flota je dobro. Ti nisi. Illvan bi mi zakucao ui za glavu da te sad poaljem bilo kamo osim kui. A mora i zbog oca."
"to je s mojim ocem?" upita Miles. Elena mu je bila poela neto govoriti  ledeni strah stegnuo mu je prsa. Kaleidoskopske vizije ubojstava, smrtonosnih bolesti i politikih urota spojenih u jedno zakovitlale su mu se kroz um. Da se ne spominju letake nesree.
"Imao je opasan srani napad dok sam ja bio tamo", ree Mark. "Drali su ga zavezanog za krevet u Carskoj vojnoj i ekali na presaivanje srca kad sam ja otiao. Zapravo, sad bi ga negdje ba trebali operirati."
"Ti si bio tamo?" to si mu uinio? Milesu se inilo da su mu se magnetski polovi okrenuli. "Moram kui!"
"To sam ti i rekao", ree Mark iscrpljeno. "Sto misli, zato smo se svi mi dovukli natrag ovamo nego da te od-vuemo kui? Svakako ne zbog besplatnih praznika u Rvovalovim toplicama, zna. Majka misli da sam ja sljedei vorkosiganski nasljednik. S Barravarom jo i mogu izai na kraj, mislim, ali s tim sasvim sigurno ne mogu."
Sve je to bilo previe i prebrzo. Sjeo je i opet se pokuao smiriti, prije nego to si priuti jo jedan napadaj. To je ba bila ona vrst male tjelesne slabosti kakva bi ovjeku mogla priutiti otpust iz Carske slube, ako ne pripazi
tko e je vidjeti. Bio je pretpostavio da su napadaji samo privremena neugodnost u njegovu oporavku. to ako ostanu zauvijek? O, Boe...
"Ja u Lilly posuditi svoj brod", ree Mark, "budui da joj je barun Fell tako promiljeno oduzeo fondove kojima bi platila trideset i est karata do Escobara."
"Koji brod?" upita Miles. Neki moj nee...!
"Onaj koji sam dobio od Majke. Lilly bi ga u eskobar-skoj orbiti morala moi prodati uz lijepu zaradu. Ja mogu mami vratiti novac i izvui Vorkosigan Surleau od zaloe-nosti i jo e mi ostati zadivljujua koliina sitnia. Volio bih jednog dana imati vlastitu jahtu, ali ovu zbilja ne bih mogao koristiti jo neko vrijeme."
Molim? Molim? Molim?
"Ba sam mislio", nastavi Mark, "da bi Dendarii mogli ii s Lilly. Da joj prue malo vojne zatite u zamjenu za besplatan i brz prijevoz natrag do flote. A i CarSigu ute-dimo cijenu etiri komercijalne karte."
etiri? Miles je bacio pogled prema Belu, koje je itavo vrijeme bio tako tiho i sad mu je bezizraajno susreo pogled.
"I time bismo to prije sve izvukli odavde", doda Mark. "Prije nego to jo neto krene po zlu."
"Amen!" promrmlja Quinn.
Roman i Elli na istom brodu ? Da se ne spominje Tau-ra. to ako se sve nau i usporede biljeke? to ako se razvije svaa? Jo gore, to ako sklope saveznitvo i dogovore se da ga ugovorno raspodijele? Sjeverni Miles i Juni Miles... Mogao se zakleti da nije stvar u tome to on skuplja toliko puno ena. U usporedbi s Ivanom, praktiki ivi u celibatu. Samo to nikad nijednu ne ostavi. A nakupine mogu postati upravo neugodne, kad im se da dovoljno dugo vrijeme. Trebala mu je... barunica Vorkosigan, koja
bi okonala sve te gluposti. Ali ak i hrabra Elli odbijala se prijaviti za tu dunost.
"Da", ree Miles, "to je dobar plan. Kui. Kapetanice Quinn, uredite Markov i moj prijevoz sa CarSigom. Narednice Taura, hoete li se, molim vas, staviti na raspolaganje Lilly Durona? to prije se evakuiramo odavde to bolje, slaem se. I, ovaj, Bel... moe li ostati ovdje i porazgovarati sa mnom, molim te."
Quinn i Taura su shvatile to eli i nestale. Mark... Mark spada u ovo, odlui Miles. I, uostalom, malo se bojao zatraiti od Marka da ustane. Bojao se onoga to bi mu pokreti mogli otkriti. Ona nehajna primjedba o Rvovalovim toplicama bila je posve proziran pokuaj da se prikrije... to?
"Sjedni, Bel." Miles je glavom pokazao na stolac na kojem je bio sjedio barun Fell. Tako su se nali rasporeeni u jednakostranini trokut, on i Mark i Bel. Bel kim-ne i smjesti se, sa ljemom u krilu i kapuljaom zabaenom preko lea. Miles se sjeti kako je prije pet dana u ovoj sobi prihvatio Bel kao enu, prije nego to mu se vratilo sjeanje. Prije toga, pogled mu je iz nekog razloga uvijek pogodno doivljavao Bel kao muko, iz nekog razloga. udno. Nastala je kratka, nelagodna tiina.
Miles proguta slinu i narui je. "Ne mogu te pustiti da se vrati zapovijedati Arielom", ree.
"Znam", ree Bel.
"Bilo bi loe za disciplinu u floti."
"Znam," ree Bel.
"To... nije pravedno. Da si bio nepoteno govno, utio i pretvarao se da i dalje pui Markovu foru, nitko nikad ne bi doznao."
"Znam", ree Bel. Tren kasnije je dodalo: "Morao sam preuzeti komandu u krizi. Nisam vjerovao da mogu Marku dopustiti da i dalje izdaje naredbe. Preopasno."
"Za one koji su vas slijedili."
"Da. I... ja sam to odmah znao", doda Bel.
"Kapetane Thorne", uzdahne admiral Naismith, "moram zatraiti vau ostavku."
"Imate je, gospodine."
"Hvala." I bilo je gotovo. Tako brzo. Prolazio je ratrkane slike u svojoj glavi, sjeajui se Markova napada. Jo je bilo djelia koji su mu nedostajali, bio je prilino uvjeren u to. Ali bilo je smrti, previe smrti i zato je bilo nepopravljivo. "Znate li... to se dogodilo s Phillipi? Meni se inilo da ima izgleda."
Mark i Bel izmijene pogled. Bel odgovori: "Nije se izvukla."
"Oh. ao mije to to ujem."
"Krio-oivljavanje je riskantno", uzdahne Bel. "Svi mi prihvaamo rizike kad potpiemo ugovor."
Mark se namrti. "Ne ini se pravedno: Bel gubi karijeru, a ja se izvlaim bez frke."
Bel se naas zagleda u Markovo premlaeno, podbulo tijelo skutreno u velikom Lillvnom naslonjau; obrve mu se blago podignu.
"to namjerava uiniti, Bel?" upita Miles oprezno. "Vratiti se kui na Koloniju Beta? Znao si priati o tome."
"Ne znam", ree Bel. "Ne zato to nisam o tome razmiljalo. Razmiljam ve tjednima. Nisam siguran da bih se mogao opet uklopiti, kod kue."
"I ja sam razmiljao", ree Miles. "Jedna oprezna misao. ini mi se da bi odreeni elementi na mojoj strani bili manje paranoini oko pomisli na tebe kako juri po nek-
suu s glavom punom barravarskih tajni kad bi ostao na Illvanovoj platnoj listi. Kao dounik  moda kao agent?"
"Nemam ja Ellin talent za prijevaru", ree Bel. "Ja sam samo kapetan."
"Kapetani dospiju na neka zanimljiva mjesta. Budu u poloaju da uju razne zanimljive informacije."
Bel nagne glavu. "Ja... ozbiljno u razmisliti o tome."
"Pretpostavljam da ne eli ostati ovdje na Jacksono-vu Skrovitu?"
Bel se otvoreno nasmije. "Ne seri."
"Onda razmisli o ovome, na putu za Escobar. Razgovaraj s Quinn. Odlui dok doe do tamo, pa joj reci."
Bel kimne, ustane i ogleda se po utihloj dnevnoj sobi Lilly Durone. "Nije mi ba sasvim ao, zna", ree Marku. "Na jedan ili drugi nain, izvukli smo gotovo devedeset ljudi iz ovog smrdljivog gravitacijskog zdenca. Iz sigurne smrti ili jacksonskog ropstva. I nije tako lo rezultat za jednog ostarjelog Betanca. I moe se kladiti da u ih se sjeati, kad god se sjetim ovoga."
"Hvala ti", proape Mark.
Bel pogleda Milesa. "Sjea li se kad smo se prvi put ugledali?" upita.
"Da. Oamutio sam te."
"Bogme jesi." Priao je njegovu stolcu, sagnuo se i uhvatio mu bradu u ruku. "Ne mii se. Godinama ekam da ovo uinim." Poljubio gaje, dugo i vrlo temeljito. Miles je pomislio kako to izgleda, pomislio kako je to dvoznano, pomislio na naglu smrt, pomislio nek' ide kvragu i uzvratio Bel poljupcem. Opet se ispravivi, Bel se osmjehne.
Iz dizalne cijevi dopirali su glasovi, neka Durona kako upuuje: "Samo ravno gore, gospoo."
Elena Bothari-Jesek pojavila se iza kromirane ograde i obuhvatila sobu pogledom. "Bok, Miles, moram razgovarati s Markom", rekla je u jednom dahu. Oi su joj bile tamne i zabrinute. "Moemo li nekamo otii?" upitala je Marka.
"Radije se ne bi' dizao", ree Mark. Glas mu je bio tako umoran da je postajao nerazgovijetan.
"Jasno. Miles, Bel, molim vas maknite se", rekla je izravno.
Zbunjen, Miles ustane. Uputio joj je upitan pogled; njezin uzvratni izraz govorio je: Ne sad. Kasnije. On slegne ramenima. "Doi, Bel. Idemo vidjeti moemo li nekome pomoi." elio je pronai Rowan. Silazei dizalnom cijevi zajedno s Bel, promatrao ih je. Elena je privukla stolac i zajahala na njega, ve irei ruke u uurbanom uvjeravanju. Mark je djelovao izrazito zlovoljno.
Miles je Bela prepustio Dr. Poppy za vezu i potraio Rovvanin apartman. Kao to se i nadao, bila je tamo, pakirajui se. Jo jedna mlada Durona sjedila je i promatrala je, djelujui pomalo zbunjeno. Miles je smjesta prepozna.
"Lilly junior! Uspjela si. Rowan!"
Rowanino lice bljesnulo je od oduevljenja, pourila se da ga zagrli. "Miles! I zoue se Miles Naismith. Tako sam i mislila! Vratilo ti se sjeanje. Kad?"
"Pa", proistio je grlo, "zapravo jo kod Bharaputre."
Njen smijeak malo se opusti. "Prije nego to sam otila. A nisi mi rekao."
"Faktor sigurnosti", ponudi joj oprezno. "Nisi mi vjerovao."
Ovo je Jacksonovo Skrovite. Sama si tako rekla. "Vie I  me je brinuo Vaa Luigi."
"Shvaam, valjda", uzdahne Rowan. "Kako ste se vas dvije vratile?"
"Ja sam stigla juer ujutro. Lilly je stigla sino. Glatko! Nisam ni sanjala da bi mogao izvui i nju."
"Jedan bijeg bio je kao brava za drugi. Ti si pobjegla i time si omoguila i Lilly da pobjegne." Bljetavo se osmjehnuo Lilly junior, koja ih je znatieljno promatrala. "Ja nisam nita uinio. U zadnje vrijeme, izgleda da je to pria mog ivota. Ali vjerujem da ete svi stii maknuti se s planeta prije nego to Vaa Luigi i Lotus shvate to se dogodilo."
"Svi emo otii prije mraka. Sluaj!" Povela gaje do prozora. Dendariijski shuttle za osoblje, s narednicom Tau-rom na pilotskom mjestu i nekih osam Durona, teko se odvajao od dvorita zidom ograene klinike. Izvidnica koja e pripremiti brod za ostale.
"Escobar, Miles!" ree Rowan oduevljeno. "Svi idemo na Escobar. Oh, Lilly, bit e ti divno tamo!"
"Hoete li ostati u grupi kad doete tamo?" upita Miles.
"U prvo vrijeme, mislim da da. Dok drugima ne bude manje udno. Lilly e nas raspustiti kad umre. Ja mislim da barun Fell i predvia takvo to. Na dugi rok, tako emo mu biti manja konkurencija. Vjerujem da e do sutra ujutro ovamo dovesti najbolje ljude iz Kue Rvoval."
Miles se ushodao po sobi i ugledao poznat mali daljinski upravlja na naslonjau. "Ah. Ti si imala drugi upravlja za termalnu granatu! Mogao sam si i misliti. Dakle, sluala si to se dogaa. Nisam bio siguran da li Mark blefira."
"Mark nije blefirao ni u emu", ustvrdila je uvjereno. "Jesi li bila ovdje kad je on stigao?"
"Da. Malo prije zore, rano jutros. Doao je teturajui iz letjelice, vrlo udno odjeven i zahtijevao da razgovara s
Milesove obrve podignu se na takvu sliku. "I to su mu rekli na vratima?"
"Rekli su Da, gospodine. Imao je nekakvu auru... ne znam kako bih to opisala. Jedino... mogla sam zamisliti krupne snagatore u mranim uliicama kako se ure da mu se izmaknu s puta. Tvoj klonski blizanac je impresivan mladi."
Miles zatrepe.
"Lilly i Chrys odvele su ga na lebdeoj paleti u kliniku i nakon toga ga vie nisam vidjela. A onda su poela letjeti nareenja." Zastala je. "I tako. Onda, hoe li se vraati svojim dendariijskim plaenicima?"
"Da. Nakon odreenog odmora i oporavka, valjda." "Nee se... smiriti. Nakon onakve sree."
"Priznajem da mi pogled na projektilno oruje daje nov i neugodan trzaj, ali  nadam se da jo dugo neu otii iz Dendariija. Ovaj... oni napadaji. Hoe li prestati?"
"Trebali bi. Krio-oivljavanje je uvijek rizino. Dakle... ne oekuje da e se povui. Recimo na Escobar."
"Tu i tamo posjeujemo Escobar, radi popravke flote. I osoblja. To je veliko vorite neksusa. Moda se opet sretnemo."
"Nadam se, ne kao prvi put", osmjehne se Rowan.
"Da ti neto kaem; ako ikad budem opet trebao krio--oivljavanje, ostavit u upute da potrae tebe." Oklijevao je. Trebam barunicu Vorkosigan, da okonam sve to lutanje... Bi li Rowan mogla biti ta? Trideset i pet ogorica bile bi udaljen problem, sigurno smjetene na dalekom Escobaru. "Sto bi mislila o Barrayaru kao mjestu za ivot i rad?" upita oprezno.
Nos joj se napri. "Ona zaostala rupa? Zato?"
"Ja... imam tamo nekih interesa. Zapravo, tamo se namjeravam povui. Mjesto je zapravo jako lijepo. I nedovoljno nastanjeno. Oni, ovaj, ohrabruju na... djecu." Doao je opasno blizu razotkrivanju svoje maske, tog nategnutog identiteta za koji je u zadnje vrijeme toliko riskirao. "A bilo bi i puno posla za galaktiki obrazovanog lijenika."
"Sigurno. Ali cijelog svog ivota bila sam rob. Zato bih sad htjela biti podanik, kad mogu biti graanin'?" Suho se osmjehnula, prila mu i ovila mu ramena rukama. "Onih pet dana to smo bili zakljuani zajedno kod Vae Luigija  to nije bilo samo zbog zatvorenosti, zar ne. Ti si zbilja takav, kad ti je dobro."
"Uglavnom", priznao je.
"Oduvijek sam se pitala to odrasli hiperaktivci rade u ivotu. Upravljanje s nekoliko tisua ljudi taman je dovoljno za tvoju energiju, zar ne?"
"Da", uzdahne on.
"Mislim da u te uvijek voljeti, donekle. Ali poludjela bih kad bih stalno ivjela s tobom. Ti si najnevjerojatnija, najnametljivija osoba koju sam ikad srela."
"Ali ti se treba pobuniti", objasnio je. "Ja raunam na" nije mogao rei na Elli, ili, jo gore, na sve svoje ene, "na partnera da mi prui otpor. U suprotnom se ne mogu opustiti i biti svoj."
Jasno. Previe zajednitvajes unitilo njihovu ljubav, ili bar njezine iluzije. Barravarski sistem koritenja posrednika za brane ugovore djelovao mu je sve pametnije i pametnije. Moda bi bilo najpametnije da se prvo sigurno oeni, a tek onda predstavi. Dok ga njegova mladenka prokui, bit e joj prekasno da se izvue. Uzdahnuo je, os-
mjehnuo se i pretjerano dvorski naklonio se Rowan. "Bit e mi drago posjetiti vas na Escobaru, gospo."
"To e biti divna neprilika, sire", odvratila je, mrtvaki ozbiljnog lica.
"Au!" Prokletstvo, ona bi ba mogla biti prava, podcjenjuje se
Lilly junior, koja je sve ovo sa zanimanjem pratila sjedei na kauu, sad zakalje. Miles je pogleda i pomisli na njezinu priu o kratkom vremenu koje je provela s Den-dariima.
"Zna li Mark da si ovdje, Lilly?" upita.
"Ne znam. Ja sam bila s Rowan."
"Kad te Mark posljednji put vidio, vraala si se s Vaom Luigijem. Ja... mislim da bi on volio znati kako si se predomislila."
"Pokuao me nagovoriti da ostanem na brodu. Nije priao tako dobro kao ti", priznala je.
"On je sve ovo postigao. On vam je kupio kartu za odlazak odavde." A Miles nije bio siguran da eli razmiljati o tome kako je platio. "Ja sam se samo vukao za njim. Doi. Bar mu kai dobar dan, do vienja i hvala. Tebe nita nee kotati, a mislim da bi njemu neto znailo."
Nevoljko, ustala je i dopustila mu da je izvue van. Rowan im kimne s odobravanjem i vrati se svome uurbanom pakiranju.
TRIDESET I PRVO POGLAVLJE
"Jesi li ih pronala?" upita barun Mark. "Da", ree Bothari-Jesek napeto. "Jesi li ih unitila?" "Da."
Mark se zacrvenio i oslonio glavu na Lillvn naslonja, osjeajui teret gravitacije. Uzdahnuo je. "Pogledala si ih. Rekao sam ti da ih ne gleda."
"Morala sam, da se uvjerim da sam nala prave." "Nisi morala. Mogla si ih jednostavno sve unititi."
"Na kraju sam to i napravila. Poela sam gledati. Onda sam iskljuila ton. Onda sam stavila na brzo premo-tavanje. Onda sam poela provjeravati samo tu i tamo."
"Volio bih da nisi."
"Ja bih voljela da nisam. Mark, bilo je na stotine sati tih holovida. Nisam mogla vjerovati da ih ima toliko."
"Zapravo, bilo je samo nekih pedesetak sati. Ili moda pedesetak godina. Ali bilo je vie snimaka odjednom. Uvijek sam krajikom oka vidio holovidnu kameru, to god da se dogaalo. Ne znam je li ih Rvoval radio za prouavanje i analizu, ili samo za uitak. Pomalo od obojega, valjda. Njegove sposobnosti analize bile su uasavajue."
L
"Ja... nisam shvatila neke stvari koje sam vidjela."
"Hoe da ti objasnim?"
"Ne."
"Dobro."
"Shvaam zato si ih htio unititi. Izvaene iz konteksta... bile bi uasna poluga za ucjenu. Ako hoe da se za-kunem na tajnost, prisegnut u na to god hoe."
"Nije to razlog. Nemam namjere bilo to od toga zadrati u tajnosti. Nitko vie nikad nee imati polugu za mene. Nee moi povlaiti nikakve tajne konce. U glavnim crtama, moe ispriati cijelom crvotonom neksusu, to se mene tie. Ali  daje CarSig doao do tih holovid-nih snimaka, zavrili bi u Illvanovim rukama. A on ih ne bi mogao sauvati od grofa, pa ni od grofice, premda sam uvjeren da bi pokuao. Ili, s vremenom, od Milesa. Moe li zamisliti grofa ili groficu ili Milesa kako gledaju ta sranja?"
Uvukla je zrak kroza zube. "Poinjem shvaati." "Razmisli o tome. Ja jesam."
"Porunik Iverson je bio bijesan, kad je provalio unutra i pronaao rastopljene kazete. Poslat e prigovor slubenim kanalima."
"Neka. Ako CarSig bude htio iznositi kakve prigovore na mene ili moje ljude, ja u iznijeti svoje prigovore na njih. Kao recimo, gdje su, dovraga, bili u posljednjih pet dana. Neu imati nikakvih obzira ni milosti ako budem trebao unoviti taj dug, od Illvana na nie. Prekriili mene, ha..." Glas mu se izgubio u neprijateljskom mrmljanju.
Njeno je lice bilo zelenkasto-blijedo. "Ja... tako mije ao, Mark." Ruka joj s oklijevanjem dotakne njegovu.
Uhvatio joj je zglavak i vrsto stisnuo. Nosnice su joj se rairile, ali nije se trznula. Sjeo je uspravno, ili je bar to pokuao. "Da se nisi usudila aliti me. Pobijedio sam. Sa-
uvaj saaljenje za baruna Rvovala, ako ba mora. Ja sam ga zaribao. Prevario. Pobijedio sam ga u njegovoj vlastitoj igri i na njegovu vlastitom terenu. Neu ti dopustiti da moju pobjedu pretvori u poraz samo zbog nekakvih svojih... osjeaja." Pustio joj je zglavak; protrljala gaje, mirno ga promatrajui. "U tome i jest stvar. Mogu se rijeiti Rvovala, ako mi budu dopustili. Ali ako budu previe znali  da su dobili te proklete snimke  nikad ne bi bili u stanju pustiti to s mirom, nikad. Njihov osjeaj krivnje tjerao bi ih da se vraaju na to, a tako bi i mene natjerali da se vraam na to. Ne elim se ostatak ivota boriti protiv Rya Rvovala u svojoj glavi, niti u njihovim. On je mrtav, ja nisam, to je dovoljno."
Zastao je, otpuhnuo. "A mora i priznati da bi to pogotovo bilo loe za Milesa."
"O, da." Bothari-Jesek dahne u znak slaganja.
Vani, dendariijski shuttle za osoblje, s narednicom Tau-rom na pilotskom mjestu, podigao je prvu skupinu Duro-na prema Markovoj jahti u orbiti. Zastao je da promotri shuttle dok je nestajao iz vida. Da. Idite, idite, idite. Mak-nimo se iz ove rupe, vi, ja, svi mi klonovi. Zauvijek. I idite biti ljudi, ako moete. Ako ja mogu.
Bothari-Jesek pogledala gaje i rekla: "Zahtijevat e lijeniki pregled, zna."
"Aha, neto e vidjeti. Ne mogu sakriti premlaivanja i Bog zna da ne mogu sakriti prinudno hranjenje  groteskno, zar ne?"
Progutala je slinu i kimnula. "Mislila sam da e  oh, nije vano."
"Da. Rekao sam ti da ne gleda. Ali to dulje uspijem izbjei pregled kod nekog sposobnog CarSigovog lijenika, to neodreeniji mogu biti o svemu ostalom."
"Trebat e ti i lijeenje, sigurno."
"Lilly Durona je obavila sjajan posao. I, po mojem zahtjevu, jedini zapis je u njezinoj glavi. Morao bih se moi provui."
"Nemoj ni pokuavati potpuno izbjei lijeenje", savjetuje mu Bothari-Jesek. "Grofica e to primijetiti, ak i ako svima drugima promakne. A, osim toga, ne mogu vjerovati da ti nee trebati... jo neto. Ne fiziki."
"O, Elena. Ako sam proli tjedan ita nauio, onda je to koliko sam stvarno zbrkan, na dnu svoga uma. Najgora stvar koju sam susreo u Rvovalovom podrumu bilo je udovite u zrcalu, u Rvovalovu psihikom zrcalu. Moje privatno udovite, s etiri glave. I oito gore ak i od Rvovala samog. Jae. Bre. Prepredenije." Ugrizao se za jezik, svjestan da je poeo govoriti previe, svjestan da zvui kao da se pribliava ludilu. Nije mu se inilo da se pribliava ludilu. Prije bi rekao da se pribliava normalnosti, samo duljim putem. Teim putem. "Znam to radim. Na jednoj razini, znam tono to radim."
"U nekim snimkama  kao da si Ryovala varao lanom podijeljenom linou. Razgovarao sam sa sobom...?"
"Ryovala ne bih mogao prevariti niim lanim. On se time bavio desetljeima, gacajui po barutinama tuih mozgova. Ali moja linost nije se ba podijelila. Vie se... izvrnula." Nita stoje djelovalo tako duboko ujedinjeno nije se moglo nazvati podijeljenim. "To nije bilo neto to sam odluio uiniti. To je naprosto bilo neto to sam uinio. "
Gledala ga je izrazito zabrinuto. Morao se glasno nasmijati. Ali iskaz njegova veselja nije, izgleda, bio tako utjean kao to bi on to poelio.
"Mora shvatiti", rekao joj je. "Ponekad, ludilo nije tragedija. Ponekad je to strategija za preivljavanje. Ponekad... ponekad je trijumf." Oklijevao je. "Zna li stoje to crna gomila?"
Nijemo je stresla glavom.
"Neto to sam nauio nekad davno u jednom muzeju u Londonu. Davno, u devetnaestom i dvadesetom stoljeu, na Zemlji, imali su brodove koji su plovili po povrini oceana, a pogonili su ih parni strojevi. Toplina za parne strojeve dolazila je od velikih ugljenih vatri u utrobama brodova. A tamo dolje morali su imati neke tipove koji su trpali ugljen u pei, dolje u prljavtini i vruini i znoju i smradu. Od ugljena bi postali crni, pa su ih zvali crna gomila. A asnici i fine dame tamo gore nisu se htjeli druiti s tim jadnim prljavim snagatorima. Ali bez njih, nita se ne bi micalo. Nita ne bi gorjelo. Nita ne bi ivjelo. Ne bi bilo pare. Crna gomila. Neopjevani junaci. Runi tipovi iz niih slojeva."
Sad sigurno misli da bunca. Panegirik strasne odanosti njegovoj crnoj gomili koji je htio zapjevati u njezine ui bio je... vjerojatno vrlo loa zamisao, ovog asa. Aha, ni mene nitko ne voli, proape dero nezadovoljno. Navikni se na to.
"Nije vano." Osmjehnuo se u zamjenu. "Ali, mogu ti rei, Galen djeluje... prilino maleno, nakon Rvovala. A Rvovala sam potukao. U jednom udnom smislu, osjeam se ovog asa vrlo slobodnim. I namjeravam takvim i ostati."
"Meni djeluje... oprosti, Mark... pomalo manijakalno, ovog asa. Za Milesa bi to bilo normalno. Dobro, uobiajeno. Ali on na kraju dosegne vrhunac i poslije toga padne debelo dolje. Mislim da bi se trebao uvati takvog raspona, moda ga i ti ima."
"Hoe rei da mijenjamo raspoloenja kao na gumi-lastici?"
I protiv volje, kroz usne joj pobjegne kratak smijeh. "Da."
"uvat u se perigeja."
"Hm, da. Premda se obino kod apogeja svi ostali moraju sagnuti i pobjei."
"Ovog asa sam isto tako i pun sredstava protiv bolova i raznih stimulansa", spomenuo je. "Inae ne bih izdrao zadnjih nekoliko sati. Bojim se da dio njih prestaje djelovati." Dobro. To e joj objasniti bar dio njegova buncanja, valjda, a imalo je i dodatnu prednost potpune istine.
"Hoe da pozovem Lilly Duronu?"
"Ne. Samo hou sjediti ovdje. Ne micati se."
"Mislim daje to pametna zamisao." Elena se izvue iz sjedala i pokupi svoj ljem.
"Ali sad znam to elim biti kad porastem", ponudio joj je odjednom. Zastala je i podigla obrve.
"elim biti CarSigov analitiar. Netko tko ne alje ljude na krivo mjesto, ili pet dana prekasno. Ili nedovoljno pripremljene. elim cijeli dan sjediti u komorici, okruen tvravom i rjeavati stvari. Tono." ekao je da mu se pone smijati.
Umjesto toga, na njegovo iznenaenje, ozbiljno je kim-nula. "Govorei kao netko tko je vani, na otrijem kraju CarSigova tapa, bila bih time oduevljena."
Napola mu je salutirala i okrenula se. Razmiljao je o izrazu u njezinim oima, dok mu je kroz dizalnu cijev nestajala iz vida. Nije ljubav. A nije ni strah.
Oh. Znai tako izgleda potovanje. Oh. Mogao bih se priviknuti na to.
Kao to je bio objavio Eleni, samo je sjedio neko vrijeme, zurei kroz prozor. Prije ili kasnije morat e se pomaknuti. Moda bi se mogao posluiti svojim slomljenim stopalom da iskami lebdei naslonja. Lilly mu je obeala da e mu stimulansi koje mu je dala kupiti est sati suvi-
slosti, nakon ega e metaboliki raun ispostaviti ogromne bio-gorile s nazubljenim palicama, virtualni skupljai dugova za njegove neuroprijenosnike. Pitao se je li ta apsurdna dremljiva slika prvi znak pripreme za biokemijski kolaps. Molio se da izdri samo dok ne bude na sigurnom u CarSigovom shuttleu. Oh, brate. Vodi me doma.
U dizalnoj su cijevi odjeknuli glasovi. Pojavio se Miles, s nekom Duronom u brazdi. Bio je mrav kao kostur i blijed kao smrt, u duronskoj sivoj trenirki. Njih dvojica kao da su bili u nekakvom obrnuto proporcionalnom odnosu rasta. Kad bi arolijom mogao sve kilograme koje je Ryo-val u posljednjih tjedan dana natrpao na njega prebaciti na Milesa, obojica bi izgledali znatno bolje, zakljui Mark. Ali kad bi se nastavio debljati, bi li se Miles posve stanjio i nestao? Uznemirujua pomisao. To su droge, deko, to su droge.
"Oh, dobro", ree Miles. "Elena je rekla da si jo ovdje gore." S vedrim izrazom magiara koji predstavlja osobito dobar trik, pozvao je mladu enu da korakne naprijed. "Prepoznaje li je?"
"To je Durona, Miles", rekao je Mark blagim, iscrpljenim tonom. "Sanjat u ih." Zastao je. "To je trik pitanje?" Onda ustane, okiran prepoznavanjem. Klonove se moe razlikovati "Toje ona!"
"Upravo tako", nasmijeio se Miles zadovoljno. "Pro-krijumarili smo je iz Bharaputrine rezidencije, Rowan i ja. I ide na Escobar sa svojim sestrama."
"Ah!" Mark se zavali natrag u sjedalo. "Ah. Oh. Fino." S oklijevanjem, protrljao je elo. Toliko o tvojim bodovima, Vaa Luigi! "Nisam znao da tebe zanima spaavanje klonova, Miles."
Miles se vidljivo trne. "Ti si me nadahnuo."
Hm. Nije to mislio kao prigovor za Rvovala. Miles je nevoljnu djevojku oito dovukao ovamo gore u pokuaju
da razvedri Marka. Manje oito za Milesa, ali Marku kristalno jasno, bio je tu i dio sitnog rivalstva. Prvi put u ivotu, Miles je na vratu osjetio vreli dah bratske konkurencije. Je li ti zbog mene nelagodno? Ha! Navikni se, deko. Ja sam s tim ivio dvadeset i dvije godine. Miles je
0 Marku govorio kao o "svome bratu", istim glasom kojim bi rekao i "moje izme", ili moda "moj konj". Ili  budimo poteni  "moje dijete". Odreeno samozadovoljno pokroviteljstvo. Miles nije oekivao nekog sebi ravnog, s vlastitim programom. Odjednom, Mark shvati kako je pronaao predivan novi hobi, koji e ga zabavljati jo puno godina. Boe, mislim da e mi biti silno zabavno biti tvoj brat.
"Da", ree Mark veselo, "i ti to moe. Znao sam da bi mogao, da si samo pokuao." Nasmijao se. Na njegov uas, smijeh mu se u grlu pretvorio u jecaj. Progutao je oboje. Nije se ovog asa usuivao smijati ni izraziti bilo kakav drugi osjeaj. Kontrola mu je suvie slaba. "Jako mi je drago", rekao je, stoje neutralnije mogao.
Miles, koji je jasno shvatio to se dogaa s Markom, kimne glavom. "Fino", rekao je, jednako neutralno.
Blagoslovljen bio, brate. Bar je to Miles mogao shvatiti, kako je to balansirati na samom rubu.
Obojica su pogledala djevojku Duronu. Pomakla se s nelagodom pod teretom tog dvostrukog oekivanja. Zabacila je kosu na lea i pronala rijei. "Kad sam te prvi put vidjela", rekla je Marku, "nisi mi se ba sviao."
Kad si me prvi put vidjela, ni sebi se nisam ba sviao. "Da?" ohrabrio ju je.
"Jo uvijek mislim da udno izgleda. Jo udnije od onog drugog." Glavom je pokazala na Milesa, koji se kratko osmjehne. "Ali... ali..." rijei su joj ponestale. Oprezno
1 nesigurno kao divlja ptica na pojilitu, pribliila mu se,
sagnula se i poljubila mu jedan podbuli obraz. I, kao ptica, pobjegla.
"Hm", ree Miles promatrajui je kako nestaje niz dizalnu cijev. "Nadao sam se malo snanijem iskazivanju zahvalnosti."
"Nauit e", ree Mark mirno. Dotakao si je obraz i osmjehnuo se.
"Ako misli daje to nezahvalnost, okuaj CarSig", ponudi mu Miles smrknuto. "I izgubio si koliko opreme?"
Mark podigne jednu obrvu. "To citira Illvana?"
"Oh, upoznao si ga."
"O, jesam."
"Volio bih da sam bio tamo."
"I ja bih volio da si bio tamo", ree Mark iskreno. "Bio je... otar."
"Okladio bih se u to. Otrina mu ide bolje nego bilo kome koga poznam, osim mojoj majci kad izgubi ivce, to se, hvala Bogu, ne dogaa ba esto."
"Onda teta stoje nisi vidio kad gaje pregazila", ree Mark. "Sukob divova. Mislim da bi uivao. Ja jesam."
"Oh? Izgleda da moramo o puno toga razgovarati"
Prvi put, shvatio je Mark, to je bila istina. Srce mu se podiglo. Na alost, netko je uinio jo jedan prekid, kroz dizalnu cijev. ovjek u livreji Kue Fell pogledao je preko kromirane ograde, ugledao ga i napola mu salutirao. "Imam kurirsku poiljku za nekoga po imenu Mark", rekao je.
"Ja sam Mark."
Kurir mu je priao, preao skenerom preko njegova lica, otvorio tanku kutiju privrenu za svoj zglob i predao mu karticu u neoznaenoj koverti. "Pozdravi od baruna Fella, gospodine i nada se da e vam ovo pomoi da krenete."
Kreditni ip. Aha! I vrlo jasna naznaka. "Moji pozdravi barunu Fellu, i... i... to elimo rei barunu Fellu, Miles?"
"Ja mislim da bih se ograniio na Hvala", savjetova mu Miles. "Bar dok ne budemo vrlo, vrlo daleko."
"Recite mu da mu zahvaljujem", rekao je Mark kuriru, koji kimne i opet izae putem kojim je i doao.
Mark je pogledao Lillvnu komkonzolu, u uglu sobe. inila se vrlo dalekom. Pokazao je rukom. "Moe li mi, ovaj, dodati daljinski ita s one komkonzole, Miles?"
"Jasno." Miles je uzeo daljinac i dodao mu ga.
"Ja proriem", rekao je Mark maui karticom, "da u dobiti puno manje nego to bih trebao, ali ne toliko manje da bih riskirao povratak Fellu i raspravu o tome." Ubacio je karticu u ita i osmjehnuo se. "Potpuno tono."
"Koliko si dobio?" upita Miles krivei vrat.
"Pa sad, to je jako intimno pitanje", ree Mark. Miles se okrene, s izrazom krivca. "Zamjena. Jesi li spavao s onom doktoricom?"
Miles se ugrizao za usnicu, znatielja u oitoj borbi s njegovim dentlmenskim navikama. Mark je sa zanimanjem gledao kako e stvar zavriti. On sam kladio bi se na znatielju.
Miles prilino duboko udahne. "Da", ree konano.
Tako sam i mislio. Njihova srea i nesrea bile su podijeljene tono popola, zakljui Mark; Miles je dobio onaj sretan dio, a on sve ostalo. Ali ne i ovog puta. "Dva milijuna."
Miles zafiuka. "Dva milijuna carskih maraka? Impresivno!"
"Ne, ne. Dva milijuna betanskih dolara. To je, koliko, oko osam milijuna maraka, valjda, ne? Ili blie deset. Ovisi valjda o trenutnom teaju. Ni blizu deset posto vrijednosti Kue Rvoval, u svakom sluaju. Blie recimo dva posto",
raunao je Mark naglas. I imao rijetko i potpuno zadovoljstvo da Milesa Vorkosigana ostavi bez rijei.
"to e uiniti sa svim tim?" apne Miles otprilike minutu kasnije.
"Investicije", ree Mark otro. "Barravarska ekonomija je u uzletu, zar ne?" Zastao je. "Ali prvo u jedan milijun dati CarSigu, za njihove usluge u protekla etiri mjeseca."
"Nitko ne daje novac CarSigu!"
"Zato ne? Pogledaj recimo svoju plaeniku operaciju. Zar plaenitvo ne bi trebalo donositi profit? Dendariijska bi flota mogla biti sjajan izvor zarade za CarSig, samo da je se ispravno vodi."
"Profitiraju oni u politikim posljedicama", ree Miles odluno. "Premda  ako to zbilja misli napraviti, ja elim biti prisutan. Da vidim izraz Illvanova lica."
"Ako bude dobar, dopustit u ti da ide sa mnom. O, stvarno u to napraviti, sigurno. Ima nekih dugova koje ne mogu otplatiti." Pomislio je na Phillipi i druge. "Ali namjeravam platiti one koje mogu, u punom iznosu. Premda se moe kladiti da u ostatak zadrati. Morao bih biti u stanju udvostruiti svotu kroz nekih est godina i biti opet na poetku. Ili jo bolje. Ako dobro shvaam igru, puno je lake od jednog milijuna napraviti dva, nego od jedne marke dvije. Malo u to prouiti."
Miles je zadivljeno zurio u njega. "Kladim se da hoe."
"Ima li ikakvog pojma koliko sam bio oajan kad sam krenuo u onaj napad? Koliko prestravljen? Namjeravam postii vrijednost koju vie nitko nikad nee moi zanemariti, pa makar bila mjerena samo novcem. Novac je vrsta moi koju gotovo svatko moe imati. Cak ti ne treba ni Vor ispred imena." Blago se osmjehnuo. "Moda u, na-
kon nekog vremena, pronai vlastiti stan. Kao Ivan. Konano, bilo bi udno da jo uvijek ivim s roditeljima kad mi bude, recimo, dvadeset i osam godina."
I to je vjerojatno bilo dovoljno zafrkavanja Milesa za jedan dan. Miles bi, oito, poloio ivot za svog brata, ali imao je primjetnu naviku da sve ljude oko sebe pokua pretvoriti u produetke samoga sebe. Ja ti nisam dodatak. Ja sam ti brat. Da. Marku se inilo da e obojica sad moi pratiti tu situaciju. Opustio se, umoran ali sretan.
"Zbilja vjerujem", rekao je Miles, jo uvijek djelujui ugodno zbunjeno, "da si ti prvi Vorkosigan u pet generacija koji je uspio ostvariti profit u poslovnoj transakciji. Dobrodoao u obitelj."
Mark kimne glavom. Obojica su neko vrijeme utjeli.
"To nije odgovor", uzdahne Mark konano. Glavom je pokazao na kliniku Durona Grupe, ukljuujui u to i cijelo Jacksonovo Skrovite "Ovakvo pojedinano spaavanje klo-nova. ak i da sam posve raznio Vau Luigija, netko bi drugi naprosto nastavio tamo gdje je Kua Bharaputra stala."
"Da", sloi se Miles. "Pravi bi odgovor morao biti me-dicinsko-tehniki. Netko mora pronai bolji, sigurniji trik za produetak ivota. I mislim da e netko u tome i uspjeti. Puno ljudi mora raditi na tome, na puno mjesta. Tehnika presaivanja mozga previe je rizina da bi se mogla trino natjecati. Morat e nestati, jednog dana."
"Ja... nemam nikakvog dara u medicinsko-tehnikom smislu", ree Mark. "U meuvremenu, klanje se nastavlja. Morat u iznai neko drugo rjeenje prije nego to doe 'jedan dan'. Nekako."
"Ali ne danas", ree Mark odluno.
"Ne." Kroz prozor, vidio je shuttle za prijevoz osoblja kako se sputa u Duronino dvorite. Ali to jo nije bio den-
dariijski shuttle na povratku. Pokazao je glavom. "Je li to kojim sluajem na prijevoz?"
"Mislim da jest", rekao je Miles prilazei prozoru i gledajui dolje. "Da."
I onda vie nije bilo vremena. Kad je Miles otiao provjeriti shuttle i nije mogao vidjeti, Mark je pozvao pet-est Durona da mu pomognu izvui njegovo ukoeno, svinuto, napola paralizirano tijelo iz Lillvna naslonjaa i poloe ga na lebdeu paletu. Njegove iskrivljene ruke nekontrolirano su se tresle, sve dok Lilly nije napuila usne i dala mu jo jednu dozu neeg predivnog. Bio je savreno zadovoljan to ga iznose u vodoravnu poloaju. Slomljeno stopalo davalo mu je drutveno prihvatljiv razlog zato ne moe hodati. Djelovao je simpatino invalidno, upadljivo podlo-ene noge i tim e prije moi uvjeriti tipove iz CarSiga da ga prenesu na njegov krevet, kad stignu gore.
Prvi put u ivotu, iao je kui.
TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE
Miles promotri staro zrcalo u predvorju knjinice kue Vorkosigan. U obitelj ga je donijela majka generala grofa Piotra, kao dio svoga miraza; okvir mu je ukrasno izrez-bario neki obiteljski sluga obitelji Vorrutver. Bio je sam u sobi, bez ikoga tko bi ga vidio. Kliznuo je do zrcala i s nelagodom se zabuljio u vlastiti odraz.
Grimizna tunika paradne carske crveno-plave odore nije mu ba laskala ni u najboljim trenucima. Vie je volio skromnu otmjenost sveane zelene odore. Zlatom ukraen visoki ovratnik nije, naalost, bio dovoljno visok da sakrije jednake crvene oiljke s obje strane njegova vrata. Rezovi e s vremenom izblijediti i nestati, ali u meuvremenu privlae poglede. Razmiljao je kako da ih objasni. Oiljci iz dvoboja, U kojem sam izgubio. Ili moda, ljubavni ugrizi. To bi bilo blie. Prstom je preao preko njih, okreui glavu s jedne strane na drugu. Za razliku od uasnog sjeanja na iglinu granatu, nije se sjeao kako je doao do tih oiljaka. To je bilo znatno gore nego vizija vlastite smrti, spoznaja da su mu se tako vane stvari mogle dogoditi a on ih se ne sjea, niti e ih se ikad sjetiti.
Pa dobro, odavno se zna da on ima medicinskih problema, a oiljci su bili gotovo dovoljno uredni da prou pod medicinske. Moda ih ljudi propuste bez komentara.
Koraknuo je unatrag od zrcala da dobije iru sliku. Odora je na njemu jo uvijek pomalo visjela, usprkos junakim naporima njegove majke da ga u nekoliko tjedana otkako su stigli kui natjera vie jesti. Konano je problem prenijela na Marka, kao da se preputa veem iskustvu. Mark se zabavljeno smjekao, a zatim bez milosti poeo daviti Milesa. Zapravo, napori su djelovali. Miles se osjeao bolje. Snanije.
Zimoslavni bal bio je dovoljno drutvena prilika, bez slubenih vladinih ili vojnih obveza, da si dopusti ostaviti komplet maeva kod kue. Ivan e svoje nositi, ali Ivan je imao visinu da mu to proe. Na Milesovoj visini, dugaki ma iz para djelovao je prokleto blesavo, gotovo se vukui po tlu, da se ne spominju problemi sa spoticanjem preko njega ili udaranjem plesnih partnerica u cjevanice.
U nadsvoenom se prolazu zauju koraci; Miles se hitro okrene, podigne jednu nogu i osloni se na naslon stolca, pretvarajui se da se ne obazire na samoljubnu privlanost vlastitog odraza.
"Ah, tu si." Ueta se Mark i pridrui mu se da bi zastao i naas se promotrio u zrcalu, okreui se da provjeri kako mu pristaje odjea. Odjea mu je doista dobro pristajala. Mark je ime Gregorova krojaa, strogo uvanu Car-Sigovu tajnu, dobio tako to je nazvao Gregora i pitao ga. etvrtasto oputen kroj jakne i hlaa bili su nekako napadno civilni, ali istovremeno i nekako vrlo odluni. Boje su na odreeni nain astile Zimoslavu: zelena, tako tamna da je gotovo prelazila u crno, bila je obrubljena crvenom, tako tamnom daje gotovo prelazila u crno. Dojam je bio negdje izmeu vedrog i prijeteeg, poput male, vesele bombe.
Miles se sjetio onog vrlo udnog trenutka u Rowaninoj letjelici, kad je privremeno bio uvjeren kako je on Mark. Kako je bilo zastraujue biti Mark, kako uasno izolira-
no. Sjeanje na tu naputenost natjera ga da zadrhti. Zar se on cijelo vrijeme tako osjea ?
Pa, vie ne. Ne ako se mene pita. "Dobro izgleda", ponudi Miles.
"Aha." Mark se osmijehne. "Ni ti nisi lo. Vie ne izgleda kao smrt na dopustu."
"I ti se popravlja. Polako." I to je istina, pomisli Miles. Najgora izoblienja uasa koje je Mark proao u Kui Rvoval i o kojima je apsolutno odbijao razgovarati, postepeno su nestala. No jo je uvijek ostao dobar sloj mesa. "Kakvu e teinu na kraju odabrati?" upita Miles znatieljno.
"Gleda je. Inae ne bih potroio cijelo bogatstvo na garderobu."
"Ovaj. Ugodno ti je tako?" upita Miles s nelagodom.
Markove oi bijesnu. "Da, hvala. Svijest da me jednooki snajperist, na razdaljini od dva kilometra, u pono, usred oluje, ne bi ni sluajno mogao zamijeniti s tobom zaista je vrlo ugodna."
"Oh. Pa. Da, ima i taj faktor, valjda."
"Samo ti vjebaj i dalje", savjetova mu Mark srdano. "To je za tebe dobro." Mark je sjeo i podigao noge.
"Mark?" zazvao je grofiin glas iz predvorja. "Miles?" "Tu smo", ree Miles.
"Ah", rekla je ona ulazei. "Evo vas obojice." Nasmijeila im se s pohlepnom materinskom slavodobitnou, djelujui vrlo zadovoljno. Miles se i protiv svoje volje osjetio zagrijanim, kao da se neki preostali komadi leda koji je zaostao u njemu jo od krio-smrzavanja konano otopio, blago se puei. Grofica je imala na sebi novu haljinu, ukraeniju nego obino, u zelenom i srebrnom, s volanima i naborima i povlakom, pravo slavlje tkanine. Ali nije ju inila ukoenom  ne bi se usudila. Grofica se nikad nije
dala zastraiti od svoje odjee. Ba obrnuto. Oi su joj sjajile jae od srebrnog veza.
"Tata nas eka?" upita Miles.
"Zaas e sii. Ali moramo otii tono u pono. Vas dvojica naravno moete ostati i dulje, ako elite. Proriem da e on pretjerati, pokazujui hijenama da je presnaan da ga zaskoe, bez obzira to hijena vie ni nema. ivotni refleksi. Miles, pokuaj ga prisiliti da se usredotoi na Okrug. Jadni premijer Racozv izludjet e ako bude osjeao da mu Aral stalno viri preko ramena. Stvarno se nakon Zi-moslave moramo maknuti iz prijestolnice i otii u Hassa-dar."
Miles, koji je vrlo tono znao koliko je oporavka zahtijevala operacija prsnog koa, rekao je: "Mislim da e ga moi nagovoriti."
"Molim te da doda i svoj glas. Znam da tebe ne moe prevariti, a i on to zna. Ovaj  to mogu oekivati veeras, medicinski govorei?"
"Plesat e dvaput, jednom da dokae da moe i drugi put da dokae da prvi put nije varao. Nakon toga e ga bez problema moi nagovoriti da sjedne", predviao je Miles samopouzdano. "Samo navali i budi kvoka, da se on moe pretvarati kako staje samo radi tebe, a ne zato to e se prevaliti. Hassadar zvui kao jako dobar plan."
"Da. Barravar ba ne zna to bi sa snanim ljudima u mirovini. Po tradiciji, svi oni uredno umru, a ne ostaju u blizini da bi komentirali svoje nasljednike. Aral je neka vrst prvog koraka. Premda Gregor ima vrlo uasavajuih ideja."
"Oh?"
"Mrmlja neto o vicekraljskom mjestu na Sergvaru kao poloaju za Arala kad se do kraja oporavi. Izgleda da trenutni vicekralj moli povratak kui. Cvili da se vrati,
zapravo. Nezahvalnijeg mjesta od kolonijalnog guvernera ne mogu ni zamisliti. Poten ovjek zavri samljeven u prainu, trudei se da bude posrednik izmeu dva skupa sukobljenih potreba, domae vlade iznad njega i kolonista ispod njega. Sto god moe uiniti da promijeni Gregoro-vo miljenje o ovome bit e prihvaeno sa zahvalnou."
"Oh, ne znam ba." Milesove obrve zamiljeno se podignu. "Mislim  kakav je to projekt za mirovinu. itav planet za igranje. Sergvar. Zar ga nisi ti sama otkrila, dok si jo bila u Betanskim astronomskim istraivanjima?"
"Tono. Da barravarska vojna ekspedicija nije bila bra od nas, Sergvar bi sad bio betanska kerinska kolonija. S puno boljom upravom, vjeruj mi. Stvarno je potrebno da netko to poteno uzme u ruke. Ve samo ekoloka pitanja vape za injekcijom inteligencije  mislim, pogledaj tu cr-vnu kugu. Malo betanske opreznosti bi... dobro. Valjda su s vremenom ipak shvatili."
Miles i Mark se pogledaju. Nije se radilo o telepatiji. Ali nedvojbeno su tog trenutka dijelili pomisao kako Aral Vor-kosigan moda i nije jedini pretjerano energini postariji strunjak kojeg bi Gregor rado izvukao iz prijestolnice.
Mark se namrti. "Koliko bi to brzo bilo, gospoo?" "Oh, bar jo godinu dana ne." "Ah." Mark se razvedri.
Orunik Pym provirio je kroz nadsvoen prolaz. "Spremni smo, gospo", objavi.
Svi su se pourili u crno-bijelo poploano predvorje i pronali grofa kako stoji na dnu zavojitog stubita. Oduevljeno ih je promatrao dok su ulazili. I grof je u svojim medicinskim iskuenjima izgubio neto kila, ali od toga je samo djelovao jo spremnije, u svojoj crveno-plavoj odori. I odoru i maeve nosio je s nesvjesnom lakoom. Za tri sata padat e s nogu, procjenjivao je Miles, ali do tad e
ve ostaviti trajan prvi dojam na mnotvo promatraa, pri ovom prvom slubenom izlasku s novim srcem. Boja lica bila mu je izvrsna, pogled otar kao i uvijek. Ali vie u kosi nije imao ni traka tamnog. Zanemarivi to, stvarno bi se moglo pomisliti da e ivjeti vjeno.
Samo to Miles to vie nije vjerovao. Unatrag gledano, cijela ga je ta srana epizoda isprepadala na mrtvo ime. Ne injenica da mu otac mora jednog dana umrijeti, vjerojatno prije njega  to je bio prirodan redoslijed stvari i Miles ne bi mogao grofu poeljeti da se redoslijed promijeni  ve to to bi se moglo dogoditi da Miles ne bude prisutan kad se to dogodi. Kad bude potreban. Mogao bi biti negdje daleko, recimo zabavljajui se sa svojim Den-dariijskim plaenicima i doznati tek kad prou tjedni i tjedni. Prekasno.
Kako su obojica bili u uniformama, porunik je salutirao svome ocu admiralu, sad ve s uobiajenim tragom ironije s kojim su obino izmjenjivali vojne iskaze pristojnosti. Miles bi ga radije zagrlio, ali to bi izgledalo udno.
Ba ga briga kako e izgledati. Priao je svome ocu i zagrlio ga.
"Hej, deko, hej", ree grof, iznenaen i zadovoljan. "Nije tako loe, stvarno." Uzvratio je Milesu zagrljaj. Onda grof ustukne i sve ih obuhvati pogledom, svoju otmjenu enu i svoja  sad dva  sina. Smijeei se zadovoljno kao i svaki bogata, rairio je ruke kao da ih eli sve zagrliti, kratko i gotovo stidljivo. "Jesu li dakle Vorkosigani spremni osvojiti zimoslavni bal? Najdraa kapetanice, predviam da e ti se predati hrpimice. Kako noga, Mark?"
Mark isprui desnu cipelu i mahne. "Moe izdrati bilo koju vorsku gospu do sto kila, gospodine. elina oja-anja na prstima, iznutra", dodao je postrance Milesu. "Ne elim riskirati."
Grofica prihvati svoga supruga pod ruku. "Povedi nas, ljubavi. Vorkosigani pobjeuju."
Vorkosigani se oporavljaju bilo bi tonije, pomisli Miles. Ne kad bi im mogli vidjeti protivnike.
Miles se nije iznenadio to je gotovo prva osoba koju su Vorkosigani susreli uavi u carsku rezidenciju bio Si-mon Illvan. Illvan je bio odjeven kao i obino u takvim prilikama, sveana crveno-plava odora koja je skrivala mnotvo komunikatora.
"Ah, osobno je veeras tu", promrmlja grof ugledavi svog starog efa Sigurnosti preko predvorja. "To znai da nigdje drugdje nema nikakvih velikih kriza. Fino."
Svoje sad snijegom pokrivene ogrtae predali su Gre-gorovom kunom osoblju. Miles je drhtao. Zakljuio je kako mu je ova posljednja pustolovina poremetila vremensko planiranje. Obino je uspijevao pronai nekakvu misiju izvan planeta dok u prijestolnici ne proe zima. Illvan im kimne i prie im.
"Dobra veer, Simone", ree grof.
"Dobra veer, gospodine. Do sad je sve mirno i tiho, veeras."
"To je lijepo." Grof podigne jednu zabavljenu obrvu. "Siguran sam da e i premijer Racozv biti oduevljen to to uje."
Illvan otvori usta, pa ih opet zatvori. "Ovaj, to je navika", rekao je s nelagodom. Zabuljio se u grofa Vorkosigana gotovo frustrirano. Kao da je jedini nain kako se mogao odnositi prema svome zapovjedniku u proteklih trideset godina bio kroz izvjea; ali admiral grof Vorkosigan ih vie nije primao. "Ovo je vrlo udno", priznao je.
"Naviknut e se, Simone", uvjerila gaje grofica Vorkosigan. I odluno odvukla svoga supruga iz Illyanove or-
bite. Grof mu je na odlasku napola salutirao, podravajui grofiine rijei.
Illvanov pogled padne umjesto toga na Milesa i Marka. "Hm", rekao je, tonom ovjeka koji je upravo loije proao pri zamjeni konja i magaraca.
Miles se ispravi. Lijenici CarSiga dopustili su mu povratak na dunost kroz dva mjeseca, ako sve bude u redu na krajnjem pregledu. Nije ih gnjavio spomenom onog malog problema s konvulzijama. Moda je prvi bio samo zbog njegove specifine reakcije na brzopent. Jasno, a drugi i trei bili su podsjeanje na reakciju. Ali vie ih nakon toga nije imao. Miles se prkosno nasmijei, trudei se da djeluje vrlo zdravo. Illyan samo strese glavom, zagledan u njega.
"Dobra veer, gospodine", rekao je Mark Illvanu. "Je li CarSig uspio uredno isporuiti moj zimoslavni dar za klonove?"
Illvan kimne glavom. "Pet stotina maraka svakom, pojedinano adresiranih i na vrijeme, da, gospodaru."
"Fino." Mark mu je ponudio jedan od svojih otrijih osmijeha, od one vrste koja je ljude tjerala da se zapitaju to misli. Klonovi su bili razlog koji je Mark dao Illvanu za predaju onih milijun betanskih dolara CarSigu, kao to se bio zakleo; novac je sad bio u fondu za njihove potrebe, izmeu ostalog s njim se plaao smjetaj u onoj ekskluzivnoj privatnoj koli. Illvan je bio toliko izbezumljen da.se ukoio kao robot, prizor koji je Miles gledao s velikim divljenjem. Dok klonovi ne postanu samostalni, milijun e se taman negdje potroiti, pretpostavio je Mark. Ali zimoslavni su darovi bili osobni i zasebni.
Mark nije pitao kako su njegovi darovi primljeni. Miles je to arko elio doznati, ali Mark je produio uz jo jedno uljudno kimanje glavom, kao da je Illvan slubenik s kojim je upravo obavio kakav manji posli. Miles je salu-
I
tirao i sustigao ga. Mark je suzdravao iroki osmijeh, od ega mu je izraz postao vrlo samozadovoljan.
"Sve ovo vrijeme", povjerio se Mark tihim glasom Mile-su, "brinuo sam se oko toga to nikad nisam dobio dar. Nije mi ak ni palo na pamet brinuti oko toga to nikad nisam nita darovao. Zimoslavaje oaravajui praznik, zna?" Uzdahnuo je. "Volio bih da poznam one klonovske klince dovoljno da mogu svakome neto odabrati. Ali ovako bar dobivaju dar izbora. Kao da im odjednom dam dva poklona. Ali kako se vi ljudi dovijate za darove recimo Gregoru?"
"Oslanjamo se na tradiciju. Dvjesto litara javorovog eernog sirupa iz dendariijskih planina, koje se godinje isporuuju u njegovo kuanstvo. Rijeena stvar. Ali ako misli daje Gregor problem, razmisli o naem ocu. Kao da pokuava smisliti zimoslavni dar za Djeda Mraza bradom."
"Da i to me muilo."
"Ponekad naprosto ne moe uzvratiti. Naprosto mora dati. Jesi li, ovaj... potpisao one kreditne ipove za klonove?"
"I jesam i nisam. Zapravo, potpisao sam ih s 'Djed Mraz'." Mark si proisti grlo. "To je i svrha Zimoslave, ja mislim. Nauiti te kako da... daje. Biti Djed Mraz kraj je igre, zar ne?"
"Mislim daje tako."
"Nekako u to ve prokljuviti", kimne Mark odluno.
Zajedno su produili u dvoranu za prijeme na drugom katu i hvatali pia. Privlaili su podosta pozornosti, primijetio je Miles zabavljeno, prikriveno zurenje od vorske kreme koja se tu skupila. O, Barrayaru. Kakvo ti iznenaenje spremamo.
Mene je sasvim sigurno iznenadio.
Bit e tako zabavno, imati Marka za brata. Konano saveznik! Bar mislim... Miles se pitao hoe li ikad uspjeti navesti Marka da voli Barravar kao to ga on voli. Pomisao ga je inila udno nervoznim. Najbolje da ga ne voli previe. Barravar moe biti i smrtonosan kao ljubavnica. Ali svejedno... izazov. Dovoljno izazova za sve, tu toga nikad nije nedostajalo.
Ali Miles e morati biti oprezan u svemu to bi Mark mogao shvatiti kao pokuaj da ga nadvlada. Markova divlja alergija na svaki nagovjetaj kontrole bila je posve razumljiva, smatrao je Miles, ali inila je ulogu mentora vrlo osjetljivom.
Bolje da ne bude predobar, veliki brate. Sad si potro-an, zna. Proao je rukom po sjajnom tkanju svoje jakne, hladno svjestan toga to znai potroan. Ali za uitelja je krajnja pobjeda kad ga pobijedi uenik. Predivna li paradoksa. Ne mogu izgubiti.
Miles se osmjehne. Aha, Mark. Uhvati me ako moe. Ako moe.
"Ah." Mark glavom pokae na ovjeka u vinski crvenoj odori vorske kue na drugom kraju prostorije. "Zar to nije barun Vorsmvthe, onaj industrijalac?"
"Da."
"Volio bih razgovarati s njim. Pozna li ga? Moe li me predstaviti?"
"Jasno. Razmilja o novim investicijama?"
"Da, odluio sam se razgranati. Dvije treine barra-varskih investicija i jedna treina galaktikih."
"Galaktikih?"
"Ulaem neto u eskobarsku medicinsku tehnologiju, ako ba mora znati."
"Aha. Treba joj poetni kapital. Ja u biti tihi partner." Mark zastane. "Rjeenje mora biti medicinsko, zna. A osim toga... hoe se kladiti da nee biti i profita?"
"Ne. Zapravo, teko da bih se igdje kladio protiv tebe."
Mark se osmjehne svojim najotrijim osmijehom. "Fino. I ti ui."
Miles povede Marka preko prostorije i ostvari zatraeno upoznavanje. Vorsmvthe je bio oduevljen stoje pronaao nekog tko je htio razgovarati o njegovu poslu ovdje a izraz dosade na njegovu licu nestao je s prvim Markovim ciljanim pitanjem. Miles je ostavio Marka bez nadzora, mahnuvi rukom. Vorsmvthe je obilno gestikulirao. Mark je sluao kao da mu se u glavi vrti kazeta i snima. Miles ih ostavi da se zabavljaju.
Ugledao je Deliju Koudelka na drugoj strani prostorije i krenuo prema njoj da si rezervira ples za kasnije i moda prestigne Ivana. Ako bude sree, moda mu se prui i prilika da upotrijebi ono s oiljcima iz dvoboja.
TRIDESET I TREE POGLAVLJE
Nakon vrlo zanimljivog razgovora o sektorima koji su u barravarskoj privredi u irenju, Vorsmvtha je preuzela njegova supruga i odvukla ga iz prozorske istake koju su on i Mark bili zauzeli; on se nevoljko rastao od Marka, obeavajui da e mu poslati neke prospekte. Mark je opet potraio Milesa. Grof nije bio jedini Vorkosigan koji je veeras bio u opasnosti da pretjera dokazujui promatraima svoje zdravlje i Mark je to znao.
Mark je, sam po sebi, postao Milesov povjerenik za sa-moispitivanja koja nije elio dijeliti sa svojim nadreenima u CarSigu, provjere znanja, prelaenje starih materijala u rasponu od pravila slube do peterosvemirske matematike. Mark se s time naalio samo jednom, prije nego to je shvatio dubinu uasa koja je pogonila Milesovo opsesivno provjeravanje. Osobito kad bi zaista i pronali neku rupu u Milesovu pamenju. Marka je to veoma smetalo, to novo oklijevanje, taj oajni nedostatak samopouzdanja u njegovu velikom bratu. Nadao se da e se Milesu odurno samopouzdanje uskoro vratiti. Bila je to jo jedna udna uzajamnost, da Miles ima stvari kojih se eli sjetiti a ne moe, dok Mark ima stvari koje eli zaboraviti. I ne moe.
Morat e natjerati Milesa da ga vie vodi uokolo. Miles je uivao izigravajui strunjaka, to gaje automatski stavljalo u gornji poloaj na koji je bio naviknut. Da, neka
Miles malo proiri svoj brzoirei ego. Mark si je to sad mogao priutiti. A utrkivat e se s Milesom neki drugi put, kad Miles bude opet u formi. Kad to bude sportski.
Konano, popevi se na stolac i iskrenuvi vrat, Mark je ugledao svog brata kako upravo odlazi iz dvorane za prijeme u pratnji plavue u plavoj plianoj haljini  Delije Koudelka, Kareenine najvie sestre. Ovdje su. O, Boe. Ostavio je stolac i brzo potraio groficu. Konano ju je uhvatio u predvorju na treem katu, u razgovoru s nekim starijim enama, oito njezinim prijateljicama. Ugledala je njegov tjeskobni osmijeh i smjesta im se ispriala, da bi mu se pridruila u jednoj udubini u sagom pokrivenom hodniku.
"Ima li kakvih problema, Mark?" upitala je, irei svoju suknju po malom sjedalu. Oprezno se spustio na drugi kraj.
"Ne znam. Koudelke su ovdje. Jo na Carevom roendanu, obeao sam Kareen jedan ples ako se vratim na vrijeme. I... zamolio sam je da porazgovara s tobom. O meni. Je li tako i uinila?"
"Da."
"I to si joj rekla?"
"Pa, to je bio podulji razgovor..."
O, sranje.
"Ali, ukratko, rekla sam joj da smatram kao si ti inteligentan mladi koji je proao kroz neka vrlo neugodna iskustva ali, ako te se bude moglo nagovoriti da iskoristi tu svoju pamet pri rjeavanju svojih problema, mogla bih te podrati."
"Betanska terapija?" "Neto takvo."
"I ja sam razmiljao o betanskoj terapiji. Puno sam o tome razmiljao. Ali uasavam se pomisli da sve biljeke mog terapeuta jednog dana zavre u nekom analitikom
izvjeu CarSiga. Ne elim biti prokleta predstava." Ne opet.
"Mislim da bih ja mogla tu neto srediti."
"Stvarno?" Podigao je pogled, potresen nadom. "Premda ni ti ne bi vidjela ta izvjea?"
"Da."
"Ja... bih to cijenio."
"Smatraj to obeanjem. Moja rije kao Vorkosigana."
Posvojenog Vorkosigana, jo vie od njega. Ali nije sumnjao u njezinu rije. Majko, uz tebe sve izgleda mogue.
"Ne znam koje si pojedinosti rekla Kareen."
"Vrlo malo njih. Konano, njoj je samo osamnaest godina. Jedva izlazi na kraj sa svojim vlastitim odrastanjem. Neke, ovaj, naprednije stvari mogu i priekati, bar mi se tako inilo. Ona prvo mora proi kroz kolovanje, prije nego to preuzme bilo kakvu dugoronu obvezu", dodala je znaajno.
"Oh. Ovaj." Nije bio siguran je li mu laknulo ili nije. "To je sve ionako zastarjelo. Otkrio sam... cijeli jedan novi set problema, u meuvremenu. Znatno gorih."
"Ja to ne osjeam, Mark. Meni djeluje znatno usredo-toeniji i oputeniji, otkako ste se ti i Miles vratili s Jack-sonova Skrovita. Premda ne eli govoriti o tome."
"Ne alim to sam se upoznao, gospo. ak ne alim ni... to sam to to jesam." Ja i crna gomila. "Ali alim... to sam tako daleko od Kareen. Vjerujem da sam neka vrst udovita. A u komadu, Caliban se ne oeni Prospe-rovom keri. Zapravo, koliko se sjeam, nastrada ve zato to pokua." Da, kako bi mogao objasniti deru i evu i Urlatora i Ubojicu nekome poput Kareen, a daje ne uplai ili joj se ne zgadi? Kako bi mogao od nje traiti da hrani njegove poremeene potrebe, ak i u nekom snu ili igri? Beznadno. Bolje ni ne pokuavati.
Grofica se suho osmjehne. "Analogija ti ne valja u nekoliko toaka, Mark. Kao prvo, ja ti jamim da nisi nie
bie, to god ti mislio o sebi. A ni Kareen nije vie bie. Premda, ako bude ustrajao na tome daje smatra nagradom a ne osobom, mogu ti isto tako jamiti da e si stvoriti drugu vrst problema." njezine podignute obrve naglasile su poantu. "Kao uvjet za moje odobrenje tvojih poteza, dodala sam i prijedlog da ona idue godine na Koloniji Beta iskoristi priliku i uzme i neke dodatne poduke. Malo betanskog obrazovanja u odreenim privatnim stvarima moglo bi znaajno popraviti stvari, ja bar mislim i proiriti njezine pojmove dovoljno da prihvate, ovaj, sloenije zahtjeve a da se ne zague. Odreena liberalnost pogleda koju jedna osamnaestogodinjakinja naprosto ne moe stei na Barravaru."
"Oh." Ta mu zamisao nije ak ni pala na pamet, da problem rijei dijelom i s Kareeninog kraja. To je bilo... tako smisleno. "Ja... razmiljao sam o kolovanju na Koloniji Beta i za mene, idue godine. Malo galaktikog obrazovanja dobro bi izgledalo u mojim papirima, kad se ovdje prijavim za posao koji imam na umu. Ne elim ba sve ostaviti istom nepotizmu."
Grofica iznenaeno nakrivi glavu. "Fino. ini mi se da ima mudre dugorone planove, dobro osmiljene da pomognu u ostvarivanju svih tvojih ciljeva. Sad ih jo samo treba i provesti. Posve se slaem."
"Dugorono. Ali... veeras je sad."
"A to si planirao uiniti veeras, Mark?"
"Plesati s Kareen."
"Ne vidim tu nikakvih problema. Smije plesati. Tko god bio. Ovo nije kazalini komad, Mark, a stari Prospero ima puno keri. Jedna od njih mogla bi imati ak i prizeman ukus za udne tipove."
"Koliko prizeman?"
"Oh..." Grofica isprui ruku otprilike na Markovoj visini. "Bar toliko. Idi i plei s djevojkom, Mark. Ona misli da si zanimljiv. Majka priroda mladim ljudima umjesto
opreza daje smisao za romantiku, da bi produila vrstu. To je trik  i od njega rastemo."
Prijei preko dvorane za ples da pozdravi Kareen Kou-delku inilo se Marku najstravinijom stvari koju je ikad dobrovoljno uinio, ukljuujui tu i prvi dendariijski napad na Jacksonovo Skrovite. Ali slinosti su tu prestale, jer su stvari krenule na bolje.
"Barune Mark!" ree ona sretno. "Rekli su mi da si tu."
Pitala si? "Doao sam iskupiti svoju rije i svoj ples, gospo." Uspio je proizvesti vorski naklon.
"Dobro! Bilo je i vrijeme. Sauvala sam ti sve plesove zrcala i poskoice s izvikivanjem."
Sve jednostavne plesove koje bi mogao znati. "Prolog sam tjedna natjerao Milesa da me naui korake Mazeppi-nog menueta", dodao je nadobudno.
"Savreno. Oh, glazba poinje" Odvukla gaje na in-tarzijama ukraen podij.
Imala je na sebi uskovitlanu tamnozelenu haljinu s crvenim porubom koja je isticala njezine pepeljasto plave kovre. U nekoj vrsti pozitivne paranoje, zapitao se je li mogue da joj je odjea namjerno usklaena s njegovom. Sluajnost, sigurno. Kako bi? Moj kroja mojoj majci, ona njezinoj majci, ona njoj. Kvragu, svaki carsigovski analitiar morao bi biti u stanju otkriti takav trag podataka.
evo je, naalost, imao sklonost da je mentalno skida i jo gore. Ali evo veeras nee doi u priliku da progovori. Ovo je gosao za baruna Marka. I ovog puta nee za-ribati stvar. evo moe samo epiti tamo dolje i proizvoditi paru. Barun Mark pronai e nain da iskoristi tu energiju. Ponimo od praenja ritma. Postojao je ak i jedan ples  Mazeppin menuet, sluajno  u kojem su se part-
neri dodirivali, drei se za ruku ili struk, gotovo itavo vrijeme.
Svako pravo bogatstvo je bioloko, rekao mu je grof. Mark je konano shvatio stoje mislio. Sa svih svojih milijun betanskih dolara, ovo nije mogao kupiti, to svjetlo u Kareeninim oima. Premda sigurno nee koditi... koja je ono prokleta ptica na Zemlji koja gradi nemogue sloena gnijezda kako bi privukla partnera?
Bili su usred plesa zrcala. "Dakle, Kareen, ti si djevojka. Ja, ovaj, sam se neto svaao s Ivanom. to ti misli, to je najprivlanija stvar koju mukarac moe ponuditi? Letjelica, bogatstvo... drutveni poloaj?" Nadao se da mu glas zvui kao da se radi o nekakvoj znanstvenoj anketi. Nita osobno, gospo.
Napuila je usne. "Duh", ree konano.
Aha. A u kojoj e trgovini to kupiti, sa svim tim betan-skim dolarima, deko1?
"Ples zrcala, moj red", ree Kareen. "Stoje najvanija stvar koju ena moe ponuditi?"
"Povjerenje", rekao je bez razmiljanja, a onda se toliko zamislio o tome da je umalo izgubio korak. Trebat e mu cijela planina povjerenja, sasvim tono. Pa, poni je graditi veeras, barune Mark, stari moj. Vuci jednu po jednu prokletu koaru, ako treba.
etiri ju je puta uspio natjerati da se nasmije naglas. Brojao je.
Jeo je previe (ak se i dero potajno zadovoljio), pio je previe, govorio previe, plesao puno previe i openito se prokleto dobro zabavio. Plesanje je bilo pomalo neoekivano. Kareen ga je nevoljko posudila cijeloj niski znatieljnih prijateljica. Procijenio je da im je zanimljiv samo kao novost, ali nije elio biti izbirljiv. Do dva poslije ponoi ve je toliko toga proao da je poinjao blebetati i epati. Bolje da stane prije nego to Urlator bude morao izai
i pobrinuti se za oprljene ostatke. Osim toga, proteklih sat vremena, Miles je tiho sjedio u kutu, djelujui neobino uvenulo.
Rije u uho sluzi carskog kuanstva dovela je grofovo cestovno vozilo natrag po njih, a vozio ga je sveprisutni Pym, koji je grofa i groficu odvezao kui ve ranije. Miles i Mark zauzeli su stranji dio, obojica se zavalivi u sjedala. Pym je proao kraj straara na vratima rezidencije i zaao u zimske ulice, utonule u nonu tiinu koliko su to ulice prijestolnice ikad mogle biti, sa samo nekoliko drugih vozila koja su ih mimoila. Miles se okrenuo da pojaa grijanje i zavalio se natrag u svoje sjedalo napola zatvorenih oiju.
Mark i njegov brat bili su sami u odjeljku. Mark je pre-brojao koliko je ljudi prisutno. Jedan, dva. Tri, etiri, pet, est, sedam. Barun Miles Vorkosigan i admiral Naismith. Barun Mark Vorkosigan i dero, evo, Urlator i Ubojica.
Admiral Naismith bio je znatno otmjenija kreacija, pomislio je Mark s priguenim uzdahom zavisti. Miles je admirala mogao izvoditi na zabave, predstavljati ga enama, paradirati s njime u javnosti gotovo svugdje osim na samom Barravaru. Pa, valjda, ono to moja crna gomila nema u istananostiponaanja, nadoknauje brojem...
Ali svi su oni ili skupa, on i crna gomila, na onoj najdubljoj razini. Pa u se jednostavno morati pobrinuti za sve vas. Nekako. Samo vi ivite tamo dolje u tami. Jer jednog dana, u nekom oajnikom trenutku, moda u vas opet trebati. Vi ste se pobrinuli za mene. Ja u se pobrinuti za vas.
Mark se pitao za to se brinuo admiral Naismith, za Milesa? Neto sitno ali bitno  ak je i grofica to vidjela. Kako je ono rekla? Neu se ozbiljno brinuti za Milesovo mentalno zdravlje sve dok ne bude odsjeen od svog malog admirala. Odatle ona oajnika snaga u Milesovu trudu da povrati zdravlje. Njegov posao s CarSigom bio mu je veza s admiralom Naismithom.
Mislim da to razumijem. O, da.
"Jesam li ti se ikad ispriao to sam skrivio tvoju smrt?" upita Mark naglas.
"Ne tako da bih se toga sjetio... I nije bila samo tvoja krivnja. Nisam trebao ni poinjati onu povrinsku misiju. Trebao sam prihvatiti Vaa Luigijevu ponudu za otkupninu. Samo to..."
"Samo to?"
"Tebe nije htio prodati. Mislim daje ve onda planirao dobiti viu ponudu od Rvovala."
"To bih i ja pomislio. Ovaj... hvala."
"Nisam siguran da je to ita promijenilo, na kraju", ree Miles ispriavajuim tonom. "Budui da je Rvoval samo ponovno pokuao."
"0, da. Puno je toga promijenilo, na kraju. Sve na ovom svijetu." Mark se blago osmjehne u tami. Raznorodna arhitektura Vorbarr Sultane prolazila je kraj njihovih prozora, snijegom umekana u neku vrst ujednaenosti.
"to emo sutra?" upita Mark.
"Spavati", promrmljao je Miles tonui jo malo nie u ukoen ovratnik svoje odore, kao pasta koju netko uvlai natrag u tubu.
"Nakon toga."
"Sezona zabava ovdje zavrava za tri dana, sa Zimo-slavnim kresovima. Ako moji  ako nai roditelji stvarno misle otii dolje u Okrug, vjerojatno u si vrijeme podijeliti izmeu Hassadara i prijestolnice, sve dok mi CarSig ne dopusti da se vratim na posao. Hassadar je u ovo doba godine malo topliji od Vorbarr Sultane. Ovaj  pozvan si sa mnom, ako hoe."
"Hvala ti. Prihvaam." "A to ti planira raditi?"
"Kad zavri tvoj medicinski dopust, mislim da u se upisati u neku kolu."
JI
"Koju?"
"Ako grof i grofica budu veinu vremena u Hassada-ru, moda na tamonji okruni fakultet."
"Hm. Moram te upozoriti, tamo e naii na, ovaj, malo seljakiji pristup nego u Vorbarr Sultani. Naii e na vie starinskog barravarskog razmiljanja."
"Fino. Ba to i hou. Moram nauiti kako da izaem na kraj s takvim nezgodama a da ne ubijam sluajno ljude."
"Ovaj", ree Miles, "to je tono. to e studirati?"
"Gotovo da nije ni vano. Dat e mi slubeni status  student  i priliku da prouavam ljude. Podatke mogu dobiti i iz stroja. Ali slab sam na ljudima. Treba toliko toga nauiti. Moram znati... sve."
To je bila druga vrsta gladi, ta nezajaljiva prodrlji-vost za znanjem. CarSigov analitiar sigurno mora imati to veu moguu bazu podataka. Ljudi koje je upoznao kraj automata za kavu u stoeru CarSiga vodili su usputne meusobne razgovore u nevjerojatnom rasponu i dubini tema. Morat e se pouriti ako se bude htio natjecati s takvom ekipom. Da pobijedim.
Miles se nasmijao.
"to je smijeno?"
"Samo se pitam to e Hassadar nauiti od tebe."
Cestovno vozilo skrenulo je kroz vratnice kue Vorko-sigan i usporilo. "Moda u ipak rano ustati", ree Mark. "Ima dosta posla."
Miles se pospano nasmijei, sav istopljen u svojoj odori. "Dobro doao na poetak."
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME
Kronologija       Dogaaji
Kronika
Tijekom Betansko--Barrayarskog rata
Vordariansko pretendentsvo
Milesu je 17 godina
Cordelia Naismith susree baruna Arala Vorkosigana dok se bore na suprotnim stranama u ratu. Usprkos potekoama, zaljubljuju se jedno u drugo i vjenaju se.
Dok je Cordelia trudna, pokuaj ubojstva Arala otrovnim plinom ne uspijeva, ali Cordelia je pogoena; Miles Vorkosigan raa se s kostima koje e uvijek biti krhke i drugim zdravstvenim problemima. Rast e mu biti krljav.
Miles ne uspijeva proi lijeniki pregled za upis u Carsku vojnu akademiju. Na putu, iz nude mora improvizirati Slobodne dendariijske plaenike; tijekom etiri mjeseca sudjeluje u nenamjernim ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariije u sposobnim rukama Kya Tunga i vodi Elli Quinn na Betu da bi obnovila svoje oteeno lice; vraa se na Barravar da sprijei urotu protiv svoga oca. Car potee veze i ubacuje Milesa na Akademiju.
Krhotine asti
Barravar
Pripravnik za ratnika
Milesu je 20 godina
Milesu su 22 godine
Milesu su 23 godine
Milesu su 24 godine
Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti jednu od dunosti barravarskog plemstva i postati detektiv i sudac u jednom sluaju umorstva. Ubrzo poslije toga, njegova prva vojna dunost zavrava njegovim uhienjem. Miles se mora ponovno pridruiti Dendariima kako bi spasio mladog barravarskog cara. Car prihvaa Dendariije kao svoje osobne snage u tajnoj slubi.
Miles i njegov roak Ivan odlaze na jedan cetagandski dravni pogreb i zapliu se u cetagandsku unutarnju politiku.
Miles alje zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, u usamljenu misiju na postaju Kline.
Sad ve porunik, Miles odlazi s Dendariima da prokrijumari jednog znanstvenika s Jacksonova Skrovita. Milesove osjetljive kosti na nogama zamijenjene su sintetikom.
Miles u cetagandskom zarobljenikom logoru na Dagooli IV pokuava osloboditi zarobljenike. Cetagandanci progone dendariijsku flotu koja konano dolazi do Zemlje radi popravaka. Miles mora odjednom onglirati s oba
"alobne Planine" u Granicama Vjenosti
Cetaganda
Ethan od Athosa
"Labirint" u Granicama Vjenosti
"Granice Vjenosti" u Granicama Vjenosti
Milesu je 25 godina
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
Milesu je 31 godina
Milesu su 32 godine
svoja identiteta, skupiti novac za popravke i raskrinkati pokuaj da ga se zamijeni dvojnikom. Ky Tung ostaje na Zemlji. Zapovjednica Quinn je sad Milesova desna ruka i glavna asnica. Miles i Dendarii odlaze u Sektor IV na misiju spaavanja.
Nakon prethodne misije, kosti Milesovih slomljenih ruku zamijenjene su u bolnici sintetikim kostima. S lllvanom, Miles iz kreveta gui jo jednu zavjeru protiv svoga oca.
Miles ponovno susree svoga klona-brata Marka, ovog puta na Jacksonovu Skrovitu.
Miles je na pragu treeg desetljea; tridesete uzvraaju udarac.
Miles u ulozi specijalnog istraitelja slube Carske sigurnosti upoznaje enu svog ivota.
Miles se zaljubljuje u prekrasnu udovicu, no ona je na alost alergina na brak. Stoga Miles kuje lukavi plan.
Granice Vjenosti
Ples zrcala
Pamenje
Komarr
Graanska dunost
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Mladen Kokolj
Grafiki urednik Davor Horvat
Priprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.
Korektura Vesna Strievi
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio
Tisak: Tiskara Puljko
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Ples zrcala / Lois McMaster Bujold ; , [s engleskoga prevela Milena Benini-Getz]. - 1. izd. - Zagreb : Algoritam, 2000.
Prijevod djela: Mirror Dance. ISBN 953-6450-54-2 400725084
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku "Trampa" ("Barter") napisala je
1985.  g. za"Twilight Zone", a
1986.  zapoinje njena spisateljska karijera romanom "Krhotine asti" koji sa svojim nastavkom "Barravar", nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija
za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela "alobne planine" (Futura 41) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman "Vorska igra" osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti "Barravar" donio je dva odlija za 1991., a roman "Ples zrcala" poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman "U slobodnom padu", koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine.
Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.
